jj910

jj910

srijeda, 12. listopada 2016.

EUROLEAGUE PREVIEW 2016/17 - ELITA

Teškaši. Napokon. Dug je put prevaljen od Zvezde i Žalgirisa do Reala, CSKA i Fenera.

CSKA

BEKOVI: Teodosić, D. Kulagin, DeColo, Fridzon, Jackson, Higgins, M. Kulagin

KRILA: Kurbanov, Antonov

VISOKI: Hines, Augustine, Ayres, (Freeland), Vorontsevich, Khryapa, Korobkov, Lazarev

Ovo nije ista ekipa kao lani koja je uzela titulu šampiona. Red Army je ove sezone čak i jači i to bi trebalo brinuti protivnike.

U odnosu na lanjsku momčad ostali su samo bez veterana Nicholsa koji i nije igrao važniju ulogu ali su se zato vrlo kvalitetno pojačali na centru gdje su prošle sezone bili tanki. Khimkiju su ukrali Augustinea, a iz NBA lige je stigao Jeff Ayres. Jezgra je ostala ista: Teodosić, DeColo, Fridzon, Jackson, Kurbanov, Hines, Vorontsevich.

Da ne idem uvijek od bekova krenut ću ovaj put od visokih pozicija. Hines je lani bio neprikosnovena startna petica s obzirom da je Freeland standardno više bio kod doktora nego na utakmici, a mladi Korobkov nema kvalitetu za ozbiljne minute. Hines je uz Dunstona vjerojatno najbolji defanzivni centar u Europi. I dok Dunston odlično pazi na obruč i skok, Hines je nešto svestraniji jer je izrazito pokretan pa zahvaljujući toj dimenziji lakoćom preuzima bekove ili krila u obrani, što je nekada krucijalno pred istek napada protivnika. Vrhunski je skakač, kako obrambeni tako i napadački, bez problema istrčava tranziciju, postavlja dobre screenove i koristan je u pick and rollu. Nije idealan kao kreator s lakta ili šuter ali ono što odradi u obrani i više je nego dovoljno da pokrije limitiranost u napadu. A visok je samo 198 cm… Ovaj Olympiacos je uvijek znao pronaći kvalitetne defanzivne centre. Samo gledajte Bircha i Younga ove sezone.

Hinesu će društvo na centru u petorci raditi Vorontsevich, sladak kao greh, mokri san svih cheerleadersica iza koša koje vrište kada protivnici šutiraju ne bi li ih omeli. I zato vjerojatno dobivaju bonus uz dnevnicu za ples. Lani sam mu prognozirao da je „NBA ready“ i dalje to mislim iako mu je 29 već. Ali dobro, ako je mogao Pero Antić može i Andrey jer je Itoudis od njega napravio pravu modernu četvorku. Čvrsti screenovi, pick and pop s ubitačnim bekovima koje je potrebno udvajati što Vorontsevichu ostavlja tonu prostora na perimetru. Lani je u Euroligi tricu šutirao 44%. Pouzdan skakač, solidan defanzivac koji također može preuzeti. I ove godine ga čeka ista rola stretch četvorke.

Tko će biti rezerva Hinesu (ako je ovaj dovoljno oporavljen od ozljede ručnog zgloba) odlučiti će forma Augustinea i Ayresa, dva različita tipa igrača, pa će Itoudis moći rotirati ih ovisno o protivniku i matchupu. Augustine je navodno razmišljao o mirovini s 32 godine koliko je napunio ali kada je stigla ponuda CSKA nije mogao odbiti. Za mirovinu košarkaškog razloga baš i nema jer je vrlo koristan na terenu. Radi se o jednom od najefektnijih pick and roll opcija u Europi, čovjek ima nevjerojatan osjećaj za postavljanje screena, osjećaj kada se odmotati i napasti obruč. 208 cm i 107 kilograma svakako pomažu kao i korištenje obje ruke u realizaciji iako je lijevak. Ovo je vrhunski pick Crvene Armije kada znamo da su DeColo i posebno Teodosić majstori pick igre tako da će Augustin višestruko profitirati kao što je profitirao i zadnje dvije sezone koje je proveo u pick igri s još jednim majstorom – Tyresom Riceom. S ovom visinom i masom koristan je i u obrani i Hinesov izostanak s parketa dok odmara neće više biti ni blizu tako vidljiv kao lani. Četvorka uz njega vjerojatno će biti prekaljeni Khryapa, koji se po stare dane pretvorio u stretch four koja tek tu i tamo pomogne u kreaciji što mu je nekada bio trademark uz odličnu obranu.

I na kraju ostao nam je Ayres, igrač sličan Hinesu samo fizički impozantniji i definitivno će dobro doći Moskovljanima kada dođe do okršaja s moćnom centarskom linijom Fenera ili Reala. Ayres je odličan defanzivac u postu, odličan skakač i šljaker pod košem. On je dobio kratkoročni ugovor i prijavljen je za Euroligu i zato tu ne vidim Freelanda koji je i dalje na rosteru ali ima ozljedu stopala. Zato nije prijavljen za Euroligu, barem se tako možeš iščitati sa službene Euroleague stranice.

Dugo godina je CSKA bila izvrsno pokrivena na trojci s Weemsom, ali u zadnje dvije sezone nisu uspjeli pronaći adekvatno rješenje. Ali možda to i može biti Nikita Kurbanov. Njegove brojke nisu spektakularne pored ovoliko opcija u napadu, ali Kurbanov je pouzdan šuter za tricu, sudeći prema formi s pripremnih utakmica i iz prve dvije utakmice VTB lige mogao bi biti još i bolji. Uz to je i odličan defanzivac, ruski čelik koji može čuvati i trojke i četvorke. S njim Itoudis može rotirati i Semena Antonova koji je lani imao odličnu sezonu u Novgorodu, i još je jedan jako dobar šuter (44% u Eurocupu, 33% u VTB-u) na rosteru Red Armyja.

Na bekovskim pozicijama je prava gužva, a iz šire slike možemo izbaciti braću Kulagin iako možda talentiraniji Dmitri dobije poneku minutu ali za njih će Itoudis sačuvati VTB ligu gdje nema potrebe uvijek trošiti Teodosića ili DeColoa. Upravo su zadnja dvojica ključni, glavni i najbolji igrači ekipe za koje obrane lani nisu pronašle rješenja. Dugo su u CSKA Teodosiću tražili partnera za osvajanje titule i lani su ga konačno našli u Francuzu koji je uzeo valjda sve titule i sva individualna priznanja. Kada su zajedno na parketu ne mogu toliko zajebati u obrani obojica koliko na drugoj strani mogu zabiti. Obojica su triple threat igrači i niti jedna ekipe nema ovakva dva strijelca i kreatora na bekovskim pozicijama. Itoudis ih pametno dozira i pazi da u svakoj postavi igra barem jedan od njih kako bi stalno imao jednog vrhunskog majstora na terenu. U picku ih moraš udvajati jer se bez problema dižu na šut i pogađaju, a ako ih udvajaš riskiraš puno u pozadini obrane jer ostaješ 3 protiv 4 napadača CSKA, mahom sve pravih šutera koji znaju i napasti s loptom. Ako ih ne udvajaš i centar igra bliže košu dok brani pick obojica pogađaju poludistancu bez problema, posebno DeColo. DeColo je u ovoj fazi karijere nešto bolji scorer od Teodosića jer zahvaljujući visini i brzini pa i spretnosti s loptom može 1 na 1 igrati u izolaciji, tražiti kontakt i napadati obruč, Teo ipak više ovisi o kreaciji iz picka. DeColoova visina (195) jako je oružje CSKA kada protivnici na parketu imaju nižeg beka koji čuva Francuza jer se Nando bez problema spušta u post i igra leđima. Previše je u njima dvojici napadačkog talenta da bi ih i ti jedna obrana i ove sezone mogla zaustaviti.















Aaron Jackson je nominalno starter za CSKA uz DeColoa, odličan presing obrambeni bek, prosječan šuter i kreator ali pored DeColoa ili Teodosića više ti ni ne treba. Za poziciju dva i kao čiste dvojke tu su Vitaliy Fridzon i Cory Higgins. Fridzon je klasični snajper s perimetra dok je Higgins doza atleticizma na ovom rosteru, odličan defanzivac ali i šuter (lani 54% za tricu) kojeg Itoudis može koristiti i na niskom krilu. Prije dvije sezone bio je jedan od boljih strijelaca turskog prvenstva, sposoban i sebi i drugima kreirati poene ali u Crvenoj Armiji morat će ipak živjeti u sporednoj roli.

Da igraju Teodosić i DeColo s nekoliko ispod prosječnih šutera i centrima bukvama izvukli bi opet odličan napad. Kako da onda nemaju odličan napad okruženi s ovoliko šuterskih opcija na svakoj poziciji osim centarskoj gdje opet imaju dobre rollere i ofanzivne skakače? CSKA će zadržati napadački stil igre, s jakim tempom, puno trica i igrom kroz bekove i pick and roll. Obranu će držati pod kontrolom sve dok Itoudis ne koristi puno zajedno na terenu Teodosića i DeColoa (makar ni to nije totalna šteta jer nema baš previše ekipa koje mogu iskoristiti njihove slabosti) ili Fridzona na trojci. Ali uokolo njih su sve obrambeni radnici počevši od centara koji mogu preuzimati, skakati i blokirati, presing bekova ili radnih krila i četvorki. Moskovljani su za mene definitivno prvi favorit ove sezone u Euroligi iako obraniti titulu nije najlakši posao na svijetu i „rijetko se događa da se često vidi“.


FENERBAHČE

BEKOVI: Dixon, Sloukas, Mahmatoglou, Bogdanović, Ugurlu

KRILA: Kalinić, Datome, Nunnally, Arna

VISOKI: Udoh, Vesely, Antić, Hersek, Duverioglu, Duran

Drugi moj favorit za titulu koji je kao i CSKA zadržao jezgru ekipe istu kao lani, čak je malo i pojačali (opet kao i CSKA) s MVP-em talijanskog prvenstva i igračem s NBA pedigreom Jamesom Nunnallyjem. Stavljam ih iza Moskovljana zato jer šampioni imaju bolju bekovsku liniju, bolje prve opcije i udarne igrače koji su dokazani. Fener je možda nešto jači na krilu, a pod košem su podjednaki. Ali problem za Fener je što nemaju ni Teodosića ni DeColoa. Tko je njihov lider i prva opcija oko koga se sve vrti? Dixon? Bogdanović? Datome? Vesely? Uzimite koga god, možete i trojicu, DeColo i Teo su opet u prednosti zbog onoga što donose na parket.

Prednost za Fener svakako je Obradović, makar je i Itoudis odmah pokazao da nije mala maca nego ozbiljan stručnjak, i njegova kvaliteta da osvaja ovakva natjecanja, ali možda i motiv više nakon lanjskog poraza u finalu. CSKA je napokon uzela titulu koju su predugo čekali s obzirom na ulaganja i sada mogu biti opušteniji, dok nakon ludog finala od prošle sezone Fener je željan osvete. Kako god bilo nećemo se iznenaditi ako opet zaigraju u finalu.

Ono što mi prvo upada u oko kod njihovog backcourta je da nemaju previše kvalitetnih driblera. Bobby Dixon im je najbolji kreativac kojeg imaju, a njemu su 33 godine i pitanje je koliko ima rezerve još, posebno nakon što je zadnje dvije sezone svoje karijere odigrao na visokom nivou. Bogdanović nije osobito dobar dribler i kreator 1 na 1, više mu odgovara napadanje driblingom iz spot-upa kada se obrana počne rotirati, a naravno, daleko je sigurniji u off ball igri i šutiranju iz catch and shoota. Mahmatoglou je jednodimenzionalni šuter, dok je Sloukas dobar all-rounder, odličan za kontrolu tempa ali ne i netko tko će kidati obrane. Tako da će i u novoj sezoni najviše toga u backcourtu pasti na Dixona, koji je dobar strijelac, posebno ako mu uđe prva trica i poklopi mu se ritam, ali nije tako dobar kao Teodosić ili DeColo. O njegovoj formi dosta će ovisiti kako će šutirati Mahamtoglou i Bogdanović jer njegovi driblinzi i slash&kick važan su preduvjet za stvaranje viška na perimetru, a to su preduvjeti i za dobar napad. Dobar napad su driblinzi, napadanje reketa, slobodna bacanja i trice za što su mahom zaslužni bekovi kao pokretači, ili su ti potrebni ekstraefikasni visoki igrači kakvi opet ne stanuju na ovom rosteru.
Na drugoj strani Fener je lani u Euroligi imao odličan napad, efikasan, ali opet i malo lošiji od CSKA. Ofanzivni rejting je pri vrhu, broj poena po utakmici također, kao i prosjek pogođenih trica i postotak timske trice. Ne može se poreći da na ovom rosteru nema napadačkih talenata kao malo gdje u Europi, vrhunskih šutera prvenstveno koje je Obradović odlično uklopio u svoj sistem s dosta nacrtanih i pozvanih akcija. Ali ono što bode u oči je da su po broju asistencija bili ispodprosječno dobri u Euroligi i taj manjak kreatora odnosno prave prve opcije može im biti problem tijekom sezone, posebno ako Dixon bude morao izbivati u slučaju ozljede. Manjak asistencija ali dobar napad kod ekipe govore da trener radi dobar posao i zna maksimizirati talent koji ima ali i da ekipa ovisi dosta o individualnim rješenjima. U prvoj sezoni je prolazilo, iako je, kažem, CSKA nedodirljiv bio za svaku ekipu.

CSKA je igrao i bržim ritmom dok će Fener igrati i ove godine sporije od prosjeka nekakvog. Obradović gotovo uvijek ima dva klasična centra na terenu jer je obrana zakon, bog i batina a s dva klasična visoka igrača lakše je kontrolirati reket, skok i čuvati leđa bekovima. Tek tu i tamo Datome bi dobio šansu na četvorci da otvori malo reket i pokuša iskoristiti missmatch. Iako ima savršeno kompatibilne dvojke u Veselom i Datomeu, te Udohu i Antiću - na način da je jedan post (Udoh) ili pick and roll (Vesely) opcija u napadu, a drugi su stretch igrači (Antić, Datome) ili solidni sekundarni kreatori (Datome) iz drblinga – Obradović je redovito utakmice počinjao s dva klasična centra Veselyim i Udohom pa smo gledali dosta akcije za njih. Udohu bi se čistila strana za napasti iz izolacije u postu, Vesely bi vrebao skok i lobove nakon picka. S njima dvojicom obrana je definitivno sigurna. Udoh je odličan post defender i dobar skakač, Vesely je atleta i jako dobar bloker. Važna stavka je da obojica mogu preuzimati na perimetru i igrati u presing obrani zato jer su izuzetno pokretljivi, ali mogu i switchati zadatke pa da Udoh čuva četvorke, Vesely petice. Možda bi napadu bilo lakše da je Datome četvorka s najviše minut ana toj poziciji, ali s twin towersom obrana Ulkera je beton. Ne mijenja se puno ni kada je Antić u igri umjesto jednog od ove dvojice, iako je po stare dane sve manje pokretan i skočan.

Donekle i razumijem Obradovića koji odbija previše se prepustiti novim trendovima u košarci pa Talijanu dati više minuta na četvorci umjesto trojci, jer u potencijalnom susretu s CSKA sigurno ih nećeš ugroziti agresivnim pomicanjem figura prema napadu i jurišanjem. Ne, to je put direktno u propast jer ulaziš u njihov ritam gdje su oni apsolutne gazde. Kontrola tempa na postavljene napade daju Feneru puno veće izglede iako je CSKA za mene i dalje bolji.
Datome je kao što vjerojatno znate defanzivno uglavnom nebitan jer nema noge za pokrivati perimetar, nema visinu, masu i eksplozivnost za četvorku ali je šuterski brilijantan i sposoban riješiti utakmicu svojom serijom koševa. Iskoristiv je u roli šutera ali i sekundarnog kreatora. Kalinić je radno krilo, odličan u tranziciji i kao igrač koji se kreće bez lopte, jako dobar defanzivac ali i streaky šuter. Vjerojatno ćemo i njega ponekad gledati u roli četvorke.

Novo ime na rosteru je Nunnally, možda je on taj dodatni kreator i strijelac s loptom u rukama koji je potreban Turcima da se domognu svetog trofeja. Nisam siguran jer ga nisam puno gledao i istraživao ali prema onome što sam vidio čovjek je atletični swingman, jako dobar šuter brzog izbačaja i potencijalni sekundarni kreator sa slabe strane kao i potencijalno dobar defender. U Italiji je imao dobre brojke, bio i MVP prvenstva ali tek ga trebamo vidjeti u Euroligi koja je pravo mjerilo za Europske prilike, posebno ovakav format gdje se nalazi sve najbolje što Europa može ponuditi. Ako uspije ponoviti nešto približno partijama iz Italije Obradović je dobio jako korisnog člana rotacije koji mu je lani nedostajao.















Malo drugačija najava za Ulker nego što sam navikao pisati i predstavljati po pozicijama ali mislim da sam rekao sve što sam trebao. CSKA će ubijati ritmom, tricama i opasnim tandemom na beku, Fener će kontrolirati tempo, igrati vrhunsku obranu i osloniti se na ravnopravnu raspodjelu kolača u napadu.

REAL MADRID

BEKOVI: Llull, Draper, Dončić, Carroll

KRILA: Rudy, Maciulis, Taylor, Nocioni

VISOKI: Ayon, Randolph, Reyes, Thompkins, Hunter, Suarez

Izgubili su Sergia Rodrigueza, mozak ekipe, zbog čega sam ih planirao staviti u kategoriju ispod. Ali nisam mogao pored ovoliko talenta u ostalim linijama. Backcourt im se ne može mjeriti s onim u CSKA, iako je Llull uz Tea i Nanda najbolji bek u Europi (teškog srca priznajem), dok su na krilima i centru jako jako moćni.
Iako im želim da izgube svaku utakmicu zbog nekošarkaških razloga Real Madrid već godinama igra možda i najbolju košarku u Europi. E sad, lako je igrati atraktivno, ali kada kao i oni povežeš prekrasnu dinamičnu igru s vrhunskim rezultatima e onda si faca. Oni to jesu, Pablo Laso to je.

Najbolji su bili u zadnjoj Mirotićevoj sezoni kada su igrali skoro kao NBA ekipa samo bez toliko atleta. Visoki tempo, kanonada trica, igra kroz bekove, nesebičnost, trka niz teren, presing u obrani, alley-oopovi. Bili su europski Warriorsi, nitko im ništa nije mogao a onda ih je u finalu sredio Maccabi. Igra im se nije puno promijenila od tada makar su pred novu sezonu pred prekretnicom. Iz godine u godinu su dodavali sve više centara na roster, od malih i brzih, postajali su sve veći i malo sporiji, premda Lull, Sergio i Rudy uvijek su jamčili spektakl za publiku. Ove godine ostali su bez Rodrigueza a nisu ga kompenzirali nekim velikim imenom. Vratili su Drapera... Opet su povukli potez u centarskoj liniji i potpisali Randolpha koji je imao breakout sezonu u Kubanu i Othella Huntera kao defanzivnog specijalistu. Čekaj… Jel` treba reći da je i on bio na rosteru Djece Pireja? Ostatak ekipe ostao je isti, samo što će u Rodriguezovu rolu čini se odmah uskočiti mladi Dončić. Koji pokazuje flasheve Sergiove razigranosti i lucidnosti, ali koliko je Slovenac (koji se spominje i kao potencijalni prvi pick kada izađe na draft?!) spreman za tu rolu?

Da odmah riješimo tu teoriju. Sergio je bio vrhunski pick and roll kreator i čarobnjak s nevjerojatnom paletom poteza u napadu. Vrhunski je dirigirao napadom, driblinzima lomio čuvare, dodavao iz nemogućih kuteva i pozicija i bio stalna opasnost po koš. Dončić kao što sam rekao može postati čak i bolji igrač nego El Chacho ali njegove minute i iskustvo teško će nadoknaditi razinom igre i efikasnošću. Draper je očito Lasov ljubimac i dobar suigrač u svlačionici ali ni on nije igrač za ozbiljnije role, osim pomoći u kreaciji i press obrani.

Tako da će još više odgovornosti pasti na leđa Llulla. Koliko on može ponijeti više tereta nego je nosio? Ne znam, ali jedina je top klasa ostao u ovom backcourtu i sada će na njegovim leđima biti malo više tereta jer morati će malo više kreirati za druge, a netko mora i zamijeniti El Chachovu potrošnju. Ako uspije preuzeti Rodriguezovu dirigentsku palicu a istovremeno povećati potrošnju a zadržati visoku efikasnost dajte mu odmah 15 milja u Rocketsima i instalirajte kao startnog beka uz Hardena. Ja sam malo manje optimističan u vezi toga, prije će Laso prebaciti dio odgovornosti na Rudyja, Ayona i Randolpha nego sve natovariti na Llulla, koji je i bez tog dokazivanja već sada „NBA ready“ zbog kombinacije press obrane, odličnog šuta i intenziteta igre koji nudi.

Potencijalno rješenje za nadomjestiti Rodrigueza je svakako spuštanje Rudyja na dvojku. Kažu da njega ili voliš ili mrziš zbog karaktera kakav već ima, ali kod mene stalno pleše između dvije krajnosti. Manje bitno, Rudy je sjajan europski igrač. Može sebi kreirati šut, drugima, pogađa trice, stalno je u pokretu, trči tranziciju, skače, krade lopte. Odličan all-rounder koji na poziciji 2 može više pomoći od Carrolla recimo. Jaycee je vrhunski šuter, vjerojatno najbolji čistokrvni šuter u Europi, ali u malo toga ostalog sudjeluje. S Rudyjem na dvojci imaš više kreacije i all-rounda, a na trojci onda možeš koristiti fizički žilavijeg igrača, višeg igrača koji će pomoći obrani i stavljati trice, tipa Nocioni ili Maciulis, možda Taylor.

Ta pozicija niskog krila snažno je oružje Bijelih. Nocioni i Maciulis su dokazani euro igrači, igrači za velike utakmice. Obojica mogu odigrati i četvorku, a najveća kvaliteta su im iznadprosječna visina za nisko krilo, dobra obrana i šut. Taylor je bolja atleta od obojice, ali i slabiji šuter. Još uvijek ne kužim koju on ulogu ima u Madridu osim energy guya i koliko im je doista potreban? Jedan bolji bek koji ne završi na NBA rosteru bi im možda bolje došao.

Laso će tako sigurno dati dosta minuta stretch postavama ako prilike to dopuštaju. Već sam rekao da on za razliku od Obradovića nema problema s tim da mu ekipa igra moderno ali i on uglavnom starta s dva klasičnija centra. Vrlo vjerojatno će to biti Ayon ili Randolph i Reyes. Ayon je fokalna točka napada uz Llulla, igrač koji traži loptu u post gdje ima dosta za ponuditi i koji je fizički dosta moćan pa koristi tu svoju prednost oko obruča, ali zna i šutnuti s kraće distance. Reyes se više voli izvlačiti na tricu po stare dane, posebno kada igra s Ayonom u tandemu premda i on može odraditi posao unutra. Nevjerojatan rutiner koji će uvijek odraditi posao u oba smjera. Skupiti skokove, pospremiti trice i otpatke i eto ga na 10-12 poena.

Randolph je atletsko čudo prirode, baš kao i Ayon ima NBA pedigre, ali zbog x faktora tamo se nije pokazao u najboljem svjetlu. Iako, kada ga vidiš znaš da je NBA igrač po staturi, fizikalijama i atleticizmu. Lani fantastičan u Kubanu, pitanje je može li nastaviti tamo gdje je stao jer je u pitanju labilna glava. Ako može, onda ga Laso može koristiti na obje centarske pozicije i u njemu i Ayonu ima dvije vrhunske napadačke opcije tijekom 40 minuta. Randolph najviše voli igrati licem prema košu, koristan je i kao roll i pop opcija, pogađa poludistancu a po potrebi i tricu. Vrlo zanimljiv igrač i malo je u Europi napadački svestranijih centara.
Real je, očito je, krcat na centru. Četvorku im može odigrati i Trey Thompkins, odlična atleta, dobar skakač i stretch igrač, a peticu će u matchupovima koji to zahtijevaju igrati Hunter, posebno kada se obrana počne raspadati. Još jedan vrlo čvrsti centar, atletski i fizički dosta moćan. S obzirom da ni Ayon ni Randolph nisu radnici pod košem koji će se pretjerano zamarati obranom Hunter bi mogao vidjeti minute.


















Real je lani uz CSKA bio napadački najbolja ekipa u ligi, sada je to pod malim upitnikom jer bi Rodriguezovu rolu trebali nadoknaditi uglavnom centri. To onda vjerojatno i znači da Real mora odustati u dobroj mjeri od svog slash and kick, pick and roll pokretnog napada u kojemu se trči kad god se može. Ako već gube u napadu koliko mogu dobiti od obrane s ovolikom ergelom centara i niskih krila impozantnih fizikalija? Zanimljiva pitanja, jedva čekam doznati odgovore. Neka igre počnu.

NAJAVA SEZONE: ORLANDO MAGIC (NBACro pod)


"Nije nije magija u pitanju, problem je u piću i u skitanju"

Nastavak Orlando Tragica ili povratak Magica?

(jel` gora fora ili stih pjesme?)

utorak, 11. listopada 2016.

EUROLEAGUE PREVIEW 2016/17 - PROVOKATORI

Tri ekipe koje žele biti u kasti više ali ipak nisu spremni. To svejedno ne znači da neće izazvati na dvoboj nekoga od troje nedodirljivih na vrhu a onda ih u tom dvoboju možda i svrgnuti.

OLYMPIACOS

BEKOVI: Spanoulis, Green, Lojeski, Mantzaris, Hackett, Athinaiou, Toliopoulos, Mouratos

KRILA: Papapetrou, Papanikolaou

VISOKI: Birch, Printezis, Young, Milutinov, Agravanis, Maragkos

Oly nije trošio previše kao možda najveći rival u zeleno-bijelim dresovima ili kao možda istočni susjedi Turci ali dodali su nešto dubine na svaku poziciju a nisu izgubili važnijeg igrača od lani a da nisu doveli boljeg. Khem Birch je vjerojatno kvalitetniji od Othella Huntera, Erick Green od Dariusa Johnson-Odoma, a Papanikolaou je već lani na pola sezone izbacio D.J. Strawberryja iz rotacije trenera Sfairopoulosa. Međutim, možda najznačajnija stvar za njih je da se vraćaju dva jako važna igrača za njihov koncept – šuter Matt Lojeski koji je propustio gotovo cijelu lanjsku sezonu i Patric Young defanzivni specijalac.

Zanimljiva im je situacija u backcourtu gdje jedino za Hacketta možeš reći da je play, a za Lojeskog da je šuter. Ostala trojica koja će dijeliti minute s njima su nekakvi combo tweeneri između 1 i 2. Spanoulis ostaje igrač s ovjerenom lovačkom iskaznicom kako i dolikuje legendi kluba. Druga je stvar koliko je to mudro jer Billy u 34. više nije idealan lovac, puška je malo zahrđala a ruke se tresu. Odavno nije odigrao lošiju Euroligu nego što je to bilo lani i pomalo počinje ličiti na Navarra koji živi od stare slave ali to ga ne sprječava da i dalje bude šerif u momčadi koja se njemu mora podrediti. Ali dobro, zato će Olympiacos uvijek imati čovjeka koji šuterskim serijama ili u clutchu bez problema rješava utakmice, sasvim hladno kao da kaže „dobro jutro“. I dalje će imati dosta loptu u svojim rukama, vrtjeti će pick i stavljati presing na obranu. Mantzaris je 3&D bek, bez previše kreatorskih zaduženja iako i to može odraditi prema potrebi i kontrolirati ritam. On i Hackett će odrađivati tu rolu defanzivaca i nesebičnih igrača koji se neće previše miješati u potrošnju lopti. Tu će se miješati Green, igrač s NBA iskustvom iz Denvera i nekadašnja velika zvijezda Virginije Tech, još jedan combo tweener, streaky šuter i scorer uopće, bilo da uzima skok-šut ili ide na ulaz. Ali izrazito je brz i za europske prilike atletičan sa solidnom kontrolom lopte.

Kako će ovdje Sfairopoulos podijeliti minute ja ne znam. Vjerojatno su Lojeski, Spanoulis i Green sigurni a za ulogu četvrtog beka borit će se Hackett i Mantzaris. Zbilja dosta dubok backcourt, jedan od dubljih u Europi sa zanimljivim rješenjima i odgovorom za svaku obranu.

Pitanje za poziciju broj tri je može li Papanikolaou oživjeti svoju karijeru prije odlaska u NBA. Gdje je imao solidnih utakmica u dresu Rocketsa, ali slabašan šut i nedostatak atleticizma na swingman poziciji, koji bi trebao Hardenu čuvati leđa, otežali su mu NBA život pa je nakon kratke epizode u Denveru čekirao povratak u domovinu. Trica je bliže pa je to zalog za optimizam, a puno je lakše na kraćem i užem terenu sakriti nedostatak eksplozivnosti. Može li Kostas opet biti jedan od najboljih perimetar obrambenih igrača u Europi i jako dobar sekundarni kreator sa slabe strane? Ako da, Oly je na konju. Papapetrou nema kreatorske zadatke, njegov je posao da ne smeta i posprema otvorene trice koje ostanu iza Spanoulisa i Lojeskog.

Na četvorci je duša ekipe Printezis koji skupa s Agravanisom koji će također igrati tu poziciju donosi taj stretch element, s tim da je Printezis puno svestraniji napadač s onim svojim horozima i floaterima, a bolji je i defanzivac.

Na petici Oly ima dosta izbora. Vrijedi zapamtiti ime Khem Birch, gledao sam ga ovog ljeta dok je igrao za Kanadu onaj kvalifikacijski turnir na Filipinima. Vrhunska atleta, eksplozivan, snažan, jak bloker. Vrlo lako moguće da je Olympiacos opet našao novog Dunstona. Moguće da su našli dvojicu, jer je Patric Young sve dok lani nije sredio koljeno bio apsolutna obrambena sila u reketu. Imao je 2,6 blokada po utakmici, uz 10 poena u Euroligi. Još jedna atleta kao i Birch, možda malo siroviji čak ali Olympiacos je osiguran da će imati vrhunsku obrambenu produkciju kroz 40 minuta na centru. Pitanje je samo koliko je ozljeda ostavila traga na njega, a čitam da je upitan za prvo kolo zbog sinusa. Tu onda uskače Milutinov.

Ovo je definitivno ekipa koja će lomiti obranom. Imaju dosta visine na svakoj poziciji, ali i obrambene specijalce u backcourtu i frontcourtu, a posebno aludiram na centre. Osim Spanoulisa koji je na zalasku rekao sam nemaju previše napadačkih talenata. Ali ako Spanoulis malo popravi formu od lani, Lojeski bude mogao držati šuterski nivo kao prije ozljede, dobiju odličnu rolu od Greena, a i Papanikolaou zaigra kako definitivno zna, onda se ni za taj dio ne trebaju misliti. Nakon lanjske slabe sezone mislim da se ista ne može opet dogoditi ovim ludim Grcima koji jedva čekaju nokaut fazu.




















ANADOLU EFES

BEKOVI: Heurtel, Cotton, Granger, Korkmaz, Balbay, Baykan

KRILA: Thomas, Osman, Demir

VISOKI: Dunston, Omić, Brown, Honeycutt, Geyik

Efes sam mogao strpati s Galatom i Dogusom ali nisam jer su malo manje mijenjali momčad, iskusnija su euroligaška ekipa što opet ima neku svoju metafizičku vrijednost i na koncu imaju nešto bolju momčad i bolje lidere na parketu, odnosno oni su isprofilirani a u druge dvije spomenute turske momčadi još uvijek nisu poznati pravi nositelji.

Otišli su Ivković, Šarić, Tyus i Diebler od igrača (i trener) koji su lani igrali važniju rolu ali je zato dovedeno 5 novih igrača koji se uklapaju u ideje novog trenera – Velimira Perasovića. Bekovska pozicija pojačana je Bryceom Cottonom, igračem s NBA pedigreom u kojeg se ja kunem da će kad-tad dobiti rolu, ako ničeg drugog, onda backup playa u NBA ligi. Krila su ojačana atletskim čudima DeShaunom Thomasom i Honeycuttom, također nekadašnjim NBA participantima, a umjesto Tyusa na centru novi je Alen Omić.

Perasović je najavio da se neće striktno držati klasičnih postava od 1 do 5, nego će miksati dva playa ako mu treba napadački poticaj, koristit će i small-ball, ali i visoke postave ako mu treba obrane. Ne izmišljam izjave kao hrvatski novinari nego posjetim tu i tamo Eurohoops.

Kako god bilo vjerujem da će mu igra s dva playmakera biti osnova. Tko počinje a tko završava manje je bitno, važnije je da tandem bude kompatibilan. Vjerojatno je da ćemo gledati Cottona i Grangera zajedno, te Heurtela i Balbaya u tandemu. Granger i Balbay su dva defanzivna specijalista posebno ovaj prvi koji uz to može pogađati trice i služiti kao sekundarni kreator te ga čeka 3&D rola. Balbay lani kod Ivkovića nije imao puno minuta ali je na glasu kao fizikalac koji će odigrati obranu. Između njega i mladog Furkana Korkmaza voditi će se bitka za tu ulogu 4. beka. Balbay ima iskustvo i obranu, Korkmaz je bolji šuter i fizički je dominantniji.

Cotton i Heurtel imat će ključeve momčadi u svojim rukama. Prvi je klasični gunner koji odlično sebi kreira šut, poteže trice iz picka i dobar je dribler. Drugi je tipični floor general visokog košarkaškog IQ-a koji savršeno dobro vidi teren, vrti pick a koristan je i u spot-upu. Minus mu je što se nekada previše zaigra i želi atraktivno asistirati pa gubi previše lopti (3,3 lani u Euroligi, najviše od svih). Perasović bi ih povremeno ovisno o rezultatu mogao koristiti i zajedno ali onda je obrana na ozbiljnim iskušenjima jer Cotton ima 185 i 75 a Heurtel jednostavno nije radnik koji će zasukati rukave u obrani i uglavnom ga se mora sakrivati na slabijem beku, zato tu na scenu stupa Granger koji može igrati uz obojicu.

S obzirom da nema dobrog beka šutera u kojeg bi se mogao pouzdati (Granger je više play po svemu) visoke postave će vjerojatno biti nužnost ako ne želiš previše ovisiti o Balbayu ili Korkmazu. Tu Efesu nedostaje Diebler od lani. Nema veze, uskakati će Osman povremeno, koji je dovoljno dobar all-rounder da pokrije to koliko treba, posebno dok ga sluša šut kao lani. Ako uz njega upariš još Thomasa, a na četvorku staviš Honeycutta ili Browna, na peticu Dunstona, uz jednog playa, dobiješ vrlo vjerojatno najbolju obrambenu petorku Eurolige. Evo je: Granger-Osman-Thomas-Honeycutt-Dunston. Četvorica od pet su obrambeni specijalci, ali naravno tu je problem kako će išta zabiti pa ih sigurno nećemo gledati puno. Ali opet da se vratim na Heurtela i Cottona. Sad mi je sinulo. Kada iza leđa u frontcourtu imaš Thomasa (201), Honeycutta (203) i Dunstona (2x najbolji Euro obrambeni igrač godine) definitivno si možeš priuštiti igranje s ovim dinamičnom dvojcem jer Thomas i Honeycutt mogu pogađati tricu, a Dunston je odličan roller, atleta koja skače do krova i zakucava alley-oopove.

Thomas je bolji šuter od Honeycutta koji šutira samo ako mora ali zadnje dvije sezone u Khimkiju trice koje je šutirao je i pogađao dobrim postotcima, ali je možda i najbolji obrambeni igrač na poziciji četvorke a po potrebi spušta se i na tricu. Njih dvojica davati će obrambeni ton na dvije krilne pozicije.

Gle čovječe, Derricka Browna koji će uz Heurtela i Cottona biti glavni potrošač nisam ni spomenuo. Sada kada nema Šarića dobiti će koju loptu više na trici i mid-rangeu, ali zbog fizikalija i brzine on može dominirati protiv četvorki i kada napada s loptom u rukama. Kompletan napadač za euro prilike. Dunston će odrađivati obrambeni posao, u Europi i dalje vjerojatno nema boljeg obrambenog centra što znači da ćemo Browna i njega gledati u tandemu nešto češće, a Honeycutt će igrati više s Omićem koji voli operirati u postu jer ima dobar horog i finu paletu poteza u postu, a Honeycutt, bivši grijač klupe Kingsa, je taj stretch element koji će mu pored toga i pomoći zatvarati prilaze košu.1 Makar i Omić s 217 cm neće imati problema s tim iako nije pretjerano nadaren bloker.


Sad kada sam sve ovo napisao Efes mi se sviđa sve više i više. Imaju strašan obrambeni potencijal, ali imaju i u svakoj liniji igrača preko kojeg mogu zavrtjeti napad. Kao što je Peras rekao mogu igrati s dva playa, tri krila, bez centra s Brownom na petici u 5-out sistemu, mogu boljeg krilnog šutera Thomasa koristiti kao kvalitetnu stretch četvorku. Šteta što im nedostaje taj jedan Diebler za kojeg možeš staviti ruku u vatru da će zabiti svaku otvorenu tricu ali možda u Efesu znaju da im Korkmaz može pomoći u tom segmentu usprkos tome što mu je tek 19. Uglavnom, jako zanimljiva ekipa s dobrim trenerom koji zna igrati europska takmičenja, i definitivno su mi malo ispred Olympiacosa a malo više ispred ekipe koju ću sada najaviti.



















BARCELONA

BEKOVI: Rice, Ribas, Navarro, Koponen, Oleson

KRILA: Perperoglou, Eriksson

VISOKI: Tomić, Dorsey, Doellman, Claver, Vezenkov, Lawal

Ne bih se kladio na njih ako bi prognozirao tko će od ovog trojca najdalje dogurati. Vrlo su iskusna euroligaška družina, imaju dobar roster koji potencijalno može producirati prvi napad lige ali defanzivno nisu na razini Olympiacosa i Efesa.

Slični su upravo spomenutim ekipama po nakrcanosti backcourta. Ostali su bez Satoranskog i Arroya, ali potpisali su Crnogorca Ricea i finskog šmekera Koponena. Ovaj drugi još uvijek neće vidjeti parketa zbog prometne nesreće koju je doživio. Ne znam kako će Bartzokas, jedan od boljih europskih trenera, slagati ove bekovske tandeme ali opet možemo kao vodilju uzeti jednog „napadača“ i jednog „defanzivca“. Uz Ricea će vjerojatno koristiti Ribasa, a ne Navarra, dok bi Navarro trebao igrati uz Olesona, ili obrnuto, manje bitno. Važnije je da mu je dobro pokrivena i obrana i napad. Rice je jedan od uzbudljivijih i zabavnijih pointguardova u ligi. Izuzetno brz, dobar dribler i pick and roll kreator, ali i strijelac. U onom pohodu Maccabija na zadnju titulu on je bio glavni igrač, nakon toga je uzeo lovu u Khimkiju. Ribas i Oleson su prvenstveno defenderi, a onda i dobri šuteri za tricu i sekundarni razigravači. Navarra neću posebno spominjati, već sam gore kod Spanoulisa to napravio, a tu je još i Koponen kao još jedan odličan šuter i pick and roll majstor, koji se savršeno snalazi u spread pick and roll sistemu. Šteta što je opet upao u društvo koje će mu limitirati minute. Lani u Khimkiju nije mogao doći do zraka pored Ricea, Shveda, Zorana Dragića p čak i nekih ruskih „majstora“. Bartzokas će znati izvući najbolje iz ovog backcourta, lani u Lokomotivu je često znao igrati s dva playa Delaney-Draper, a posljednji put kada je Olympiacos osvoji titulu Europe Bartzokas je za komandama imao Lawa i Spanoulisa kao startni tandem. Tako da očekujemo gomilu pick and rolla, akcija za otvaranje Navarra, baraža trica i općenito dosta slobode za playmakere.

Na niskom krilu je siguran starter Perperoglou, korner tricaš i igrač zadužen za čuvanje najboljih scorera protivnika na 2 i 3 ako matchup to dopušta. A pored njega tu je mladi Eriksson na kojeg Hawksi polažu prava, on bi trebao poslužiti kao dodatni šuter na terenu dok Perperoglou odmara, iako tu možemo očekivati i minute za Olesona ponekad.

Ili će se Bartzokas ipak usredotočiti na više visine pa će i Claver tu dobiti minute sa svojih 208 cm. Imao je odličnu sezonu u Kubanu upravo kod Bartzokasa koji ga je više koristio na četvorci kao stretch opciju. Claver mu je uzvratio dobrom obranom, i solidnim all-round brojkama: 10-6-1,6 (47/37%). Ovaj tweener tako će vjerojatno krpati obje pozicije jer nakon Doellmana i Perperogloua Barca tu nema velikih rješenja osim u prospectima Erikssonu i na četvorci Vezenkovu. Ali dobro, Bartzokas će znati upraviti s Claverom zbog njegove lani prikazane svestranosti. Ako treba raširiti reket onda je na četvorci, ako se može napasti nekakav missmatch ili su problemi sa skokom onda je na poziciji tri.
















Tomić i Doellman su uigran centarski tandem. Prvi je, ma što god mislili o njemu, i dalje ponajbolji europski centar koji će korektno zatvoriti prilaze obruču na račun visine i pametnog postavljanja a u Riceu i Koponenu će sigurno pronaći dio duha nikad neprežaljenog Marcelinha Huertasa i njegovih maestralnih rješenja u picku gdje je Tomić kao roller najproduktivniji. Ostalo će se svoditi na proigravanja iz posta prema perimetru ili cuterima i napadanje leđima. Samo, koji kurac se događa s njegovim slobodnim bacanjima? U prve dvije utakmice ACB lige šutirao ih je 3-14 (1-4 i 2-10). Loše vijesti za centra koji igra uz dosta kontakta, puno fakea ispod obruča i kojeg se dosta faulira jer uglavnom polaže loptu oko obruča a ne zakucava je. Doellman je stretch krilni centar koji uglavnom igra licem prema košu i ima neograničen range, sjajan strijelac.

Tomića će mijenjati Joey Dorsey, rudar pod košem bez posebnih košarkaških vještina, ali masa i pokretljivost mu omogućuju da bude dobar skakač i meta za alley-oop. Doellmanova zamjena je spomenuti Claver prvenstveno, a ako zatreba i Vezenkov, još jedan tweener sličan Claverovom profilu.


Barcelona će igrati atraktivno i jedna su od napadački potentnijih ekipa u ligi s kvalitetnim trenerom na klupi. Mogu iznenaditi svakoga definitivno, ali manjak atleticizma na rosteru i pravih defanzivnih specijalaca mogao bi biti ograničavajući faktor.

NAJAVA SEZONE: PORTLAND TRAIL BLAZERS (NBACro pod)

Blazersi snimljeni s Kuštrom. Jedan od boljih koje smo snimili ja mislim.


ponedjeljak, 10. listopada 2016.

EUROLEAGUE PREVIEW 2016/17 - SPAHIJE I JANJIČARI

Turci imaju love i Turci ulažu puno, nije tajna a ispred nas su dvije ekipe koje komotno možemo označiti onim pojmom „dark horse“, momčadi koje nemaju previše euroligaškog iskustva ali su se nakrcali talentom i čak su možda i dublji od nekih glavnih pretendenata a titulu. Ove Osmanlije osvajače i njihove trupe definitivno treba imati na oku.

DARUSSAFAKA DOGUS

BEKOVI: Wilbekin, Wanamaker, Arslan, D. Bertans, Yagmur, Ozdemiroglu

KRILA: Batuk, Clyburn, James Anderson,

VISOKI: Harangody, Slaughter, Erden, Savas, Aldemir, Moreman, Turen

Kada jednoj Barceloni otmeš trenera ispred nosa zato jer si spreman iskeširati više od njih onda si faca. Ako se uz to radi o treneru koji će se jednom sigurno opet vratiti u NBA ligu onda nisi obična faca nego Dan Blizerian među facama. S Blattom su došla i pojačanja. Lani su već uspjeli okupiti skupinu plaćenika koja je trebala biti konkurentna u Euroligi, za koju su dobili wild-card, ali nisu uspjeli (9-15 omjer ukupno). Nema veze, idu ispočetka, love im ne manjka s obzirom da ih drži kompanija Dogus a nju čine recimo najveća turska banka Garanti Bank, a uključeni su recimo i Porsche, Audi i Volkswagen. Sada je valjda jasnije zašto je Blatt završio u Turskoj i u suradnji s menadžerom kluba, velikom ikonom koja se odaziva na Ibro  Kutluay, s tržišta probrao i u klub doveo najbolje što je mogao.

Glavna  pojačanja su sve redom imenakoja su lani žarila i palila europskim ligama. Bradley Wanamaker je u dvije sezone u Njemačkoj uzeo dvije titule s Bambergom i dva puta je proglašen MVP-om. Swigman Will Clyburn lani je bio najbolji strijelac izraelskog prvenstva. James Anderson je NBA igrač koji nikako da se nametne tamo ali za europske prilike je jedna vrlo kvalitetna trojka, pamtimo ga iz Žalgirisa. Na kraju tu su opasni šuter koji je pekao zanat u ACB ligi Dairis Bertans, zajeban šuter, zatim krilo Birkan Batuk, i na koncu jedan od boljih igrača turskog prvenstva lani u dresu Banvita, nekadašnji MVP francuskog prvenstva i francuski reprezentativac, skakačka mašina - Adrien Moerman.
Ima tu još zanimljivih imena, za početak evo u backcourtu. Wanamakeru će društvo na jedinici biti Scottie Wilbekin, bivši Gator, koji je nakon Australije pronašao put do Europe, prvo grčkog AEK-a, onda Darussafake. On je 3&D bek,  pospremit će otvorene šuteve i odigrati sjajnu obranu protiv jedinica, što Blattu idealno dođe pored ovoliko potrošača. Baš jednog takvog ima u Wanamakeru koji ima sjajne fizikalije (193-95) i podjednako dobro igra obje bekovske pozicije i kompletan je napadač: šut, ulaz, asist. Zamjene za njih dvojicu su turski rutiner Ender Arslan i sjajni latvijski snajper Dairis Bertans kojemu će glavni posao biti pospremiti ono što ostane nakon Wanamakera, Andersona i Clyburna.

Dvije izvrsne opcije Blatt ima i na trojci. James Anderson je trebao biti 3&D igrač u Spursima, Rocketsima, Philadelphiji i Kingsima ali nije se nametnuo. NBA tricu u karijeri je gađao 32%, nije sretnije bilo ni u Žalgirisu ali pokazao se defanzivno i sposoban odrađivati all-round posao kreatora što u NBA-u definitivno nije. S njim će Blatt rotirati spomenutog Clyburna. Prošao je Utu i Iowu State gdje je pokazao da može trpati, u Europi je igrao solidno za Ulm a lani je eksplodirao za izraelski Holon (20-8-2, 45/33%). Kao i Anderson posjeduje vrhunske fizikalije (198-95), eksplozivna je atleta ali specifičan je po tome što živi od (u 90% slučajeva desnog) ulaza i kontakta. Može zabiti šut, može pospremiti tricu ali uglavnom se zbog atletske moći i dobrog prvog koraka te naravno visine odlučuje za ulaze bez povratne lopte. Vidjet ćemo kako će mu to prolaziti u Europi.

Krilne centre Blattu će igrati Moerman i Harangody, od kojih je ovaj prvi u boljoj šansi da skupi više minuta jer nudi više. Harangody će uglavnom visjeti na trici, tu i tamo napasti s loptom u rukama i skupiti skokove, dok je Moerman puno ozbiljnija opcija u napadu. Ne izgleda na prvu kao netko koga se treba bojati zbog korpulentne građe, ali par skokova u napadu, par realiziranih akcija za njega u postu i dvije trice i on već broji 15-16 poena, a gdje si ti? Lani je u dresu Banvita u svim natjecanjima skupio 16 poena i skoro 10 skokova prosječno, uz realizaciju iz igre 49% a za tricu 44% (5,5 ih je trošio). Fizički jako zahtjevan za čuvanje zbog fizičke konstitucije, snalazi se u postu, oko obruča i zbog kvalitetnog građenja ili čuvanja pozicije vrhunski je skakač.
Na centru je Dogus najtanji. Erden je opasan samo kao pick and roll scorer, u svakom drugom slučaju je drvo. Aldemir je vječno ozlijeđen ali je dobar skakač i uparivanje njega i Moermana u utakmici mogla bi biti noćna mora za sve protivničke centre. Tu su još Slaughter, Amer iz kojeg Real nije uspio izvući puno koristi, i nisam siguran kako se uklapa ovdje jer nije pretjerano visok za centra (206) a za igrati 4 nema šut ili neku drugu specijalnost. I na kraju Oguz Savas, turski veteran.

Vidjet ćemo kako će ih Blatt posložiti, u predsezoni nisu izgubili niti jednu utakmicu, a tursko prvenstvo su otvorili pobjedom nad Tofasom gdje je Blatt na teren poslao petorku bez klasičnog centra. Glumio ga je Moerman, na 3 i 4 bili su Clyburn i Anderson, a 1 i 2 Wilbekin i Wanamaker. Zadnja dvojica nisu imali šutersku večer ali su podijelili 11 od 18 asistencija, dok su prva trojica kombinirali 49 poena od čega Francuz 19, Amerikanci po 15. S klupe su ušli Harangody koji je imao večer (15) te Aldemir i Batuk kojeg nisam spomenuo a radi se o potencijalnom turskom 3&D igraču. Treba li reći da je Dogus imao 16 skokova više od protivnika? Clyburn, Moerman, Harangody i Aldemir napravili su dar-mar centrima Tofasa. Za očekivati je da ćemo gledati dosta soliranja jer Blatt voli dati slobodu strijelcima, posebno playmakerima i Dogus će sigurno igrati napadački, ova petorka bez pravog centra (i hibridnim krilima) koji samo smeta svim ovim strijelcima tipični je Blatt potez.


















GALATASARAY

BEKOVI: Smith, Dentmon, Korkmaz, Guler, Koksal, Diebler

KRILA: Micov, Preldžić, Schilb

VISOKI: Pleiss, Tyus, Daye, Deon Thompson, Arar, Haciyeva

Galata je lani uzela „utješnu“ titulu u EuroCupu ali su im zbog toga apetiti narasli. U turskom prvenstvu ne žele gledati u leđa Feneru, Efesu a po novome i Dogus se uključuje u borbu za najviše plasmane. Pa su zbog svega toga odriješili kesu i doveli nekolicinu dokazanih euroligaških igrača ali i par igrača s NBA pedigreom koji bi im trebali podignuti plafon.

Šteta jedino što od lani nisu uspjeli zadržati opaku šuterčinu znakovitog prezimena McCollum, a radi se o Erricku, bratu Portlandovog C.J.-a koji se vratio u Kinu opet uzeti neku lovu, ali prije toga je ubijao konkurenciju i zatrpavao koševe dvorana gdje se igrao EuroCup i na kraju zasluženo ponio titulu MVP-a.

Ali nema veze, brzo su se snašli u Galati i doveli dvojicu igrača sličnog profila kao McCollum. Obojica su playmakeri a radi se o Dentmonu i Russu Smithu. Prvi je imao već epizodu u Europi, opet je Žalgiris u pitanju prije 3 sezone kada je bio jedan od boljih strijelaca Eurolige i klasični američki one man offense. Radi se o briljantnom šuteru za kojeg daljina nije nikakva prepreka, kao ni čudan izbačaj ili ruka u licu i upravo bi on trebao uskočiti u cipele manje poznatog brata McColluma. Russ Smith je nešto sitno i odigrao u NBA ligi za Grizlije i Pelikane nakon što je prethodno bio velika NCAA zvijezda igrajući 4 godine za Pitinov Louisville pumpajući sjajne brojke koje NBA skauti ipak nisu shvatili ozbiljno pa je biran u drugoj rundi. Uglavnom zbog godina ali i zbog slabašnih fizikalija (183-75), nekonstantnog šuta i slabijeg pregleda terena. Najbolje u njegovoj igri je ipak njegova brzina, solidan ball handling i agresivnost izdrilana kod Pitina koja se zna očitovati i u presing obrani iako nema visinu za biti ozbiljniji defender. Na euro tricu bi se trebao lakše naviknuti nego na onu NBA iako je i dalje logično za očekivati da će biti streaky. Nije pretjerano kvalitetan dodavač i floor general ali u slabijoj europskoj konkurenciji mogao bi biti solidan pick Galate. Volio bih ga vidjeti u tandemu s Dentmonom kako pumpaju tempo ali sumnjam da će se Ataman odlučiti za tako nešto jer je obrana ozbiljno kompromitirana na beku, premda Galatasaray voli igrati bržu košarku pa nije potpuno nemoguće.




















Više sam sklon vjerovati da će se njih dvojica izmjenjivati na playu, tu će imati pomoć od veterana Gulera, te jednodimenzionalnog šutera Jona Dieblera. Diebler nema nikakvih drugih kvaliteta osim pospremati tricu, ali u tome je fantastičan. Lani 46% za Efes, u Euroligi 49%. I u Galati bi kao i u Efesu trebao dolaziti do svojih 10-ak poena.

Na niskom krilu nemaju atlete kao Dogus recimo ali imaju all-round igrače koji znaju igrati  s loptom i bez nje. Micov i Preldžić su švicarski nožići, samo što je Micov daleko bolji šuter i obrambeni igrač koji u određenim varijantama može pokrpati četvorku. Schilb je jednako svestran ali i opasniji strijelac od Micova koji ne ovisi samo o serviranim šutevima nego zna ih sebi i kreirati, ali i drugima.

Na visokom krilu trebao bi počinjati Austin Daye, u kojeg je nadu izgubio i Gregg Popovich a onda za njim i ostali GM-ovi koji u ovom zanimljivom dugonji, koji na momente zna podsjetiti na Kukoča (oprosti mi Kuki bože na blasfemiji), više ne vide materijal vrijedan davanja ugovora. Ako nije uspio u Spursima i Hawksima gdje će? U Europu gdje bi njegova solidna kombinacija visine, dužine i stretch elementa kojeg će valjda prikazati biti dovoljni. Ako je Daye četvorka onda bi Tyus, odlični obrambeni centar, skakač i pick and roll finišer trebao biti s njim u tandemu. Drugi će činiti čvrsti Deon Thompson na četvorci i još jedan NBA povratnik Tibor Pleiss. Prvi je klasični rudar pod košem, drugi je sličniji Anti Tomiću s kojim je i dijelio svlačionicu Barce. Dobar Euro centar, fine leđne tehnike i snalaženja u realizaciji na obruču ali dosta mekan zaštitnik obruča.


Dogus i Galata mogu iznenaditi i boriti se za vrh, ali zbog manjka zajedničkog iskustva igranja i uzevši u obzir da se tek moraju uigrati a treneri posložiti rotacije (što EU trenerima nije problem jer nikada nemaju istu rotaciju) ne vidim ih kao veću prijetnju eliti.  Ovo su praktički novo ukomponirane ekipe a takve teško dolaze do instant uspjeha. Uz to ne treba smetnuti da se većina ovih novih nositelja iz oba kluba tek moraju dokazati u euroligaškoj konkurenciji. Jer nije isto trpati ili skakati u Turskoj, Njemačkoj, Izraelu i Euroligi.