jj910

jj910

utorak, 22. ožujka 2016.

SAN ANTONIO - GOLDEN STATE

„Small ball“

Ajmo prestati postavu s Diawom (203 cm) i Aldridgeom (211 cm) nazivati small ball, jer što je onda postava s Draymondom Greenom (201 cm) na petici? Aldridge je visinom centar, druga je stvar zašto tu poziciju nikada tijekom karijere nije želio igrati, a Diaw s onom težinom ne može biti trojka („nekoć bilo sad se spominjalo“), osim možda kod masterminda koji se odazivaju na Rambis i Mitchell. Small ball je formacija kada krilnog centra pomičeš na poziciju centra, a nisko krilo na poziciju visokog krila. Sve ostalo su klasične postave, posebno ako ima dovoljno visine na svakoj poziciji. Small ball Spursa bi bio da je Leonard zaigrao na 4, LMA na 5.

Popovicheva taktika da Duncana premjesti na klupu pokazuje nam da su Spursi pošto poto htjeli pobjedu, ali i da im je jasno kako se protiv Warriorsa teško može igrati ako nemaš mobilne postave, a Diaw kakav god bio opet je primjereniji za „lutanja“ po perimetru od Timmyja. Uostalom to je i dokazao zadnjih godina u playoffu igrajući više od Splittera npr. (dobro, to nije bilo samo zbog obrane).

Spurs D/Warriors O

Popovich je majstor prilagodbe ali i pragmatist jer nema problema s tim da se odrekne ustaljenih shema i identiteta ekipe ako će to donijeti uspjeh. Tri stvari je u tom smislu napravio protiv Warriorsa:

a) modificirao je obranu pick and rolla – visoki igrači više nisu ostajali u zoni nego su blitzali Curryja visokim izlascima ili je jedan od centara samo preuzimao Stepha

b) ofanzivni flow Warriorsa usporio je switchom po cijelom parketu

c) Leonard je dobio zadatak da čuva Greena kako bi na 1-4 picku Dubsa mogao preuzimati Stepha

E sad, ovo nisu nikakve novosti velike, ovo sve odrađuju i Thunderi (blitzanje picka, Durant na Greenu) na primjer, ali svaka čast Popovichu što je odustao od svojih postulata ako je vidio da nisu korisni i zamijenio ih drugima. Masu trenera u ligi to nikada ne bi napravilo zbog svog ega i tvrdoglavosti makar se ova rješenja nameću kao logična kada igraš protiv Golden Statea.

S ovom strategijom koja nije dio klasičnog ovosezonskog identiteta Spursa uspio je oduzeti identitet Warriorsima koji nisu mogli razviti svoju igru koliko su Spursi bili agresivni. Kada su Stepha preuzimali Diaw ili Aldridge nisu ostajali 2 koraka daleko od njega što uobičajeno visoki igrači rade kada ga preuzimaju pa dobiju tricu u lice. Centri Spursi su doslovno igrali press na loptu kako bi tjerali Curryja da ih napadne driblingom i da ulazi u reket umjesto da šutira trice. U momentima kada Warriorsi igraju small ball Steph je najsmrtonosniji ali je utakmicu završio s 4/18 šutom i 1/12 za tricu, odigravši potpuno izvan ritma jer mu se valjda potrefila takva večer ali i zbog pametne taktike San Antonia.

Na drugoj strani Spursi su dobili nevjerojatne obrambene predstave svojih igrača protiv Curryja i u situacijama 1 na 1. Green je bio perfektan, Parker se naradio kao nikada u životu valjda u obrani, Kawhi je bio na standardnom nivou, posebno u drugom poluvremenu.

Warriorse je jednostavno rečeno izdao šut a za odigrati drugačije jednostavno nisu dizajnirani. Em su Spursi odigrali vrlo agresivno i doslovno su im bili na ruci na svakom šutu, em su oni bili hladni sami od sebe. Tricu su šutirali 9/36, a od tih pogođenih čak 6 su ubacili Rush, Barbosa i Barnes. Klay i Steph nisu slasheri što je ovakva obrana San Antonia tražila od njih da budu. Da su Spursi recimo ovakvu obranu zaigrali protiv Oklahome vjerojatno bi bili pregaženi. Splash braća su prihvatila izazov i Steph se trudio nešto zabiti na ulazima kada trica već nije išla, a Klay se spuštao u post kada bi ga čuvali niži igrači, ali to jednostavno nije njihova igra i igra Warriorsa. Naravno, promašili su i veliki broj šuteva koje inače zabijaju, a Barnes je recimo propustio iskoristiti missmatch koji ima protiv Diawa. Traži li se od njega možda malo previše? Da u obrani čuva četvorke a u napadu koristi missmatch kao brži igrač.

Spurs O/Warriors D

Aldridge je pobjednik večeri. Nisam impresioniran s njegovih 26 poena za što mu je trebalo 25 lopti ali kada ga se sjetim iz prve utakmice u kojoj ga je Draymond pojeo ovo je bio veliki progres. Kažem, ne toliko zbog poena i efikasnosti (44% šuta to nije) koliko zbog pristupa i agresivnosti. Bez Duncana u blizini jasno je bilo da će on morati preuzeti odgovornost na sebe kako bi kaznio small ball Warriorsa i napao Greena i Barnesa. Zato su ga Spursi i hranili loptama a on nije bježao od kontakta kao što to nekada zna biti slučaj pa uzima one alibi šuteve iz okreta ili preko igrača licem košu nastojeći iskoristiti prednost u visini. Išao je do kosti protiv Greena ili nekog drugog, igrao je leđima, ali još fascinantnije za mene je njegov rad u reketu i napadačkom skoku. Ono, LaMarcus kao energy guy, rudar, Reggie Evans. Ne sjećam se jesam ga ikada vidio u toj roli da baš snažno radi za svaki koš i skok. To je pravi plus za Spurse i njega u ovoj utakmici, a ne tanka šuterska večer.

Spursi su iskoristili small ball Warriorsa da diktiraju tempo sporim napadima i spuštanjem lopte u post Aldridgeu, Diawu i Leonardu. Boris je odradio izvrstan posao protiv Barnesa u tom dijelu, Leonard je imao svojih momenata u postu ili kroz izolacije 1 na 1.

Golden State i linija Green-Barnes-Rush tako nije uspjela pronaći odgovor za visinu i snagu Spursa u reketu, a posljedično su izgubili i bitku u skoku. Dopustili su Spursima 14 napadačkih skokova i 16 skokova više na utakmici što je očito neminovnost kada igraš bez pravog centra cijelu utakmicu a protivnik igra na snagu u napadu. Green je svejedno odradio dobar posao protiv Aldridgea 1 na 1, i vrlo lako je moguće da u sljedećoj utakmici LaMarcusovih 26 poena na ispucanih 25 lopti bude okrakterizirano kao loše ako Warriorsima upadnu 3-4 trice više.


All the small things

Ako želiš dobiti utakmicu protiv bilo koga trebaju ti tri stvari: kontrola skoka, smanjiti izgubljene lopte, pogoditi slobodna bacanja. Spursi su uspjeli u sve tri kategorije. Nadskakali su Warriorse i pogodili 15 od 18 slobodnih bacanja dok su Warriorsi izveli samo 10 slobodnjaka. Kod turnovera je zanimljiva situacija. San Antonio ih je imao čak 17 što je uglavnom potpisivanje smrtne presude kada igraš protiv Golden Statea ali njihova defanzivna tranzicija je bila sjajna i iz 17 turnovera dopustili su samo 7 poena Warriorsima. Na drugoj strani, GS je imao 10 turnovera ali Spursi su iz toga ubacili 11 poena.

Možda najvažnije kod malih stvari je tempo. Prva utakmica u Oaklandu odigrana je na 103 posjeda. Ova druga je odigrana na 87 posjeda. Warriorsi prosječno igraju na 99 posjeda, Spursi na 94. Savršeno je jasno kome je tempo od 87 posjeda više odgovarao. San Antonio nema nikakve šanse ako utakmica ode na veći broj napada jer jednostavno nemaju šutersku moć da prate Warriorse u ispucavanju trica i trci gdje gube jer su starija ekipa. Fun fact je da je prva utakmica ovih suparnika odigrana na spomenuta 103 posjeda utakmica na najviše posjeda koju su Spursi ove sezone odigrali, a ova druga na 89 na najmanji broj. Prvu su Spursi izgubili 30 razlike, drugu su dobili.

Po intenzitetu i stilu igre ovo je bio klasični playoff dvoboj gdje se pomno pazi na svaki posjed i gdje treneri igraju neku svoju šahovsku partiju a igrači iz sebe izvlače rezerve za koje ni ne znaju da ih imaju. Rekao sam da su Spursi pošto poto željeli ovo dobiti pa je Timmy završio na klupi, a još je luđe da su neki igrači odradili prekovremeno. Aldridge – 37 minuta, Leonard – 38, Diaw – 35.

Ali bilo je i dosta eksperimentiranja. Sama startna postava s Diawom umjesto Duncana je svojevrsni eksperiment, West na maloj minutaži u korist Kylea Andersona također je novost. Pred kraj utakmice Pop je dao šansu i postavi s dva playa – Parker i Mills.

Još je izraženije ovo bilo kod Warriorsa, vjerojatno zato jer su igrali bez 3 od 8 standardnih igrača rotacije. Pa su tako minute dobili Varejao, Clark, McAdoo, igrači koje sigurno nećemo vidjeti u potencijalnom finalu Zapada. Posebno u oči bode nesretni Varejao koji je za 6 minuta igre imao -12. Ok, GS je bez Boguta i Ezelija i treba im centimetara, posebno protiv ovakvog protivnika ali čupavi Brazilac nije nikakvo rješenje. Radije ću dati 20 minuta Speightsu za kojeg znam da će barem malo sa šutom razvući obrane nego Varjeaou Speightsovih 5 minuta, jer što točno s njim dobivam?

Uglavnom, oba trenera su koristila punu rotaciju što u playoffu neće biti slučaj. Ona će se srezati na 8 igrača.

Kontekst

Pobjeda San Antonia je čista i nije mi je cilj obezvrjeđivati ali ipak je ostvarena u nekom spletu okolnosti. Warriorsima je utakmica u Alamu bila back to back, prethodno su igrali s Dallasom što je mala udaljenost kada se radi o putovanju ali ipak je druga utakmica u dva dana (i deveta utakmica za Warriorse u 14 dana) u sezoni koja se bliži kraju.

Drugo, Golden State je bio bez 3 standardna igrača rotacije od kojih je jedan starter. Bogut, Ezeli i Iguodala nisu igrali a svi bi itekako dobro došli protiv Spursa kojima je trebalo parirati prvenstveno snagom. Da je Pop mogao birati 5 igrača koje će izbaciti Dubsima za ovu utakmicu mislim da bi odabrao ovu trojicu plus Greena i Stepha.

Bogut je protiv nekih protivnika višak na parketu ali je sistemski važan igrač jer savršeno razumije kretnje igrača i iskoristiv je kao vrlo dobar screener, handoff dodavač i asistent za cutere. Igra Warriorsa nije imala tečnost zbog agresije Spursa i njihovog switcha ali čini mi se da Warriorsi igraju i puno manje backscreenova i puno manje cutaju prema košu kada nema Boguta koji u takvim shemama pliva kao riba u vodi kada ga postaviš na visoki post. Moguće da bi Bogut i dodatno začepio reket i ugušio napad Warriorsa i da bi floor spacing bio dodatno narušen ali barem bi imali kontrolu skoka i Aldridge i Diaw ne bi napravili takav dar-mar u reketu.

Ezeli je još jedan dobar fizikalac, bolji pick strijelac, i još jedno kvalitetno visoko tijelo s klupe koje može poslužiti u oba pravca. Kao rim protector i post defender ili kao skakač u napadu i pick opasnost. S njim Varejaoa uopće ne trebaš koristiti što je veliki plus za Dubse.

S Iggyjem Lineup of death nije isti kao s Rushom. Iguodala može čuvati četvorke i trojke, switch obrana je dakle kudikamo bolja nego s Rushom. Leonard bi se recimo sigurno više naradio da je ovaj bio spreman zaigrati. Osim toga, dobar je skakač pa small-ball ne bi bio toliko „nadigran“ u skoku. U napadu će pospremiti korner trice što je i Rush odradio, ali je bolji cuter od Rusha i puno bolji handler i sekundarni play što bi Warriorsima jako dobro došlo na ovu agresivnu obranu Spursa.

Kažem, pobjeda je pobjeda, Spursi su zasluženo dobili ali kao što postoje i taktički razlozi zbog kojih su dobili tako postoje i čimbenici oko Warriorsa koji su im se dobro posložili i išli na ruku. Ne mislim samo na back to back utakmicu ili izostanak 3 igrača nego i nenormalno hladnu šutersku večer gostiju. Koliko je realno da Steph opet odšutira 1/12 za tricu? Da Parker i Green ponove onakvu obranu? Da Aldridgeovih 26 poena na 25 lopti budu dovoljni za pobjedu?


Ne znam, jedva čekam novi derbi, možda iskoče neki novi narativi ili se samo potvrde stari. Nakon ove utakmice nisam puno „pametniji“ niti mislim da su Spursi spremni srušiti Golden State i da ovako nešto mogu ponavljati iz večeri u večer i dobiti 4 utakmice. Jer čak i ovakvi kljasti, umorni i neraspoloženi Warriorsi su im bili na repu cijelu utakmicu i držali ih u egalu do zadnje minute (i vodili u četvrtoj). Ako svi budu zdravi u obje ekipe mislim da Golden State ovo rješava u 5 utakmica, maksimalno 6, respektirajući koliko su Spursi moćni na domaćem parketu.

ponedjeljak, 7. ožujka 2016.

NBA NOTES (03.-05.03.)

(Četvrtak 03.03.)

Dallas-Sacramento

Utakmica prije 2 mjeseca bila je jedna od boljih ove sezona, barem što se drame tiče. Skoro pa se dogodilo isto i u ovoj jer Kingsi nisu bili u stanju zatvoriti utakmicu na slobodnim bacanjima.

Dallasova zona u prvom poluvremenu funkcionirala je protiv Cousinsa jako dobro. S reketom nakrcanim tijelima Cousinsu nije ostalo puno prostora, a Dallas si je mogao dati oduška jer je centar Kingsa okružen Acyjem, Rondom a i nesretnim McLemoreom koji je promašio valjda prvih 5 šuteva koji su mahom bili otvoreni.

Karl je protiv napada Mavsa odlučio koristiti switch od 1-5 i tako razbijati ritam pick and roll napada pa Dallas uglavnom visi u postu s Matthewsom i Dirkom što očekivano nije donijelo previše toga. Domaćini su se razigrali tek s izlaskom Zaze a ulaskom Leeja koji je potrpao zicere nakon picka, a Kingsi već standardno sami sebi pucaju u koljeno s kombinacijom Cauley-Stein-Koufos.

Klupa Sacramenta proigrala je ipak početkom druge jer Belinelli ubacuje svoje standardne cirkus poene iz igre 1 na 5 ili iz floppy setova, a Casspi ima missmatch protiv Dirka koji ga ne stiže pratiti na perimetru. Nakon toga Karl ipak ne vraća Acyja i McLemorea nego na parketu drži Belyja, i prebacuje se na small-ball s Gayom na 4 i Cousinsom. Carlisle prihvaća izazov i koristi svoju u posljednje vrijeme učestalu strategiju s Parsonsom na četiri, dakle i oni su s niskom postavom, a Zaza je na petici. Bila je to dobra odluka jer Parsons se pokazuje kao jedino rješenje koje može koristiti missmatch na preuzimanju. Ili igra protiv Ronda/Collisona u postu ili terorizira jadnog Belinellija koji ga ne može pratiti na ulazu

U trećoj je problem za Dallas što se razigrao Cousins, čak i s ciglarima oko sebe. Agresivan je na ulazima i skoku, a Kingsi i dalje razbijaju ritam Mavsima preuzimanjima. Carlisle očajnički baca sve karte u napad i na teren baca praktički 5 kreatora koji znaju igrati s loptom. Lee i Parsons su centri, a na perimetru su Williams, Matthews i Felton. Nema Zaze koji ne može riješiti problem zvan „Cousins“, nema indisponiranog Nowitzkog koji uglavnom forsira tricu. Odradio je Carlisle i defanzivnu prilagodbu pa je na kratko stao u klasičnu 2-3 zonu iz koje su čak i ostvarili nekoliko stop brojki i utakmica je izjednačena.













Dvoboj klupa opet su dobili Kingsi zato jer su raspoloženom Casspiju dodali i Collisona pa Carlisle ide i s trećom kombinacijom u kojoj je Parsons na 4. Ovaj put je Nowitzki na petici što se ipak pokazalo lošom odlukom. Prvo ih je Rondo (inspiriran zvižducima na predstavljanju, cijelu večer je odlično dirigirao napadom) razbio ulazima iz kojih je finiširao ili tražio šutere na perimetru, Cousins je odradio svoje u reketu, a Dirk 2 puta ne uspijeva odraditi obični box-out nakon slobodnih bacanja. Sacramento je utakmicu trebao riješiti davno prije posljednje minute, ali Kingsi tada ne bi bili Kingsi. Slobodna bacanja u zadnjoj četvrtini šutirali su katastrofalnih 50%, a izveli su ih 20 komada.

(Petak 04.03.)

Toronto-Portland

Baš kada sam ih nahvalio Blazersi su nanizali 3 poraza. Onaj protiv Bostona u Gardenu je bio očekivan jer im je to bila četvrta utakmica u 5 dana i k tome back to back, ali i bekovi bull terijeri Bostona su odradili dobar posao protiv Lillarda i McColluma odigravši vrlo agresivno u svakoj izolaciji i smetajući im na svakom picku. Onda su došli Raptorsi koji im stilski ne odgovaraju jer prvo imaju moćnu peticu i dva odlična pick kreatora i slashera. DeRozan se još jednom pokazao kao nepremostiva prepreka, kao i u prvoj utakmici.

Ovaj put Stotts je odmah na njega gurnuo Aminua, Lillard i McCollum su držali Powella i Lowryja. Ali nije se puno toga promijenilo. Aminu je korisniji defender u izolacijama nego u picku osim ako nemaš namjeru preuzimati, a preuzimanje nije dolazilo u obzir. Podatak da je DeRozan izveo 25 slobodnih bacanja dovoljno govori sam za sebe. Visoki Portlanda bi ostajali u zoni kod picka što je DeMar koristio na poludistanci a ako bi izašli malo dublje obično bi ga naivno faulirali ili bi on iskoristio brzinu da ih ostavi na prvom koraku iza sebe. U stilu Warriorsa su Raptorsi odrađivali i prebacivanje Lillarda na DeRozana na način da bi pick igrali DeRozan kao kreator i Lowry kao screener.

Valanciunas i Scola su odradili dobar posao u postu protiv nedoraslih centara Portlanda. Prvi je Plumleeja u prvih 20 minuta natjerao da skupi 4 faula, a drugome je bilo dovoljno nekoliko akcija iz kojih čak nije ni poentirao ali da na iskustvo i fizičku snagu isprovocira Vonleha da ga faulira. Leonard nije bio od velike koristi. S njim je reket postao još porozniji pa je Stotts dao minute i Harklessu ali bez značajnijeg pomaka u igri. Portland je svejedno u egalu u prvom poluvremenu, dakako zahvaljujući Lillard u McCollumu koji nalaze način da šutom i ulazima pariraju Lowryju i DeRozanu. Toronto je dobio podršku klupe, Joseph je standardno odradio svoj posao kao spot-up uz Lowryja sa second unitom, a stigli su razigrati i Biyomba koji energijom parira bratu blizancu na drugoj strani, Davisu. Da nije bilo Lillardove trice s 12 metara u stilu Curryja u zadnjoj sekundi prvog poluvremena rezultatski minus bi bio  izraženiji za Portland. Ovako su samo na -6, ali Toronto je već izveo 10 penala više u prvom dijelu a imali su ukupno samo 2 faula manje.

Nekakva zanimljivost iz prvog poluvremena je da smo imali priliku gledati hard core small ball petorke na obje strane. Stotts je iznerviran slabom produkcijom visokih na parket poslao 4 beka. Uz Lillarda i McColluma igrali su Crabbe i Henderson plus Davis kao centar, a Casey je odlučio pratiti to s Biombom na petici i Josephom, Rossom, DeRozanom i Powellom dok je Lowry bio na odmoru pred kraj poluvremena.

Dvije stvari su obilježile drugo poluvrijeme. Prvo su Raptorsi podignuli intenzitet u obrani, posebno na branjenju picka gdje njihovi centri izlaze dublje prema Lillardu i McCollumu. Dobro su Blazersi tu mijenjali stranu i pokušali iskoristit prostor što se otvara s nešto agresivnijom obranom ali nitko kod gostiju to nije znao iskoristiti, a na drugoj strani Valanciunas, Lowry i DeRozan i dalje su enigma za Portland. Drugo, Raptorsi su se zamalo doveli u poziciju da izgube utakmicu. Djelomično su sami krivi za to jer je Casey prvo DeRozana držao na hlađenju malo predugo, a onda razdvojio minute njemu i Lowryju i to sve dok je Lillard u svom tipičnom gunnerskom stilu odrađivao simultanku.


Inače, hvala bogu što nisam gledao uživo ovo jer utakmica je trajala ukupno 2 sata i 37 minuta što je ekvivalent prosječnoj utakmici s produžetkom. Bilo je apsolutno nemoguće uživjeti se u ritam jer ga nije bilo. Izvedeno je 89 slobodnih bacanja od kojih sam ja vidio ravno 0 u snimci i cijeli proces  gledanja si skratio na malo više od sat vremena. Viva la replay!




















(Subota 05.03.)

Clippers-Hawks

Atlanta se dobro i držala u prvoj četvrtini s obzirom kako im je obrana, njihov standardni forte ove sezone, izgledala. Glavnu napadačku akciju Clippersa, pick igru Paul-Jordan odlučili su braniti s Horfordom u zoni što je naravno iskoristio Paul za svoje šuteve s distance. Prostor koji su Hawksi ostavljali Paulu dao je beku Clippersa mogućnost i da razigra ostale opcije. 4-out sistem funkcionira odlično za Clipperse u otvaranju pa su i Redick i Green razigrani u spot-up, catch and shoot rolama. Napad Atlante nije puno zaostajao a uglavom se vrtio oko Millsapa na bloku koji je protiv sebe imao nedorasle protivnike tipa Green i Pierce nad kojima je mogao fizički dominirati. Nevolje za Atlantu su počele s rotacijama kada Teague, Korver i Horford izlaze na odmor, a u igri su Humphries, Hardaway i Schroder. Rivers tu ostavlja Paula i Jordana na parketu, a u igru baca Johnsona i Crawforda i Clippersi zahvaljujući dobrom kretanju lopte odlaze na dvocifrenu prednost. Koju su zadržali i kroz veći dio druge četvrtine ali Rivers ovaj put predugo vjeruje rezervama, posebno sinu koji radi grešku za greškom u napadu dok su Hawksi razigrali Schrodera na šutu i ulazu i Korvera.

Ključni potez za utakmicu bila je Atlantina modifikacija obrane. Vratili su se identitetu i zaigrali puno žešći presing na loptu, odnosno na picku, s agresivnim rotacijama u pozadini kada bi se ball handler riješio lopte. Ako je strategija u prvom dijelu bila „Paul ali nitko drugi“, u drugom povremenu je bila „Svi osim Paula“. CP3 je nakon 15 poena u prve 24 minute u druge zabio samo 2. Ne znam što je Budenholzeru trebao eksperiment i u prvom periodu kada mu stil igre koji su prikazali u drugom donosi dobre rezultate na obrambenom dijelu terena (jedino Spursi imaju bolju obranu od Hawksa trenutno). S obzirom da se dosta muče u napadu ove sezone i nema traga odličnom balansu od lani (tek 20. napad) presing na loptu Hawksima donosi više tranzicije i napada na nepostavljene obrane. Ili prevedeno: ako ne tjeraju protivnika na turnovere imaju velikih problema doći do pobjede. U prvom poluvremenu Clippersi su izgubili samo 4 lopte, u drugom čak 14, što je rezultat agresivne obrane Atlante na perimetru.

Dodatna modifikacija obrambena bio je switch, nerijetko i na 1-5 pick and rollu gdje se nisu bojali Jordana u postu. Takvu igru su preuzeli i Clippersi koji su ionako u small ballu ali Atalnta je preko Teagua i Millsapa iskoristila svoje missmathceve, i općenito su malo više lopti dali playevima da kreiraju umjesto Millsapu i Horfordu što im se isplatilo kroz slash and kick i korner trice Bazemorea koji je pogađao kada se utakmica lomila. Na presing je Rivers odgovorio s dodatnim driblerom Crawfordom ali stilski se ništa nije puno promijenila igra domaćina.




Clippersima se na ove probleme nadovezala i slaba šuterska večer Jordana s penala. 6/12 je šutirao u trećoj kad su ga Hawksi namjerno faulirali, a u četvrtoj je bio na 1/4 što ni Rvers nije mogao tolerirati pa ga je zakovao na klupu i zaigrao ultra small-ball s Johnsonom i Greenom kao centrima i bekovima Jamalom, Riversom i Paulom. Johnson i Green su došli kao toplo predjelo Horfordu i Millsapu u postu a onda Teagueu i Schroderu na ulazima. Ovim potezom Rivers je oslabio ionako slabašan skakački učinak svoje ekipe te večeri (60:48 za Atlantu, koja kad te nadskače nemaš se čemu nadati).