jj910

jj910

utorak, 26. siječnja 2016.

WARRIORS - SPURS

Utakmica počinje u nešto življem tempu što svakako ide više na ruku domaćinima što jako brzo dolazi do izražaja jer Spursi, potpuno nekarakteristično za njih gube lopte kao na traci. U prvoj četvrtini posijali su čak 8 lopti što je previše samo po sebi, previše na kvadrat kada igraš protiv tranzicijske nemani iz Oaklanda, previše kada na 8 turnovera vežeš samo 6 asista. Warriorsi su u prvoj imali 5 izgubljenih ali i 11 asistencija. Još jedna brojka, u prvih 6 minuta, Golden State je zbog izgubljenih lopti San Antonia zabio 12 laganih poena iz kontre i polukontre. Tako se ne može na noge prvaku.

Najznačajnija stvar za Warriorse u napadu je ta što je Green u potpunosti preuzeo playmakerske dužnosti i to s visokog posta a Curry igra bez lopte i kreće se kroz blokove nastojeći iskoristiti Parkerove obrambene mane, dobre blokove i Greenov pregled terena da ga nađe u pravo vrijeme na pravom mjestu. I to funkcionira odlično. Nije razigran samo Curry kao strijelac već i Thompson koji je sve minute na parketu proveo u stilu J.J. Reddicka. Stalno je bio u pokretu, stalno je tražio rupe u obrani i bez lopte jurišao na obruč čekajući pravovremeno dodavanje od suigrača. Warriorsi su tako obranu Spursa, koja je bila bez Duncana opteretili na dvije razine. Curry je igrao bez lopte prema perimetru, a Klay bez lopte prema obruču uglavnom, dok je Green bio na visokom postu s loptom i izvlačio iz reketa jednog visokog Spursa. Bogut je odradio posao kao screener, najčešće stojeći uz baseline da ne smeta puno i ne ometa spacing, a Barnes je poslužio standardno kao cuter i spot-up na „slaboj“ strani.

Nisam siguran koliko je u ovakvim okolnostima Duncan nedostajao Spursima. Ne znam koje bi to on akcije Dubsa zaustavio. Možda cutove prema obruču bi bolje zatvarao s postavljanjem u obrani, ali definitvno ne bi bio rješenje za ovako precizan i raznovrstan napad Warriorsa. Za ovo sinoć nije bilo rješenja. Kad sam već spomenuo cutove, onda da kažem kako se ne sjećam da je jedna momčad (Golden State) ovoliko prodala backdoor cutova u jednoj utakmici, ili da je jedna ekipa (Spursi) ovako bila opljačkana na stražnja vrata. Draymond Green je tu odradio maestralan posao s kvalitetnim i preciznim dodavanjima za svoje suigrače koji ulaze iza leđa obrani. Čak nismo vidjeli ni puno akcije 2 na 2 Stepha i Draymonda i onog famoznog i neobranjivog 1-4 pick and rolla gdje protivnik bira od čega želi umrijeti ili na čemu riskirati: trici Curryja, trici Greena, korner trici Klaya ili Barnesa, Greenovom polaganju, Bogutovom/Ezelijevom zakucavanju iz alley-oopa. Green je opet bio playmaker, često primarni kao što sam rekao, ali ovaj put ne iz pick and rolla nego s visokog posta dok se šuteri oslobađaju iz bloka.

Ne samo da se Spursi nisu mogli obraniti nego nisu mogli i zabiti pa je nevolja tim i veća za njih. Prvo su gubili lopte kao na traci, rekli smo. Međutim. Bilo bi pogrešno samo njih okriviti kao ekipu za to. „krivi“ su u podjednakoj ako ne čak i većoj mjeri i Dubsi koji su igrali jako aktivno, ruke su im bile konstantno u pokretu, dobro su pratili kretnje Spursa, bili su na linijama dodavanja. Ništa nije funkcioniralo u napadu San Antonija. Parker se nije uspio nametnuti, makar je u startu Popovich očito njemu namijenio veću rolu, da napada Curryja i pokuša ga izmoriti ili uvući u probleme s prekršajima kao što to Chris Paul zna napraviti ali problem je bio što Warriorsi nisu previše marili za defanzivne matchupove pa smo znali gledati Barnesa ili Klaya na Parkeru. Jedino je bilo važno da Steph ne završi na Leonardu koji bi onda imao čisti missmatch.

Druga velika zamjerka na napadačke zamisli Spursa je slaba uključenost Leonarda i Aldridgea u napad. David West i Parker su prvoj četvrtini kombinirano uzeli 9 šuteva, Leonard i Aldridge samo 4. Istina je da je West svoje i pogodio a Aldrdige ne, i da je West kao četvrta opcija u napadu imao više prostora jer se izvlačio na visoki post i šutirao dok je Bogut kampirao u reketu, a LaMarcus protiv sebe ima Greena, ali udarne napadačke igle je trebalo razigrati kao što su to domaćini napravili s Klayom i Stephom.

Aldridge se nakon mlitavog uvoda u utakmicu gdje ga se nije vidjelo pokušao ipak nametnuti u napadu kroz post akciju ali nije išlo. I u tome je prava snaga Golden Statea. Mogu te dobiti kako požele. Ako pokušaš igrati protiv njih na „fizikalu“ nema problema, imaju se s čim suprotstaviti (Barnes, Iguodala, Green, Bogut, Ezeli). Ako im pokušaš parirati šuterski opet te mogu „udaviti“ u obrani a u napadu ne treba spominjati kako ti mogu odgovoriti. Aldridge sinoć nije dobio previše lopti u prvom poluvremenu, ali i kada bi dobio Green ili Bogut su ga fantastično držali. LaMarcus inače za mene uvijek ima isti problem – puno je bolji kao volume potrošač nego kao još jedan igrač rotacije u ovakvom sistemu Spursa. Da bi bio koristan Aldridge mora ispaliti 15-18 lopti, jer ipak nije toliko dobar all-rounder da bi njegova klasa isplivala na vidjelo.

Leonard u startu utakmice nije čuvao Curryja, bio je to Parker, povremeno Green, pa je nejasno gdje je nestala njegova napadačka aktivnost budući da se nije trošio toliko u obrani. West je jako dobro zamijenio Duncana u napadu, pogodio je svoje klasične šuteve s distance, skupio nešto skokova, postavljao dobre blokove i dijelio lopte s visokog posta, tako da se teško može reći da je Duncan u napadu toliko nedostajao. Možda bi Timmy dobio koju loptu više na niski blok ali ne zaboravimo da bi ga tu čekao Bogut kojeg nije najlakša stvar na svijetu pomicati s mjesta, tako da mi se čini da je West sa šuterskim dionicama bio bolji odgovor na Boguta.


Makar, intrigira me što bi se u napadu dogodilo da je Duncan bio tu, odnosno zanima me bi li se igra malo usporila zato jer bi Timmy dobio poneku loptu u post da krene u akciju, a iskoristiv je dakako i s vrha reketa kao dodavač. Možda bi s tom sporijom igrom preko Duncana koji ima dobru suradnju s Aldridgem i s kojim napad preko posta ipak ima dimenziju više, Spursi manje gubili lopte i sami sebe zakopavali u blato. Možda, iako ne treba ni dvojiti da bi obrana Warriorsa bila jednako aktivna na svakom dodavanju San Antonia.

Krajem prve četvrtine Curry je malo usporio i to u momentu kada je iz igre izašao njegov „hranitelj“ Green. Tu je Steph morao na sebe preuzeti malo više playmakerskih dužnosti što su Spursi lakše branili, a počele su i prve rotacije s klupe, postave su se ispremiješale, igra malo razvodnila. Spursi su tu dobili poticaj od Ginobilija i njegove kreacije u napadu, Warriorsi su napravili nekoliko pogrešaka (fauliranje Diawa na trici npr) i San Antonio je pred kraj prve četvrtine došao do odličnog rezultata kao su igrali, bilo je samo minus šest.

Obojica trenera (ili Popovich i Kerr/Walton) kroz cijelu sezonu vole početkom druge na parket poslati 4 igrača s klupe plus jednog startera (Danny Green-Harrison Barnes). Ovaj put nije bilo tako jer je Pop tražio dobitnu kombinaciju da ga izvuče iz nevolje, a Kerr je čini mi se pošto poto želio dobiti ovu utakmicu da bi demonstrirao silu svom mentoru na drugoj strani parketa. Zato si nije dozvolio postavu s Livingstonom, Barnesom, Barbosom, Iguodalom i Ezelijem koja bi igrala 4-5 minuta u komadu nego ih je brzo rotirao sa starterima. Dakle, bila je ovo klasična playoff rotacija Dubsa, jer koliko god na njihovoj klupi bila dobra imena ipak im se zna dogoditi upadanje u rupu protiv malo boljih drugih postava kakva je ona Spursa s Diawom i Westom, Simmonsom, Ginobilijem i Millsom

Kada je Popovich vidio da Kerr nema namjeru riskirati s 4 rezervna igrača i da će uvijek na parketu imati dva ili tri startera prihvatio je izazov i brzo vratio svoje startere. Nije pomoglo usprkos dobroj roli Westa koji nastavlja trpati kada dobije šansu. Parker je na parketu za Spurse, Curry odmara nakon što je odigrao 12 minuta u prvoj, u igri je Livingston i tu Warriorsi kreću u iskorištavanje nove matchup pogodnosti zvane „Parker“. Koga god je Tony čuvao taj se spuštao u post i napadao ga. Livingston je odradio svoje, a kada post akcija ne bi završila šutom, završila bi dodavanjem pod obruč Spursa koji su pomagali Parkeru u postu i to su onda bila lagana zakucavanja za Iguodalu i Livingstona.

Na drugoj strani Spursi ne koriste svoju matchu pogodnost koju ima Boris Diaw protiv Boguta. Diaw ne može ubaciti tricu iako ima vremena i prostora jer Bogut ne stiže izlaziti na šut i to su novi problemi za San Antonio. Protiv domaćina Diawovi trikovi u postu ne prolaze jer su svi dovoljno visoki, snažni i dugački da ga brane. Trica je ostala jedina opcija ali nije prošlo.

Aldridge je svoj prvi field goal postigao na 5:30 minuta do kraja druge četvrtine i na + 10 za Warriorse koji bez problema i dalje trpaju, razigrali su sve sporedne opcije pa si Kerr može dati i malo oduška s minutama za Speightsa i Rusha. Možda bi estetski dojam veličanstvene pobjede bio još bolji da je posegnuo za „smrtonosnom postavom“, small ballom s Greenom na četiri da pokaže još malo mišića protivniku i ostatku lige.

Popovich i dalje traži najbolju postavu ali kada su ti dvije prve opcije zatvorene i nedovoljno agresivne čemu se imaš nadati? Tek u trećoj četvrtini vidimo da Aldridge i Leonard ipak mogu kada su agresivni s loptom. Ali što ti to vrijedi kada je Steph odlučio ubaciti u petu. Pogađa tri trice iz izolacija i nakon Parkerovih grešaka da mu ide ispod bloka na picku, ubacuje 18 poena u 11 min, Green mu je pomogao s akcijom iz posta, Spursi s novih 7 izgubljenih lopti i utakmica je riješena.

Nije bilo Duncana pa se možemo barem malo pitati što bi bilo kad bi bilo. Osobno ne vjerujem da bi bilo drugačije jer Timmy više nije 24-14-5 igrač, a West je svoj posao odradio vrlo dobro. Warriorsi su u ovom momentu jednostavno za klasu bolja momčad, talentiranija i s više oružja u igri. Spursima bi se moralo puno toga poklopiti da ovakve Warriorse ugroze u playoffu. I ne samo Spursima.

četvrtak, 7. siječnja 2016.

NBA READY - EUROLEAGUE

Idemo baciti pogled tko je od sudionika ovogodišnje Eurolige spreman za okušati se u NBA ligi. Da bi si skratio muke ograničio sam se samo na Euroligu, a u obzir nisam uzimao samo Europljane, imamo ponekog Amera i naturaliziranog Amera na popisu. Važno je samo da nikada ranije nije odigrao neke minute preko bare. Iz istih razloga otpali su igrači poput Ayona, De Coloa ili brata Pere Antića. Neki su otpali zato jer ih živo boli genitalni dio za dokazivanjem u najjačoj ligi na svijetu (Teodosić), a neki zato jer ih jednostavno ne podnosim (Llull). Blogerski izbor kažu.

BOGDAN BOGDANOVIĆ (SG - Fenerbahče)

23 g
198 cm
93 kg
210 cm wingspan
Prava: Phoenix Suns

Za Bogdanovića se oduvijek govorilo da je u pitanju veliki talent, pitanje je bilo samo koliko veliki. U mojim očima je narastao u sezoni 2013/14, njegovoj posljednjoj u Partizanu i pod Vujoševićevom paskom, kada je zbog mora ozljeda Partizanovih playmakera morao preuzeti i tu dodavačku ulogu, pored one već standardne – scorerske. U ubitačno sporom Duletovom tempu s bezbroj šablona i akcija koje se zovu XT-3-gore Bogdanović se solidno snašao. Assist/turnover ratio nije bio idealan kada u obzir uzmemo ABA ligu, Euroligu i srpsko prvenstvo. Na 3,7 asista dolazilo je 2,5 turnovera. Ali moglo bi se ovo Bogdanovo iskustvo na playu pokazati vrlo bitnim u budućnosti jer se naučio igrati još jednoj roli, a svestranost treneri cijene. Kao play nije klasični dribler, slash and kick kreator, uglavnom se oslanja na pick igru ali zahvaljujući odličnim fizičkim karakteristikama (198 cm) jako dobro vidi teren i ima osjećaj za asist. Bez problema i u NBA ligi može poslužiti kao sekundarni play u određenim situacijama ako ga npr staviš na slabu stranu i nakon rotacije obrane tražiš od njega da je napadne iz novog picka ili driblinga.

Bogdanovića svejedno ne treba promatrati ni u ludilu kao playa u NBA ligi već isključivo šutera. Zanemarimo li ovu sezonu kada je igrao playa, Bogdan je sve ostale proveo kao bek-šuter ili swingman. Lani je za Fener u 65 utakmica tricu šutirao 38%, ove sezone je u 23 utakmice šutira odličnih 43%. Na sjajne fizikalije, dodajte muda do poda i killerski instinkt, protresite, ne mućkajte, i dobijete potencijalno dobrog igrača rotacije NBA ekipe.


Usprkos iznadprosječnom rasponu ruku za bekovsku poziciju od 210 cm (prema Draftexpressu) Bogdanoviću nedostaje ono nešto što često razdvaja spot-up šutera od kreatora šutera – atelticizam ili eksplozivnost. Iako je tjelesno dobro razvijen, brzina mu nije vrlina, ne igra na prvi korak i promjenu kretnji. Obrana će patiti također zbog ovog minusa. Uz to, kao što sam rekao, nije klasični dribble drive napadač. Kontrola lopte je na vrlo dobroj razini ali ne baš tako dobroj da ga vidim kako sebi kreira gomilu poena.

Osim ako se nešto drastično ne promjeni kada ode u NBA Bogdanović može biti odličan šuter i sekundarni play. Obrambeno je upitan, ali izvrsne fizikalije za poziciju svakako će pomoći.


MALCOLM DELANEY (PG/SG – Lokomotiv Kuban)

26 g
191 cm  
86 kg
198 cm wingspan
Prava: -

Ako već Hrvatska mora imati Amerikanca u reprezentaciji onda neka ima Delaneyja, a ne Lafayettea. Rođeni Baltimorčanin, te Draperov i Carmelov prijatelj, ove sezone je jedan od boljih igrača na svojoj poziciji i glavni igrač Kubana, a da se doista radi o klasi dao je naslutiti već prije dvije godine u dresu Bayerna. Možda najvažnija stvar koju morate znati o bivšem igraču Virginije Tech (na draftu 2011. nitko ga nije odabrao) je njegova sposobnost da osvaja titule te one i MVP priznanja nisu rijetkost. Redom: Francuska – Chalon (kup + prvenstvo), Ukrajina – Budivelnyk (prvenstvo + MVP + All-Eurocup First Team), Njemačka – Bayern (prvenstvo + MVP prvenstva + MVP finala). Jedino je u Kubanu lani ostao „suh“.

Na sveučilištu Delaney je igrao obje bekovske pozicije, a u Europi se morao priviknuti više na rolu playa nego šutera. U 11 euroligaških utakmica ove sezone Delaney za 33 minute bilježi 17 poena, 3 skoka, 5,5 asistencija, 2,8 izgubljenih lopti. Iz igre šutira 49%, za tricu 40%. Uzorak je definitivno malen, i ove brojke će na kraju na većem broju utakmica svakako pasti, ali to ne umanjuje Delaneyjeve izvrsne partije ove sezone.

Evo jedna stvar vezana uz njega: u Europi ne postoji igrač koji je ubojitiji u tranziciji kao finišer. Bez obzira gdje primi loptu, vuče snažno u kontranapad i bez previše razmišljanja napada obruč. Nema idealne fizikalije da dominira nad europskim bekovima fizički ali je zato za veliku većinu prebrz da bi ga mogli pratiti. Nije idealan šuter, malo je streaky, što njegovi postotci kroz karijeru i sugeriraju, ali ima jako brz izbačaj i fenomenalan je kada dotrčava i diže se na šut. Vrlo dobar u pick and rollu, koristi obje ruke, problem je što nekada igra samo u jednoj brzini, nedostaje mu malo takta i više osjećaja za igru što je klasika za combo guardove. Dobra stvar u tom „kamikaza stilu“ košarke su njegovi izlasci na liniju za slobodna bacanja – 5 komada po utakmici u Euroligi ove sezone. Odličan defender na lopti, dovoljno brz da poprati svakoga 1 na 1.

Mogu ga zamisliti u NBA ligi u nekom pace and space sustavu gdje bi njegova brzina, dobar ball handling i snalažljivost na širokom prostoru došli do izražaja. Navodno je postojao interes Rocketsa, što bi bio sjajan posao za obe strane. Dakako, u roli backup playa, jer nema idealne fizikalije za nešto više, kao ni jasno definiranu igračku ulogu i šuterski raspon. Kao igrač s klupe za promjenu tempa bio bi vrlo dobar.


ALESSANDRO GENTILE (SG/SF – Armani Milano)

23 g
200 cm  
103 kg
Wingspan: -
Prava: Houston Rockets

Ako je Delaney jedan od bržih euroligaških igrača s loptom u rukama talijanski pastuh jedan je od fizički najmoćnijih igrača u Europi na vanjskim pozicijama. Kao i većini Europljana za nešto više mu nedostaje brzine i eksplozivnosti ali malo koji europski bočni igrač može fizički ispratiti Gentilea kada ovaj krene u prodor. S 200 cm i 100-tinjak kilograma već sada ima NBA ready tijelo kojim može tražiti kontakt u prodoru, finiširati iz kontakta i izlaziti na slobodna bacanja. U 6 utakmica Eurolige ove sezone na liniju je izlazio prosječno 6 puta, a bilježio je 20 poena po utakmici uz 45% šuta iz igre i fine all-round brojke od 3,5 skoka, 4 asista i jedne ukradene lopte za 30 minuta igre.

Kada se otisne u NBA teško će fizički moći dominirati nad swingmanima koji će biti fizički sličniji njemu, tada će njegova agresivnost u igri i traženje kontakta manje doći do izražaja, a manjak brzine protiv spretnijih i bržih ball handlera na poziciji izaći će na vidjelo u obrani. Iako je dobar all-rounder nije kao recimo Bogdan Bogdanović spretan pick and roll kreator, a šut je kategorija koju će prvu morati popraviti. Opet nije killer kao Bogdan ali može trpati na bezbroj načina zahvaljujući dobrim fizikalijama. Lani je kroz sezonu u svim natjecanjima tricu šutirao 28,7%, a ove sezone (Euroliga + talijansko prvenstvo) je na 29,7%. Naravno da u Europi nema tko s njim raditi na tom segmentu igre dok će u Americi imati poseban tim stručnjaka i individualnih trenera koji će popravljati ovaj segment igre.


Nije klasični talijanski španer kao Belli, Gallo ili Datome, ali ako korigira šut, mogao bi biti nekakva verzija Bojana Bogdanovića, samo čini mi se još talentiraniji, s većim plafonom. U europskim okvirima fizički dominantan swigman, u NBA okvirima samo jedan od prosječnih swingmana, s tom razlikom što je Gentile čini se drskiji od Bojana, ali pitanje je da li i veći radnik. Dok je u Europi ne mogu ga vidjeti kao NBA startera jer vrlo vjerojatno neće previše napredovati da bi korigirao minuse u igri. Ako uskoro ne ode u NBA definitivno ima šansu biti ponajbolji bek/krilo u Europi.


PETTERI KOPONEN (PG - Khimki)

27 g
194 cm
88 kg
195 cm wingspan
Prava: Dallas Mavericks

Koponen je jedan od onih igrača s ovoga popisa kojima bi odgovarao što brži bijeg u NBA ligu. Nije osvojio sve što je mogao, nije se nauživao trofeja ali odigrao je gomilu utakmica u Europi u različitim natjecanjima a nova motivacija bi mu čini se dobro došla. Khimki se ove sezone nakrcao na bekovskim pozicijama, tu su: Rice, Dragić, Shved, pa Finčeve brojke nisu impresivne kao inače. Igra 5 minuta manje nego lani, u Euroligi je definitivno podbacio s predstavama dok je u VTB ligi nešto bolji.

Većini, pa i meni, u oko je upao na okupljanjima reprezentacije kao glavni igrač Finske, pokretač svih napada i dežurni ideolog finske strategije visokog pick and rolla, 4-out sistema i žestokog tempa koji je nametnuo Dettmann. I puno lošiji playmakeri od Koponena u ovakvom stilu igre znaju briljirati zato jer imaju tonu prostora za kreiranje sebi i drugima, ali isto tako to zna biti dvosjekli mač jer se obrane često fokusiraju na tebe i razmišljaju samo o tome kako tebe neutralizirati.


U Bologni i Khimkiju Koponen je učio igrati obje bekovske pozicije i to je veliki plus jer može biti spot-up šuter dok netko drugi kreira, a može i on kreirati, uglavnom iz pick and rolla. Ta njegova sposobnost da vrti 1-5 pick and roll njegova je najjača strana u igri. Odličan dribling i pregled terena. Koponen dobro kontrolira ritam, ne igra samo u jednoj brzini, i vrlo dobar je šuter (lani 46% za tricu, ove sezone 39%). Koponen opet nije klasični dribble drive igrač ili kreator iz izolacija, a ako i krene napadati iz takvih situacija uvijek će radije izabrati povratnu loptu na perimetar nego završavanje oko obruča. Ne snalazi se dobro u kontakt igri, neće iznuditi puno slobodnih bacanja, neće jurišati na obruč, radije će se čak i na preuzimanju odlučiti na pull-up šut s poludistance nego na ulaz. Ako uzmemo u obzir ovu i tri posljednje sezone i sva natjecanja u kojima je Koponen igrao, onda nema niti 2 bacanja po utakmici što je za beka doista mizeran učinak.

Koponen je tip igrača koji je po volji Carlisleu: nije sebičnjak koji će ispaliti gomilu loših šuteva preko ruke, a nije ni tvrdoglavi magarac koji će raditi po svom. S obzirom na Rickove trendove i postave s dva playa vjerujem da bi Koponen bez problema uskočio u Feltonovu ili Bareinu rolu backup guarda koji kada ulazi s klupe može preuzeti scorerski i dodavački dio igre.


MINDAUGAS KUZMINSKAS (SF/PF - Unicaja)

26 g
206 cm
100 kg
210 cm wingspan
Prava: -

Kuzminskas nije novi Bjelica. Nije ni novi Mirotić. Jebiga, nije ni Teletović. Hm, možda čak nije ni NBA materijal ali s obzirom na stil igre i neke nove košarkaške trendove koji „ljube“ tweenere nije nemoguće da bi pronašao 15 minuta u nekoj rotaciji. S obzirom na visinu od 206, ali i sporu lateralnu pokretljivost i nedostatak eksplozivnosti jasno je da u NBA-u ne bi mogao igrati nisko krilo jer bi ga malo bolji forwardi isprobijali u izolacijama bez problema. U Europi i može proći na toj poziciji jer nema previše majstora strijelaca koji ga mogu sramotiti, teren je uži i tempo je sporiji. Ima visinu za četvorku, ali Kuzminskas nije uvjerljiv skakač s obzirom na visinu, morao bi hvatati koji skok više od lanjskih 3,7 ili ovogodišnjih 3,2 po utakmici. Ali s obzirom na samo 20 minuta po utakmici možemo nekako prijeći preko ovoga s nadom da bi se s većom minutažom i skok učinak popravio.

Kuzminskasov ipak najveći križ je šut. Čovjek ima drvenu ruku – u zadnje 3 sezone za tricu šutira 31%. Dakle nije Teletović ni Mirotić. A nije ni Bjelica jer na jednu asistenciju veže jednu izgubljenu loptu. Sad sam se već počeo pitati zašto sam ga uvrstio na popis uopće kada ga samo crnim. Mislim ono, Litavac koji ne može zabiti tricu. Jel` ovo šala?

U njegovom slučaju procjenu temeljim isključivo na osjećaju. Sama njegova pojava na terenu i 206 cm sugeriraju da se radi o pravom košarkašu, a onda kada primi loptu i krene u akciju, koliko god to bilo neučinkovito ili neefikasno, ne može se poreći da Kuze nema osjećaj za igru i košarkaški IQ. Odličan je na otvorenom terenu, zna se spustiti u post protiv nižih igrača, koristi desni horok, zna završiti ulaze zahvaljujući dobroj kontroli lopte i visini., dobro se kreće bez lopte Ne želim vjerovati da ne može zaigrati neku rolu point forwarda kao Mirotić ii Bjelica. Ne tako dobro, ali u tom nekom stilu. Prvi preduvjet svakako bi bio popravljanje šuta, da bi uopće dobio šansu.

S obzirom da već ima 26 ne znam koliko mu je ostalo prostora za napredak, i vrlo vjerojatno nikada neće zaigrati u NBA-u, ali mogao bi biti, ako ništa drugo, zabavan euroligaški igrač.



MATT LOJESKI (SG - Olympiacos)

30 g
198 cm
84 kg,
Wingspan: -
Prava: -

Lojeski je košarkaški put počeo na Havaji sveučilištu, a nakon što nije odabran na draftu odlazi u Europu, Belgiju i tu počinje njegov košarkaški uspon. Danas je član Olympiacosa a radi se o vrlo kvalitetnom šuteru tricašu. Tri sezone je u Olyju a postotci za tricu nikada nisu bili gori od 42%. Lojeski nije kreator, ali je jedan od boljih catch and shoot igrača u Europi. Fenomenalno se u punom sprintu kreće kroz blokove, mehanika šuta je jako dobra, zna napasti closeout. Vrlo dobar je u tranziciji, nešto bolji atleta od Bogdanovića i vrlo dobar defanzivac za europske prilike. S obzirom na brojke na sveučilištu i u Belgiji (gdje ga nisam pratio) čini se da je tu igrao više s loptom u rukama, ali dolaskom u Grčku izgubio je ovlasti i uglavnom mu je zadaća trpati trice.

Godine su tu pa ne treba čuditi ako Lojeski nikada ne dobije NBA ugovor, ali kao šuter koji će se kretati bez lopte i otvarati prostor drugima vjerujem da bi mogao biti od koristi.


TOMAŠ SATORANSKY (PG – Barcelona)

24 godine
200 cm
91 kg
200 cm wingspan
Prava: Washington Wizards

Satoransky je playmaker s iznadprosječnom visinom i rasponom ruku što bi mu trebalo olakšati posao u NBA ligi i u napadu (lakše je šutnuti, bolji je pregled terena) i u obrani (teže je zabiti preko njega).

Najveći problem s kojim će se susresti u NBA ligi (da ne počinjem uvijek od dobrih stvari) je šut. Čeh je pass-first playmaker koji uglavnom ako ne mora neće šutirati. U Euroligi ove sezone troši samo 18,9% svih napada Barcelone kada je na parketu. Dakle nije opcija, nećete ga vidjeti u postu kako igra protiv nižih igrača, neće uzimati (osim s istekom napada) šuteve preko ruke. U Wizardsima ga sigurno čeka backup rola, zamjena za Walla, a kada ga liga malo upozna bit će mu teže kreirati jer će mu obrane ići ispod picka i tako stvarati problem i njemu jer do izražaja će teže dolaziti njegova pick and roll kreacija, ali i Wizardsima jer se na njegovom šutu uvijek može riskirati da bi se zatvorilo nešto drugo. Srećom po njega, kao i po ostale „drvene“ ruke ovdje nabrojane u NBA ligi se radi puno na „detaljima“ kao što je šut. Nema nikakvog razloga da Satoransky s 23-24 godine ne popravi mehaniku, izbačaj i da se ne dovede do prosjeka. Lani mu je trica u Euroligi bila 39%, u prvenstvu 45%, ali problem je što Tomaš ne uzima niti dvije trice po meču. Ove sezone u Euroligi šutira 35%, u ACB-u 25%.

Od pozitivnih strana počnimo s dobrom obranom. Kada malo nabaci mišića vjerojatno će biti sposoban braniti pozicije 1 i 2, po potrebi preuzimati i krila. U Europi je zahvaljujući visini i dužini sposoban udaviti bilo kojeg beka. Fantastičan je u tranziciji, kao inicijator ili finišer, odličan pregled terena ima na halfcourt napadima, kontrolira dobro ritam i nije turnover mašina. Nekada ga malo koči neodlučnost da završi akciju u gužvi uz kontakt. Trebao bi biti odlučniji, ima fantastične fizikalije da češće leti u reket.

Ima tu nesreću da igra za Barcelonu i minute dijeli s veteranima poput Arroya, Ribasa, Navarra ili Olessona. Klasična europska komunistička podjela minuta, gdje nije važno tko je u boljoj formi, boljem ritmu ili adekvatniji situaciji, važno je da svi igraju podjednak broj minuta. Razumio bih da na njegovoj poziciji razvijaju mlade igrače pa je možda malo zapostavljen jer će dogodine vrlo vjerojatno put NBA-a, ali ovako minute dijeli s igračima koji su jednom nogom u mirovini (drag je meni Arroyo gunner, ali jebote lani je igrao dio sezone u Portoriku). Srećom po njega te patnje već sljedeće sezone prestaju. Sessionsu ističe ugovor, a Satoransky će bez problema uskočiti u njegovu rolu i gotovo sigurno biti korak naprijed u odnosu na veterana Ramona.


DARIO ŠARIĆ (PF – Anadolu Efes)

21 g
208c m
100 kg  
208 cm wingspan
Prava: Philadelphija 76ers

Kuzminskas možda nema šanse da bude nasljednik Mirotića i Bjelice kao point forward u NBA ligi ali Šarić bi to definitivno mogao biti. Za biti point forward jednostavno moraš imati osjećaj za igru kao što su ga imali Kukoč ili Bodiroga, kao što ga ima Bjelica, kao što ga ima Šarić (u kurac, s ovim glupim usporedbama zvučim kao hrvatski komentator NBA utakmica na Sport Klubu). Svoj četvorici je zajedničko to što su s loptom u rukama bili triple threat opasnosti preko kojih si mogao organizirati napad, playmaker ti nije bio potreban. Šarić može šutnuti i zabiti, može asistirati, može napasti iz driblinga. Odlično vidi teren, ima osjećaj za dodavanje i prostor, nakon uhvaćenog skoka bez problema vuče kontru, spretan je s loptom u rukama premda je u zadnjoj godini nabacio nešto mase na sebe pa to ne izgleda više fluidno kao nekada. Košarku je počeo igrati kao playmaker što je super stvar, a ja bih ga voli vidjeti kako više vrti pick and roll. Zašto ne? Pogledajte Smitha i Howarda u 2 na 2 igri protiv Dallasa lani u playoffu kada su uništili jadnog Dirka. Ok, to je jadni spori Dirk, ali matchup treba znati iskoristiti.

Šarić je dakle ono što bi se reklo – švicarski nožić, može raditi svašta pomalo, a napad mu je zbog svestranosti definitivno bolji dio igre u odnosu na obranu. Niže i fizički slabije igrače bez problema napada u postu, više driblingom. Kao spot-up šuter još uvijek je poprilično streaky, ali tek mu je 21 godina i ima previše prostora za napredak. Ponekad je težak karakter, ali Šarić je timski igrač i fajter, ima tu „rudarsku“ notu i bez problema odradi prljavi posao u obrani, neće bježati od njega. Uz to je rođeni pobjednik. Od najmlađih kategorija osvajao je trofeje, timske i individualne, a liderstvo je izašlo na vidjelo usred Beograda 2014. godine kada Cibona ruši Zvezdu a onda i Cedevitu i osvaja titulu ABA lige kao totalni autsajder, dok Šarić uzima dvostruku MVP nagradu.


Navijao sam da odmah ode u NBA ligu bez „kaljenja“ po Europi, ali lova plus menadžerske igrice odradili su svoje. Nisam siguran koliko je Šarić napredovao ni kao timski igrač a ni na individualnoj razini u ove dvije sezone u Efesu pod Ivkovićem. Ono što sam vidio je da se napadi uopće ne vrte preko njega kao što je to bio slučaj u Ciboni. Efes nije Cibona i ulozi su veći, kontekst za Šarića je drugačiji, ali premalo ga viđamo u point forward roli, a previše je sveden na stretch četvorka ulogu, što jednostavno nije korištenje svih igračevih kapaciteta. Efes igra atraktivno kroz bekove, u 4-out sistemu, uz puno slash and kicka i pick and roll akcije. Šarić pristojno odrađuje i tu rolu, u Euroligi je možda i najbolji igrač Efesa.

Šuterski će definitivno morati napredovati ako želi ozbiljne minute u NBA ligi. Nitko mu ne garantira kao ni u Efesu da će imati svoje point forward ovlasti kao kreativac preko kojeg će ići napadi, ali sumnjam da će u toj ulozi biti zapostavljen kao što je trenutno u Efesu. Liga iz tebe izvuče svaki uboga talent koji imaš, posebno ako si lutrijski pick.

Osim šuta, njegov problem je definitivno i atleticizam, brzina, pokretljivost, eksplozivnost, što je već po defaultu problem svih Europljana (Satoransky je u ovoj priči iznimka). Dario jednostavno nema lateralnu pokretljivost da na širim NBA parketima prati brže forwarde, a usprkos dobroj visini, njegov wingspan je ispodprosječan za poziciju i to bi mu mogao biti problem kada u postu bude branio svog igrača. Osim u obrani, manjak brzine i eksplozivnosti je problem i u napadu jer će teško 1 na 1 rješavati izolacije, a oko obruča zbog slabijeg odraza bit će ga puno lakše blokirati. Zato je vrlo važno da Šarić razvije šut za tricu iz spot-upa.

U Philadelphiji definitivno ima mjesta za njega. Za početak teško kao startera, ali kroz 2-3 sezone sigurno će više napredovati u igri nego što je u tome uspio kroz isti period u Europi. Ne samo zato jer sazrijeva nego zato jer će se s njim više raditi.


Vrijedni spomena:

Andrey Vorontsevich (CSKA) – još jedan visoki igrač odličnog IQ-a koji može od svega po malo. Dok većina pali utakmice CSKA zbog Teodosića ili DeColoa, ja sam to uvijek radio zbog Weemsa i Andreya.

Georgios Printezis (Olympiacos) – Spursi imaju trenutno prava na njega pa nije isključeno da ga vidimo u NBA-u mada je već u 30-oj. Rudar pod obručem, odličan timski igrač.

Alex Abrines (Barcelona) – nova europska haubica. Čeka se umirovljenje napornog Navarra da Abrines eksplodira. Fizički ali i stilom igre me podsjeća na Gianlucu Basilea.

Thomas Heurtel (Anadolu Efes) – Koponenov nasljednik.

Davis Bertans (Laboral Kutxa) – još jedan as San Antonija kojeg nažalost malo zajebavaju ozljede. Inače, fantastičan šuter – 40% za tricu na 6 pokušaja u ACB ligi ove sezone.


Sergio Llull (Real Madrid) – odličan šuter, nisko težište, dobar u pressu. Osrednji play i dribler.