EUROLEAGUE PREVIEW 2016/17 - AUTSAJDERI

Word file „Euroleague preview“ stoji već dvadesetak dana na desktopu i nikako da se uhvatim napisati to. Ali evo ga, pošto sam obećao a do riječi držim, onda je kucnuo čas da se pozabavimo i tim prije nego se 100% posvetim NBA-u, snimanju podcasta i pisanju poneke najave sezone.

Znate da je Euroliga od ove sezone u novom formatu, ligaškom od 16 ekipa, svatko protiv svakoga. Najbolji i oni koji najviše ulažu su tu. A tamo gdje je lova tu je i kvaliteta, logično, pa možda i budemo gledali nešto bolju košarku nego inače (iako Gee izvrsno poentira s „ne ide se na groblje češće nego treba“). Nedostajat će simpatični Sassari, krcate njemačke dvorane ili potpuno nesposobni Fancuzi (lažem, neće, samo Sassari će falit) ali najbolje što Europa i SAD nude a da nije u NBA-u nalazi se u Euroligi, u ovih 16 klubova s par časnih iznimki (#freeDubljević).

Ekipe sam podijelio u neke kategorije od najlošijih prema najboljima a tako će i najave ići po danima: autsajderi, flopovi, uvijek neugodni, crni konji, provokatori i elite squard. Ovo sve dakako shvatite uvjetno jer će biti „šetanja“ tijekom sezone iz jedne u drugu, flopovi će završiti kao ugodna iznenađenja, a dark horse kandidati kao junad za klanje. Nema veze, ovo su za mene početne pozicije svake ekipe i njihovi trenutni rosteri. Definitivno očekujte još koju promjenu posebno kod ovih slabijih ekipa koje čekaju da trening kampovi u NBA-u završe pa da potpišu nekoga tko ne ostaje na rosteru neke NBA ekipe. 

AUTSAJDERI:

CRVENA ZVEZDA

BEKOVI: Jović, Rebić, Lazić, Jenkins

KRILA: Gudurić, Simonović, Dangubić, Dobrić

VISOKI: Bjelica, Kuzmić, Simanić, Mitrović

Od ključnih igrača ostali su bez Millera, Zirbesa, Kinseyja i Micića. Zadnjeg su nadoknadili boljim igračem u vidu ljubimca navijača Charlesa Jenkinsa Đenke koji odlično poznaje klub, grad, navijače, trenera i ono što se od njega očekuje na terenu. Ali je i play bez osobite kvalitete ako mu iz računice izbacite plus koji ima a to je dobro lateralno kretanje i trku za drugim playevima, što nije da me pretjerano impresionira. Za prvu dvojicu adekvatne zamjene nisu pronašli. Milko Bjelica nije ni blizu Milleru iako je dobar euroligaški igrač, ali nema sposobnost trpanja i kreacije kao Quincy koji je sam mogao dobiti utakmicu protiv bilo koga, a mogao si ga i miksati između 3 i 4 i tražiti missmatch. Mogao je vrtjeti pick and roll, postavljati blokove, igrati u izolaciji ili kreirati s loptom. Bjelica je klasičnija četvorka ili „lažna“ petica koja voli igrati u reketu i povremeno testirati nišansku optiku na trici, premda kroz karijeru češće puca ćorcima. Zirbes je bio sila u reketu u svim natjecanjima koja je Zvezda igrala zahvaljujući fizičkoj dominaciji ali i dobroj kemiji s Jovićem koji mu je namještao zicere. Plus, bio je okružen šuterima što mu je otvaralo prostor ali i općenito talentom jer obrane se nisu fokusirale samo na njega nego i na Kinseyja, Millera, Jovića i druge. Kuzmić nije ni blizu talentiran u postu kao Zirbes, nije eksplozivan finišer u pick and rollu kao Nijemac niti može računati na fizičku dominaciju kao ovaj. Kuzmić je zapravo malo apgrejdana verzija Štimca, energy guy, backup centar koji će odraditi prljavi posao ali je za sve ostalo limitiran i ne može nositi napad kao Maik. Kada malo pogledaš njegovu karijeru nije uspio u Warriorsima, Knicksi ga nisu zadržali ovog ljeta nakon Ljetne lige, a ni u PAO-u gdje je Đorđević bio trener lani nije imao bogznakakvu ulogu. I na kraju Kinsey je dokazani euroligaški strijelac, sekundarni kreator, dobar defanzivac na lopti. Njega bi trebao zamijeniti Gudurić koji je lani pokazao flasheve zanimljivog strijelca s klupe u ograničenoj roli. Vidjet ćemo koliko će se snaći u zahtjevnijoj ulozi.

Banalno gledajući na stvar izgubili su (sigurnih) 50 poena u napadu koje su mogli očekivati kada na parketu imaju udarni trojac Kinsey-Miller-Zirbes plus Jović i Simonović/Dangubić. Vrlo vjerojatno oni spadaju u onu ekipu koja nije gotova sa slaganjem rostera. U jučerašnjem razgovoru s uglednim Spalettijem (koji je inače, nakon par pivi viška u našem stomaku, ignorirao moju ideju da kao Marx i Engels zajedno napišemo ove najave) došli smo do zaključka kako im treba jedan strijelac na perimetru i još jedan pošten centar. Miško duradi nešto!

Ali dobro, Radonjić je ja mislim opet zadovoljan s ovim što ima jer ova ekipa je dizajnirana da bude vrlo dobra obrambeno i da krvavo radi za svaki posjed. Jović, Jenkins, Lazić u presingu, Simonović i Dangubić na krilu i korisna tijela u reketu u vidu Kuzmića, Bjelice i Mitrovića. Za očekivati je da će ih rijetko tko napuniti s perimetra ali neće se ni oni u napadu iskazati tu. Ovo je ekipa gdje se jedino Jović i Jenkins snalaze kao dribleri na perimetru i kreatori s loptom u rukama a to je premalo čak i za europsku košarku. Problem kod obojice je što su streaky šuteri kojima možeš ići ispod bloka, a sličan problem sa šutom imaju i Dangubić i Simonović, pa i Lazić. Osnovne akcije biti će pick and roll Jovića s nekim od centara – roll s Kuzmićem, pop s Bjelicom ali zbog manjka šutera i ekstra prve napadačke opcije na perimetru kreiranje iz takvih situacija će biti dosta otežano. Za očekivati je da će većinu napada trošiti Bjelica ali i da će Radonjić to „partizanski“ podijeliti. Nada leži u Mitroviću i Guduriću. Prvi je već u godinama kada mora pokazati može li biti jedan od nositelja i koncepcijska prevaga sa šutom za tricu i solidnim dodavačkim rješenjima s vrha posta, a drugi je još uvijek mlad (21) ali njegov šut za tricu mogao bi dati Zvezdi prijeko potrebno oružje u napadu. Nada je i u tome da će se pojačati te ponuditi nešto više od fajterskog duha na terenu i tribinama.

UNICS KAZAN

BEKOVI: Langford, Colom, Voronov, Ponkrashov, Panin, 

Karpukhin, Tukmahov, Khabirov

KRILA: Clarke, Antipov

VISOKI: Banić, Parakhouski, Kaimakoglou, Williams

Solidna ekipa, možda sam ih malo i podcijenio jer sam Brose Basket ubacio u rang više pa sam možda mogao i njih ali nema veze, već sam rekao da su ove podjele tu samo kao neko polazno stanje. Iskusna su euroligaška, eurokupaška momčad s par zanimljivih igrača na rosteru i zapravo u svakoj liniji. Bekovska linija im je udarna. Langford je elitni euro strijelac koji bez problema poteže iz driblinga, napada obruč i prangija s perimetra. Često forsira i uzima bespotrebne šuteve preko ruke, ali često je i izrazito koristan kao dodavač. Uglavnom ovaj bivši as Maccabija i Armanija te sad pomalo i veteran već (33 g) ima dozvolu za ubijanje i oko njega će se vrtjeti igra Kazana. Partner u zločinu biti će mu pass first play Joaquin Quino Colom, lani najbolji asistent EuroCupa koji uživa u pumpanju tempa s Langfordom, a njihove zamjene su Anton Ponkrashov, play u tijelu krila, Voronov, još jedna iskusnjara koja je lani igrala za Kuban. I tu je od igrača koje će Pashutin rotirati još Vadim Panin, također iskusnjara, spot-up šuter.

Zanimljivo rješenje imaju na krilu u Cotyju Clarkeu koji je lani odigrao čak 3 utakmice za Boston Celticse. Atletski vrlo moćno krilo, u Europi će dominirati sigurno na račun fizikalija (201 cm) i atleticizma. Zna igrati s loptom i bez nje, predispozicije da bude odličan all-rounder i defender. Novi Sonny Weems možda, i uopće me neće iznenaditi ako sljedeće sezone CSKA posegne za njim, taman im takav igrač i nedostaje. Ova trojica, Colom-Langford-Clarke, će na perimetru voditi glavnu riječ i zbog njih i njihovog stila igre možemo komotno očekivati od Unicsa da igra brzo i napadački posebno kada zaigraju bez centra odnosno ako Pashutin pokaže dozu ekstravagancije pa Clarkeu podari minute i na četvorci biti će ih zabavno gledati.

Solidno su popunjeni i na visokim pozicijama gdje je glavno ime Art Parakhouski, bjeloruski centar od 211 cm, školovan u Americi. Zavidna leđna tehnika kombinirana s fizičkom snagom te odličnim snalaženjem oko obruča kada krene u realizaciju. Ima šut s kraće distance, odličan skakač koji na račun ofanzivnih skokova redovito skupi 6 do 8 poena. Igrač dosta sličan Zirbesu, kvalitetna opcija kada stanu Langford i Colom. Parkhouski može trpati i često zahtijeva udvajanje ali treba ga vidjeti u Euroligi gdje su centri ipak malo moćniji nego u EuroCupu ili VTB ligi. Ostalo su uglavnom četvorke, bivši pick druge runde Latavious Williams, Marko Banić i Kostas Kaimakoglou. Od Williamsa će se očekivati da kontrolira skok i zabije zicere oko obruča, Banić je sličniji igrač Parakhouskom i od njega će se očekivati za 10-15 minuta koje dobije da nešto pospremi, a Kaimakoglou je najbolji njihov visoki all-rounder: kvalitetan skakač, dobar dodavač s lakta, posjeduje stretch element u igri.

Jebiga, što idem dalje i dalje tako uočavam da sam možda i pogriješio što ih nisam stavio u kastu više. Definitivno su kvalitetniji od Zvezde i Žalgirisa jer na svakoj poziciji imaju barem jedno kvalitetno rješenje i iskusni su. Vjerujem da će zbog silnih bekova forsirati malo bržu igru u čemu Colom i Langford uživaju a Clarke se idealno nadopunjuje, ali imaju rješenja i na halfcourt zbog 3 kvalitetna ball handlera u petorci na perimetru koji mogu napasti s loptom, a napad će vrtjeti sigurno i preko Parkhouskog u postu ili pick and rollu ili Kaimakogloua na elbowu. Razlog zašto su među autsajderima je ipak nešto kraća klupa mahom od starijih ili nedokazanih Rusa, te starteri od kojih se većina tek treba dokazati u Euroligi, nešto s čime poznatije Euroleague ekipe nemaju problem. Plus, ne znam kako će izgledati njihova obrana jer osim Clarkea, a i to potencijalno, tu nema pretjerano kvalitetnih rješenja.

ŽALGIRIS

BEKOVI: Pangos, Seibutis, Lekavicius, Varnas, Valinskas

KRILA: Milaknis, Ulanovas, Westerman

VISOKI: Lima, Motum, Jankunas, Javtokas, Kavaliauskas, Hartenstein

Možda i najdosadnija ekipa lige kojoj je najzvučnije ime na klupi – Šarunas Jasikevičius. Nemaju čak ni poštenog crnca kao što su ranije znali imati Dentmona ili Jamesa Andersona, ali okupili su najbolje od Litve što mogu platiti. Na playu im je Pangos, bivši as Gonzage, pass-first play koji odlično čita igru i vrti pick and roll, ali pogađa i trice i lani je Gran Canariju vodio do trećeg mjesta u EuroCupu. Uz njega Jasikevičius na beku rotira nikada dokazanog Lea Westermanna, streaky tricaša ali zanimljivog sekundarnog kreatora, poznatog Seibutisa i manje poznatog Lekaviciusa. Na trici su radna krila i dobri šuteri Ulanovas i Milaknis, a 4 i 5 pozicije okupiraju klasični old school centri. Četvorke su Jankunas i Motum, obojica imaju domet s poludistance, Jankunas ograničeno i s trice, također više šljakeri nego kreativci. A na petici su Augusto Lima kojemu je najveća kvaliteta skok igra i Kavaliauskas, teški centar koji se voli hrvati u reketu. Zlu ne trebalo tu je i Run&Gun favorit Robertas Javtokas koji će vjerojatno u slobodno vrijeme kada završi s košarkom švercati oružje i drogu u Rusiju.

Obrana bi im trebala biti jača strana jer Westermann i Seibutis na bočnim pozicijama mogu solidno odraditi posao, kao i Milaknis i Ulanovas na trojci a u reketu imaju osiguran skok sigurno, ali i dovoljno velikih balvana da Šaras pronađe pravu kombinaciju. Napad će biti kilav sigurno jer nema pravih opcija i elitnih strijelaca, nema combo bekova, nema stretch četvorki a niti opasnosti iz posta.  Nema onda ni nade u Vilniusu da mogu biti išta više od topovskog mesa bogatijima. Rudarit će za svaki koš, truditi se u obrani. Kakav napadački sistem može Šaras instalirati ostaje da vidimo. Ali s obzirom da se radi o bivšem playu jasno je da će o Kevinu Pangosu ovisiti što će Žalgiris napraviti u napadu.