Oi! Oi! Oi! [B]

ARGENTINA

Bekovi: Campazzo, Laprovittola, Ginobili, Garino

Krila: Delfino, Nocioni, Brussino, Deck, Mainoldi

Visoki: Scola, Delia, Acuna

Jesu li Argentinci i dalje Ginobili-Nocioni-Scola ili se nazire i neka nova generacija koju bi trebali sačinjavati Campazzo-Laprovittola-Brussino-Garino? Nasljednici su talentom daleko od senatora na zalasku ali u Riju bi penzići na račun njih mogli konačno dobiti malo na širini.

Problem Argentinaca je što nitko od novih igrača  koji dolaze nije centar, svi su igrači s perimetra tako da prave alternative za Scolu nema. Koji će i na ovom turniru u svom stilu trpati na račun trikova u postu i namještenih zicera od Ginobilija i Campazza. Obrambeno će biti problem kao i uvijek jer s godinama je nestalo i ono malo brzine u nogama što je imao, iako će ga biti lakše podnijeti nego na NBA parketima zbog toliko puta opjevane 3 sekunde i užeg terena. Ali me zanima kako će ga Sergio Hernandez koristiti, kao čistog centra ili u tandemu s još nekim? Ne čini mi se da na klupi imaju bilo koga za ozbiljne minute na toj poziciji a da ne bude minus igrač. Delia će vjerojatno dobiti neke minute, Acuna po potrebi, dok je Mainoldi igrač sa stretch elementom u igri ali visok samo 202 cm, čak niži i od Nocionija. Ipak je najvjerojatnije da će Argentinci baciti sve u napad sa Scolom na petici, Mainoldijem na četvorci otvoriti reket Ginobiliju i Campazzu i Scoli na niskom bloku. S klupe će u igru Delia i Nocioni (nekom logikom idem da će Hernandez stalno na parketu imati jednog ili drugog) koji je naviknuo u Realu igrati tu small ball četvorku. U završnicama će sigurno igrati Scola i Nocioni zajedno.

Manjak visine i atleticizma na ovim pozicijama mogao bi biti nezgodan problem za Argentinu i to dosta narušava bilo kakav obrambeni koncept koji zamisliš, još ako znamo da ni na perimetru nemaju kvalitetnu obrambenu opciju. Zato će sigurno više razmišljati o tome kako zabiti poen više a ne primiti poen manje. Ne zaboravimo i da je ovo ekipa s nositeljima koji igraju svoje posljednje košarkaške sezone. Na rutinu će sigurno izvući pobjedu-dvije u završnicama ali protiv ozbiljnih ekipa koje mogu igrati u oba smjera završnice će biti problem i utakmice visokog intenziteta svako drugi dan biti će im problem što turnir više bude odmicao posebno ako „nasljednici“ ipak ne donesu širinu i dubinu a „senatori“ budu primorani igrati masu minuta. Šteta što s njima igramo već drugu utakmicu. Litva će im biti veliki zalogaj jer nemaju protuotrov za Valanciunasa, a recimo Brazil ima bekove idealne za uštopati argentinske, i hrpu centara dobrih skakača što ne ide u prilog Gaučosima. Scola protiv Nenea, Barbosa protiv Ginobilija. Ne propustite južnoamerički El-Classico.

Igrači iz sjene koji bi trebali odmarati nositelje tijekom turnira su:

Laprovittola – play iz Estudiantesa koji je dio sezone odradio u Španjolskoj, dio u Rytasu. Zvrk sličan Campazzu, dobar šuter ali i slabašan kreator za druge (4,4 asista : 3 turnovera).

Brussino – sezonu je odigrao u Penarolu, a onda su ga Mavericksi potpisali za trening kamp. Swingman visok 2 metra koji ima NBA tijelo i vjerojatno ćemo ga u budućnosti gledati barem u Europi ako ne u NBA-u. Može odraditi i rolu sekundarnog playa, pick and roll kreatora, i još jedan dobar šuter kojeg ćemo ipak češće gledati u catch and shoot roli nego s loptom u rukama.

Garino – i njemu su 23 godine kao i Brussinu a njega su već Spursi zakaparili što uvijek intrigira. On je bek šuter koji tek izlazi sa sveučilišta ali koji je u zadnjoj godini popravio šuterske brojke i trice će mu, uz obrambene zadatke, biti primarni zadaci dok bude na parketu.

Vratio se i Delfino nakon pitajboga koliko godina pauze. Na svježinu (kakav klišej) je odradio solidno ove pripremne utakmice, barem šuterski. Otvorenu tricu i dalje ne promašuje ali godine pauze mogle bi se osjetiti kada dođu prave stvari. I na kraju u rukama Ginobilija i Campazza su ključevi argentinske igre. Ako budu dobro kontrolirali ritam i ne gubili puno lopti (jer će teret organizacije svih napada biti na njima) Argentinci će biti dobri, odnosno njihov napad pa bi i grupu trebali proći.

Najbolji igrač: Ginobili

Run&Gun favorit: Ginobili

Ante Tomić: Nocioni

BRAZIL

Bekovi: Huertas, Neto, Luz, Alex Garcia, Barbosa, Benite

Krila: Marquinhos

Visoki: Lima, Giovannoni, Nene, Felicio, Hettsheimer

Odmah upada u oči problem koji imaju s balansom rostera. Osim Marquinhosa koji igra u Brazilu i koji je visinom (207) bliži krilnom centru pravo krilo nemaju, i to će vjerojatno krpiti s Barbosom. Zanimljivo, trener im je Argentinac, i to ni više ni manje nego Ruben Magnano koji je 2004. s Gaučosima uzeo zlato u Ateni. E onda sigurno zna kako iskoristiti potencijale koje imaju u bekovskoj i centarskoj liniji. Potencijali koji ipak nisu tako dobri kada se malo zagrebe ispod površine.

Huertas i Neto su dobre dvije kombinacije na playu, tu je i treći play Rafa Luz, novi čovjek Laborala. Problem je što niti jedan od njih nije prava šuterska opasnost i zato bi Brazil mogao imati problem u kreaciji napada. Svima im se može ići ispod picka, na svima se može riskirati kada šutiraju itd. Ali, Huertas je naučio živjeti s takvim stvarima u Barceloni. I dalje ima pripremljene trikove u svakoj novoj utakmici i iz ničega će iskreirati hrpu zicera. Svim svojim limitima usprkos (nema visinu, nije brz, nema šut, nema ulaz, ne izlazi na penale – lik je fenomen). Neto će pomoći u obrani sigurno, godina dana u Jazzu bi se trebala osjetiti u njegovoj igri.

Najveća opasnost s perimetra od Brazilaca ipak dolazi od zmije Barbose. Idealnog sekundarnog playa, također klimavog šuta ali dobre kontrole lopte i dobrog ulaza. Od njega i Huertasa se očekuje najviše s perimetra u kreaciji, dok bi Marquinhos, Neto i Alex Garcia trebali trpati s perimetra. Zadnji je zanimljiv igrač zbog kvalitetne all-round igre iz brazilskog prvenstva, barem prema brojkama 13-5-4/45%-33%. Ima "čak" i 11 utakmica u NBA ligi, za Spurse i New Orleans, sjećam ga se s ranijih prvenstava, lijeva ruka, vrlo dobar press obrambeni igrač.

U centarskoj liniji nema Splittera i Varejaoa, što je možda i bolje s obzirom kako igraju i jedan i drugi. Zahvaljujući njihovim izostancima šansu je dobio mladi Felicio, nova centarska snaga Bullsa u nastajanju. Izdominirao je summer ligu što valjda znači da je spreman za veću rolu u novoj sezoni. On će uz Hettsheimera (vjerojatno unuk nekog odbjeglog nacističkog zločinca), Augusta Limu (koji je kao i Hett bio na spisku Reala) i Giovannonija odrađivati prljavi posao koji uključuje trpanje otpadaka, postavljanje blokova, skok i rudarenje u obrani. To smo i navikli od brazilskih centara. Nene će imati malo veću odgovornost pored ovih mladića. Njegova 2 na 2 igra s Barbosom ili Huertasom činit će vjerojatno centralnu točku napada Brazila, a sposobnost da trpa iz posta odavno je poznata a kada je zdrav i spreman odličan je i defanzivac.

Nene i Barbosa će zabiti svoje, Huertas će iskreirati svoje, sada je pitanje mogu li od sporednih igrača dobiti učinak, prvenstveno šuterski od Neta, Garcije i Marquinhosa. Ako da, u domaćinskoj atmosferi mogli bi biti zajeban protivnik svakome. Ako šuterski zakažu Nene će imati više problema nositi svoj teret u napadu, Huertas će teže kreirati a Leandro teže dolaziti do koša, pa bi im na naplatu mogla doći činjenica da nemaju atleta na perimetru za braniti kvalitetne opcije protivnika i pratiti šuterski ritam Argentinaca ili Hrvatske. Ali bi zato reket uz ovoliko teškaša i pravih centara mogao biti siguran što je dobra vijest u grupi u kojoj su Gasol, JonVal, Scola i Bilan*.

*(Zločesti sarkazam je dobar uvod u Hrvatsku i poziv Bilanu da me demantira. To tako ide, onaj koga ja prozovem ili s kim se rugam u kratkom mi roku pošalje porciju govana da ih pojedem)

Sve to na stranu, i bekovska i centarska linija ima neku kvalitetu, ali ako uzmemo u obzir da ni s mlađim Huertasom i Barbosom za komandama Brazil nikada ništa nije napravio, pa ni s Varejaoom, Neneom i Splitterom dok su bili mladi i zdravi, postavlja se pitanje zašto bi sa starijim Barbosom i Huertasom na beku, i samo s Neneom na centru, igračima koji su već debelo veterani s ožiljcima od ozljeda? Osim zato što su domaćini pa će ih suci gurati (možda u grupi i hoće malo, kasnije kada na tapet dođu ugledne države i reprezentacije nema šanse). Nene, Varejao i Splitter bolji su bili u svoje vrijeme nego što su sad ovi poluproizvodi pod košem od kojih jedino Felicio ima nekakvu budućnost da bude njihov pravi nasljednik. Barbosa i Huertas i dalje su dobre opcije za ovakav turnir, posebno Leandro ali ovo nije ekipa koja može slomiti Srbiju ili Francusku, barem ja ne vidim kako.

Najbolji igrač: Nene

Run&Gun favorit: Nene

Ante Tomić: Neto

HRVATSKA

Bekovi: Ukić, Stipčević, Simon, Krušlin

Krila: Bogdanović, Hezonja, Babić

Visoki: Šarić, Šakić, Arapović, Bilan, Planinić

E sad, o Hrvatskoj sam ispisao jedan tom bilješki pred početak turnira u Torinu i nakon istoga. I opet pojeo govna dakako. Ako niste pročitali najavu Torina, i zadovoljni post nakon turnira onda to možete napraviti sada. Nemam namjeru opet pisati isto ili slično nego ću pokušati ukratko izanalizirati protivnike iz grupe i kako ćemo igrati protiv njih.

vs Španjolska

Kako protiv Gasola prvo je pitanje koje se nameće. Okružen uvijek barem s dva dobra šutera i stretch četvorkom, a ako je Rubio u igri opet nije tolika drama dok god Rudy, Llull, Mirotić i kompanija mogu trpati trice koje se kreiraju. Nemamo centre koji mu mogu parirati ni visinom ni brzinom, ni Bilan ni Planinić usprkos trudu koji će sigurno uložiti ne mogu puno napraviti. Naša konzervativna i poprilično banalna (ali u Torinu i funkcionalna) obrana reketa gdje se uzimaju rizici na šutu kod jednog ili dva igrača da bi se zatvorile druge opcije protiv Španjolaca će biti na pravom iskušenju. Jer ako udvajaš Gasola i puno pomažeš u reketu Espana će jedva dočekati da te izbuši s perimetra, gdje osim Rubija, eventualno i Sergia Rodrigueza i nemaš nekih igrača na kojima možeš uzimati koncepcijski rizik. Naša je šansa u Bogdanoviću jer Španjolci nemaju igrača za njega, posebno ako će Babo biti više orijentiran za napadanje reketa 1 na 1 i biranje takvih opcija umjesto potezanja preko ruke. Šarić isto ima nekakvu šansu u napadu nešto napraviti protiv Mirotića i Reyesa možda i Clavera. Dvoboj protiv Mirotića mogao bi biti jedan od boljih na turniru. Ali onda opet, čak i da Bogdanović poprati Gasola, a Šarić možda fizikaljenjem izbaci Mirotića iz igre i ritma, Španjolci u Sergiju imaju Simona na steroidima, a u šuterima okolo daleko bolje perimetar opcije, a imaju i poštenog playa. Ništa, šansu ćemo ipak tražiti protiv Gaučosa.

vs Argentina

Protiv Scole ćemo lakše nego protiv Gasola, logično, razlika u klasi je ogromna iako su obojica u godinama za razmišljanje kako provoditi penzionerske dane. Problem je što nas i Scola natrpa kad god igramo protiv njega, a igrači tipa Campazzo i Ginobili su dosta velik zalogaj za većinu obrana na turniru. Naša je šansa u tome što smo čvršći, fizički moćniji i ipak možemo odigrati bolje obranu od Argentinaca koji osim Scole u reketu nemaju nikoga, a Scola u reketu i nije nekakav zalog za dobru obranu. Idealan moment da Bilan i Planinić zabiju iz skoka u napadu nešto, a da Šarić polomi njihove kvazi četvorke tipa Nocioni ili Mainoldi. Opet u Bogdanoviću imamo missmatch osim ako se ovaj Garino ne pokaže kao stvarno dobar defender. Imena i iskustvo su definitivno na njihovoj strani, ali ako ne upadnemo u rupu na startu i utakmica u egalu ode u završnicu sigurno ih možemo skinuti, jer za razliku od njih možemo odigrati i obranu. Ali možemo li i zabijati kao i oni preko Scole i Manua?

vs Brazil

E zato nam evo ovdje konačno šanse da primijenimo torinski recept. Objasnio sam već brazilski problem sa  šutom i ovdje ćemo sigurno puštati Huertasa i društvo da šutiraju pa što bude, a povući ćemo se u reket i paziti na skok te Nenea i Felicija. Huertas je njihov Calathes, Barbosa je njihov Giannis, a Nene Bourousis. Ako smo mogli protiv Grka valjda možemo ponoviti i ovdje isto, nisam siguran da je Brazil bolja ekipa. Ako smo mogli Talijane usred Torina skinuti onda možemo i Brazilce nadomak Copacabane.

vs Nigerija

Naravno da ću odmah spomenuti taj famozni Senegal od kojeg se vrlo kvalitetno izgubilo. Samo, taj je Senegal imao Gorguia Dienga, klasu kakvu Nigerija nema na rosteru, plus nemaju ni šutere ili kreatore na perimetru od kojih treba strahovati tako da opet možemo iskoristiti torinski poučak. Ovo će nama biti četvrta utakmica, valjda ćemo imati motiva za igranje, dok bi Nigerijci kao klasični Afrikanci ovdje mogli doći posvađani nakon 3 potencijalna poraza (Pravda za Ferryja! Nemojmo dosađivati s političkom korektnošću, bezbroj je primjera posebno u nogometu kada se reprezentacije s afričkog kontinenta raspadnu nakon jednog ili dva poraza, potuku zbog premija i slično. Slično kao i Slaveni, zašto da se zavaravamo da smo išta bolji u glavi). Ovu vjerojatno dobivamo ako matematički već ne ispadnemo.

vs Litva

Jebiga, fizički dvije najzahtjevnije utakmice su nam ostale za kraj. Protiv Nigerije će trebati masu trčati, skakati, a protiv Litve će to biti rat – udaranje i rudarenje na svakom posjedu. Valanciunas bi se mogao proslaviti protiv naše tanke centarske linije, ali i odigrati puno bolje od Gasola u obrani što je problem. Šuterski smo, pa ja bi se usudio reći, bolji od njih, i ovdje će vjerojatno Šarić morati pospremiti koju tricu viška da bi njihove teretnije četvorke izvukao iz reketa i otvorio prostora Bogdanoviću, Simonu i Bilanu. Ne dogodi li nam se dobra šuterska večer zaboravimo na pobjedu, jer su jači od nas, a poene iz reketa nećemo vidjeti. Možemo li sa small-ballom ovdje nešto napraviti? Teško jer Šarić ne može paziti JonVala, jedino ako ćemo ga agresivno udvajati i pokušati preživjeti kanonadu njihovih trica. Kazlauskas uvijek može povući pravu četvorku iz igre a ubaciti dodatnog šutera da se stvari izjednače u tom pogledu a Valanciunas i dalje bude prevaga. Nakon Španjolaca najnezgodnija ekipa zbog uigranog sistema, dominacije u fizikalijama te obrambenog identiteta, ipak su favoriti protiv Hrvatske. Ako ih ozljede ne upropaste nitko iz A skupine ih neće htjeti za protivnike. Čak mislim da i da bi ih Ameri rado izbjegli, ako zbog ničega onda zbog straha od neke ozljede kada te Javtokas, sa sve svojim morskim psom na ruci, posloži na pod kao metar drva.

Ono, neću biti iznenađen ako završimo s 1-4 turnir (ne vjerujem da će biti 0-5, ako zbog ničeg onda zbog pronađenog karaktera u Torinu – (jebo parket i igru, živila metafizika i vjera u bitak karaktera)) jer samim dolaskom u Rio cilj je ispunjen. Ali neću biti iznenađen i ako dobijemo sve osim Španjolaca. Serem, bio bi iznenađen, ali recimo da ne bi ako prođemo grupu a Željko Šakić u četvrtfinalu agresivnim pristupom protiv novog junaka Oaklanda učini nadolazeću NBA sezonu ipak puno zanimljivijom.

Najbolji igrač: Šarić

Run&Gun favorit: Simon

Ante Tomić: Bilan

LITVA

Bekovi: Kalnietis, Seibutis, Juskevicius, Kariniauskas

Krila: Maciulis, Kuzminskas, Grigonis

Visoki: Sabonis, Jankunas, Valanciunas, Javtokas, Kavaliauskas

Kao što sam već i napisao ova ekipa će kao i na prijašnjim natjecanjima ubijati u obrani. Fizički su izrazito moćni, imaju cijelu ergelu iskoristivih visokih igrača, a ni oni na perimetru nisu za baciti. Ova ekipa je među višima na turniru, imaju čak šestoricu igrača iznad 2 metra, a najniži igrači su im Kalnietis i Juskevicius (194), playmakeri. Pa ti šutiraj preko njih.

Ono što su ipak kroz godine izgubili a što je krasilo njihovu igru je šut. Osim Maciulisa na rosteru nemaju dokazanih šuterskih opcija koje serijom torpeda s perimetra mogu lomiti utakmicu. Pored njega na krilu opasan može biti Grigonis, igrač Manrese, i starosjedioc Seibutis. Nemaju ni poštenu stretch četvorku. Jankunas nije klasični stretch igrač, i radije šutira tricu kada baš mora ili je sam kao duh. Mozak njihove igre Kalnietis također ne šutira ako nije nužno iako je nešto i znao pogađati za Žalgiris prošle sezone. Napad će im tako biti ovisan o tome što će Kalnietis iskreirati i koliko Valanciunas može zabiti u postu uz vrlo vjerojatno agresivnu igru na skoku gdje će upravo fizikalijama dominirati i zabijati lagane poene. Šuterska potpora biti će Maciulis, Grigonis i Seibutis, a u Kuzminskasu imaju zanimljivu opciju lažne četvorke koja može tražiti missmatch protiv trojki ili četvorki i igrati 1 na 1.

Visina i kvalitete Kuzminskasa i Maciulisa daju im šansu da ih vidimo i u nekakvom small-ballu ako upadnu u crnu rupu pa se trebaju vaditi. Jonas može na peticu kao zaštitnik reketa i prva opcija u napadu a na bekove bi Seibutis i Kalnietis. Mantas bi dobio dosta prostora za kreiranje, Valanciunas prostor za trpanje, Mindaugas prostor za napadanje s loptom. Intrigantna ideja i zanima me hoće li Kazlauskas posegnuti za njom ili će se tvrdoglavo ipak držati prokušanog recepta i identiteta ekipe bez odstupanja.

Kod njihove obrane muči me malo to što nemaju defanzivne opcije na perimetru, pa bi Ginobili, Babo i Barbosa mogli napraviti probleme. Svaka čast Seibutisu ali on nije ozbiljno rješenje kao ni usporeni Maciulis. Zato će reket biti siguran kao Fort Knox, Valanciunas posao može odraditi na približnoj razini kao Gobert, a partneri iz unutarnje linije redom su sve rudari kojima nije problem trčati, zatvarati, skakati i udarati. Svejedno, rješenja pravog za Jonasov mogući izostanak zbog osobnih pogrešaka nemaju. Javtokas je u godinama i on je klasični skupljač penala i tučaroš, kao i Kavaliauskas kojeg ne bi volio sresti u nekoj uličici. U slučaju problema s prekršajima Valanciunasa možda nas Kazlauskas počasti tandemom Sabonis-Jankunas, ali opet je problem standardan. Nitko od njih nije šuter, a nitko ni strijelac u postu približno dobar kao Jonas. Plus, bez Valanciunasa (a sigurno će biti utakmica gdje će rano skupiti 2 penala jer igra fizički agresivno u oba smjera a vjerojatno će biti i meta u obrani (sretno tim kamikazama)) tko će preuzeti trošenje posjeda? Kalnietis, Kuzminskas, Maciulis?

Najbolji igrač: Valanciunas

Run&Gun favorit: Kuzminskas

Ante Tomić: Kalnietis

NIGERIJA

Bekovi: Akognon, Uzoh, Oguchi, Umeh, Ere

Krila: Gbinije, Okoye,

Visoki: Aminu, Lawal, Ibekwe, Diogu, Ogide

Bila bi ovo ozbiljan ekipica da su doveli sve što imaju na raspolaganju. Ovako nema Chiefa Aminua, nema Ezelija, Udoha, Mbakwea i onog drugog Lawala. Da su svi tu ovo bi bila jedna od jačih centarskih linija na turniru. Problem je samo što su svi isti tip igrača – jebeno dobre atlete ali slabi tehničari i šuteri.

Nekoliko zanimljivih igrača ipak imaju. Akognon se okušao u NBA ligi kratko, bio je i u Partizanu, a po novome je igrač Sassarija. Oni koji malo bolje prate Euroligu znaju kakve bekove traže na Sardiniji. Josh je tipični combo, gunner, podnošljiv dok ga sere šut, a čovjek je za Sassari prošle sezone rokao 7 trica po utakmici u ligaškom takmičenju, pogađao ih 2,7. Kreacija mu definitivno nije bolja strana, na 1,7 asista u talijanskoj ligi imao je 2,3 turnovera, a slične su mu brojke bile i u Partizanu.

Point dužnosti će dijeliti s Uzohom, još jednim bivšim NBA guardom s malo više iskustva od Akognona. Ovaj je nešto i odigrao za Toronto i Netse, bio i u Kubanu, pa se smucao po NBDL-u, a zadnje dvije godine nije igrao nigdje. Kao i Akognon, opasan je strijelac ako ga krene šut, samo ne traži da dribla.

I treći po redu vrijedan spomena je vanjski igrač koji kao i Akognon i Uzoh ima NCAA pedigre, ali je kvalitetniji košarkaš od obojice - Chamberlain Oguchi zvani „Champ“, sigurno zbog imena, ali vrijedi ga upamtiti jer je na AfroBasketu 2015 bio najbolji strijelac reprezentacije i vodio je Nigeriju do titule. Na kraju je proglašen za MVP-a turnira i najboljeg tricaša te izabran u najbolju petorku turnira. Hvala Wikipediji. Nije tako uspješan na klupskoj sceni. Čovjek je prošao od sveučilišta i NBDL-a pa sve do Iraka, Libanona, Venezuele, Rusije, Španjolske, Filipina i na kraju je zadnjih par utakmica odigrao za poljski Anwil. Iskusan je igrač, standardno dobra atleta i vjerojatno najopasniji strijelac s perimetra kod Orlova.

S renomeom na turnir dolazi i Michael Gbinije, pick Pistonsa iz druge runde ovogodišnjeg drafta i produkt Syracusea na kojem je odradio 3 sezone a u zadnjoj imao simpatične brojke: 17-4-4/46%-39%. Zna igrati s loptom i vjerojatno će biti starter uz Oguchija i Uzoha možda.

Posljednja dvojica koje vrijedi spomenuti su Ike Diogu i Shane Lawal. Prvi je okusio NBA, bio čak i 9. pick prve runde od Warriorsa, odradio u Americi 6 sezona, a zadnje godine mlati lovu i zajebava se po Kini gdje može dominirati kao četvorka visinom i masom, a po novome šutira i trice. Uz Oguchija će biti primarna opcija nigerijskog napada. Iza Lawala je sezona u Barceloni, i on ima NCAA pedigre, a inače je klasični radni centar, skakač i pospremač otpadaka.

Najveća snaga rostera je u atleticizmu i fizikalijama koje imaju na raspolaganju. Visoki su im posebno fizički moćni i vjerojatno će dobro kontrolirati reket i skok, a divljanjem u obrani možda uhvate na krivoj nozi Hrvatsku ili recimo Brazil. Problem im je svakako što na rosteru nemaju dokazanu klasu osim ako nam AfroBasket ili Kina nisu mjerila vrijednosti. Pošto još uvijek nisu nerealno je očekivati da prođu grupu u ovakvoj konkurenciji. Tanki su na playu, nemaju prave nositelje i vanjski šut im dosta šteka. Pobjedu mogu očekivati ako Oguchi i Diogu šuterski briljiraju u istoj utakmici, i uz to dobiju potporu od Uzoha i Akognona s tricama.

Najbolji igrač: Oguchi

Run&Gun favorit: Akognon

Ante Tomić: Diogu

ŠPANJOLSKA

Bekovi: Rubio, Calderon, Rodriguez, Llull, Navarro

Krila: Abrines, Rudy, Claver

Visoki: Gasol, Mirotić, Reyes, Hernangomez

Na Eurobasketu 2015 nije bilo ovih zajebancija od igrača tipa Navarro i Calderon, a nije bilo ni Rubija. Navarro i Calderon su se kao trebali oprostiti 2014 na SP-u u Španjolskoj ali opet su ovdje makar čini mi se potpuno bespotrebno. Na Eurobasketu su Španjolci pronašli idealan omjer u komplementarnim bekovima gdje je Rodriguez igrao s loptom kao primarni kreator, a Llull kao šuter i presing obrambeni igrač koji čuva opasnijeg protivničkog beka, a Ribas je bio alternativa za jednog i drugog, Vives je igrao minimalno i tek bi San Emeterio uboo po 10-ak minuta krpajući tu poziciju. Povratkom Calderona, Rubija i Navarra trebat će opet dijeliti uloge. A Scariolo neće imati samo problem s tim (možda su ovo nekome slatke brige) nego i sa skrivanjem lošije forme Navarra i Calderona koji više nisu reprezentativni kalibar ali im trebaš pronaći minute kad si ih već pozvao. 

Navarro je odigrao najlošiju sezonu otkad je u Barceloni, u svim aspektima. Možda u reprezentativnom dresu pronađe još malo soka jer je ipak okružen talentiranijim opcijama na ostalim pozicijama. Calderon i dalje pogađa otvorene trice, a obojicu će trebati skrivati u obrani. Rubija će možda trebati skrivati u napadu ali jedino mi on kao povratnik ovdje paše. Za očekivati je da ćemo na terenu uglavnom gledati Barca-Real tandeme: Ricky i La Bomba, El Chacho i Llull. Dakle postave bi uvijek trebale imati kreatora driblera i strijelca i jedan je uvijek bolji obrambeni igrač. Za full dernek, ovisno što ti treba uvijek možeš napasti s Navarrom i Rodriguezom, ili odigrati jako kvalitetan presing s Rubiom i Llullom. Calderon mi je potpuni višak i radije bi vodio još jednog centra. Ali dobro, imaju bekove koji znaju sve s loptom, imaju zajebane šutere, imaju obrambene igrače na tom dijelu rostera. Krcati su, ali hajde da vidimo koliko će Scariolo ugađati penzionerima poput Navarra koji jedva čeka potrošiti svako treći napad, a koliko će se držati recepta iz Francuske koji se pokazao dobitnom kombinacijom.

Na spomenutom centru Gasol će kao na EP-u igrati po 30-ak minuta i trošiti 15-ak lopti, ako mu ih La Bomba ne ukrade. Brojke će sigurno biti zastrašujuće kao i uvijek kada se Pau sprda s FIBA konkurencijom. I dalje će zabiti sve iz posta ili s posta, na EP-u je na liniji penala visio prosječno 9 puta, skakao je i lijepio blokade uživajući usidren u reketu gdje njegova visina i raspon ruku ipak nešto znače dok ga ne napadaju elitne NBA atlete. I dalje će ostati fokalna točka napada kojoj će sve biti podređeno. Na prvu loptu on i Mirotić nisu pretjerano dobra kombinacija na centru zbog manjka brzine i eksplozivnosti u obrani, ali ne zaboravimo da ne pričamo o NBA levelu nego FIBA turniru gdje je na jednu utakmicu obrambene minuse lakše sakriti ako će ti igrač ponuditi produkciju na drugom dijelu terena. Gasol je lani dokazao da može i zasukati rukave kao Marc a ni Mirotić ne bježi od odrađivanja posla u obrani. Napadački se nadopunjuju jer Mirotić igra više prema perimetru Gasol prema reketu tako da je ovo vrlo dobra kombinacija za ovakav turnir. Uostalom, u Španjolskoj su imali Ibaku umjesto Mirotića pa su ih Francuzi skinuli, u Francuskoj je bilo obrnuto u oba slučaja.

Kao i Litva ni Španjolska nema zaštitnu mrežu u slučaju nepredviđenih situacija oko glavnog igrača. Hernangomez je dobar potencijal ali neiskusan igrač koji ne donosi ni približnu produkciju kao Gasol, pa će biti zanimljivo hoće li Pauove minute dobiti Hernangomez, klasični centar, ili možda Reyes (klasična četvorka). Mirotića onda ne bi mijenjao Reyes nego Claver koji je vrlo dobrom sezonom u Kubanu zaradio ugovor od Barce. Na trojci imaju Abrinesa i Rudyja, klasične revolveraše. Jedan tek počinje vladavinu na poziciji, drugi je okončava. Nisu idealne obrambene opcije ni jedan ni drugi pa me zanima kako će se Španjolci pobrinuti za Bogdanoviće, Batuma i takve klase kada dođe do sudara.

Najbolji igrač: Pau

Run&Gun favorit: Mirotić

Ante Tomić: Rudy