Oi! Oi! Oi! [A]

AUSTRALIJA

Bekovi: Dellavedova, Lisch, Mills, Martin

Krila: Broekhoff, Goulding, Ingles

Visoki: Andersen, Bairstow, Motum, Baynes, Bogut

Klokani nikako da dođu u punom sastavu na neki veliki turnir, ali može se reći kako su i ovaj put okupili respektabilnu družinu koja će zadati problema svima iz ove grupe osim Amerima. Prolaz pored Kine i Venezuele ne bi trebao biti upitan.

Nema Dantea Exuma i Bena Simmonsa, dva nadolazeća wunderkinda kojima predstoji odrastanje u NBA bazenu iz kojeg slobodno mogu sastaviti prvu petorku: Mills, Dellavedova, Ingles, Baynes, Bogut. Čak i na klupi imaju igrača koji su se na neki način okušali u SAD-u – Bairstow (Bulls) i Motum (odličan na Washington koledžu). Zanimljivo, ostali igrači većinom igraju u Australiji gdje košarka iz godine u godinu postaje sve popularniji sport i Australci koji su se okušali u Europi vraćaju se u down under iako imaju kvalitete za igrati u Europi. Zato ova neka lica pored kojih pišu imena klubova pa čitamo Melbourne United ili Perth Wildcats ne treba podcijeniti. Lisch je igrao za Nanterre i Zaragozu za koju je igrao i Goulding, Broekhoff je u Kubanu, Andersen je bio u Feneru, Barceloni, Kinderu, Montepaschiju ali i Rocketsima, Torontu i New Orleansu, jedino Damian Martin se nikada nije okušao u Europi ili u SAD-u kao profesionalac, ali, igrao je za Loyolu, osvajao naslove u Australiji i već 5 godina zaredom je najbolji obrambeni igrač njihove lige.

Parker i Teodosić će se itekako naraditi pored njega i Dellavedove, plus Mills koji ima scorerske kvalitete i biti će glavni potrošač ove ekipe, i Klokani imaju zajebanu play liniju. Koja u povremenim situacijama, ovisno o matchupu može igrati u tandemu – Mills + Delly ili Martin. Australski trener Andrej Lemanis voli zaigrati malo bržu košarku za koju nisam siguran da paše Australcima, jer koliko god su im bekovi vrlo solidni toliko im je centarska linija možda i bolja. Ali to ima veze i s run and gun košarkom koja se igra na kontinentu dolje. U svakom slučaju problem s njihova 3 playa je što svaki igra puno bolje bez lopte nego s loptom, iako je Dellavedova pokazao napredak kroz zadnje godine u kreaciji iz pick and rolla, a i Mills može šutnuti tricu ili dugu dvojku iz takvih uvjeta.

Zato će kao pomoć u kreaciji napada poslužiti Ingles*, koji je u Uti backup trojka ali ovdje bi trebao biti starter s rolom sekundarnog playa koji stavlja otvorene trice, traži rupe u brani zahvaljujući svom izraženom košarkaškom IQ-u i drži napad podmazan.  Light Ingles je Broekhoff i njegova direktna zamjena na trojci, bolji šuter od Joea, solidan defanzivac i dodavač iako je najbolji u igri bez lopte i pospremanju trica. S njim, Australci pune minute u rotaciji u vanjskoj liniji, ovo su 4 vrlo dobra rješenja na pozicijama dok će ostale minute skupljati Lisch i Goulding.

*(Jel samo mene Ingles podsjeća na legendarnog kickera Nigela "The Leg" Gruffa iz Replacementsa (filma, ne benda)?)

Najveća gužva je u centarskoj liniji ali i tu Australci imaju zanimljivih rješenja i kao što sam rekao tu su najjači. Ovoliko korisnih tijela, za ovakvu priliku li turnir, na visokim pozicijama jamči ti ako ništa solidnu obranu posebno ako se starter zove Bogut, a zamjena je Baynes. Dva teškaša od kojih je ovaj drugi bolji scorer ali prvi bi mogao uživati u kampiranju u reketu i šamaranju protivnika ako bude sposoban ostajati na terenu jer znamo da je od stakla. Dok je Bogut na terenu očekujemo da ga se dosta uključi u handoff akciju i da oduševljava screenovima i odličnim dodavanjima u inside-out igri. Kada je Baynes unutra gledat ćemo više akcije kroz post i malo sporije košarke. Valjda neće startati istovremeno, nema smisla jer smetaju jedan drugome i ekipi u svakom pogledu pa će biti zanimljivo koga će Lemanis koristiti uz njih. Motum i Andersen su finiji igrači s rangeom na poludistanci i igraju s vrha reketa ili su pick and pop opcije (Andersen), dok je Bairstow rudar pod košem nešto ala Baynes i živi od otpadaka i skoka u napadu. S Andersenom imaju i taj stretch element u igri što im daje još opcija, dok se s Bairstowom pretvaraju u opasnu skakačku ekipu. Na četvorci mogu još koristiti i Inglesa ako potpuno požele ubrzati ritam i zaigrati s nekoliko ball-handlera svoj small-ball.

Uglavnom, neugodna je ovo ekipa koja zna igrati košarku, imaju iskustva i sa sobom donose standardni australski fight. Ne bi me iznenadilo da se Mills pokaže boljim haklerom od Teodosića u jednoj utakmici i da sva sila ovih centara uštopa Jokića i da Srbija izgubi, a isto vrijedi i za Francusku. U centarskoj liniji će uvijek pronaći 2 kvalitetna rješenja jer su krcati, a Ingles, Broekhoff, Dellavedova i Mills će se pobrinuti za perimetar.

Najbolji igrač: Mills

Run&Gun favorit: Ingles

Ante Tomić: David Andersen

FRANCUSKA

Bekovi: Parker, Diot, DeColo, Heurtel

Krila: Batum, Gelabale, Kahudi

Visoki: Diaw, F. Pietrus, Gobert, Tillie, Lauvergne

Pred „zadarskom“ generacijom (vjerna referenca CRO komentatora) Francuza posljednji je veliki turnir. Izvjesno je da Parkera, Diawa, Pietrusa i možda Gelabalea nećemo više gledati u dresu Les Bleusa. A nadajmo se ni njihovog trenera Colleta za kojeg je „baš čudno“ što i dalje trenira Strasbourg a ne recimo Olympiacos ili Unics. Mislim, svaka čast, čovjek je očito vrhunski motivator i upravitelj ljudskim resursima, ali mogli su ovi Francuzi uzeti koji Eurobasket više osim onog u Sloveniji, i imati koje srebro više ako se već preko SAD-a ne može na SP-u i OI-a. Au revoir Collet, au revoir Diot, Kahudi, Pietrus, enfin.

Ne možemo biti pametni jer se stvari događaju daleko od nas ali s Fournierom ova ekipa bi bila još jača, imali bi top produkciju svih 40 minuta na bekovskim pozicijama, najbolju nakon Amerikanaca na turniru. Ovako će se morati pokrivati sa slabijim rješenjima i improvizacijom. Što se dogodilo u ovom odnosu igrač-trener-savez pa Gobert može, a Fournier ne teško je reći jer svatko ima svoju priču. Standardne situacije kakvih ima u Srbiji, Hrvatskoj, Španjolskoj… Ništa neobično ali zbog kvalitete turnira i jedne reprezentacije (a i zbog sebe samog da se ne lažemo, Tricolori su simpatije u svakom sportu) bilo bi dobro da je Evan tu. Ali kako su treneri posebne biljke koje imaju „svoje igrače“, kako menadžeri uspiju zakuhati stvari odvlačeći igrača od reprezentacije ili gurajući ga svojim utjecajem u nju, a i sami igrači su specijalni slučajevi svaki za sebe – onda logično objašnjenje za otkaze ili izostavljanje s popisa ne treba tražiti.

Najveći moj problem s Francuzima nije ipak izostavljanje Fourinera koliko problemi s nositeljima i centarska linija. Gledao sam ih kroz cijeli turnir kvalifikacija u Manili, gledao sam ih protiv Hrvatske u Argentini i nisam pretjerano oduševljen. Na Filipinima nikoga nisu glatko skinuli, bilo je mučenja i s Filipinima, i sa Zelandom, Turskom i u finalu Kanadom. Olakotna je okolnost što su na Filipinima bili protivnici protiv kojih se donekle moglo opuštenije igrati i nisu igrali Batum i Gobert, dok protiv Hrvatske je pripremna utakmica, miksanje rotacija i izostao je Parker. Svejedno dvije ključne poluge francuske reprezentacije su na zalascima karijera. Tony Parker ne trpa više onako lagano kao nekada u reprezentativnom dresu kada je nedoraslu konkurenciju činio smiješnom, a Diawu konačno na naplatu dolazi manjak treninga, a višak kilograma, vina i kave. Iza njega je vjerojatno najlošija sezona otkad je u Spursima i nimalo me ne čudi što su ga se ovi riješili a zamijenili ga ni više ni manje nego Davidom Leejem. Francuzi i dalje većinu svojih akcija crte preko ovog dvojca – Parker-Diaw 2 na 2 igra, traženje Diawa u postu, Parker kao slash and kick kreator ili spot-uper. To su bili osnovni postulati u Manili iako se u prvog čovjeka s razlogom prometnuo De Colo koji je osvojio valjda 3 MVP trofeja ove sezone i podignuo 3 „kante“ prvaka dokazavši da je najbolji NBA igrač koji nije u NBA ligi. Uzeo je loptu u svoje ruke i radio nered kao nekada Parker koji je čekao Nandovu akciju i da se obrana zarotira a on iskoristi rupu kao šuter. Sasvim sigurno je da će ovaj trojac uz asistenciju Batuma nositi ekipu i u Brazilu gdje će ipak naići na ozbiljnije ekipe nego što su bile na kvalifikacijama za Rio i tu bi lako moglo doći do izražaja pad u formi Parkera i posebno Diawa. Smjena generacije je na vidiku, vrijeme je da ključeve ekipe preuzmu De Colo, Batum, Gobert i Fournier. Nema problema za Les Bleuse u budućnosti ali potencijalni pad u igri dvojice nositelja u Riju mogao bi ih dovesti u nevolju.

Drugo veliko pitanje je njihova centarska linija. Ako prihvatimo činjenicu da je Diaw u padu, tko osim Goberta ostaje a da za njega možemo staviti ruku u vatru da će doprinijeti? Pietrus je godinama fikus ovdje i valjda gazda svlačionice pa je zato i stalno u reprezentaciji, a na parketu je kada nekome treba odvojiti bubrege od kostiju i zato što je čovjek od povjerenja izbornika. Kim Tillie je vrlo mobilan centar, dobar finišer u picku ali nije klasa kojoj bi dao 15 minuta protiv Brazila recimo. Gobert je klasa koja će odraditi posao u obrani sigurno i zbog toga ga vrijedi držati na parketu iako je u napadu često samo smetnja ako ne kupi skokove ili ne prikucava alley-oopove. Lauvergne je solidan igrač, energy guy kojeg Collet voli forsirati u napadu guranjem u reket (klasični Collet, snagatorska igra kroz post je glavno oružje ako ne ide bekovsko haklanje), a na ovoj razini može pogađati i tricu, ali i njegova najveća napadačka vrijednost je u skoku u napadu i trpanju protiv fizički slabijih igrača, dok je šuterski ipak streaky.

Tu je i dakako upitnik oko Batuma koji u reprezentaciji često ne izgleda kao NBA igrač o čemu sam već pisao pa se neću ponavljati. A pisao sam i o Francuzima detaljno pred Eurobasket 2015. što možete pročitati ovdje. Roster se nije puno primijenio pa sve što je napisano tad vrijedi i danas osim što sam danas malo manje optimističan oko njih nego pred Eurobasket. Mislim, i dalje mogu do srebra ili bronce, ali imaju dosta problema u igri, od toga da igraju dosta zastarjelo pa se nemojte začuditi ako vidite Goberta i Pietrusa zajedno na parketu, premalo se koriste stretch postave, nećemo vidjeti Batuma i Gelabalea na 3 i 4 nego na 2 i 3 zato jer će Parkera često trebati sakrivati u obrani, Diaw i Parker ostaju bez goriva, Batum još nije pokazao da može biti jedan od nositelja. Plus, u ekipi s ovoliko tamnoputih igrača tko je prava atleta? Gobert i možda Batum, nekada davno Gelabale. A onda opet, usprkos svim tim minusima i sumnjivom vodstvu na klupi ova ekipa je uz Španjolce, po imenima, odmah iza Amerikanaca i taj individualni talent je dobar zalog pred turnir koji vjerojatno jamči bitku za medalju. S napadom bi mogli imati problema jer igraju dosta staromodno, a za obranu će se Batum i Gobert pobrinuti.

Najbolji igrač: De Colo

Run&Gun favorit: Batum

Ante Tomić: Batum

KINA

Bekovi: Zhao, Guo, Sui, Liu

Krila: Zou, Zhou, Zhao, Li, Ding

Visoki: Zhai, Jianlian Yi, Qi Zhou, Zhelin Wang, Li

Nema Yao Minga, nema Zhi Zhi Wanga, o čemu onda da se piše? Svi igrači im igraju kinesku ligu a glavni igrač je Yi Jianlian bivši as Bucksa, Netsa, Wizardsa i Dallasa. On ima lovačku dozvolu i troši najveći broj posjeda reprezentacije. Sigurno će imati flasheva gdje će pokazati zašto je bio u ligi jer je iznadprosječno visok (213) za igrati četvorku i konstantan je missmatch, zna napasti s loptom u rukama i Kinezi ga traže u svakoj akciji, bilo kao pokretača ili finišera napada. Centarska linija im je definitivno bolji dio momčadi jer su ove godine u drugoj rundi izabrana dvojica igrača koji će biti u Riju: Wang Zhelin (Memphis, centar, 213 cm) i Zhou Qi (Houston, centar, 218 cm).  Što god bi vam išao pričati o njima varao bi jer ne znam ništa i morao bi konzultirati draftnet ili draftexpress a to možete i sami.

Najbolji igrač: Jianlian

Run&Gun favorit: Jianlian

Ante Tomić: /

SAD

Bekovi: Irving, Lowry, Butler, DeRozan, Thompson

Krila: Durant, Anthony, George, Barnes

Visoki: Jordan, Cousins, Green

Evo ih s jačim rosterom nego što su ga imali u Španjolskoj. Dok su prije dvije godine morali razmišljati o braći Gasol i Ibaki pa su se nakrcali različitim centrima u Rio vode samo dva klasična centra očito spremni igrati puno više s hibridnim postavama u skladu s NBA trendovima, a to uključuje Greena na petici, Duranta i Carmela na četiri. Rosea i Stepha su zamijenili Butlerom i Lowryjem, umjesto Gaya igra George, umjesto Farieda tu je Anthony, umjesto Plumleeja Barnes, Durant igra a ne Harden, Drummond i Davis su out a in Jordan i Green. Za ovu akciju imaju pravog superstar igrača što u Španjolskoj nije bio slučaj. Svaka čast tadašnjem Stephu, Hardenu i Davisu koji ipak nisu bili na razini Duranta, bili su ipak više Carmelo level.

Znamo na što će sličiti njihov napad. To će biti tranzicija, trka, fizička i atletska dominacija u izolacijama, tisuće ispaljenih trica – otvorenih, preko ruke, u tranziciji. Durant i Carmelo bi trebali biti prve napadačke opcije koje će sebi kreirati poene i tu su Amerikanci sigurni da im napad nikada neće zaštekati, ovakva dva strijelca jamče debelo najbolji napad turnira. Ako i zašteka, nema problema Irving uživa trpati protiv slabe konkurencije na ovim turnirima, Thompson uživa u kraćoj trici, Cousinsu ne može parirati većina centara u Riju. Al to nije sve, nisam spomenuo još Lowryja, DeRozana, Georgea i Butlera od kojih svaki može zabiti 20 kad se sjeti, a priču zaokružuje dvojac Barnes-Green koji sa sobom donose spot-up i play kvalitete. Doslovce svaki igrač može kreirati sebi šansu, drugima i dobar je šuter. Jedini koji to ne može je Jordan ali njegova vrijednost je na drugom kraju parketa.

Osim Greena rekao sam klasične četvorke nemaju, tako da će minute tu puniti Anthony i Durant a to su moramo priznati puno bolja rješenja od ljubimaca Krzyzewskog tipa Faried ili Gay. Paze Ameri na to da stalno na terenu imaju stretch opciju odnosno 4 šutera kako bi bez problema razvlačili teren i po potrebi razbijali zonu s kojom će im se neki suparnici sigurno pokušati (bezuspješno) oduprijeti. Nije zgorega da zbog takvih situacija imaju Greena i Cousinsa koji s vrha reketa kao visoki igrači mogu biti triple-threat opcije i brzo mijenjati stranu u potrazi za šuterom na perimetru. Vjerujem da ćemo vidjeti u akciji i neki USA Lineup of Death s Greenom na petici, Durantom i Georgeom na krilima, a na bekovima Thompson i Irving. O bože…

Napad će sigurno biti vrhunski jer drugačiji i ne može biti pored svih ovih ubojica žednih krvi, a takva bi trebala biti i obrana jer je Thibodeau i drugu reprezentativnu akciju u trening kampu s momčadi. I ovdje bi se stvari trebale događati po defaultu. Prosječno su visoki 201 cm (samo je par ekipa viših od njih uključujući Hrvatsku, Srbiju, Kinu i Litvu), a pazite, vode samo dva centra na turnir. Australci koji ih imaju 5 komada su na 199 cm prosječne visine. Odlična visina na svim pozicijama osim playa uz sjajnu fizičku spremu i atleticizam sami po sebi jamče u ovakvoj konkurenciji dobru obranu. Kroz pripremni period protiv Kine, Venezuele, Argentine i Nigerije mogli smo vidjeti klasične obrambene taktike: preuzimanje je sasvim logično jer je ekipa vrlo pokretljiva i bez problema mogu preuzimati sve od 1 do 5, a kombiniraju press obranu (čak i fullcourt koji im paše jer stvara kaos na parketu) s pažljivijom konzervativnijom obranom reketa ovisno već tko je protivnik i gdje mu je najveća snaga odnosno mana. Igrači koje imaju na rosteru također su garancija top obrane. Dok su prijašnjih godina njihove selekcije uglavnom imale napadačke sile na perimetru ova skupina ima strašan obrambeni potencijal na vanjskim pozicijama. Lowryja na lopti, Klaya na playu ako treba, Butler i George na bilo kome od 1 do 3, Durant na 3 ili 4, Green kao defanzivni univerzalac i Jordan kao rim protector. Sretno svim ekipama kada im Lowy bude gnjavio playa, George ili Butler dodatnu opciju na perimetru a Green i Jordan su u reketu u kojem nema 3 defanzivne sekunde a u igri je još i Durant. U toj imaginarnoj petorci bi se dakle trebala naći 3 igrača iz prve i druge najbolje defanzivne petorke, četvrti čeka na klupi, a peti je Durant koji je odigrao elitnu obranu u playoffu za Thundere, posebno u seriji protiv Warriorsa. Svi su viši o 198 cm, svaki je vrhunska atleta. Da samo na ovom momentu grade nekakve nade za zlato Amerikanci bi se imali čemu nadati.

Krzyzewski ima slatke brige kako raspodijeliti minute. Ne znam tko će biti starter, vjerojatno su Durant i Anthony sigurni, a uz njih pretpostavljam Jordan, Irving i Thompson. To je manje bitno, važnije je da se nitko od njih tijekom turnira neće umoriti jer iza sebe imaju dvije vrhunske alternative i onda zamislite kada zdravi i svježi dođu u finale nekoj izraubanoj europskoj momčadi koja igra s 8 igrača u rotaciji. A već su sami po sebi fizički najspremnija ekipa na turniru. Na neka pravila kod rotacije će Coach K sigurno pripaziti, recimo da razdvaja minute Anthonyju i Durantu, Butleru i Georgeu kako bi uvijek imao jednu od dvije opcije na terenu. Uz DeAndrea ja ne bih koristio DeRozana ili Butlera koji su malo klimaviji sa šutom i ovise o ulazima, pored Cousinsa je korisno imati Greena i Georgea na krilu recimo, itd. Sitnice su to koje neće odlučiti o sudbini ove reprezentacije. S pažnjom na detalje i bez nje preveliki su favoriti za zlato. 

Najbolji igrač: Durant

Run&Gun favorit: Cousins

Ante Tomić: Lowry

SRBIJA

Bekovi: Teodosić, Marković, Jović, Bogdanović, Nedović

Krila: Kalinić, Simonović

Visoki: Birčević, Mačvan, Raduljica, Jokić, Štimac

No Bjelica, no fun. Svaka čast Birčeviću i njegovih 63% za tricu tijekom kvalifikacijskog turnira, i Mačvanu koji je za europske prilike dobar all-round visoki, pa i Simonoviću i Kaliniću koji će krpati tu poziciju četvorke, ali stvari treba gledati realno. Izostanak Bjelice, najboljeg europskog visokog krila uz Mirotića je veliki problem za Srbiju. On je uz Teodosića najvažniji igrač ove ekipe a na zadnja dva velika natjecanja i najbolji igrač i logično je da alternative nema pa samim time i plafon Srbije se smanjuje i čini ih ranjivijima.

Birčević će tako vrlo vjerojatno biti starter, a izvrsne šuterske performanse treba pažljivo uzeti u obzir zato jer je u Estudiantesu kroz prošlu sezonu tricu šutirao 17%. U stretch elementu ne briljira ni Mačvan i on se puno bolje snalazi u reketu, plus fali mu visine (203) za poziciju i dosta je teretan igrač koji bi obrambeno mogao imati problema ako naiđe na pokretljiviju četvorku koja zna igrati s loptom. Uglavnom, ni jedan ni drugi nisu potrošači posjeda ali ni pokretači napada, pa ni pouzdane stretch opcije kao što je Bjelica. Nemanja je vrhunski triple-threat napadač, koristan i s loptom u rukama i bez nje. Šut, ulaz, asistencija, vrhunski skakač i pouzdan defanzivac za ovakve prilike. Da spojiš Birčevića i Mačvana u jedno ne bi to dobio od njih.

Kroz pripremni period vidio sam da je Đorđević davao šanse na četvorci i Simonoviću i Kaliniću. Simonović je nešto viši i možda konstantniji šuter od Kalinića, ali obojica su limitirana u spot-up roli, bez kvalitete da napadnu s loptom sa slabe strane iako se Kalinić odlično kreće bez lopte kao cuter. Uglavnom, obojica su zadužena prvenstveno za obrambene zadatke na perimetru i najopasnije protivničke strijelce te će uz Markovića i Jokića držati obranu.

Da sam ja trener Srbije vjerojatno bi na svom popisu u izostanku Bjelice pronašao mjesto za Radu Zagorca, koji je nešto najbliže što Srbija ima kao zamjenu za Nemanju. Pokazao se kao odličan all-rounder u Megi. Efikasan strijelac, izlazi na liniju za penale, šutira tricu, odličan pregled igre, NBA kombinacija visine i raspona ruku. Ali to sam samo ja, daleko od zbivanja u Srbiji, daleko od igrača i događanja iza kulisa. Đorđević kao i drugi treneri imaju svoje razloge zašto će voditi Simonovića ili Štimca a ne Zagorca i Marjanovića i to je ok dok je rezultat ok.

Dakle Birčević i Mačvan su prva alternativa za Bjelicu, druga je small-ball s niskim krilima na poziciji četiri a posljednja mogućnost je korištenje Jokića i Raduljice u tandemu što smo također mogli vidjeti u Beogradu u kvalifikacijama. Zvuči i izgleda zanimljivo jer pored Jokića možeš staviti bilo koga da igra i sve će funkcionirati. Svejedno, kako su obojica puno bolji strijelci iz reketa postoji opasnost da bi ova kombinacija mogla stvarati gužvu u reketu i smetati sama sebi. Ali Jokića možeš postaviti na vrh reketa kao odličnog dodavača za cutere i high-low igru s Braduljicom, ili 2 na 2 igru s Teodosićem ili Bogdanovićem. Onda opet, dodatni problem je što ni jedan ni drugi nisu oličenja brzine ili eksplozivnosti. Kada su obojica na parketu Jokić bi morao čuvati četvorke i odlaziti dosta daleko iz reketa što je ozbiljan problem ako je Raduljica u igri kojeg je lako eksploatirati u picku pa čak i u skoku, i koji ne može igrati na kvalitetan način obrambenog libera. Jokić je malo niži od Raduljice, također nije oličenje eksplozivnosti ali frajer je nenormalno dugačak i taj manjak atleticizma, tako karakterističan za europske centre, nadoknađuje odličnom kombinacijom visine, dužine i odličnog osjećaja za igru i postavljanje.

Da su Bjelica i Marjanović tu centarska linija Srbije bi bila odmah tu iza američke, ovako uz beskorisnog Štimca koji je ionako u reprezentaciji zato jer je fajter i primjer drugima na parketu, i upitnike poput Birčevića i Mačvana koji će morati pokazati da mogu trpati i igrati protiv ozbiljnijih protivnika nego što su Portoriko ili Češka, najbolji dio ove reprezentacije su bekovi. Sva petorica mogu dobro odraditi svoju rolu. Teodosić ne igra u nikakvom sistemu već ga stvara, i bez Bjelice, i pored ipak još uvijek neiskusnog Jokića, na njegovim leđima će biti puno toga, od kreacije napada pa do zabijanja. Srpski napad je ovisan o njegovoj kreaciji iz picka koja je polazišna točka za sve ostalo. Ali nije da već nije naviknuo na tu rolu. Kao i onu da ga se treba skrivati u obrani i zato će Marković vjerojatno startati uz njega kao i na prijašnjim turnirima, ili će Teo ulaziti s klupe što smo također gledali i u CSKA i u Srbiji. Pozornost treba obratiti na njegovu ozljedu prsta šuterske ruke koja sama po sebi nije ozbiljne prirode ali zna biti smetnja. Marković je streaky šuter (20% za tricu u Euroligi, 37% u španjolskom prvenstvu) zadužen za jednog ili drugog beka, ovisno koji je opasniji i odličan presing igrač kojeg jedva čekam vidjeti na Parkeru ili DeColou. Europski Dellavedova.

Jović i Nedović (ponekad) će mijenjati Teodosića i Markovića. Prvi je play bez šuta ali koji odlično kreira šanse drugima i Hrvatska bi recimo ubila za takvog playa, a drugi je najbolji u spot-up roli i kao sekundarni kreator. Prvo ime ipak uz Teodosića je Bogdanović koji će morati ponijeti malo više tereta nego inače, pogađate, zato jer nema Bjelice. O njegovom šuterskom učinku ovisit će puno toga. Bez njegovih trica nema dobrog napada, bez njegovih trica nema prostora za Raduljicu i Jokića u reketu, bez njegovih trica i Srbija ostaje bez trica jer osim njega i Teodosića pouzdanog strijelca ili stretch opciju kojoj možeš dati 4-5 šuteva za tri više i nemaju. Vjerojatno će osim dvojke zaigrati i trojku povremeno kada matchup dozvoli ili treba loviti rezultat, odnosno kada na trojci ne bude igrač dovoljno opasan da ga uneredi u obrani koja mu definitivno nije jača strana.

Najbolji igrač: Teodosić

Run&Gun favorit: Bogdanović

Ante Tomić: Raduljica

VENECUELA

Bekovi: Vargas, Guillent, Cubillan

Krila: Cox, Lewis, Perez, Vargas

Visoki: Colmenares, Ruiz, Graterol, Marriaga, Echenique

Većina Venecuelanaca iako školovana po SAD koledžima igra profesionalno u svojoj državi, a tek nekoliko ih je izvan Venecuele, dok njihovog najboljeg igrača Greivisa Vasqueza nema u Riju jer se oporavlja od ozljede ali on i nije igrao u Meksiku gdje je Venezuela na opće iznenađenje uzela titulu prvenstva triju Amerika, bez SAD-a. Na tom turniru su recimo uspjeli dobiti Portoriko (Barea, Balkman), Agentinu u polufinalu (Campazzo, Nocioni, Scola) i Kanadu u finalu (Wiggins, Olynyk, Stauskas, Nicholson, Powell…)

Glavne poluge ekipe su Gregory Vargas, play koji ima iskustvo igranja u Izraelu od lani a nedavno je potpisao za francuski Nancy, te krilo John Cox koji je također u Francuskoj, u Le Havreu. Ostalo su uglavnom igrači iz Venezuele, ali ova dvojica spomenutih su u Mekisku bili najbolji asistent (Vargas) i najbolji strijelac (Cox). Od ostalih mogu spomenuti prezimena koja također ne znače puno osim ako niste fanatik ala Babo Mrduljaš (komentirao reprezentaciju u Torinu na SK): Colmenares, Ruiz i Graterol najbolje su što imaju od centara iako niti jedan nije visinom centar, a David Cubillan im je najbolji tricaš na rosteru, inače bek šuter. Kad smo već kod trica, nejasno je kako je ekipa koja je tricu gađala 27% kroz FIBA Americas uspjela doći do naslova prvaka. Dakle nisu gunnerska ekipa tipa Portoriko, ali zanima me kako onda već igraju jer nemaju ni poštenog centra u ekipi. Trener im je Nestor Garcia koji je kratki period vodio Argentinu i bio pomoćnik u toj reprezentaciji.

Bacio sam oko na box score protiv SAD-a u pripremnoj i standardno: Cox je bio najbolji strijelac, G. Vargas asistent, tricu su šutirali 6/27 a nimalo nabrijane NBA zvijezde su im ukrale 21 napadački skok u utakmici u kojoj su Ameri zabili jedva 80 koševa Venezuela je zabila 45.

Najbolji igrač: John Cox

Run&Gun favorit: frizura Johna Coxa i statura Gregoryja Echeniquea

Ante Tomić: cijela ekipa za koju ugledni Run&Gun navija. Vamos Vinotintos!