NBA NOTES (25.-27.2.)

(Četvrtak 25.2.)

Portland-Houston

Playoff bitke su apsolutni prioritet za praćenje i do sada ni jednom nisu razočarale, posebno ove na Zapadu. Utakmicu točno možemo razdijeliti na dva dijela. Prvi u kojem 30 minuta dominiraju Blazersi i drugi koji je pripao Rocketsima, ekipi koja je znala odraditi posao do kraja.

Portland je u svojih 30 minuta fantastično radio u oba smjera. Lillard i McCollum su kreirali iz picka i u uvodu utakmice razigrali sebe i ostatak družine, koristeći rupe u obrani Rocketsa koja je čisti kaos i za koju je ovaj mini-Warriors napad bio prevelik zalogaj sve dok nisu pronašli ritam kasnije. Rakete su se odlučile udvajati 2 na 2 igru oba beka Portlanda što je Howarda udaljilo od obruča i posljedično stvorilo probleme u pozadini obrane gdje su Blazersi lagano dolazili do poena kretanjem lopte i igrača. Houston i preuzima puno toga po defaultu ali često dolazi do loše komunikacije (najčešće na relaciji Harden – netko). Kao da nisu imali dogovoreno preuzimaju li samo pick ili handoffove i weave kojeg ima na pretek u Stottsovom napadu (kao i u Kerrovom). Kad kažem mini-Warriors napad onda uz weave mislim i na Greenovsku dodavačku sposobnost koju u light verziji prikazuje Plumlee i Stephovu šutersku posebnost koju ima opet u dijeta obliku Lillard. Potonji je top šuter iz bloka kojem ne smiješ ostavljati prostor da se diže po izlasku iz screena, centar je jedan od boljih passing visokih. Ako udvajaš Lillarda na picku kao Houston onda ostavljaš dosta prostora za Plumleeja koji nakon screena prima loptu i odlučuje što dalje. To funkcionira odlično u uvodu utakmice, plus Lillard i McCollum dobro asistiraju za PlumDoga u finišerskoj roli, ili probijaju udvajanje driblingom i napadaju mid-range (McCollum) ili obruč (Lillard).

Iako je Harden skriven na Aminuu a Ariza čuva Lillarda, Beverley McColluma Rocketsi nemaju rješenja za ekipu koja trpa na svom parketu i potvrđuje izvrsnu formu. Ništa se ne mijenja kada Blazersi ostaju bez jednog kreatora McColluma koji ide na odmor jer Lillard sjajno orkestrira igrom i uglavnom gleda da razigra ekipu. Pick s Plumleejem funkcionira, Aminu poteže tricu, sve je dobro za Blazerse. U bitki klupa Blazersi pronalaze dobru kombinaciju koja razbija Rocketse. Na terenu su CJ/Henderson- Crabbe/Davis i Leonard. Iako mu je Harkless uzeo minute od nedavno Leonard odrađuje posao izvrsno kao stretch petica a dobro se nosi i sa Howardom u obrani. Pogađa prvu tricu koju je dobio na pladnju, a da stvar za Rocketse bude gora razigran je i Henderson (odakle mu se stvorio domet s trice u ovoj sezoni?) u spot-upu ili u kreacijskoj ulozi.

Rocketsi u spomenutih 30 minuta dominacije Portlanda izgledaju kao razbijena vojska koja se eto čisto na talent uspijeva održati na životu. Na početku dvoboja čak su uspjeli razigrati opcije oko Hardena. Beverley je jako dobro otvorio utakmicu, Harden i Smith vrte 2 na 2 igru, pokušavaju hraniti Dwighta u postu ali sve je to preslabašno da bi se pratili vrući domaćini.

Klupa im je opet bila problematična, odnosno oni igrači od kojih očekuješ da nešto pridonesu, npr. Lawson i Jones. Početkom druge Bickerstaff svojim tvrdnjama u medijima usprkos pokazuje da ipak pazi na playoff konkurenciju i da ne želi olako prepuštati ovakve utakmice sudbini ili slučaju pa Hardena uopće ne odmara. Svjestan je da su Blazersi s obzirom na ritam koji pumpaju u stanju odvojiti se na veću prednost. Problem je što im ni to nije baš pomoglo jer Bradu odlično drže Crabbe ili Henderson a trica ga ne ide. Kola im idu nizbrdo jer nemaju odgovor na rezervnu postavu Blazersa čak ni s Hardenom i Howardom unutra i bez Lillarda u petorci suparnika.

U trećoj Portland otvara sa 7:0, a onda Bickerstaff pronalazi spasonosno rješenje – small-ball. Skoro sve petorke s dva visoka igrača koje je Bickerstaff koristio završile su s negativnim Net ratingom. Utakmicu je dobila petorka Howard/Ariza-Brewer/Harden-Terry koja je imala na 12 minuta Net rating +74. Izvrsna reakcija Bickerstaffa. Ako su ti visoki igrači u banani cijelu utakmicu, ne mogu pridonijeti ni obrani ni napadu ne preostaje ti ništa drugo nego izbacit ih iz petorke. Small-ball sam po sebi vjerojatno ne bi bio dovoljan da se ušlo u klasični run&gun rat s Blazersima. Ono što je fasciniralo je kako su Rocketsi odjednom prelomili stvar zaigravši obranu. Ništa taktički inovativno se nije dogodilo ali bili su energičniji, čvršći i manje skloni greškama nego prije. Čovječe, čak je i Harden kao blesav trčao prema perimetru da bi stigao izrotirati kao primjer drugima. U napadu je opet bradonja bio ključan zato jer je pomeo prvo McColluma, a onda i Crabbe/Henderson kombinaciju koja se izmjenjivala na njemu (gdje je bio Aminu?). Ne samo da je razigrao sebe nego je u hardenovskom stilu to odradio i za druge. Ariza, Beverley i Terry šibaju trice, Brewer trči kontre, Harden zabija iz izolacija uglavnom u postu.

Na pojačanu agresivnost Rocketsa u oba smjera Portland nema odgovor. Moguće da su se i opustili kada su furiozno ušli i u treću četvrtinu. Sada ne mogu zabiti ništa, ili barem dovoljno da bi odbijali nadiranje Houstona. Howard je zaključao reket, Ariza drži odlično Lillarda, a Stotts ne može pronaći pravu kombinaciju na parketu da razbije ritam gostima. Pokušao je i s dobitnom, rezervnom petorkom iz prvog poluvremena ali ni Davis ni Leonard sada nemaju puno izgleda protiv niske petorke Houstona. Harden je četvrtu odigrao u transu, kao pravi one man offense i donio jako bitnu pobjedu Rocketsima.

(Petak 26.2.)

Toronto-Cleveland

Taktički ne baš sadržajna utakmica ali s dobrim, skoro pa playoff intenzitetom i standardno dobrom kanadskom atmosferom u dvorani. Potvrđuju nam to Jamesovih 40 i 43 Lowryjeve minute provedene na terenu. Ipak je ovo dvoboj prvi protiv drugog i nitko ne želi izgubiti, posebno ne gosti kojima bi ovo bio drugi poraz u 3 utakmice.

Cavaliersima se dogodilo nešto slično što i Portlandu. Cijelu utakmicu su bili bolji suparnik a na kraju su izgubili utakmicu. Toronto se mučio sa Scolom na parketu jer ga je Love učinio suvišnim kako na trici tako i u postu pa ih je Pattersonov ulazak preporodio. Uvjetno rečeno jer njihov napad sam po sebi nije previše domišljat, dapače, predvidljiv je. Siluj reket protivnika koliko možeš sa ulazima, ako ne možeš šutiraj preko ruke, horns setovi su i dalje prisutni kod Caseyja premda samo služe da bi iz bloka tražili DeRozana ili Rossa. Daj poneku loptu Valanciunasu i to je uglavnom to. Ne bi ni kunu stavio na njih u prvoj rundi playoffa protiv koga god. Imaju dubinu, imaju rotaciju za regularnu sezonu, imaju čak i dva odlična kreatora ali o njima previše i ovise, a oni nisu takve klase bez obzira na Lowryjevo herojstvo s ove utakmice koje bi trebalo sugerirati suprotno.

Casey se kao i Bickerstaf ranije zaostatak iz prve četvrtine odlučio loviti u drugoj četvrtini s oba šerifa: i DeRozanom i Lowryjem. S tim da je prvi odigrao katastrofalnu šutersku utakmicu i Lowry se ovaj put pokazao kao bolji 1 na 5 strijelac. Čestitke i Lueu koji je takvoj postavi suprotstavio onu s Dellavedovom, Shumpertom, Jeffersonom, Fryeom i Mozgovim. Pick Delly-Timofey činio je osnovu napada pa su Cavsi i sami održali Raptorse u igri. Vraćaju se Irving i Love ali Raptorsi imaju Josepha u šutersko-kreativnoj roli i 2 na 2 igru Lowryja i Biyomba koja funkcionira odlično. Cavsi su se od šoka oporavili tek kada se James vratio.

Inače, Love i Irving opet su pokazali da ne mogu zajedno i da nisu ni blizu Wade i Bosh. Ali ni blizu. Zanima me hoće li se ikada dogoditi da obojica odigraju poštenu utakmicu istovremeno, ili će stalno biti slučaj da Love igra loše kada Irving igra dobro i obrnuto. „Igra dobro“ znači da su u roli volume potrošača jer za ništa drugo i nisu. Love je u ovoj utakmici pak pokazao više all-round vještine a Irvingu je Lowry pokazao zašto je All-Star bek a on nije, direktno ga nadigravši u izravnom dvoboju.

Casey se opet zajebao pa na parket poslao početkom treće Scolu i Johnsona koji osim par prekršaja nije pokazao puno. Cleveland je na 60:49 pa Ross i Patterson gase požar, a Lowry je najdominantniji igrač na parketu. Terorizira bekove s loptom koje čuva u kombinaciji s Josephom, a u napadu je u kamikaza stilu i juri u reket, iznuđuje penale, kreira sebi poene iz driblinga. Lue ne vadi Jamesa iz igre, Casey se za istu taktiku odlučuje s Lowryjem. Strateg Cavsa se na kraju odlučuje i za small ball s Loveom na petici i Jamesom na četvorki ali to im nije rješenje za obrambene probleme koji ih muče jer Lowry trpa sve i koristi prostor gdje jedini šuter na parketu iz njegove ekipe nije samo Valanciunas. 

Poetska je pravda da se utakmica završila kako se završila.

Bio bi zadovoljan kada ovo ne bi bilo finale konferencije jer mi je muka od stila igre i jednih i drugih. Ali nažalost po mene čini se da su trenutno samo ovi Raptorsi (jači za Carrolla) dovoljno dobri na Istoku da jedini ne dobiju metlom po kostima.

(Subota 27.2.)

Oklahoma-Golden State

I dok sam se ja zajebavao s gledanjem Rocketsa i Spursa, pa kada je to otišlo kvragu s Blazersima i Bullsima, u pripizdini zvanoj Oklahoma - spektakl.

Thunderi su se puno bolje pripremili za ovu utakmicu nego prošlu. Rezultat iz Oaklanda nedavno sugerira da je utakmica bila izjednačena ali Warriorsi su kroz cijeli period vodili s više od 10 poena i tek su Kerrovi eksperimenti s postavama na kraju doveli do toga da Warriorsi zamalo izvise. Za razliku od prethodne (o kojoj sam pisao ovdje) Donovan je povukao dva dobra poteza. Prvo, odustao je od visoke kombinacije Adams-Kanter koja je bila rezultatski negativna i koju su Warriorsi lakoćom branili i napadali. Drugo, uvijek je na parketu imao jednog od dvojca Durant-Westbrook. Napokon se sjetio i shvatio da na klupi Thunderi više nemaju ni Hardena a ni Jacksona da nose drugu postavu. Kanter i Waiters to ne mogu odraditi, možda protiv lošijih klupa, ali protiv Golden Statea ne (reći da Waiters može bilo što odraditi je upitno).

Od ostalih prilagodbi istaknimo vraćanje Robersona u petorku koji je puno bolje rješenje za Thompsona nego Waiters i još jedna takva dugajlija omogućila je Oklahomi da opet preuzima skoro pa sve. I radili su to odlično. Durant je opet bio na Greenu, Westbrook na Curryju, Ibaka na Barnesu. Za razliku od prethodne utakmice Barnes je bio nevidljiv, ni traga igraču koji je u prošloj utakmici koristio missmatch. Curryju u ovoj utakmici nije bilo važno tko ga pazi ali recimo kako teško možemo kriviti obranu Thundera ili posebno nekog igrača jer su dopustili Stephu da se razmaše. Možda su Ibaka i SIngler imali po jednu lošu reakciju kada bi zaboravili koga čuvaju ali što reći za tricu preko Adamsa, iz mjesta nakon pump fakea? Možda mi se samo čini, ali kroz utakmicu sam stekao dojam da ga Warriorsi nisu toliko koristili u off-ball igri kao inače, što bi opet mogao biti dokaz koliko je obrana Thundera odradila dobar posao na preuzimanjima i natjerala Stepha da kreira za sebe i druge (Green je svejedno skupio 14 asista).

Ako ništa drugo Oklahoma je posebno u prvom poluvremenu odradila posao na supporting castu. Klay je završio poluvrijeme s 2/9 šutom, Barnes 1/4, Green 0/3. Em nisu mogli pronaći ritam i zabijati lagane poene jer su domaćini sve preuzimali pa njihovi cutovi, screenovi, splitovi i backcutovi nisu bili toliko uspješni, em su neki imali stvarno loš ulazak u utakmicu (Thompson je posebno forsirao) i promašili ono što inače zabiju.

Ako Oklahoma nema lijek za Curryja onda je i nakon druge utakmice očito kako Warriorsi nemaju rješenje za Duranta kojeg je na kraju mogao dobiti samo Steph Curry, i to vjerojatno samo zato što je ovaj morao na klupu zbog penala. Koliko god bili dobri i Barnes i Iguodala čini se kako je najbolje rješenje bio Green. Ali opet, kada je KD u ritmu nema tog igrača, obrane i taktike koja ga može zaustaviti. Čovjek je trpao na ulazima, s trice, iz dotrčavanja, iz bloka. To je ono što će Oklahomi trebati u svakoj utakmici ako misle parirati Warriorsima. Ako Durant može odraditi ono što radi Curry, Oklahoma ima neke šanse. Makar, prije ove dvije utakmice više sam vjerovao da će slanjem ovih valova wingova s nenormalnim fizikalijama na Duranta Golden State kontrolirati taj matchup i da će Westbrook biti problematičan za branjenje, ali od Russa u dvije utakmice nismo dobili puno što se scoringa tiče. Razigravački dio je odradio dobro ali recimo u produžetku nije mogao nastaviti Durantov ritam iako se konstantno trošio napadajući reket.

I jedni i drugi su se pred kraj utakmice služili zanimljivim taktikama, a to ej napadanje najslabijih defendera, kao da se radilo o klasičnoj playoff utakmici. Kada je KD dobio šestu u igri je bio Singler koji je čuvao Barnesa a da bi Curryju olakšali napadanje Barnes je dolazi u igru 2 na 2, postavljao screen da bi Singler preuzeo Curryja. Sličnu stvar su izvodili i Thunderi s Curryjem kao defenderom i Westbrookom ili Durantom kao napadačima.

Jedna od važnijih stvari koju su Thunderi u ovoj utakmici apsolvirali bila je tranzicijska obrana. Ne samo da su sveli Warriorse na samo 15 poena iz tranzicije nego su oni zabili 18 iz kontre. Paradoksalno je da su izgubili duplo više lopti (22 > 11). A dobili su već klasično za njih i bitku u reketu. Zabili su 60 poena iz reketa naspram 40 Warriorsa ali i 5 trica manje, a dominantni su domaćini bili i na skoku (76>41, napadački 16>4). Kada pogledamo ovako brojke pravo je čudo kako su Thunderi izgubili utakmicu ali ovo možda još bolje oslikava što sve trebaš napraviti da bi dobio mašineriju Warriorsa, odnosno da bi dobio priliku dobit ih.

Osim što je Donovan odustao od komba Adams-Kanter čini se da je odustao i od rookieja Paynea za kojeg sam već nakon prve utakmice napisao da nisam siguran kako je on rješenje na jedinici, posebno ako igra bez Duranta ili Westbrooka i posebno ako se igra na preuzimanja jer fizikalijama još nije dorastao snagatorima Warriorsa. Plus, s Westbrookom ili Durantom početkom druge četvrtine netko mora izgubiti minute jer je višak. Ostaju nam Singler, Waiters, Morrow, Foye i Payne. U utakmici protiv Warriorsa stradala je zadnja trojka. A onda opet kada pogledam, u čemu je itko od četvorice veterana bolji od Paynea? Problem za Oklahomu je što su mu srezali i minute protiv drugih ekipa jer testiraju može li im Foye nešto donijeti kao play druge postave s Waitersom. Može, koliko i ja da me stave u igru. Na kraju bi se Paynea čak i moglo podnijeti u postavi s Westbrookom ili Durantom, kao sekundarnim playom i dobrim spot-up šuterom (38% za tri ove sezone) skrivenim na Barbosi sve dok nema Curryja u igri. Ili i Paynea čeka sudbina Lamba i Jacksona koji nisu mogli do minuta zbog Carona Butlera i Dereka Fishera koji su bili prijeko potrebni jer su imali to vječno precijenjeno „veteransko iskustvo“.

Bez Ezelija Kerr je neke minute dao Varjeaou koji se opet pokazao beskorisnim u trenutnom stadiju karijere i ne vjerujem da će više vidjeti minuta u ovakvim dvobojima ako svi budu zdravi. Speights je ako ništa drugo šuter i kakva takva opcija s klupom koja ima problema sa spacingom. Tu je Donovan napravio još jednu dobru stvar. Robersonu je dao minute s drugom postavom kako bi imao visokog igrača na Livingstonu.

Kerr je 10 minuta na utakmici dao i Petorci Smrti s Greenom na petici i Iguodalom umjesto Boguta. Boguta koji protiv ovakvog protivnika nema puno smisla na parketu (za 17 minuta bio je -19). Nije ga lako sakriti jer njegova dodavanja nisu korisna kada protivnik sve preuzima  a on ne može kazniti missmatch, a Barnes i Green nisu šutom mogli nadoknaditi to što Bogut ne donosi direktne poene. S njim na samo 17 minuta očito je falilo zaštite reketa i stabilnosti na skoku ali Lineup of Death imala je Net rating +62,8 i još jednom potvrdila da lijeka protiv nje nema. Smrt je neizbježna.

Nakon dvije utakmice Warriorsa protiv Oklahome i onih protiv Cavsa i Spursa čini mi se da su Thunderi najbliži tome da budu prva pratilja. Cavsi očito nemaju kemiju šampiona i imaju dva startera koja će biti jako teško sakrivati protiv Golden Statea. Spursi imaju povijesno dobru obranu i uigrani su ali dio jezgre im je na zalazu i teško da će samo kontrolom tempa i fizikaljenjem moći dobiti seriju. Problem koji imaju s floor spacingom vrlo vjerojatno će ostati nerješiva enigma. Problem sa šuterima ima i Oklahoma, imaju čak i najmanje širine na rosteru i nedostaju im 2 igrača (backup četvorka i 3&D wing) da bi bili al-pari Warriorsima ali barem na rosteru imaju 2 od 5 najboljih igrača u ligi koji mogu u napadu pratiti Splash braću. Opet je to samo talent, opet je sudbina u rukama samo dvojice igrača, i opet to vjerojatno neće biti dovoljno da odu do kraja Ali dok je njih dvojice nada nekakva postoji. Pa čak je i Donovan sa svojim stožerom počeo vući zanimljiva rješenja.