NBA NOTES (22-25.2.)

(Ponedjeljak 22.1.)

Atlanta-Golden State

Prošle sezone ovaj je dvoboj u Philipsu bio jedan od boljih koje sam gledao, a prva runda (iduća je za već za tjedan dana) ove sezone bila je samo blijeda kopija. Nemam ništa protiv „divljanja“ parketom i jurnjave gore dolje ali ova me utakmica više podsjećala na reprezentativne akcije SAD-a protiv neke države iz ostatka svijeta. Skoro pa revijalna. Nije to ništa novo za protivnike Warriorsa, Hawksi su na kraju i časno pali ali očito je kako je Atlanta za 2 koplja lošija ekipa nego lani, a Warriorsi za isto toliko bolji. I to je loša vijest za ostatak lige.

Dvije su stvari obilježile prvu četvrtinu:

1) Green drži Millsapa pod kontrolom koji je ove sezone fokus napada Hawksa, ali njegova fizička igra i guranje u reketu kada krene na ulaz nisu prolazili protiv Draymonda. Koji inače ima i dosta kredita kod sudaca jer njegova udaranja i čupanja dosta često prolaze nekažnjeno. Ali to je prirodna stvar kada igraš za šampione i top si defanzivac. Warriorsi su preuzimali gotovo sve, bez ikakve intencije da se zajebavaju s rotacijama i love igrače Atlante kroz blokove po cijelom parketu pa je Millsap ostajao i protiv Klaya i Stepha ali tu bi pomoć opet pravovremeno stizala od visokih igrača nakon čega lopta iz Millsapovih ruku ide najčešće do otvorenog igrača što nas dovodi do situacije broj 2.

2) Atlanta nema oružja u napadu a Warriorsi sve pogađaju. Gosti su pogodili 4 trice u 3 minute i igraju točno onako kako im odgovara. Tranzicija, tempo, trice iz kornera, lagani poeni. Još kada je Steph ušao u „zonu“ počela je zona sumraka za Jastrebove. Problem za Atlantu bio je taj što su prihvatili takav stil igre. Ne možeš Warriorse dobiti njihovim oružjem. Ali što im je i preostalo? Warriorsi ti uručuju pozivnicu za party kojem je teško odoljeti jer ne igraju obranu ni blizu 100% mogućnosti, jure po terenu i gube lopte, a ako ti je i u genetskom kodu uklesano da igraš proaktivnu košarku (što Atlanti i je) onda nemaš izbora nego pokušati odgovoriti istom mjerom. I ne samo to, već ti je i najbolji igrač ove sezone zaključan od Greena, na halfcourt nemaš rješenja jer nemaš igrače koji bi znali rješavati preuzimanja (koliko je to i moguće kada su svi igrači Dubsa dugački i snažni na svim pozicijama?) pa je onda i logično da napadaš što više na nepostavljene obrane. Warriorsi tako šutiraju 10-18 u uvodu utakmice, a tempo i gaženje protivnika ne pada ni kada Kerr na parket baca small-ball s Greenom na centru, Curryjem za komandama okruženim Iguodalom, Barbosom i Rushom.

U drugoj četvrtini Atlanta se iz dvoznamenkastog minusa vraća na -7 zahvaljujući Horfordovim akcijama i Hardawayevim poenima. Klupa Dubsa bez svog trijumvirata nije imala puno rješenja, a Iguodala baca ciglu za ciglom pa Kerr vraća startere. Budenholzer ide na ruku toj odluci jer na terenu je petorka s Bazemoreom i Sefoloshom. To je jedna od onih kombinacija za koje se moraš pitati, zašto? Zašto Thabo i Kent, zašto Oladipo i Payton, zašto Perkins-Cole-Dejean Jones-Cunningham, zašto Gasol-Mirotić….? Znam da mu fali korisnih igrača u rotaciji u oba smjera, ali znam i da je napad Atlante tek 18. u ligi. Bud često ima „lapsuse“ s postavama kojih se drži kao pijan plota. Sjetimo se samo prve runde protiv Netsa gdje se redovito početkom druge počinjao s petorkom u kojoj su ili Schroder, Scott i Bazemore iako to nije funkcioniralo uopće. Postava s Thabom i Kentom, plus Teague, Millsap i Horford ima negativan Net rating (-7,1) i jedina je net negativna uz startnu petorku (može li Thabo napokon unutra sad kada je nestalo BazeGodove čarolije?) od prvih 9 postava po minutaži (deseta opet uključuje Bazemorea i Schrodera i ona je u minusu). Gdje je nestao Patterson koji je imao lijepih rola na početku sezone i koji zna čak i kreirati iz picka kao sekundarni play, što nije loše u ovom sistemu Atlante? Uglavnom, tu postavu Kent-Thabo su Warriorsi izbušili s Curryjeve dvije trice i Iguodalinim ulazom + penalom dok Atlanta nije zabila ništa.

Utakmica zadržava isti stil, isti tempo i u trećoj. Warriorsi se zajebavaju kao Globetrottersi, Hawksi su Washington Generalsi sve do sedme minute treće četvrtine kada Golden State neobjašnjivo staje a mi još jednom vidimo košarku i zabavu koju nudi u punom sjaju. Odjednom Atlanta postaje Golden State i obrnuto. Schroder je Curry i obrnuto, Sefolosha je Klay Thompson a Horford je toliko dominantan na oba kraja parketa da ga je Kerr gotovo oslovio s Draymond (najbolji igrač Hawksa: 23-16-6-3-5, valjda će početi igrati za novi ugovor). Warriorsi gube lopte i natječu se tko će veću ciglu baciti Green ili Iguodala i očito plaćaju cijenu opuštanju. Atlanta valjda u 5-6 minuta pogađa sve što nije do tada i čak dolaze u vodstvo.

Kerr si u četvrtoj ne dopušta igranje s postavama. Small-ball je bio na terenu dok su Hawksi odradili prekomjerno granatiranje pa ovaj put počinje s Thompsonom i Bogutom. I fantastično pogađa. U sridu. Pristup gostiju se promijenio, igra se usporila, Klay je zabio 10 od 12 prvih poena Dubsa, a Bogut je zaključao reket za bekove i visoke igrače Hawksa. Sada se Atlanta zaustavila. Bogut je s 2-3 blokade pokazao tko je šef u reketu pa Hawksi više ulaze ne pretvaraju u polaganja nego su primorani na promjenu taktike, ili su u strahu pa igraju slash and kick ali trice više ne ulaze. Sat otkucava ponoć i opet imamo utakmicu neravnopravnih protivnika, a bolja ekipa bez problema odrađuje posao do kraja.

(Utorak 23.2.)

Utah-Houston

Snyderu je trebala jedna utakmica da Neta izbaci iz startne postave a ubaci Macka koji je protiv Blazersa odigrao odlično. Čini se kao da je jedva dočekao. Ako rukom sakrijemo postotak trice iz ove utakmice onda je Mack šuterski zadovoljio. Izgubio je previše lopti, čak 6, a imao je samo 2 asista. Ne znam kako će se snaći u većoj roli kroz sljedeće utakmice ali znam da je bolji igrač od Neta, može napasti s loptom i protivnici ga moraju respektirati. Pa čak i ako brojke ne budu sjajne, skidanje dijela kreacijskog tereta s leđa Hooda i Haywarda je dobar posao.

Rocketsi su se nakon poraza od Blazersa u zadnjoj utakmici pred All-Star odlučili odustati od small-balla kojeg su do tada u velikoj mjeri koristili (uglavnom zbog ozljeda Jonesa i Motiejunasa) pa je Josh Smith startao i drugu uzastopnu utakmicu. Josh je bolji izbor za staviti na Favorsa od Arize definitivno i s njim u petorci Rocketsi imaju opciju na laktu ali onda mi nije jasno zašto opet puno toga preuzimaju u picku i ostavljaju npr. Hardena protiv Favorsa?

Houstonu u uvodu utakmice ne ide baš kreacija iz pick and rolla koju standardno odrađuje Harden. Hood koji je na njemu uz pomoć visokih igrača odlično čitaju 2 na 2 Hardena i uglavnom Smitha, što rezultira izgubljenim loptama Brade. Na drugoj strani Jazz u svojoj klasičnoj horns formaciji s visokima na laktovima koji služe kao rolleri, šuteri i handoff dodavači. Hayward i Favors u uvodu šuterski briljiraju. Bickerstaff nakon timeouta mijenja napadačku strategiju pa umjesto Hardena u picku svog glavnog napadača počinje koristiti u izolacijama, također na laktovima što ovaj na račun talenta odlično rješava. Rocketsi opet na pauzi kada je Harden na pauzi. Petorka s Lawsonom kao glavnim kreatorom na perimetru i Dwightom kao prvoj opciji funkcionirala bi možda prije par godina ali danas ne i Utah se odvaja na veću prednost pred kraj prve četvrtine kada Snyder namjerno faulira Howarda koji promašuje sva 4 penala.

Rocketsi su se vratili u drugoj četvrtini i to zahvaljujući small-ball postavi koja je zaigrala agresivnije na loptu i dovela do toga da Utah izgubi 10 lopti u četvrtini. Kako ništa nije dobio od Capele, Jonesa i Smitha ni u obrani ni u napadu Bickerstaffova promjena stila je sasvim opravdana. Snyder na to odgovara postavom s dva playa ali ostaje nominalno s dva klasična visoka igrača Favorsom i Bookerom. Haywarda osim povremenih slobodnih bacanja u ovoj četvrtini jedva da vidimo, ali zato Harden radi kao sat. Koristi činjenicu da je obrana Jazza raširena i da u reketu nema Goberta (Booker i Gobert ipak nisu čuvari obruča).

Gobert je inače zadao prave glavobolje Snyderu. Njegova prisutnost u reketu je opipljiva u svakom napadu protivnika. Čak i ako ne ostvaruje stop akcije on diktira kako će se protivnik ponašati i kako će se vrtjeti akcija. Kroz reket sigurno neće. Dwighta je uštopao jako dobro, ali napadački mi je u ove zadnje dvije utakmice što sam ga gledao izgledao pogubljeno. Fascinantno je kako mu se lopte odbijaju od ruku i kakve je zicere u stanju promašiti. I u drugoj i u trećoj četvrtini Quin nije imao strpljenja s njim zbog napadačkih flopova. Protiv Blazersa zbog defanzivnih. Jebiga, Jazz je u situaciji da se bori za playoff što u krajnjem slučaju razvoj igrača stavlja u drugi plan a tolerancija na pogreške je manja. Ono što smo vidjeli u drugoj ponovilo se i u trećoj četvrtini. Gobert ne finišira iz dvije akcije oko obruča i Snyder ga posjeda na klupu. A kada je on na klupi Harden radi dramu po reketu Jazza. Rocketsi potpuno preuzimaju konce i igraju svoj napad: trice + Hardenovi ulazi i slash and kick. Da se Hayward pred kraj četvrtine nije probudio puno teže bi dobili ovu utakmicu.

Četvrta četvrtina je opet pokazala da je Snyder šahovski velemajstor. Kada se utakmica počela odlučivati odustao je od identiteta momčadi koja igra 48 minuta s 2 visoka igrača i zaigrao klasični small-ball s Favorsom na petici, Haywardom i Chrisom Johnsonom na krilima, a bekovi su Mack i Burke. Rocketsi su s Dwightom, Arizom i Hardenom na krilima i na beku s Terryjem i Beverleyjem. Ako se već ne mogu obraniti visinom (a bez Goberta ne mogu) Jazz je odlučio braniti se brzinom. Tu moram istaknut rolu Chrisa Johnsona koji je imao par genijalnih obrana na Hardenu. Njegova energija je zarazna, i u četvrtoj je u kratko vrijeme skupio 4-2-1-1 brojke. Svaka čast Jazzu gdje su ga iskopali i kako ga razvijaju. To je nešto što se i očekuje od ekipe koju Snyder vodi i koji recimo ima velike zasluge za šutersku renesansu Korvera (nakon svakog treninga su ostajali raditi u dvorani po 500 šuteva – pogođenih), napredak Carrolla i Teaguea također. Za potpuno dojam ja bi bio zadovoljan da je Macka povukao iz igre umjesto Johnsona pred kraj četvrte a ubacio Hooda. Shelvin je do tada bio 0/3 na šutu, a Johnson je radio sjajan posao u obrani na Hardenu. Burkea Quin nije dirao, njegove trice u četvrtoj su držale priključak s gostima.

Završnica je zanimljiva. 105:101 je za Jazz, napad je za Rocketse i nakon timeouta očekivao sam da će Snyder ubaciti Goberta u reket umjesto Favorsa ili Burkea/Macka, međutim on ostaje s niskom postavom. Samo je Burkea zamijenio C.J.-em. Taj napad je završio polaganjem na obruču Hardena. Tu ipak mali minus za stratega Ute.

Druga zanimljivost ne samo završnice nego utakmice je Haywardova šuterska perfekcija. Do zadnje četvrtine nije promašio šut (nije puno ni šutirao) a slobodna je realizirao 12/13. Imao je Hayward na kraju šansu Jazz odvesti do pobjede sa slobodnim bacanjima na rezultatu 105:103 ali je promašio prvo bacanje jer mu se dogodio Pat Baverley. Nitko ti se ne može uvući u glavu kao Pat Beverley. 

Patrick Beverly had no chill last night. https://t.co/d5nvHWts7q

— Six Second Sports (@sixsecsports) February 24, 2016

Gordon je pogodio drugo ali je i Terry tricu za produžetak. U kojem je Jazz bio uspješniji ravno za herojstva Rodneyja Hooda, još jednog igrača koji zaslužuje poseban tekst za sve ono što prikazuje ove sezone.

(Četvrtak 25.2.)

Boston-Milwaukee

Boston juri prema playoffu, Bucksi da istog ne vide ove sezone. Kada bi morao opisati što Bucksi igraju u napadu iskreno ne bi znao. Nije to nekakav poseban sustav igre ili set akcija. Na svakoj poziciji imaju visine i dužine pa se uglavnom i na to oslanjaju u napadu. A inače su jedna od 10 ekipa koje najviše  u ligi igraju kroz izolacije. Primarne opcije su im Monroe u postu, Middleton u izolaciji ili pick and rollu i Giannis kao point-forward. Na početku utakmice gledamo puno 1 na 1 situacija Bucksa koji nemaju previše rješenja za „pitbull“ obranu Celticsa. Uglavnom je to ono što sam do sada rekao: Middleton koristi visinu protiv Crowdera, Giannis brzinu protiv Amira Johnsona, a Parker je kvazi-spacing element na poludistanci. Samo što to nije dovoljno protiv raspoloženih Celticsa koji dominiraju u svom ritmu. Pumpaju tempo i tranziciju, u obrani grizu na lopti premda su Bucksi fizički moćniji. Napad radi kao sat. Odigrali su valjda sve što se može odigrati kao jedan NBA napad. Thomas kao primarni kreator iz picka, visoki na laktovima uključeni u handoff, Bradley u off-ball igri, Thomas i Sulinger pick and pop, Thomas i Crowder u izolaciji.

Poslije ostvarene početne prednosti Stevens na parket baca small-ball postavu samo s Amirom na petici, a krilima Turnerom i Crowderom. I dalje ostaje ista priča samo što Bucksi sada lakše kroz Monroea dolaze do poena. Problem je što ne ciljaju sustavno Moosea kao glavnu opciju dok je na parketu, već su njegovi poeni posljedica skoka ili „progurane“ lopte za zicer na ulazu. Prava šteta, jer Monroe tradicionalno dobro igra protiv Bostona, a pored toga, Stevens je bez pravog centra i sa skraćenom rotacijom jer je Olynyk ozlijeđen, Lee otpušten, a Zelleru i Jerebku ne vjeruje previše. U 5 minuta Monroe je zabio 6 koševa a od toga mu je lopta samo jednom spuštena na post, a igru vode bekovi na čelu s Carter-Williamsom. Obje kombinacije su problem za Milwaukee kojima fali šutera u bilo kojoj postavi. Toliko, da je Kidd dao sinoć 7 minuta svom priki iz vremena Knicksa Steveu Novaku. S kroničnim problemom manjka „prangijaša“ nije lako vrtjeti ni pick a ni Monroea ciljati na niskom postu. Da stvar bude još problematičnija za Kidda njegov pick je previše statičan. Ako ti ga već vrti Carter-Williams kojem će svaka malo ozbiljnija obrana ići ispod bloka onda ti ostala 3 igrača ne smiju biti statična kao što jesu. MCW i Monroe ipak nisu Nash i Amare i oko njih nisu idealne šuterske opcije, a to što vrtiš nije spread pick and roll jer ti fali „sredstava“ za spread. Čini mi se da Bucksi pick prečesto koriste kao oružje koje isključivo služi da se iz njega direktno zabije poen. Ali 2 na 2 igra je kod pravih napadačkih ekipa često samo sredstvo za pokrenuti akciju, zaljuljati obranu i onda napasti.

Čudno mi je to sve kod Kidda koji je jedan od najboljih playmakera ikad, i to „čistih“ playmakera što bi rekli zadnji romantici. Pa kada sam već upao u dubioze s njihovom statičnošću onda da kažem kako se ista ogleda i s Monroeom na laktu i visokom postu. Visokog igrača s osjećajem za asist stavljaš na lakat (s loptom u rukama) da bi ti poslužio kao mantinela: give and go, handoff, traženje cutera ili nekoga na trici. U nekoliko situacija protiv Bostona Monroe je bio u toj situaciji (uglavnom je visio na desnom bloku i tražio loptu) ali razvoja akcije nije bilo jer nije bilo jer su izostale kretnje suigrača (sa Zazom je lani to puno bolje funkcioniralo čini mi se). Opet kažem, nije lako slagati bilo kakvu napadačku taktiku Bucksa kada im se ekipe zabarikadiraju u reket i puštaju neka ih Parker dobije s poludistance ili Monroe u postu. Nova sezona za Kidda i Buckse a problemi stari. Lani 26. napad na kraju sezone, trenutno je 25. Totalni kaos.

Ne sviđa mi se i kombinacija Carter-Williams-Monroe zajedno na terenu. Ni jedan ni drugi nisu šuteri. MCW je pick and roll kreator ali Monroe nije klasični pick finišer. Za iskoristiti MCW kvalitete treba ti bolji roller i šuteri, za iskoristiti Monroeove kvalitete ne treba ti play tipa MCW nego šuter. Dok je lopta kod MCW-a poništavaju se kvalitete Gregga i obrnuto. Sve su ovo stvari koje bi bilo lako sakriti da je i roster Bucksa malo širi pa da se minute ne poklapaju previše ovoj dvojici, ali s obzirom da Kidd ima tek 7-8 NBA igrača na rosteru koji i sami po sebi nisu komplementarni do kraja teško je osmisliti bolja rješenja.

Boston se u drugoj odvaja na 42:27 baš zato što su Bucksi na parketu s 2 NBDL igrača – Vaughnom i O`Bryantom, uz Carter-Williamsa, Monroea i polumrtvog Mayoa. Kada je napad stao onda su se Bucksi sjetili razigrati Gregga što im nije uspjelo ovaj put zbog gore opisanih problema. Monroe ide na hlađenje vraća se Plumlee sa starterima, Stevens je malo duže ostavio na parketu Turnera i indisponiranog Smarta uz Jerebka i to je dovoljno Bucksima da se vrate u život uz pomoć obrambenih reakcija i izgubljenih lopti Bostona. Celticsi me dosta podsjećaju na Atlantu od lani. Dominiraju kroz utakmicu i bolji su ali nikako da ubiju dvoboj i u trećoj četvrtini završe stvar.

Treću je Boston otvorio sa 7:0 ali Bucksi opet odbijaju umrijeti i u igri su opet zahvaljujući Middletonu koji je imao izvrsnu all-round večer. Namučio je Crowdera koji nije igrao punu minutažu zbog penala, a kada je Stevens iz igre povukao opet Crowdera pa zatim i odradio standardnu rotaciju Smart-Bradley Celticsi su opet stali. Iako imaju sada viška driblera imaju manjak na najboljem strijelcu protivnika i 2 šutera manje dok je Smart u ovakvom izdanju (Turner nikad i nije bio šuter). Kidd je na spomenutih 7:0 odgovorio sa Monroeom i Novakom a Stevens vraća Bradleyja i lijepi ga Mddletonu. Boston je četvrtinu dobro kontrolirao sa Thomasom sakrivenom na Novaku.

Na kraju Monroe se razigrao i napravio dar-mar Amiru Johnsonu. Bila je to poezija u low postu, ali i nekoliko dobrih šuteva s kraće distance. Bucksi preko Moosea otvaraju s 12:4 a za Boston je opet na parketu trojac Jerebko-Smart-Turner koju je Stevens ne tako brzo (u 6 minuta ekipa mu je bez ključnog kreatora zabila samo 8 poena) razbio sa starterima a umjesto Johnsona u igri je Sullinger kao protuteža centru Milwaukeeja. Gosti su na samo -5 a Boston mora čupati pobjedu u već dobivenoj utakmici.

Sve dileme na kraju je riješio Thomas svojom klasičnom 1 na 5 igrom i sjajnim asistom u zadnjim sekundama za Crowdera u korneru, ali on je bio i jedan od razloga zašto su Bucksi i nakon njegovog ulaska u igru mogli dobiti utakmicu da su bili malo fokusiraniji. S Thomasom moraš živjeti. Pamtit će se njegova trica preko ruke na kraju i asist Crowderu ali nije prvi put da ga gledam ove sezone kako ne donosi dobre odluke na kraju utakmice (zadnje mi na pamet pada utakmica protiv Warriorsa u Gardenu i par produžetaka). Nerezonski šutevi i izgubljene lopte, komplicirana rješenja itd. Kazano u dvije riječi – combo bek.

Blazerse i Rocketse ostajem dužan. Praštajte. Bit će za par dana kada se nakupi utakmica zbog kojih sam šarao po wordu. Kolumna za NBACro je također u pripremi. Izlazi ovih dana.