jj910

jj910

petak, 27. studenoga 2015.

KONTRAREVOLUCIJA (NBACro)





"Ali ne za sve. Nisu svi prigrlili revoluciju i novu paradigmu. Kao što je to obično kroz povijest bio slučaj s političkim promjenama, revolucija za sobom povlači i kontrarevoluciju – protivljenje revoluciji s ciljem da se njeni utjecaji ne prošire i efekti ublaže. Ne žele svi igrati s niskim postavama i šutirati trice uz visoki tempo. Takvi su možda svjesni da ne mogu biti Warriorsi, pa zašto ih kopirati onda pitaju se."

LINK

utorak, 24. studenoga 2015.

R`n`G POD - SIX

Jubito sam zamijenio Mixcloudom i olakšao si život kao Pistonsi 
kada su waiveali J-Smoovea. Dva sata priče i šest tema kroz koje Milan i ja suvereno koračamo. Kao Sixersi kroz rebuilding.

Evo linka. (jer drugačije ne može kada imam wordpress za siromašne)

srijeda, 18. studenoga 2015.

DETROIT PISTONS vs CLEVELAND CAVALIERS

Pistonsi su nakon dobrog starta, gdje su u prvih par utakmica pomeli sve na Istoku, doživjeli prizemljenje zahvaljujući turneji Zapadnom konferencijom i 4 uzastopna poraza. Zapad je brutalan i dalje, posebno tijekom turneja pa se Pistonsima u zadnjoj od 6 utakmica na Zapadu dogodio klasični kiks protiv Lakersa. Poraz od Warriorsa nije sramotan, ali upitnici su porazi od Clippersa bez Paula i Kingsa koji traže formu. Vaditi se iz negativnog momentuma protiv Cavsa, i to u prvoj domaćoj utakmici nakon 2 tjedna (kažu da su prve domaće utakmice nakon dugotrajnog gostovanja dosta teške, kažu), nije zajebancija.

Kao i obično, prije utakmice odredio sam na što obratiti pozornost.

Može li veliko tijelo Marcusa Morrisa na niskom krilu odraditi solidan posao protiv LeBrona? Teško, jer Morris nije bogomdana atleta ni stoper, ali barem bi trebao biti čvrst u postu čime se dobar dio small forwarda ne može pohvaliti.

Koliko je doista dobar Drummond? Evo prilike da provjerimo njegovu igru u oba pravca jer igra protiv nezgodne centarske linije Love-Mozgov-Thompson, u obrani će morati paziti na obruč koji napada James, uključit će ga u pick igru id.

Ilyasova vs Love? Dvoboji četvorki su uvijek nešto na što se mora obraćati pozornost jer su upravo igrači s tih pozicija diktiraju stil i koncepciju igre svoje ekipe ali i protivnika. Kontrola skoka, trice, pick and pop, Love u postu.

Ritam? Opće je poznato da Cavsi ne trče nikada, a ni Pistonsi nisu puno bolji (recimo da su prosječni). Ali su mlađi (ali i „kraći“ u rotaciji) i imaju manje rješenja na halfcourt nasuprot Clevelandu.

Prije nego krenem na utakmicu (doslovno, jer je 15.00 a utakmicu sinoć, osim zadnje minute, nisam gledao, čak ni statse) moram odraditi jednu digresiju. O SVG ekipama se uvijek priča kao o napadačkim mašinama koje rokaju puno trica a o Stanu kao izumitelju stretch četvorke (Anderson, Lewis, Hedo). Ali činjenica je da su Van Gundyjeve ekipe rijetko kada imale bolji napadački nego obrambeni rejting.

Miami (2004-2005) – 15. Ortg, 9. Drtg; 7. Ortg, 9. Drtg;
Orlando (2008-2012) – 7. Ortg, 6. Drtg; 11. Ortg, 1. Drtg; 4. Ortg, 3. Drtg; 14. Ortg, 3. Drtg; 15. Ortg, 12. Drtg

Isto je s Pistonsima ove sezone – 28. Ortg, 9. Drtg

Iz brojki od gore je vidljivo da Van Gundy zna posložiti igru u oba pravca jer su mu ekipe uvijek imale odličan balans ali ovi Pistonsi imaju ozbiljne napadačke felere koji se bez korekcija na rosteru teško mogu popraviti. Drummond ako ne hvata skokove u napadu i alley oopove kao napadač nema veliku vrijednost. Osim Reggieja Jacksona kreatora nemaju, drugi najbolji nakon njega je valjda Steve Blake. Visoki igrači su im ili „smetlari“ koji zabijaju zicere oko obruča (Drummond, Baynes) ili šuteri s perimetra (Tolliver, Ilyasova). Nemaju čak ni gunnera s klupe (Meeks je ozlijeđen). Dakle napadački vrlo limitirana ekipa koja ovisi o tri stvari i to po redu: tricama, kreaciji Jacksona i Drummondovom atleticizmu oko obruča. Ako jedno od ovoga zakaže na utakmici, Pistonsi imaju ozbiljnih problema zabiti koš. Posebno ako trice stanu jer onda nema spacinga za Jackson-Drummond kombinacije.

Obrana je druga priča. Na 4 pozicije imaju dobre do odlične obrambene igrače, Ilyasova je jedino crna ovca, a Drummond je opet ključ sa svojom pokretljivošću i kontrolom obrambenog skoka. KCP može „udaviti“ većinu bekova u ligi, a Morris i Johnson mogu se hrvati s većim swingmanima, dok s klupe dobro dođe i energija ludog Baynesa. A kad već nabrajam zašto ne onda spomenuti i Jacksona koji je dominantan visinom i dužinom te može paziti na bilo kojeg playa u ligi.


Upravo su Jacksonove fizičke karakteristike dobrim dijelom zaslužne za jako dobro napadačko otvaranje utakmice od strane Pistonsa. Mo Williams ne može paziti na Jacksona koji preko njega puca kao da je drvena stolica. Trica i tri ulaza Jacksona dovolni su da napad Pistonsa na startu bude podmazan. Ono što mi se sviđa kod Reggieja je njegova agresivnost s loptom, čim vidi malo slobodnog prostora odmah napada, a druga stvar koju vrijedi napomenuti je njegova sposobnost da oko obruča završava s obje ruke. Da play baca floatere „lošijom“ rukom vidio sam samo kod Mikea Conleyja.

Pistonsi su u prvoj četvrtini stalno u vodstvu, koriste početnu kilavost Cavsa, odnosno Jamesa i Lovea koji bacaju u bunar nekoliko lopti a u napadu su se Jacksonu pridružili Ilyasova i Drummond. Posebno ovaj prvi koji pored Lovea izgleda kao Anthony Davis glavom i obrvama. Bilo je zastrašujuće vidjeti kako Ilyasova, klasični europski spori bijelac, iz desnog kornera u prvom koraku driblingom pretječe Lovea i polaže loptu u koš. Ostatak vremena je proveo na trici gdje su ga Pistonsi uredno tražili povratnim loptama nakon pick igre Reggie-Andre prilikom kojih Love mora ostajati na pomoći i čuvanju leđa Mozgovu. Ilyasova je to dobro koristio u prvom kvoteru.

Zadnje tri minute SVG daje šansu Dinwiddieju, Tolliveru i Johnsonu, uz Drummonda i KCP-a. Klupa, rak rana Pistonsa ove sezone dobro je odreagirala ovaj put, i to zahvaljujući KCP-u koji kao iskusniji među njima i jedini koji uz playa Dinwiddija može nešto iskreirati dobro napada Jeffersona ili Jonesa na preuzimanju, a stavio je i tricu iz driblinga. Izmišljanje je tople vode kada se kaže da ovoj klupi bolno nedostaje kreacije na svih 5 pozicija, a jedine smislene akcije uključuju Tollivera kao pop opciju. Dakle ova smislenost je ipak pod pitanjem. Ali trice Pistonsima u startu upadaju, što znači da problema s napadom nema.

Inače i jedni i drugi su pristali na malo brži tempo utakmice na startu, ništa čudno, događa se dok se ima snage, pa je tako u prve 2 min palo 13 poena (utakmica je završena u iznadprosječnom tempu za ligaške prilike). Cavaliersi iako nisu briljirali u startu utakmice, općenito na početku sezone izgledaju puno raznovrsnije u napadu nego lani. Nešto je manje izolacija općenito, a navodno James drži loptu 8 sekundi manje po napadu nego prošle sezone.

U uvodu gledamo Lovea dosta u postu protiv Ilyasove što bi on trebao riješiti, i jest u prvom napadu, ali onda su dva šuta bila neuspješna. J.R. Smith je bio njihov najbolji napadač u prvoj četvrtini uglavnom kroz catch and shoot situacije. Mo Williams je zabio svoje, baš kao i James kroz izolacije i jednu tricu. Vidjeli smo i dosta 3-5 pick and rolla Jamesa i Mozgova koji nije prolazio najbolje, a puno manje James-Love akcije, pitanje je zašto (mogućnost switcha Ersan-Marcus?).

Blattov prvi potez bio je Dellavedova umjesto Jacksona, jasno je zašto, a onda je SVG taj potez napravio nebitnim jer je povukao Jacksona na klupu. Svejedno, kombinacija Delly-Tristan Thompson u 2 na 2 igri producirala je 2 alley-oopa za TT-a koja je Drummond nemoćno promatrao.

Samo na kratko početkom druge četvrtine obje ekipe izlaze na parket s potpuno rezervnim petorkama. Slabašnu klupu Pistonsa predvode Dinwiddie, Bullock i Johnson na perimetru, a Tolliver i Baynes kao centri, dok su za Cavse na parketu Dellavedova, Cunningham, Jefferson, Thompson i Jones. Blatt u klupi Pistonsa vidi svoju šansu pa na parket odmah šalje Jamesa da obavi posao. I bijaše tako.

Na dvije trice iz prvog dijela James je vezao još dvije (Bullock je odigrao odličnu obranu, ali fadeaway trice su samo za ispratiti pogledom), što znači da u prvih 15 minuta utakmice njegov šut za tricu je 4/5, a ta ista trica mu je ove sezone bolna teme – realizira je sa samo 30% uspjeha, a do prije nekoliko dana ta brojka je bila i gora. Na ovo je vezao ulaz i and one i Cavsi su od -4 na kraju prve četvrtine početkom druge došli na +6. Van Gundy mora odgovoriti na izazov jer mu se napad svodi na hero ball i 1 na 5 igru Iso Dinwiddieja i Iso Johnsona, pa zato vraća elitu: Jacksona, Drummonda i Morrisa, na što odgovara i Blatt pa vraća svoje startere. Momentum je na strani Cavsa u ovom periodu jer James trpa i dalje (23 u prvom poluvremenu!), a kada ne trpa James tu je Mo Williams koji udara s poludistance i koristi činjenicu da Drummond kod obrane picka stoji u zoni 2 metra udaljen od ball handlera i pazi na obruč, što šuteru ostavlja dovoljno prostora da puca slobodna bacanja. Dodatno su Cavsi u napad uključili Lovea, opet kroz post ali i s više namještenih zicera na trici kroz pick nad pop a igraju i roll akcije kada Ilyasova izlazi na pomoć i udvajanje picka, pa su Cavsi sada već na +7.


Da ne dožive potop Pistonsi su opet uspjeli pronaći kemiju između Jacksona i Drummonda. Centar zabija čak i lijeve horoge, trpa zicere nakon skoka ili alley-oopa, a Jackson (15pts-5ast u 1.p.) opet ne da mira Mo Williamsu kad god za to ima priliku. Problem za Pistonse su trice, nestao je Ilyasova, nema ni KCP-a, a na drugoj strani James, Love i Williams pogađaju svoje s perimetra. Svejedno, Drummondova aktivnost i Jacksonova klasa da kreira drže Pistonse na životu i sasvim prihvatljivih -1.

U trećoj četvrtini Cavsi rade lagani blitzkrieg nakon velikih propusta obrane Detroita. Prvo Drummond gubi ispod obruča već uhvaćenu loptu koju Love posprema u obruč, a JR Smith uvezuje dvije trice i Cleveland je na +13 u trenu. Priključak održava Ilyasova koji ubacuje 5 poena. Svejedno do kraja treće četvrtine Cleveland uspješno održava prednost od 7-8 poena. James je smanjio potrošnju i prebacio se više na kreaciju, a napadačke posjede dijele raspoloženi Williams i Love uz spomenutog Smitha. Tek kada je Blatt krajem treće na klupu povukao Jamesa i Lovea Pistonsi dolaze do daha i to preko Dinwiddieja, KCP-a i Johnsona koji pogađaju neke šuteve i izlaze na slobodna bacanja. Klupa Cavaliersa nije ništa bolja od one Pistonsa kada s njom na parketu nisu Love ili James, i kasnije Irving. Dellavedova vodi kolo, a to je put u propast. Nešto slično je i povjeriti JR Smithu šuteve iz driblinga preko ruke, ali dok je on jedini starter s klupom u igri nema razloga da se najboljem šuteru i kreatoru u tom momentu ne da više lopti.

Početkom četvrte Blatt ništa ne prepušta slučaju i odmah kreće juriš kojim bi slomio Detroit. Love i James su opet na parketu a od startera Pistonsa Van Gundy na teren šalje samo Marcusa Morrisa. Love otvara četvrtinu s 4 poena iz posta, a Pistonsi promašuju prvih 5 šuteva, i tek Morris nakon toga s dva uzastopna ubačaja vraća nadu domaćinima, iako ništa ne ukazuje na to da će Cavaliersi koji suvereno kontroliraju utakmicu istu i izgubit.

LeBron je i dalje playmaker i tek povremeno testira tricu ili šut za dva a svi posjedi su iz nekog razloga usmjereni na Lovea koji se pošteno ispromašivao, a u obrani plivao kad god je trebalo Mozgovu zatvoriti leđa i zagraditi Drummonda. Kad je Van Gundy vratio Jacksona i Andrea Pistonsi su opet proigrali. Morris i Ilyasova su stavili po tricu a Jackson-Drummond 2 na 2 izluđuju Mozgova koji ne stiže istovremeno na picku izlaziti na šut Jacksonu kada ovaj dođe na 3 metra od koša i iza leđa čuvati Drummonda. U tom drugom dijelu posla Cavsi su itekako plivali, posebno Love i James. Pistonsi su tako profitirali zbog činjenice da se James umorio ili ideje da se Loveu podredi napad, ali istina je i da su Cavaliersi sve ono što su pogodili u drugoj četvrtini promašili u četvrtoj posebno s trice, i posebno Williams i Love.

I dalje je meni izgledalo da gosti kontroliraju sve i da će u završnici jednostavno izmisliti poen više ako bude trebalo. Budući da se nisu mogli obraniti pokušali su s hackanjem Drummonda koji im je vratio to s kamatama i 4 od 5 pogođenih penala. U završnici gosti nisu odustali od izolacija koje su se svodile na igru 2 na 2, preuzimanje Detroita i onda juriš na obruč ili šut s poludistance. Ovoga puta lopta nije upadala u koš, Reggie Jackson je bio siguran s penala, a James i Mozgov su upropastili zadnju šansu za povratak Cavaliersa. LeBron je već standardno umjesto clutch šuta odabrao asist za visokog igrača, a Mozgov je promašio zicer skok-šut s 4 metra. LeBron je valjda zaboravio da Mozgov nije Bosh. Pistonsi tako odnose zasluženu pobjedu, za koju vjerojatno ni oni ne znaju kako su je ostvarili, ali barem im se isplatio fight do kraja.

petak, 13. studenoga 2015.

MIAMI HEAT vs UTAH JAZZ

Bio sam malo razočaran što su i Heat i Jazz igrali bez dvojice važnih igrača koji su standardni članovi rotacije – Wade i Gobert. Dakako, tu nedostaju još Gerald Green i Exum ali bez njih bi još i „preživio“ gledanje utakmice. Međutim, pronašao sam si nova pitanja u glavi koja su me zanimala u ovoj utakmici.

1. Kako će izgledati obrana Jazza bez Rudyja?
2. Kako će u napadu reagirati Hayward, Burks i Favors s obzirom da će Favors igrati centra najveći dio minuta, a četvorka će uglavnom biti pokrivena kvazi-stretch opcijama Lyles-Booker i small ballom s Inglesom i Haywardom?
3. Može li se konačno u Miamiju osjetiti da Dragić stvara razliku, barem u ovoj utakmici kada nema Wadea?

Do promjena je došlo u startnim petorkama. Spoelstra se našao pred izazovom koga postaviti kao startera jer je ostao i bez Wadea i Chalmersa, a da ne dira raspoloženu klupu koju predvode Winslow i Johnson, šansu je dao mladom Joshu Richardsonu, beku šuteru s Tennesseeja, a Goberta u Jazzu mijenja Trey Lyles, još jedan rookie, bivše krilo Kentuckyja.

Na Heatovom napadau u startu utakmice ne osjeća se da su ostali bez kreatora iz petorke. Dapače, lopta je brža u side to side kretnji, a osnova napada su 1-4 pick and roll Dragić-Bosh ili horns formacija. Dragić izgleda vrlo dobro s više lopte u svojim rukama, a u početnih 9:0 Miamija nakon čega je Snyder primoran pozvati timeout ugradio je 4 poena, 2 iz tranzicije, 2 na ulazu. Rookie Richardson vrlo dopadljiv u prvih nekoliko minuta što je proveo sa starterima, učinio je Hooda nevidljivim, a u napadu u prvoj četvrtini zabio 8 poena. Miami je po ulasku s klupe razigrao i Johnsona i njihov napad se kotrlja premda je Dragić i dalje neuvjerljiv kada je u skok-šut ulozi.

Jazz bez Goberta je dobio šansu konačno zaigrati s boljim spacingom. Pod navodnike „spacingom“ jer je Lyles u 8 utakmica šutnuo samo 3, a Booker 4 u 7 utakmica, ali sama činjenica da su u napadima Jazza smješteni negdje na trici i da za sobom odvlače svoje čuvare, te da nisu usidreni negdje uz baseline blizu obruča poput Goberta otvorilo je nešto prostora. Jazz je cijelu prvu četvrtinu vrtio jedan te isti set Hayward-Favors pick and pop. Što je sasvim razumljivo: Hayward je na rosteru Jazza daleko najbolji ball handler i 2 na 2 kreator, a Favorsovi screenovi su vrlo čvrsti i daju prednost Haywardu da pobjegne čuvaru. Swingman Jazza odlično koristi blokove i pogađa pull-upove s kraće distance i to preko Whitesidea koji nema zadatak izlaziti preduboko na njega, a svoju kvotu lopti dobio je i kao pop opcija Favors, također koristeći činjenicu da je Hassan usidren u reketu. Čudno da se Spoelstra nije odlučio prebaciti Whitesidea na bezopasnog Lylesa ma gdje god stajao, a na Favorsa baciti Bosha, poznatog hedžera u picku koji bi vjerojatno malo bolje branio Haywarda (ok, nije još playoff).


Druga četvrtina već uobičajeno donosi sa sobom dvoboj klupa u koji Heat kreće s Udrihom, Johnsonom, Richardsonom, Boshom i McRobertsom, a Snyder na parket šalje Lylesa na centru, Inglesa kao krilnog centra a na perimetru su Burke, Hood i Burks. Dobro zapamtite ove postave jer je ovo vjerojatno prvi i zadnji put da ih vidimo zajedno. Posebno kod Jazza jer je Lyles vrlo brzo upoznao gadni NBA svijet u koji ga je uveo Bosh tako što je šutirao preko njega kako je htio, dizao ga na pump fakeove i završavao oko obruča  nakon toga jako dobro koristeći missmatch, a kada mu se priključio Johnson s pogođenim šutevima i ulazima eto Heata na +12 (40:28). Snyder vidi da ovako neće ići pa vraća Favorsa i Haywarda, a Spoelstra šalje Bosha na hlađenje vraća se Whiteside. Bez Bosha Heat je izgubio napadački ritam jer bespotrebno guraju lopte Whitesideu i Dengu u post kako bi ovi iskoristili kvazi-missmatch koji imaju jer su viši od čuvara, a obojica su posijala lopte. Čim se vratio Hayward preuzeo je od Burkea i Burksa u svoje ruke pa napad Jazza dobiva na smislu, posebno zato jer sada Burks može napadati kao sekundarni play, driblingom sa slabe strane kada se obrana zarotira, pa su tako on i Favors imali jako lijepu 2 na 2 akciju kada su izigrali Richardsona i Whitesidea, a Favors snažno završio na obruču. Jazz nastavlja agresivno napadati Whitesidea koji iz prve četvrtine ima dva penala i on skuplja treći kod Burksovog ulaza.

Završnica nam je donijela small ball akciju na obje strane. Bosh i Favors su jedini pravi visoki igrači, krila glume Hayward-Burks i Winslow-Deng kombinacije, a bekovi su Hood-Burke i Johnson-Dragić tandemi. Jazz je ovdje demonstrirao što znači imati 4 prvoklasne atlete na parketu koje se mogu braniti u prostoru, igrati presing i sve switchati u obrani, dok u napadu svi osim Favorsa opasni su kao šuteri i ball handleri koji mogu napasti ulazom. Boshov povratak nije pomogao Heatu jer protiv Favorsa ne može koristiti missmatch kao protiv Lylesa. Miami se nije snašao na presing igru Jazza što Utah koristi, postiže lagane poene iz tranzicije, izlaze na penale i s -12 na poluvremenu dolaze na samo -2.


Za treću četvrtinu nemam bogznašto za prijaviti. Jazz odmah prelazi u vodstvo, tricom Burksa. Inače, Jazz je u prvom poluvremenu trice šutirao 0/10 i to je jedan segment igre koji će morati obavezno popraviti. Njihov postotak za tricu je dobar, ali ih šutiraju premalo. Razumljivo za jednu obrambenu ekipu koja 48 min igra s stilom košarke koja je primjerenija devedesetima, ali ne bi bilo zgorega potpisati nekoga na jedinici i četvorci tko može donijeti šuterski element u igru Jazza.

Igra se u trećoj četvrtini svela na igru 1 na 5 uglavnom, dosta izolacija i kilavljenje lopte. Dragić i Bosh u napadu predvode Heat, a Jazz je na pogon Burksa i Hooda koji se probudio s 5 poena. I dalje traje bitka centara (teške 90-e). Favors je opet centralna točka napada bilo da ga traže kao cutera, bilo da šutira s distance ili hvata napadačke skokove. Whiteside također aktivan, uglavnom kao skakač, ali obojica vrlo kvalitetno paze na ulaze i reket i nešto više su na pomoći, posebno Favors koji pazi na leđa Lylesu. Od nekih specifičnosti možda mogu izdvojiti klasične stvari: Jazz bez playa i trojkom Burks-Hood-Hayward, a Heat u small ballu s Dengom ili Winslowom na 4.

Četvrta četvrtina puno bolja. Prvo Heat izlazi s 5 ljevaka: Udrih-Johnson-Winslow-Bosh-McRoberts, a Snyder ne ponavlja grešku iz druge četvrtine pa nema Lylesa na centru nego je tu Favors. Međutim stvar se nije bitno promijenila. Bosh ovoga puta uspješno našada Favorsa ulazom, a onda zabija i preko Burksa uz and-one jer je Favors izašao duboko na pomoć u picku. Boshu se priključuju u oba pravca vrlo agresivni Johnson i Winslow koji melju Jazz energijom kako u obrani tako i u napadu. Već je 79:70 i 6 minuta do kraja a Snyder se opet sjetio small balla s kraja druge četvrtine koja ih je vratila u igru. Prekasno?


Small ball odmah donosi rezultat. Opet. Favors je zabio and one iz otpatka, hvata nekoliko skokova u napadu i Spoelstra baca Whitesidea na parket umjesto nemoćnog McRobertsa. Favorsu se priključio Burks s pogođena 2 jumpera i 5 poena i Jazz opet živi sa 79:75. To im svejedno nije bilo dovoljno jer su popustili obrambeno. Whitesidea sad nema tko čuvati pa zakucava dvije lopte čisto na račun visine, a Johnson i Bosh i dalje nemilosrdno trpaju kada god treba, te Heat mirno privodi utakmicu kraju.

Mogu se na kraju vratiti na pitanja od gore.

1. Obrana Jazza je izgledala ok bez Goberta, Favors nije imao problema s čuvanjem obruča, a ni Whiteisdea, ali da je Jazz imao na 48 min ili Favorsa ili Goberta na parketu obrana bi sigurno bila puno bolja nego što je s rookiejem Lylesom ili borbenim ali limitiranim Bookerom.

2. Gore spomenuti trojac je odigrao dobre do vrlo dobre utakmice. Baš njih sam spomenuo jer imaju najviše napadačkog talenta na ovom rosteru. Hayward jako dobar kao primarni play, ali se u drugom poluvremenu potpuno ugasio i kao strijelac i kao kreator. Još uvijek nije spreman za neku ala Paul George rolu. Burks je bio izvrstan u drugom poluvremenu u miksanju šuta i ulaza, vrlo dobar šesti igrač, a Favors je koristio sve blagodati što je igrao bez Goberta što je čest slučaj, to da i jedan i drugi profitiraju napadački i u brojkama kada jedan izostane iz igre (ali onda nema ni pobjeda čini se). Što želim reći? Volio bih vidjeti više small balla Jazza koji je sinoć funkcionirao, s Gobertom ili Favorsom na petici, a trojkama na četvorkama, u tom smjeru ide današnja košarka. S atletama na perimetru koje mogu switchati i sve pratiti nogama i dominantnom figurom centra u pozadini kao korektorom Jazz bi dobio puno bolji balans obrana-napad nego što je ima kada igra s najklasičnijim postavama koje uključuju 2 klasična teretna centra, a to su one Favors-Gobert i Booker uz jednog od njih. Haywardu je u stretch ili small ballu lakše kreirati, Burks ima više prostora za napadati slash igrom, a Favors ima spacing da operira u reketu ili 2 na 2 igri u čemu je sinoć pokazao kvalitetu i tu bi ga se trebalo više koristiti nego na distanci jer onakvog pokretnog teškaša u 2 na 2 igri nije lako paziti kada se rola prema obruču. Isto vrijedi i za Goberta koji je alley-oop kombinacija ali i izvrstan pass visoki koji može tražiti šutere uokolo na perimetru. Kažem, obrana bi malo popustila jer više ne bi bili sila kao kada imaju Favorsa i Goberta zajedno, ali ne znam koliko je mudro slijediti put Memphisa.


3. Dragić je odigrao još jednu bezveznu utakmicu. Njemu košarka na poen manje i posjed manje što Heat trenutno igra jednostavno ne odgovara, a Wade u petorci svakako ne pomaže. Srećom pa je Miami izmislio Tylera Johnsona koji je trenutno važniji igrač za Spoelstru nego Goran. Ali dobro, dajmo mu kredita jer nije najlakši zadatak na svijetu napadati obranu Jazza a posebno ne riješiti ice obranu picka.

četvrtak, 12. studenoga 2015.

ANALIZA TRADEA HEAT – GRIZZLIES

Uopće nije problem pronaći motive za ovaj trade. Heat plaća porez, opet, što je za gazdu Arisona malo too much s obzirom da Jamesa više nema a ideja o novom pohodu na finale je čisti san. Vrijeme je za štednju, posebno kada se zna da je Whiteside free agent i da će njemu trebati ponuditi čini se bogat ugovor. Heat je ovdje uštedio 6 milijuna dolara, iako su opet dobili Udrihovu i Stokesovu plaću. A nije da su ih htjeli ili im trebaju ova dvojica, ali Riley nije uspio pronaći treći tim koji bi preuzeo bivše Grizlije. Čak ni Phila?!

Grizliji nakon lijenog ulaska u sezonu traže slamku spasa u segmentu igre za koji i moja baba zna da im je rak rana – šut. Chalmers bi tu mogao pomoći, ali i predvoditi drugu postavu bolje nego Udrih. Ennis je bonus, (mlado) krilo koje je još uvijek samo potencijal.



CHALMERS

Znam par stvari onako iz glave o Chalmersu. Edin Avdić bi bio ponosan.

- Kansas Jayhawksi su mu umirovili dres NO 15. Valjda zbog ovoga ispod i 3 solidne sezone, od kojih je 2008. ovjenčana titulom NCAA prvaka.


- Mario „Rio“ Chalmers zove se zapravo Almario i s Aljaske je

- U mojoj glavi Rio je sinonim za najprosječnijeg mogućeg beka u ligi, ali čovjek ima 2 prstena s Heatom. U kojima nije bio samo promatrač. Sjetimo se finala protiv Oklahome i 4. utakmice kada je ukrcao 29, ili finala protiv Spursa 2013. kada je u 2. i 6. ubacio 19 i 20.

- navodno je u kontaktu s dječjom pravobraniteljicom zbog ovakvih stvari






A sad bez zajebancije. Chalmers je Heatu postao teretan ove sezone, već na samom njenom početku jer se Tyler Johnson profilirao kao trenutno bolji bek, ili bek u boljoj formi. 
Johnson je trenutno bolji strijelac i bolja tricaška opcija pa je Chalmers sa svojih 6 milijuna dolara plaće postao čisti luksuz. Do nedavno Chalmers je bio startni play koji se upravo zbog šuta za tricu (i solidne obrane na playu) odlično uklapao u Heatov sistem koji se cijeli bazirao na spacingu i slash and kick igri Jamesa i Wadea. Onoga momenta kada je Dragić došao u Miami i kada je dobio novi ugovor bilo je jasno kome pripadaju ključevi momčadi na pointguard poziciji. Kada pogledate brojke možete si postaviti jednostavno pitanje: koga radije želim imati na rosteru, Johnsona na minimalcu ili Chalmersa na plaći od 6 milja?


E sad, Miami je ovdje izgubio na dubini. Premda su Chalmersove brojke ove sezone živa katastrofa (9% za tricu posebno bode oči) ipak je bio sposoban odigrati rolu kreatora s klupe protiv drugih postava, dok je Tyler bio spot up opcija. Odlaskom Chalmersa Heat ostaje bez igrača s klupe i postavlja se pitanje tko će kreirati drugima? Dio će svakako preuzeti Johnson (tek treba vidjeti kako će to izgledati), dio napada će preuzeti Green kada se oporavi od boksačkog meča, a tu su Wade i Dragić koje je ionako najbolje razdvojiti u minutama, da obojica što manje igraju zajedno jer obojica vole loptu u rukama. Dragiću bi igra s drugim postavama mogla odgovarati. Nema Wadea i Bosha koji vole loptu, a ima Johnsona, Greena za namještanje zicera i McBoba s kojim može igrati pick and pop. Moguće dobar scenario da popravi formu i vrati samopouzdanje.

Chalmers je još jedan pokušaj Memphisa da pronađe šutera. Za početak Chlamers će tricu morati gađati bolje od 9%. Tko zna, možda promjena okruženja pomogne. Svejedno nisam siguran, sve i da Chalmers popravi formu, kako im njegova jedna i pol trica po utakmici može pomoći ili podignuti plafon ekipe, posebno kada se zna da je Chalmers lani u nešto većoj potrošačkoj roli bio i nešto manje efikasan nego kada je igrao uz Big-Three. Uostalom, u Memphisu ga čeka rola s klupe u kojoj je lani imao 10,2 poena i 40 (fg)-29 (3p)%, što je za 5 i 9 % lošiji učinak u field goalu i 3p nego lani kada je bio starter. Pored toga mu se pokvario i asist-turnover ratio, manje je asistirao a gubio jednak broj lopti. I konačno, upitno je kakav je Chalmers dribler za rolu kakva ga očekuje, kada je godinama unatrag igrao bez lopte, praktički kao šuter.


Dobra je stvar što je Chalmers puno bolja opcija u svakom pogledu od Udriha, usprkos nekim njegovim bljeskovima lani u sezoni i playoffu i pouzdanom šutu s poludistance. Chalmers je mlađi, bolji šuter (valjda), bolji dribler i iskusniji playoff igrač. Profitirati u cijeloj priči mogao bi i Conley koji bi ako Rio pokaže napredak u formi mogao dobiti koju minutu odmora više, a nije isključeno i da ih gledamo kao kombinaciju na bekovskim pozicijama jer je jedan bolji dribler (Conley), a drugi je šuter. Zapravo, Chalmers je za mene svakako ofanzivni upgrade u odnosu na bezveznog Courtneyja Leeja, a posebno Tonyja Allena.

Dakle Chalmers u Memphisu svakako ne rješava krucijalni problem Grizlija – nedostatak opcija na perimetru. Problem je strukturalan i ne može ga se riješiti ovakvim kozmetičkim renoviranjem ili osvježavanjem ekipe. Sve dok Grizliji ne promijene kompletnu ideologiju i igru s 4 visoka tijekom 48 minuta, kao i limitiranim bekovima, može im pomoći samo Kevin Durant.

UDRIH
Benu sam već spominjao u tekstu o ex-Yu igračima i čini se da je trenutak da se vrati u Euroligu, u neki Unics kao drugi bek dok još ima nešto soka u njemu. Ako ne, rola trećeg playa je idealna uloga za njega na svakom NBA rosteru. Osim u slučaju ozljede Dragića ili Johnsona minute u Miamiju teško da će vidjeti.

STOKES
Stokes je iz Memphisa i to je bio jedini razlog zašto je bio kod njih na plaći. Igrači Stokesovog profila više nikome ne treba. Da treba Reggie Evans bi bio na nečijem rosteru. Visok je 206 cm, ima 120 kg, tweener je koji nema šut, nije atleta koja može paziti na obruč, ne može switchati u obrani – 3 stvari koje visoki igrač mora biti sposoban odrađivati, barem neke od njih da bi bio igrač rotacije. Jedini Stokesov skillset vrijedan hvale je skok igra, a dok je tako čeka ga NBDL ili Europa. Heat je krcat na centrima – 6 komada centara ili krilnih centara prije njega, plus Spoelstra u klasičnom svom stilu koristi small ball kad god je prilika i na četovrke gura Denga i Winslowa.


ENNIS
Ne možeš ostati ravnodušan na prvoklasnu atletu – 200 cm90 kg210 cm wingspan. Gledati ovog igrača kako trči u tranziciju i teren pretrči u 4-5 koraka a onda silovito završi na obruču čisti je spektakl. Lani je u prvoj NBA sezoni imao 17 minuta po utakmici, 5 poena (40-32%), 2,8 skokova, 0,8 asista. Osim atleticizma kojim zrači nije pokazao previše iako je bilo utakmica u kojima je igrao preko 30 minuta i imao fine brojke, ali to je više bio izuzetak nego pravilo. Ennis još uvijek nije dokazao da atleticizam može pretvoriti u nešto opipljivo na bilo kojem kraju parketa.

Tranzicija mu je najjače oružje što nije pretjerano impresivan podatak jer na nju otpada tek nekoliko posjeda po utakmici. Drugo najbolje oružje mu je kretanje bez lopte i završavanje na obruču, uglavnom zicera. Potencijal za igranje obrane je tu, prvenstveno zbog eksplozivnosti, dobrog lateralnog kretanja i dužine koju posjeduje. Ali da bi dobio minute Grizlijima je potreban njegov šut, koji je u najmanju ruku upitan jer 32% za tricu nije nešto što će obrane respektirati.

Bilo bi lijepo da Ennis dobije minute u Memphisu ali ne vidim kako je to moguće pored Greena, Allena i Cartera na niskom krilu, dok Joerger nije sklon koristiti small ball postave u koje bi Ennis mogao upasti kao četvorka.


Još jedna stvar, Ennis ima 25 godina i pitanje je koliko u njemu još ima prostora za individualni napredak, ali da ima i 20 čini se da bi bilo isto. Nagradno pitanje: tko je posljednji mladi igrač kojeg je Memphis razvio?

Evo njihovih pickova od posljednjeg iz ove sezone pa do prvog i jedinog kojeg su u rasponu od 8 godina razvili kao NBA igrača: Martin, Adams, Timma, Franklin, Wroten, Selby, Vasquez, Jones, Henry, Carroll, Thabeet, Donte Green, Mike Conley.

četvrtak, 5. studenoga 2015.

NOTES: WARRIORS vs. CLIPPERS

Srijeda večer bila je čista poslastica za sve NBA sladokuSce. Toliko zanimljiva da nisam mogao odlučiti na koje utakmice da se koncentriram, pa sam u 1.00 počeo sa Spursima i Wizardsima, u 2.00 nastavio s Hawksima i Netsima, povremeno iz fantasy razloga ćirio u Sixerse i Buckse, a večer oko 5.00 završio sa završnicom Orlanda i Rocketsa. Jutro je bilo u znaku Jazza i Portlanda i na kraju sam u jednom gutljaju popio Clipperse i Warriorse kao svojevrsni vrhunac NBA ekstaze koja me oprala. Blago nezaposlenima.

Kao što sam sinoć u porno terminu na facebook stranici najavio, u vezi zadnje utakmice se i zapisalo dosta toga dok se gledalo pa idemo pokušati to pretočiti u nešto suvislo.

U vezi spomenute najave, napisao sam nekoliko natuknica prije utakmice u kojima sam pokušao pretpostaviti gdje će se odvijati ključni dvoboji. Za one koji nisu čitali evo screenshota zadanih premisa:



Od četiri točke dvije su se pokazale presudnima u sinoćnjoj utakmici a to su 1. i 4., dok je Griffin (2.) prema najavama puno više vremena provodio na distanci nego u reketu pokušavajući otvoriti malo prostora za cutere, Jordana u reketu, i igru 2 na 2 Paul-Jordan, ili igrati handoff igru uglavnom s Redickom.

Warriorsi su se odlučili za klasična obrambena zaduženja, Curry je bio na Paulu, Klay na Redicku i tako do kraja. Isto je važilo za Clipperse. Tu me osim ovih klasičnih duela Paul-Curry i Griffin-Green najviše zanimao onaj Klaya i Redicka. Obojica su pakleni šuteri kada se otvaraju iz bloka ili šutiraju skok šuteve iz mjesta, ali Klay je daleko bolji kreator, Redick ne i tu sam vidio potencijalni problem za Clipperse jer je Redick čak 8 cm niži od Thompsona koji može bez problema šutirati preko njega iz svih situacija ili ga napadati u postu.

U startu utakmice Warriorsi u svom stilu pokušavaju gurati u leđa, i odmah čim prijeđu centar traže situacije za Thompsona i Curryja, a da bi njih zatvorili Clippersi ostavljaju malo više prostora za Greena koji je na otvaranju promašio dvije otvorene trice. I to je ok taktika Clippersa. Kada igraš protiv bolesno efikasnog napada onda negdje nešto moraš odmah predati. Ostavljati tricu Greenu kao pop opciji, ili Iguodali spot up šuteve na weak sideu nisu loše opcije. Lani je Green bio na taman prihvatljivih 33,7% trice, ove sezone uz otprilike istu potrošnju s perimetra tricu realizira sa 50% uspjeha. Što je izvrstan start, ali u početku utakmice treba ga testirati, jer je sinoć utakmicu skončao na samo jednoj pogođenoj iz 6 pokušaja. Priča o Greenu kao stretch opciji me podsjeća na Peru stretch four Antića od kojega su Pacersi u playoffu prije dvije godine strahovali kao da je Pat Garrity a ne Pero Antić, igrač koji je u seriji imao 17% šuta za tri. Ali činjenica da ipak ima domet u ruci izluđivala je do opsesivne razine Vogela a Hibberta učinila dodavačem ručnika. Slično je i s Greenom, trebaš mu poštovati šut, ali ne i bojati ga se. Ako frajer stavi 5 od 8 trica tu večer, svaka čast, samo se pobrini ako već tu preuzimaš rizik da drugu, opasniju opciju neutraliziraš.

Clippersi su vrtjeli svoje standardne akcije: flare screenovi za Redicka, Paulovi jumperi na distanci, i dakako osnova svega 2 na 2 igra Paul-Griffin. Odmah se vidjelo da će Blake kao i u prvim ovosezonskim utakmicama biti prva opcija u napadu bez obzira što ga čuva Green, Clippersi boljih opcija nemaju. Sve što je u startu utakmice Griffin zabio, zabio je s poludistance na asistirane lopte. Očekivao sam da će biti agresivniji kao dribler protiv Greena i da će nešto pokušati u postu kroz kontakt igru ne bi li opteretio Greena penalima, ali Doc je valjda procijenio da protiv Greena to neće ići tako lako. Uz to, takav stil igre više iscrpljuje igrača, remeti ritam napada, ali Clipperse (odnosno Blakea u postu) je i lakše braniti jer imaju dva ne-šutera na parketu u Lanceu i DeAndreu pa se pomoć može slati s nekog od ove dvojice i džaba ti što je Blake genijalan passing visoki.


Kad sam već kod Jordana, Clippersi su i njega pokušali u startu razigrati protiv Ezelija, koliko god čudno zvučalo da netko crta akcije za njega. U startu napada postavili bi ga uz desni baseline, a onda ga s vrha trice tražili po sredini gdje je on pokušavao doći u deep post poziciju ispred Ezelija i „boljom“ rukom finiširati. Čak je i bilo uspješnih situacija. Jordan je ipak većinu koševa postigao zakucavanjem zicera i alley-oopova koje su mu namještali uglavnom Paul i Griffin (nekoliko dobre 2 na 2 akcije visokih Clippersa).

Moram priznati da mi se dopao Ezeli. Fantastičan backup centar. 
Ne odigrava handoff igru kao Bogut, ne postavlja ni screenove kao Australac i nije igrač za tražiti cutere s visokog posta ali je strahovito aktivan obrambeno (highlight blokada u uvodu utakmice), istrčava tranziciju i posprema zicere.

Warriorsi činilo se prvi upadaju u probleme kada je Curry nakon nekoliko minuta igre morao na hlađenje zbog penala. Jasno, Warriorsi bez njega više nisu toliko opasni i geometrija igre se mijenja. Curryjeve trice i izvrstan pregled igre uz dakako spacing zamijenili su post upovi Livingstona a jedini dribler na parketu je ostao Thompson. Koji osim što je morao kreirati drugima morao i uzeti koju loptu viška, a u takvim uvjetima Klay nije više oličenje efikasnosti. Walton radi dobar potez i na parket šalje Iguodalu kao još jednog playa, Livingston, Barbosa i Speights su nešto zabili i eto Warriorsa na kraju prvog dijela s prednošću 31:25 koristeći dobar obrambeni potencijal klupe s dugajlijama poput Barnesa, Iguodale, Livingstona i Barbose i neuigranost klupe Clippersa koju Doc voli u komadu slati na parket, bez pomoći Griffina ili Paula.

Curry se odmorio i spektakl može početi u drugoj četvrtini. Klupa s njim za komandama umjesto Livingstona nemilice rešeta klupu Clippersa, a Docu ne pomaže ni vraćanje Jordana koji ne uspijeva stabilizirati obranu. Clippersi su u prve 4 minute druge četvrtina upali u totalni kaos. Koji se očitovao time da je Jamal Crawford bio to što jest cijele karijere, ali ona lošija verzija (ostarjelog) haklera koji mora početi živjeti s onom „nekoć bilo, sad se spominjalo“. Uzeo je previše loših šuteva koje nije pogodio, a utakmicu je završio sa 4/15 šutom. Brojke su mu se grozno srozale ove sezone: 37% iz igre i samo 18% za tricu (3/16), uz mizeran prosjek asistiranih lopti s obzirom koliko igra s njom u rukama.

Još gora stvar koja je izašla u drugoj četvrtini na vidjelo bila je obrana 2 na 2 igre kod Clippersa. Sve što bi zapravo trebali znati o tome je da im je Curry ubacio 9 poena u 4 minute druge četvrtine, koristeći sekundu prostora kada koristi screen od visokog rollera ili u handoffu. Dvije trice od 3 je zabio na taj način u tom periodu i to, zanimljivo, baš „preko“ Jordana. Ovo „preko“ sam stavio u navodnike zato jer Jordan nije ni pokušao izaći mu na ruku dok se bek Clippersa koprca i pokušava probiti screen. Dakle sada se vraćamo na premisu broj jedan od gore. Već sam rekao da je Doc ove sezone modificirao obranu picka u koju je Jordan uključen na način da više ne udvajaju agresivno ball handlere nego visoki ostaje u zoni i pazi na reket. To je prednost ne samo za visoke igrače, nego olakšava posao i cijeloj obrani koja ne mora rotirati unutra-van i općenito se ne gubi u rotacijama. Dakle, legitimna obrana, ali… Protiv Curryja je to neučinkovito jer će on zabiti hrpu trica koristeći sekundu prostora koju mu daje screener. I ako sam precizno brojao, Steph je sinoć zabio 5 trica upravo na taj način, koristeći blokove visokog igrača i koristeći nezainteresiranost Doca Riversa da korigira obranu. Stephena Curryja u zonskoj obrani picka mogu braniti valjda samo dvije momčadi. Prva su Spursi s Leonardom koji ga može ganjati kao posavski gonič, a druga su moooooožda Thunderi i Westbrook. Ali ne ovaj obrambeno nonšalantni Westbrook, nego Westbrook koji će par dana prije utakmice protiv Warriorsa provesti u tibetanskim planinama meditirajući kako bi bio psihički spreman i koncentriran iskoristiti snagu, brzinu, eksplozivnost i dužinu protiv Curryja.


Domaćini tako zahvaljujući nedostatku plana Clippersa odlaze na opipljiviju razliku 46:29, čak i onda kada je Rivers vratio startere na parket. I dalje gledamo previše solo akcija a premalo Griffina u bilo kakvoj akciji. Ekipa iz LA-a ipak nije umrla, upravo je Blake stabilizirao igru i s nekoliko poena u nizu smanjio prednost, namjestio nekoliko zicera Jordanu, a onda su mu se pridružili Paul u vrlo kvalitetnom šuterskom izdanju dobro koristeći Jordanove screenove i činjenicu da Ezeli ostaje u zoni i ne izlazi duboko na ruku, a pojavio se i Redick s dvije trice i eto Clippersa na samo 5 razlike.

Prvo poluvrijeme obilježeno je ratom Curryja i Paula. Prvi je ubacio 16, a drugi je imao čak 20 poena, uz 6 asista. I onda se dogodio još jedan paradoks. Baš kao što su Warriorsi ili njihova kupa zaigrali bolje kada je Curry izašao iz igre i kada su stvrili malo veću prednost tako su reagirali i Clippersi bez Paula koji isto upada u nevolje s penalima i mora na klupu. Teret napada je sada potpunosti na Griffinu, ali nije problem, Blake uz pomoć Redicka trpa, a na drugoj strani dobar je Thompson koji u nekoliko navrata koristi čisto prednost u visini da zabije uglavnom kada poželi preko Redicka, a Green je imao nekoliko dobrih proigravanja, uglavnom prema Ezeliju koji posprema zicere. To je ipak nedvoljno za raspoložene Clipperse koji su dobili nešto i od Crawforda, Smitha i Lancea i treći kvoter pobjeđuju 27:19.

Može i gore za domaćine. I jedni i drugi otvaraju završnicu bez glavnih napadačkih poluga i s klupama u glavnim rolama, a prvi Rivers poseže za promjenom i baca Paula u vatru koji organizira napade iz kojih Josh Smith i Wes Johnson pogađaju trice i Clippersi su na velikih +10, 87:97.

A onda se moja četvrta premisa pokazala u punom sjaju. Kad im ne ide Dubsi posežu za oružjem protiv kojeg liga još nije pronašla obranu.  Teški small ball – Green na centru, krila su Harry Barnes i Iggy, Klay i Steph su bekovi. Dubsi sada imaju 5 igrača na parketu koji mogu potegnuti tricu ili napasti prostor, s loptom ili bez nje, a uz to su svi dovoljno visoki i dugački da odigraju kvalitetnu obranu. Rezultat toga bio je čisti blitzkrieg Warriorsa i to od do tada samozatajnog Barnesa koji pogađa poludistancu, dvije trice i istrčava kontru, i sve to u samo minutu igre. Clippersima je sada već voda u ušima, publika je na nogama a moral petorke Warriorsa u nebu. Clippersi su opet upali u kaos, pa se može postaviti npr. pitanje zašto Griffin nije dobio nijednu loptu u izolaciju protiv Barnesa kada je sve stalo?

Clippersi nastavljaju iz pogreške u pogrešku. Opet nitko ne izlazi na Stepha u handoff/pick igri a on hladno stavlja dvije trice, stavlja i treću nakon briljantne akcije kojom su ga oslobodili i doveli u korner poziciju. U četvrtoj četvrtini Barnes i Curry su zabili 23 od 30 poena Dubsa. Kalvarija Clippersa se nastavila, Paul pri rezultatu 103:101 promašuje oba penala, Jordan također udara air-ball sa slobodnog, Griffin zamalo gubi loptu u samoj završnici, a onda Paul 20 sekundi prije kraja i 10-ak prije isteka napada ničim izazvan poteže tricu preko ruke. Kraj.

Warriorsi su u tipičnom svom stilu došli do pobjede, šuterskim inspiracijama i small ballom, dok obrana nije bila na nivou. Samo da se na trenutak zadržim na small ballu. Vrijeme je da Clippersi toj nekonvencionalnoj postavi daju više minuta. Sinoć je ta postava dobila 8 minuta, ostvarila bolestan net rating i napravila dar-mar Clippersima prelomivši utakmicu. U 5 utakmica ove sezone ta je postava dobila svega 20 minuta i čini se da je vrijeme da postane standard u igri Warriorsa a ne samo tajno oružje kada zagusti. Ali što će onda ostatak lige kada su Warriorsi dominantni i bez nje kao prevladavajuće postave?


Clippersi kao Clippersi, još uvijek nisu naučili završiti utakmicu, ali pokazali su solidnu igru, i uz neke modifikacije, posebno obrambene, mogu biti konkurentni Warriorsima i u playoffu.