jj910

jj910

petak, 30. listopada 2015.

EX-YU IGRAČI U NBA LIGI – ŠTO JE REALNOST?

Usprkos tome što se trudim biti objektivan po pitanju NBA-a ne mogu poreći da nisam uzbuđen kada hrvatski igrači imaju dobre minute i dobre partije u ligi. Ne krijem, rado ću šibnuti video klip na facebook profil ili stranicu ovog bloga s nekim vragolastim komentarom. To je prirodno za svakoga krvavog ispod kože, da navija za svoje i za one koje cijeni bez obzira na nacionalnost. Međutim, ako ćemo ozbiljno i studiozno pristupiti analizi igara, učinka i rezultata NBA igrača s područja bivše Jugoslavije ili ako ćemo pokušati projicirati što ih čeka u novoj sezoni onda se treba maknuti od emocija i pisanja onoga što svi žele čitati i čuti te zaželjeti svima dobrodošlicu u realnost, koja uglavnom nije ružičasta kao što je prikazuju mainstream mediji i nerealni navijači, sve skupine koje na površnoj razini prate NBA. Let`s do it!


Igrača s prostora bivše države u NBA ligi trenutno ima 14 komada. Svaki je okružen specifičnim uvjetima i okolnostima karakterističnim samo za njegovu ekipu, pa ću zato napraviti podjelu prema rolama koje ih čekaju. Ovo nije nikakvo gatanje kakav će tko biti za 5 godina niti tko ima veći potencijal a bogami ni uspoređivanje s ulogama u reprezentacijama. Ovo je čisti pogled na trenutno stanje stvari. Evo podjele:

Prospekti – mladi igrači, uglavnom rookieji
Dodavači Gatoradea – igrači koji će igrati malo ili nikako, bez važnije uloge u ekipi
Igrači rotacije – imati će svoje minute ali ne i značajniji učinak
Glue – oni bi povremeno mogli iskočiti kvalitetom, koncepcijski bitni za momčad
Četvrte opcije – bljesnut će napadačkim učinkom, ali nisu klase ili nisu u situaciji da nose napad svoje momčadi
Opcije – preko njih možeš vrtjeti napad

PROSPEKTI – Hezonja, Jokić

Hezonja

Stil: Izrazito atletski i fizički nadaren što je jedan od preduvjeta da postaneš NBA uspješan. O tome može li Hezonga biti šuter kreator dalo bi se raspravljati, a trenutna situacija nam kaže da je Mario jedino i isključivo spot-up i catch and shoot opcija, odnosno igrači koji može poentirati nakon izlaska iz bloka ili iz mjesta kada dobije loptu na ziceru. Za nešto više trebat će mu bolja kontrola lopte, a od toga je trenutno udaljen nekoliko godina treninga. Pokazuje povremeno sposobnost uzme loptu i potegne pull-up šut, ali daleko od toga da mu je to iole standardan repertoar oružja. Uz to, ne razumije još igru pa bez plana kako doći do koša napada reket i visoke igrače što nije mudro. Sportski drzak, što je cool, ali i rupa u obrani na svim razinama.

Rotacija: Hezonja je swigman što znači da prema potrebi može igrati pozicije 2 i 3. Oladipo i Harris su trenutno nedodirljivi tu, a pomoglo bi da Skiles Harrisa kao na opener utakmici koristi isključivo kao četvorku, jer poslije Fourniera koji onda uskače na startnu trojku Hezonja postaje prvi vanjski s klupe koji ulazi u igru. Tu je još i Gordon, tako da tek treba vidjeti kako će Skiles posložiti rotaciju. Pozitivno je za njega i činjenica da Orlandu treba šutera, treba im trice, a to u njemu mogu dobiti.

Realnost: 20 minuta po utakmici, makar nije isključeno da uskoči u startnu petorku ako Fournier nastavi igrati anemično ali to ne znači da će imati starterske minute.

Jokić

Stil: Jokić je jedan od onih igrača u čijoj igri uživaš. MVP ABA lige s 20 godina i čudno mi je kako je moguće da je pao na draftu sve do 41. mjesta. Klasični europski centar – visoki košarkaški IQ, odličan osjećaj za asist, šutira sa svih pozicija, ali nije atleta. Napadački ima potencijal postati full package čak i na NBA razini jer igra leđima u postu, šutira s poludistance ali i s trice. Izvrstan pregled igre, bilo iz posta kada je udvojen ako je blizu košu, ili s lakta. Još uvijek nije dovoljno agresivan u postu dok igra leđima, ali ni snažan, igra na finesu što će mu teško prolaziti na najvišoj razini košarke. Zato što još uvijek nije dovoljno jak, a onda i zato što nije atleta i nema eksplozivnost imat će dosta problema u NBA-u u ovom početnom stadiju, posebno u obrani.

Rotacija: Denver je krcat na ovim visokim pozicijama. Puno vremena na četvorci će provoditi stretch opcije tipa Gallinari i Chandler, a tu su onda Lauvergne, Hickson, Faried, Arthur i Nurkić kada se oporavi. Svi nabrojeni osim ovih stretch opcija i Nurkića su klasične četvorke, ali dobar dio minuta na petici će vidjeti iskusniji Arthur i Lauvergne, tako da Jokić neće doći do puno minuta.

Realnost: NBDL gdje će skupljati iskustvo u slabijoj konkurenciji ali i igri gdje se donekle pokušava imitirati NBA, i protiv igrača koji se bore za život, doslovno, jer se trude da ih netko prepozna i da dobiju neki mali ugovor. Ako Denver povuče poteze na tržnici i „prodaju“ Hicksona i Arthura mogao bi doći do nekih minuta, i to uglavnom kada Denver upali potpuni „tankiranje“ mode.

DODAVAČI GATORADEA – Rudež, Dukan, Marjanović

Rudež

Stil: Šuterski specijalist koji je u rookie sezoni tricu realizirao sa 40%, za dvojku je šutirao 54% što su fine brojke iako je imao mizernu potrošnju. Damjanov problem je što osim šuta nema ništa drugo. Spor je i neatletičan, prespor da na small forwardu brani istu poziciju, preslab i loš skakač da čuva četvorke. Povremeno bljesne s dobrim asistom, ne može se reći da ne prolijeva znoj i da se ne trudi, ali to nije dovoljno.

Rotacija: Do minuta će teško ili nikako. Za Wolvese na niskom krilu starta Prince i njegovo beživotno truplo, a kasnije se rotiraju Wiggins i Muhammad. Do minuta na četvorci će još teže jer je tu prava gužva kod Minnesote – od startera Garnetta, preko Dienga, Paynea…

Realnost: Zakovan na klupu. Pomoći mu može jedino neka serija ozljeda kod Vukova koju bi pratile njegove lude šuterske partije kojima bi se dokazao. Plus, Sam Mitchell nije trener koji će se igrati s postavama.

Dukan

Stil: Borbena četvorka o kojoj ne mogu puno reći jer ni u Badgersima na sveučilištu nije puno igrao, a ono što je igrao nikako nije bilo za NBA. Možda Cedevitu. Ugovor je zaradio zahvaljujući igrama na Ljetnoj ligi s Kingsima gdje je pogodio nekoliko trica i zahvaljujući starome koji je skaut u Bullsima. Ima fin izbačaj.

Rotacija: gledao sam prvu utakmicu Kingsa protiv Clippersa a Duje je bio u civilu. Kada se netko ozlijedi presvući će se iz košuljice u trenerku ali minute neće vidjeti. Na četvorci počinje Cousins, kasnije ulazi Casppi, dokazani NBA šuter, a tu rolu će vjerojatno igrati i Gay koji je najbliži ulozi small ball četvorke, plus je dobar skakač. Ispred njega su i Cauley-Stein i Acy.

Realnost: Baš kao i Rudež, ne vjerujem da ima budućnost u ligi. Jednodimenzionalni specijalac čija specijalnost nije toliko dobra da prikrije manjak talenta na ostalim razinama.

Marjanović

Stil: Div od 221 cm i 130 kilograma nastupao je prije dvije godine u Ljetnoj ligi za Hawkse i nije ostavio nikakav dojam. Ako se dobro sjećam, Atlanta ga je poslala kući prije vremena jer su na poziciji imali Muscalu i Noguieru kao mlade prospekte i draft pickove iz iste (2013.) godine. Marjanović je tada imao 25 godina i od tada se dosta toga promijenilo u njegovoj karijeri. U Zvezdi je bio centralna točka napada, Williams ga je hranio loptama, a konkurencija na poziciji u svim natjecanjima nije mu fizički mogla parirati dok je on trpao zicere i prometnuo se u ponajboljeg europskog centra. S obzirom na visinu i masu Marjanović se fino kreće, ali za europske prilike. U NBA-u će imati velikih problema jer je igra jednostavno prebrza za njega, a njegova koordinacija ekstremiteta nije idealna. U predsezoni  je imao problema s bazičnim primanjem lopte jer jednostavno nije bio spreman primiti je, i nije stigao popratiti akciju. Dok je europske centre jeo masom i fizikalijama protiv NBA društva to neće biti moguće, morati će više raditi da bi zabio poene, pa makar to bili i Spursi. Obrambeno će plivati usprkos visini. Prvo će se morati naviknuti na defanzivne 3 sekunde i to da ne može biti usidren u reketu kao u Zvezdi, a to daje dovoljno vremena NBA slasherima da ga napadnu dok se nije postavio. Skok igra je također pod upitnikom. U NBA-u nije dovoljno samo stajati pored obruča i skupiti skok kao što je to slučaj u Europi za nekoga tko ima 231 cm. Dosta stvari je ovdje stvar prilagodbe ali nisam siguran da je Marjanović igrač za NBA.

Rotacija: Kako netko misli da će on doći do minuta je misterij. Aldridge i Duncan su starteri, drugi par su Diaw i Aldridge. Drugu četvrtinu počinju Diaw i West, onda se vraća LaMarcus umjesto Diawa pa zatim Timmy umjesto Westa. Marjanović će minute vidjeti tek u garbage timeu, prilikom blowouta ili ozljede jednog od ove četvorice. Ne zaboravimo da je tu i omiljeni Popov specijalac Matt Bonner.

Realnost: Klupa i minimalni broj minuta. Konkurencija je jednostavno prevelika i radi se o dokazanim NBA igračima koji su upoznati s igrom i nemaju previše upitnika iznad svoje glave kao Marjanović.


IGRAČI ROTACIJE – Udrih, Teletović, Vujačić

Udrih

Stil: On je također prije igrač za ovu prethodnu kategoriju nego ovu, ali Udriha i ove godine čeka 20-ak minuta po utakmici i torpediranje dugih dvojki iz pick and rolla u čemu je mora se priznati jako dobar i realizira je s 50%. Pronašao je dakle hot spotove odakle šutira što je dobro za njegovu karijeru jer je trica pala na niske grane (27%), a sve manje je i asistencija. Očito ga cijene u Memphisu iz nekog razloga kada ne žele veće povjerenje dati Russu Smithu ili iz NBDL-a ili Europe dovesti nekog mlađeg revolveraša koji bi možda popravio napadački učinak klupe.

Rotacija: Ovdje je situacija jasna, Udrih je barem za sada backup Conleyju a iz rotacije će ga pokušati izbaciti Smith.

Realnost: 15-20 minuta po utakmici.

Teletović

Stil: Šut za tri u NBA-u bila je i ostala njegova specijalnost. Teletović trice može doista pogađati na različite načine s obzirom da se radi o visokom igraču. Nije kreator iz driblinga, ali jest pick and pop opcija, catch and shoot i spot up. Šuterski specijalist, obrambeno tanak, dakako, zbog manjka i fizikalija i eksplozivnosti kao i većina Europljana.

Rotacija: Markieff Morris je neprikosnovena četvorka na rosteru Sunsa koji će povremeno uskakati na peticu, ovisno o matchupu i rezultatu, pa bi Mirzi moglo ostati nešto manje od 20 minuta po utakmici. Glavni konkurent na poziciji 4 je Jon Leuer, još jedna potencijalna stretch četvorka (potencijalna jer kroz karijeru šutira 0,5 pokušaja s perimetra). Spomenuo bi još TJ Warrena, mladog prospecta Sunsa koji može igrati obje krilne pozicije, a koliko će ovisi o Hornacekovoj kreativnosti.

Realnost: Ukoliko bi se Mirza vratio na 39% šuta za tricu od prije dvije sezone u Netsima minute bi bile zagrantirane, ukoliko bi ostao na 32% što je imao lani sumnjam da bi Hornacek bio zadovoljan. Njegova trica i postotci mogli bi koncepcijski biti važni za Sunse koji su uspjeh od prije dvije godine ostvarili zahvaljujući Fryeovim sposobnostima da ubija s perimetra, a pozornost koju su onda obrane posvećivale Fryeu stvarala je prostor Dragiću i Bledsoeu za napadanje praznog prostora. Ova momčad nema baš pouzdanih tricaša. PJ Tucker je dobar korner tricaš, Knight kao spot up bekovska opcija, a ako ne ubrojimo potencijalne domete rookieja Devina Bookera, to je uglavnom to. Hornacek kao bivši šuter cijenit će Teletovićeve šuterske kvalitete ako i brojke budu kvalitetne. Ali svejedno ostaje igrač s klupe od 20-ak minuta po utakmici.

Vujačić

Stil: Nisam mislio da ću više ikada u životu imati potrebu spomenuti velikog Sašu, osim na kavi u internoj zajebanciji, ali eto, surprise surprise, Vujačić je opet dio NBA rotacije, i to Knicksa koji su ga odvukli od razmišljanja da zaigra u Libiji (zajebajem, mada nije daleko od realnosti) i dođe pomoći implementirati trokut kojeg je kao naučio igrati u Lakersima pod Philom. Ne znam u čemu on može pomoći kada su bekovi u triangleu sekundarne opcije, osuđeni na give and go akcije, cutove i povremene trice. Vujačić će se držati ovog posljednjeg što mu je bio i ostao trademark.

Rotacija: Trenutno je starter dok Afflalo ne zaliječi ozljedu, a kada se prvi bek oporavi Vujačić će voditi borbu za minute s Gallowayom koji je bez dileme korisniji NBA igrač.

Realnost: S obzirom da je Philov čovjek i Fisherov suigrač vjerojatno će vidjeti minute s klupe dogledno vrijeme. A onda kada trice stanu upadati, obrambeni minusi izađu na vidjelo i Knicksima loše krene Galloway će se nametnuti kao bolja igračka opcija.

GLUE – Bjelica

O Bjelici sam već sve napisao ovdje. On će doći na svoje, samo neka se malo privikne na igru.

ČETVRTE OPCIJE – Bogdanović, Dragić, Nurkić

Bogdanović

Stil: U Europi je bio jedan od fizički najmoćnijih bekova a u NBA-u je često izgledao bespomoćno protiv raznih fizikalaca na bočnim pozicijama. Obrambeno je bio i ostao problem posebno kada treba paziti na cutove i zatvaranje prostora iza leđa. Ali šuterski je u prvoj sezoni bio vrlo korektan – 35% za tricu, uz potrošnju klasičnog role playera vezao je primjerenu efikasnost od 56% TS-a. PER mu je bio ispodprosječan u odnosu na ligu a to nam govori da nije all-rounder. Asistencije, skokovi, slobodna bacanja, ukradene lopte, u tome je zakazao iako se to od njega vjerojatno nije ni očekivalo. Bogdanović nije kreator, ni za sebe ni druge. Povremeno si može iskreirati šut iz driblinga ali ne na konstantnoj bazi tijekom utakmice. Plus mu je igra leđima ali protiv slabijih dvojki. Drugima ne može kreirati jer mu kontrola lopte nije idealna, ali i spor je, nema brzinu za riješiti se čuvara. Zato je uzalud kukati Hollinsu kako želi agresivnijeg Bogdanovića kada ovaj nema kapacitete za to.

Rotacija: Hollins ne zna što s njim što je trend koji se nastavlja od prošle sezone kada je bio starter pa ga je Brown izbacio iz početne petorke. Brown je bio starter i u prvoj utakmici playoffa pa se opet Bogdanović vratio. Ellington je u ovom momentu startni shooting guard za Netse, potencijalno dobar šuter ali ne i bolji igrač od Bogdanovića jer je puno više jednodimenzionalan od Babe. Netsi tu još imaju Karaseva i Browna, ali mislim da će veći dio minuta na dvojci ipak igrati Bogdanović.

Realnost: Konkurencija na poziciji mu je takva da će sigurno imati 25-30 minuta, kao šesti igrač ili starter. Pametniji je i iskusniji za jednu NBA sezonu što nije mala stvar. Lani je već pokazao da može igrati četvrtu opciju, čak i u playoffu, i neke utakmice sam rješavati šuterskim bravurama.

Dragić

Stil: Dragić je imao breakout sezonu u već spomenutim Sunsima kada je u paru s Bledsoeom sijao paniku po NBA obranama. Vrhunski slasher, majstor tranzicije, učenik Stevea Nasha koji zna vrtjeti pick igru, trica mu nije primarna opcija, to su ipak ulazi, ali i nju će realizirati s pristojnim postotcima, dovoljnima da ga obrane moraju poštivati. Svejedno najkorisniji je kao dribble-drive igrač s loptom u rukama.

Rotacija: Dragić će samo ove godine dobiti oko 15 milijuna dolara od Heata pa je jasno da su dani Marija Chalmersa kao startnog playa Heata odbrojani. Mogli bi ih tek vidjeti zajedno na parketu u nekim momentima jer su kompatibilni. Chalmers je bolji šuter i defanzivac, Dragić je rekao sam dribler. Neprikosnovena jedinica Heata za +30 minuta po utakmici.

Realnost: Dragić ima dva problema u Heatu. Prvi je taj što ekipa igra ubitačno sporo. Sporiji od njih bili su samo Jazzeri. Nije pomoglo čak ni to što je Dragić došao nakon All-Stara, igra se nije ubrzala. Heat je igrao s užasno kratkom rotacijom i bez Bosha, s Wadeom na jednoj nozi, ali i s Jamesom je ekipa uvijek igrala na puno manji broj posjeda nego što je prosjek. Dragić je kroz cijelu karijeru igrao za trenere ili ekipe čiji su sistemi počivali na brzoj tranzicijskoj igri, na paceu i spaceu – Gentry, McHale, Adelman, Hornacek. U sporijem ritmu jednostavno ne koristiš njegovu najveću prednost – brzinu, trku i ulaze. Drugi Dragićev problem je Wade koji se voli igrati prvog playa u ovom vremenu kada više nije sposoban sebi kreirati poene na visokom levelu a istovremeno nije ni s trice pouzdan da bi glumio spot up opciju dok Dragić razbija obrane. Ovo će značiti više lopte u Wadeovim rukama, a više Dragića u roli šutera, što je bio i jedan od razloga zašto je iz Sunsa otišao gdje je imao sličnu situaciju s Bledsoeom. Kako god, sigurno mjesto startera i 15-6-3 u box scoreu na dnevnoj bazi su realnost.



Nurkić

Stil: Fizički izrazito dominantan centar, vrlo pokretljiv s obzirom na masu, zna se gurati u low postu, koristiti naučene trikove za trpati koševe, dobar skakač i pick and roll opcija, ali još uvijek ne zna kako pravilno koristiti činjenicu da je gromada od igrača. Nurkić je lani igrao oko 18 minuta, i za to vrijeme trošio 20% svih napada Denvera što se pokazao kao ipak malo prevelik zalogaj za rookie centra od 20 godina (znamo da centri uvijek sporije sazrijevaju i dosežu pune potencijale u odnosu na bekove npr.). Osjetilo se to na postotcima pa je imao samo 48% TSP-a (penali+dvojke+trojke – valjda to ne moram više ponavljati), što je dokaz da još nije njegovo vrijeme da bude volume potrošač. S penala je bio na 63%, a imao je samo 2,1 pokušaj prosječno s linije. Što je za centra i igrača koji je imao spomenutu potrošnju malo. Rasni centar mora imati puno više izlazaka na penale, a za njegovo dobro i bolje postotke s linije. Pozitivno je što je solidno završavao oko obruča – 58% uspješnosti.

Rotacija: U kontekstu Jokića spomenuo sam da osim Nurkića Denver i nema poštenog centra nego gomilu tweenera, kroz karijeru priučenih centara kao što je recimo JJ Hickson ili po potrebi Lauvergne. Da je zdrav, nema nikakve sumnje da bi Nurkić bio starter jer su u upravi Denvera već odlučili da će oko njega, Mudiaya, Gallinarija i valjda novog visokog picka slagati novu ekipu. Plus je za njega što mu je trener Mike Malone koji zna s visokim igračima i koji je s Cousinsom napravio veći napredak nego svi bivši treneri prije.

Realnost: Treba prvo vidjeti kako će ozljeda utjecati na njega, ali realno je da bude startni centar, s 25 do 30 minuta po utakmici. Ne vjerujem da će ga Malone u ovom stadiju karijere, a onda i nakon ozljede forsirati u većoj minutaži. Tu je dakako i još „gladnih usta“ koje treba nahraniti minutama. Izgubio je Lawsona koji ga je dobro hranio loptama, ali ima Gallinarija i Chandlera koji bi mu mogli prisutnošću stvarati prostor, a u je i Mudiay, još jedan dobar play s kvalitetnim court visionom ali s kojim tek treba razviti kemiju u igri.

OPCIJE – Vučević, Peković

Vučević

Stil: Vučević je u ovo odabrano društvo došao zahvaljujući lanjskoj potrošnji od 26% USG-a što je potrošnja otprilike druge napadačke opcije. Efikasnost je bila na prosječnoj NBA razini od 53,8%. Vuuuuuuučević se potvrdio kao napadačka sila zbog raznovrsnosti kako može zabijati, a u svakoj opciji je efikasan – oko obruča, kraća distanca, poludistanca. To nije mala stvar jer imaš visokog igrača koji može šutnuti, a može i iz posta zabiti. Ne zaboravimo da je Vooch izvrstan skakač, kako obrambeno tako i napadački što mu isto pomaže pri generiranju poena. Trenutno je bolja pop nego roll opcija ili mu ta uloga više odgovara. Problem je što obrambeno nije dovoljno prisutan, a s obzirom na visinu, masu i dobru pokretljivost nema razloga da ne bude. Lani nije imao niti jednu cijelu blokadu ili ukradenu loptu, što su poražavajuće stop brojke za centra. Profilirao se kao druga opcija, vrijeme je da poradi na obrani, počne malo više gledati kako zaokružiti svoju igru a malo manje pozornosti posvećivati osobnim brojkama. Ima jednu užasnu naviku koja iritira kada ga se gleda, a to je da često niti ne diže ruke kada se preko njega šutira nego odmah ide na skok, ili ako i digne ruku, čim se igrač dignuo na šut on je spušta i lovi skokove. Dakle, neosporno talentiran, ali i još jedan u nizu onih koje se voli označiti kao good numbers-bad team. Skiles bi ga trebao dovesti u red.



Rotacija: Nema tu puno priče, startni centar od 35+ minuta. Pravu zamjenu i nema. Tu je Dedmon kao energy guy i Jason Smith prvenstveno kao šuter s distance.

Realnost: Treba vidjeti kako će Vuk stajati s potrošnjom ove sezone, posebno ako Harris većinu minuta dobije na četvorci, onda bi se veći dio napada mogao prenijet na njega, a tu je i Oladipo koji će imati prostora za kamikaza ulaze dok je Vučević na laktu a Harris u korneru.

Peković

Stil: Ako sve bude prema planu Nurkić bi mogao biti tip igrača kakav je upravo Peković. Robusni centar koji će koristiti snagu i masu da trpa bez milosti. Nurkić ipak ima veći potencijal kao šuter, barem s kraće distance, ali i kao dodavač i obrambeni igrač jer je ipak nešto brži na nogama i s boljim pregledom igre. Pekmen je zato vrhunska pick and roll opcija, jedan od boljih NBA screenera i vrhunski finišer oko obruča usprkos tome što ima ravno 210 (za centre je uvijek bolje da imaju više, da su barem 7 footeri, Pek je 6´11˝) i nema kondorski raspon ruku kao ni atleticizam. Ali nebitno, čovjek sve snagom i snalažljivošću oko obruča kompenzira.

Rotacija: Slično kao i kod „nasljednika“ Nurkića, treba vidjeti u kakvom će se stanju vratiti nakon ozljede. Obojica zapravo imaju zajebane košarkaške ozljede. Crnogorac ima borbu s desnom Ahilovom, a Bosanac s koljenom. Ozljede su nešto na što će se nažalost morati naviknuti. Njihova fizička konstitucija je takva da će posljedice osjećati donji ekstremiteti, kao i kod većine centara. Pekovića i rotaciju Wolvesa sam spominjao u u priči o Bjelici u posljednjem pasusu. Ne znam kako će veteran u rebuilding ekipi do minuta pored nekolicine mladih prospecata koje treba razvijati, a tu je i legenda kluba Garnett koji će „jesti“ 15 minuta kada bude igrao. Trade se čini kao realna opcija.


Realnost: U trećoj i četvrtoj sezoni za Wolvese u kojima je odigrao glavninu utakmica i imao 30+ minuta Peković je plesao na granici potrošnje role playera i treće opcije. Ako bi dohvatio oko 30 minuta po utakmici za očekivati je da mu potrošnja ostane tu negdje ili se čak i smanji, sada kada je tu Towns kao potrošač na visokoj poziciji, Wiggins na krilu i revolveraš LaVine s klupe. Nadodaj Rubija i Martina i eto Pekmenu ipak nešto manje lopti. Ozljeda i oporavak će odraditi svoje pa će vjerojatno izgubiti i dio brzine što ima, skok je rješavao pozicioniranjem i tu ne bi trebalo biti problema, ali užarena telefonska linija s Beogradom bi mogao biti ometajući faktor.

Realno je za očekivati da će određeni broj igrača padati ili rasti u ovim mojim kastama, ovisno kako se sezona njihovih momčadi bude odvijala i ovisno dakako o njihovoj formi i učinku. ali prije nego se sezona zahukta ovo je moj realni pogled na stanje stvari, a kakav je vaš javite u komentaru ovdje ili na facebook stranici.

utorak, 20. listopada 2015.

CLIPPERS SMALL FORWARD


Doc Rivers napravio je dobar posao ovog ljeta čemu je prethodilo tragikomično ispadanje od Rocketsa u polufinalu Zapada, iako su Clippersi imali vodstvo od 3:1. Dvije najvažnije stavke Doc je odradio uspjevši tako sprati ljagu sa svog GM umijeća koje je nabacano zahvaljujući Riversovim lošim odlukama i trejdovima od kojih je najupečatljivije bilo rasipanje pickova u trajedovima, odricanje od resursa u vidu mladih igrača, dovođenja njegovih igrača ljubimaca (Hedo Turkoglu npr), kvazi-pojačanjima koje Doc nije uklopio u sistem Clippersa (Dudley, Hawes), i nepotizmom koji se očitovao u tome da je Rivers razbucao cijeli roster da bi u ekipu doveo svog sina.

Prva od dvije važne stavke ovoga ljeta pred Riversom bila je zadržati Jordana, u čemu je uspio. Priča koja je uključivala relaciju Rivers-Jordan-Cuban zaslužuje da se jednom prema njoj snimi film. Melodrama s elementima urnebesne komedije. Jordan nije „zapalio“ za Dallas pa navijači Clippersa i Rivers mogu odahnuti, jer koliko god Jordan imao felera u igri toliko je i izuzetno važan igrač za momčad i Docove sheme. Uz to, da je D.J. ovoga ljeta doista postao igrač Mavsa ekipa iz LA-a ne bi pronašla adekvatnu zamjenu jer centri takvog profila ne šeću ulicom i čekaju da ih se skupi. Clippersi bi vjerojatno i bez njega bili playoff ekipa na Zapadu zahvaljujući talentima Griffina i Paula ali ne bi bili pritajeni favorit za osvajanje titule što danas svakako jesu.

Drugi „check“ Rivers je stavio onoga momenta kada je potpisao gomilu korisnih rotacijskih igrača i sredio klupu. Užasno bolnu točku svoje momčadi zadnjih godina. Primjerice, Kliperi su lani igrali sa samo 7 igrača u rotaciji tijekom cijele sezone i playoffa. Potpuno nesposobni da se prilagođavaju matchupovima od utakmice do utakmice iz jednostavnog razloga što prilagodbe nisu imali s kim izvesti. Problem je sada riješen, Doc nema glavobolje više nego slatke brige kako slagati rotacije.

Jedan od zvučnijih poteza GM-a LAC-a bilo je dovođenje Lancea Stephensona. Neželjenog sina Pacersa pa onda i Hornetsa, za kojeg se Rivers odrekao svog promašaja – Hawesa, a njemu je dodao i Barnesa kako bi sve financijski štimalo. Odlaskom Barnesa Clippersi su ostali bez svog bočnog stopera, 3&D igrača koji je na perimetru radio ili se trudio obaviti prljavi posao u obrani. Na prvu se činilo da je sve jasno i da na njegovo mjesto uskače Stephenson, ali onda je Rivers potpisao Wesa Johnsona zatim i Paula Piercea, također small forwarde pa je u NBA javnosti unio dozu intrige koga će promovirati kao startera 29.10 u Sacramentu u prvoj utakmici nove sezone.


Tri su moguće opcije dakle, pa hajmo vidjeti koja je najbolja.

Wes Johnson

Prva stvar koju moramo pogledati kada procjenjujemo je li neki igrač za neku poziciju ili ne je njegovo fizičko-atletsko stanje. Johnson je visok 201 cm što je visina jednog Kawhija Leonarda, ima 98 kg, što su praktički idealne karakteristike za small forwarda. Na ove fizikalije moramo dodati još i wingspan koji iznosi suludih 215 cm što Johnsonu kao potencijalnom 3&D wingu Clippersa dodatno daje na značaju. Johnson inače ima 28 godina, a 2010. bio je čak četvrti pick na draftu, odabran od Wolvesa, ali nikada se nije dokazao. Ni u Wolvesima, a ni kasnije u Sunsima i Lakersima. Čovjek nikada nije postao ono što očekuješ da će 4. pick draft postati – važan kotačić ako ne nositelj franšize koja ga je draftirala. Minnesota ga je odabrala ispred aseva kao što su Cousins, Monroe, Bledsoe, Paul George, Sanders, Hayward. Razlog su bile upravo njegove fizikalije i atleticizam kojim je poharao konkurenciju na combineovima, razvalivši dužinom, skočnošću i brzinom. Navodno je ¾ košarkaškog terena mogao trčati jednakom brzinom kao John Wall. Svejedno, ne biraš igrača od 23 godine četvrtim pickom, jedino možda ako je LeBron James osobno.

Johnson tako zadnjih 5 sezona, provodi u klubovima koji nisu bili niti blizu playoffa kada je Wesley igrao za njih. Na kraju je od velikog prospecta postao veliki bust koji se smuca kao role player po franšizama koje se bore za pickove.

Svejedno, fizikalije i atleticizam su ostali, a u tome je Rivers vidio potencijal da od Johnsona stvori upotrebljivog 3&D igrača i čovjeka koji može uskočiti u Barnesove cipele. Johnson napokon dolazi u ekipu koja se bori za nešto, za rezultat. U povoljnijem kontekstu igrači ako što su Johnson znaju jako kvalitetno odreagirati, a to što će imati i odličnog psihologa u Docu, koji svojim „pacijentima“ beskrajno vjeruje svakako da nije na odmet. U Riversa možemo sumnjati je li top trener, ali da je top motivator i hendler ljudskih odnosa u svlačionici to svakako jest sama elita.  

Sad kada smo utvrdili da Johnson zadovoljava fizičko-atletske uvjete i da je upao u najpovoljniji kontekst u karijeri što bi trebao biti plus pogledajmo što se od njega očekuje na oba kraja parketa.

U napadu ako će Rivers startati s njim upada u petorku pored:

Paula – najboljeg playmakera NBA lige nakon Johna Stocktona

Redicka – ponajboljeg šutera lige koji je svojim off-ball kretnjama i korištenjem screenova od visokih igrača u stanju otvarati prostor svima ostalima

Griffina – ponajboljeg all-round power forwarda, triple-threat kreatora prve klase

Jordana – napadački bolno limitiranog ali kojeg obrane poštuju i ne mogu ga recimo kao Ašika ostavljati samoga na 3 metra od koša jer alley-oopovi lete kao avioni na aerodromu u Atlanti.

Lani je Barnes imao vrlo jednostavnu rolu koja čeka i Johnsona. Pozicioniraj se u korneru i čekaj otvoren šut. Dakle Johnson će biti spot up šuter s trice što je do sada u karijeri obavljao malo bolje od prosjeka, trica mu je na 35% kroz karijeru. Od njega se neće tražiti ono što je radio kada je tek došao u ligu kada su se Wolvesi nadali da su uboli strijelca kreatora. Za Johnsona u Clippersima nema spuštanja lopte na pod. Ako si sam - šutiraj, ako si zatvoren -  traži dodavanje za Paula do sebe ili Griffinu u post. I na ovo moramo nadodati istrčavanje tranzicije koju maestralno vuku Paul ili Griffin. Igrač Johnsonove brzine to mora iskoristiti za lagane poene.

Vrlo važno će ipak biti da Johnson pogađa tricu kao i da se nauči na korištenje praznog prostora koji samim postojanjem na parketu stvaraju Paul, Redick i Griffin. Trenutno u predsezoni Johnson ne briljira na trici i šutira je 30% što je nedovoljno i ispodprosječno. Mislim, na njegovu tricu se (kao i na Barnesovu prije njega) nikada nećeš moći pouzdati, s njom ćeš se morati češće znati nositi. Ali ukoliko se dovede na prosjek karijere od 35% to će već biti korak naprijed, u odnosu na predsezonske utakmice. To je nekakav minimum. Svojim tricama će natjerati obrane da ga poštuju jer ako ih neće pogađati, Clippersi će trebati suludo efikasne partije svog udarnog napadačkog trojca, jer će osim Jordana u napadu imati još jednog igrača manje, a igra 3 na 5 u napadu vjerojatno bi bila previše i za genijalce poput Paula, Redicka i Griffina.

Što se druge napadačke uloge tiče, Johnson će morati raditi i bez lopte, što kroz karijeru baš i nije naučio iako je radio s mastermindovima poput Adelmana i Gentryja, trenera kojima su kretanje igrača i lopte glavni postulati. Paul je fantastičan dodavač, to svi znamo, sve što trebaš je poštovati akcije, naučiti šablonske kretnje, otvarati se, a jebiga, moraš i obrane čitati i Paul će te naći na ziceru. Griffin je jedan od boljih point-forwarda u ligi, ako ne i najbolji, a uz to kada je u postu često zahtjeva udvajanje što bi također moglo otvoriti prostora Johnsonu. Pa čak i 1-5 pick and roll Paul-Jordan otvara prostora jer kao što sam rekao obrane poštuju Paulov mid range šut ali i Jordanove letačke mogućnosti.

Što se obrane tiče Johnson nije ni pod razno netko koga bi mogli nazvati stoperom, ni za živu glavu elitnim stoperom. U zadnjoj sezoni igrajući za Lakerse nije ostvarivao impresivne brojke. Prosjeci šuta igrača koje bi čuvao uglavnom bi rasli kada bi on pazio na njih, u odnosu na prosjeke koje su isti igrači ostvarivali tijekom sezone. Čak ni u golim box-score brojkama nije idealno. Nema niti jednu cijelu ukradenu loptu kao ni blokadu što bi igrač njegovih atletskih potencijala trebao ostvarivati.

Lakersi su s Johnsonom na parketu primali 111,4 koša na 100 posjeda, a bez njega 109,6. Od 5 postava Lakersa lani koje su ostvarile prosječan DefRtg i odigrale 70 minuta zajedno ili više 4 su uključivale Johnsona pa je to ipak tračak nade za Riversa i LAC. Iako postotci igrača koje je pazio sugeriraju da Johnson mora bolje, njihov PER je bio prihvatljiv i iznosi 13,1 što je prosjek lige.

Činjenica je da je lani Johnson igrao u drugoj najgoroj obrani lige nakon Wolvesa i s igračima koji su totalne trube u obrani i ne mogu čuvati ni svog čovjeka a ne paziti nekome leđa. U Clippersima ga opet čeka povoljniji kontekst. Odličan obrambeni playmaker i jedan od boljih obrambenih centara, te zahvalan team defender – Redick. Svejedno, ako ostane u petorci, a sve upućuje na to da će Johnson startati na SF-u Johnson će morati biti spreman dati svoj obol i svakodnevno se tući s Durantima, Anthonyjima i Jamesima ovoga svijeta, a po potrebi i s Thompsonima, Hardenima i sličnima.

Jasna mi je Riversova kocka s njim. Nema nekog osobitog razloga da Johnson ne igra ili da ne nauči igrati bolju obranu nego je to do sada bio slučaj. Nije idealan u izolacijama, nije idealan ni kao team defender, često mu se događa kašnjenje u rotaciji ili početničke greške da gleda loptu a ne igrača. Uz to nije ni dovoljno agresivan. Prosječno skuplja samo 2,1 prekršaja po utakmici, a postoci igrača koji bolje šutiraju preko njega, ali i ukradene lopte i blokade jasno pokazuju da nije dovoljno agresivan.

Ali zahvaljujući idealnim fizičkim predispozicijama nade za njega ima. Posebno sada kada će mu leđa čuvati Jordan, a na lopti će imati Paula. Preko igrača s 201 cm visine i 210 cm rasponom ruku nije lako šutnuti, a zahvaljujući brzini koju posjeduje nije mu lako ni pobjeći.  Sada je na njemu i Riversu da atleticizam i fizikalije uspješno kanaliziraju na parket.

U svakom slučaju, ovo je must-win sezona za Johnsona, ako u budućnosti misli zaraditi nešto od košarke i ako ne misli ostati upamćen kao jedan od većih draft bustova u novijoj NBA povijesti.



Lance Stephenson

Stephenson je puno poznatije i razvikanije ime među NBA svijetom pa nema potrebe da ga detaljno seciram kao Johnsona. Zato ću radije povući paralele između njega i Johnsona kao potencijalnih startera.

Do dolaska u Charlotte Stephenson je bio na glasu kao raznovrsni bek koji može braniti tri pozicije, može šutirati, napasti ulazom, sjajan je skakač, vrti pick and roll i uz sve to na parket donosi dozu ludosti i energije koju nekad nije lako obuzdati i ima tendenciju da postane štetna ali je uglavnom pozitivna.

Ipak, Lance je čudan lik, mušićav i djetinjast što je sve izašlo na vidjelo već u prvoj i jedinoj sezoni s Hornetsima. Iako je spretan s loptom nije pretjerano pouzdan slasher ili kreator svog šuta. Loptu gnjavi i previše je zaljubljen u nju, a u Charlotteu trica mu je pala na mizernih 17%, iako ih je prethodne dvije sezone kao Pacer gađao 33 i 35%.

Bacio je i ovdje Rivers kocku te odlučio dati novu šansu Lanceu pouzdavajući se u svoje sposobnosti stričeka u vrtiću ili odgajatelja u popravnom domu.

U usporedbi s Johnsonom Lance je niži 5 cm i ima nešto manji raspon ruku pa je i manje idealan za poziciju niskog krila a primjereniji poziciji niže, onoj beka šutera. Također, čovjek je lani šutirao 17% za 3, a u predsezoni nastavlja s lošim šuterskim predstavama. Za tricu je u 4 utakmice šutirao 1-7, a ukupni field goal iznosi mu 23% (6/26). Dakle ovdje prednost ima Johnson, koji ne zna s loptom kao Stephenson, koji nije kreator ali koji je efikasan u svojoj ulozi što je na kraju jedino bitno.

Prednost koju Lance donosi u odnosu na Wesa je kontrola lopta i sposobnost da odigra dobru obranu na jedinicama i odmori Paula. Stephenson može biti koristan jer može vrtjeti pick and roll, što Johnson ne može, a to je korisno u situacijama kada prva 2 na 2 akcija ne prođe, ali lopta promijeni stranu, sad je na weak strani pa Stephenson opet može staviti obranu na kušnju. Stephensonu bi ta rola sekundarnog playa odgovarala, ali ne znam kako bi to podnio Paul koji također voli držati loptu u rukama, ali i Lance na parketu sa starterima značilo bi manje lopte za Griffina na visokom postu i izolacijama na niskom bloku. Pitanje je i kome će Stephenson kreirati osim JJ Redicku. Paul, ako isključimo poludistancu koju sam sebi kreira, nije šuter, a Griffin još nema tricu u arsenalu. Zato bi ova Stephensonova kvaliteta drugog playa bila primjerenija nekom slash and kick sistemu u kojoj će on okružen s tri šutera sa slabe strane ulazom i povratnim loptama kreirati zicere na trici.


Obrambeno je Stephenson kvalitetniji od Johnsona, ili ako baš hoćete dokazao se u playoffu. Ali opet, bio je igrač Pacersa koji su tih godina obrambeno dominirali i oko sebe je imao još 4 pouzdana obrambena igrača. I bez toga je Lance pouzdan 1 na 1 defanzivac, ali njegove napadačke vještine nisu komplementarne s glavnim polugama napada LAC-a – s Paulom i Griffinom, a čisto sumnjam da će Rivers s nemirnim duhom kao što je Lance pokušati narušiti harmoniju i uigranost najboljeg napada lige. Ironično, ali manje talentiran igrač (Johnson) s vještinom koja paše uz Paula i Griffina je trenutno za mene bolja opcija od napadački raznovrsnijeg igrača (Lance).

Ok, ako Lancea i preselimo na klupu, a Johnsona instaliramo kao startnog small forwarda opet imamo problem jer u tom slučaju nam drugu postavu čine:

Rivers – nema šanse da mu tata opet ne da velike minute
Crawford – ponajbolji šesti igrač lige
Lance
Pierce – small ball četvorka, uloga u kojoj je briljirao u Washingtonu
Smith – small ball petica po uzoru na Draymonda Greena

Vrlo problematična petorka jer imaš 3 nepouzdana šutera (Rivers, Lance, Smith) od čega dvojica imaju groznu selekciju šuta (Lance, Smith). Onda opet imaš dva gunnera na sve to (Lance, Jamal), pa onda opet igrače koji vole daviti loptu (sva četvorica), Piercea koji je autoritet ovdje i koji će sigurno pokušati sebi priskrbiti koji napad više itd. Kako ovo riješiti?

Jednostavno. Pametnim rotacijama. Rivers će sada kada ima ljudstva moći puno više miksati startne postave s drugom postavom, odnosno startere „razbijati“ igračima s klupe nakon 4-5 minuta prve četvrtine, a klupu u drugom kvoteru starterima, kako se već i slažu rotacije.

Paul Pierce

Još su nam svježa sjećanja kako je Pierce skupa s ostatkom Wizardsa razvalio Raptorse u prvoj runi, a onda i protiv Hawksa pružio odlične partije. The Truth ima još nešto soka u sebi da pruži takve partije kada je to potrebno. Možda vam je to promaknulo, ali The Truth je prošle sezone za Washington u regularnoj sezoni igrao samo 26,2 minute prosječno, što je za više od 9 minuta manje nego što mu je prosjek karijere.

Prije par dana proslavio je svoj 38. rođendan zbog čega (a i zbog kojeg kila viška) više nije realno očekivati njegove bravure kao nekada tijekom regularne sezone. Čovjek je usprkos godinama ipak pronašao i u današnjoj košarci svoju rolu i po stare dane Pierce kampira na trici koju je gađao u regularnoj sezoni s 39% uspjeha, dok se u playoffu ta učinkovitost i povećala na nenormalnih 52,4%. Dakle da odigra onu 3 u 3&D roli reference ima. U obrani je stvar ponešto drugačija. Premda je i dalje žilav „starac“ Pierce više ne može lateralno i nikako drugačije pratiti igrače u obrani, i zato mu savršeno pristaje, u eri small balla, uloga lažne četvorke. Iz istog razloga su Lance i Wesley primjereniji ovoj ulozi niskog krila.

Da je ovo Pierce od prije 4-5 godina, savršeno bi se uklopio u ovaj roster Clippersa svojom all-round igrom, ali Pierce s 38 na leđima ne može više podnijeti starterske minute, i zato mu definitivno najbolje odgovara rola specijalca s klupe. Ali nema sumnje da ćemo ga viđati i u postavi sa starterima na niskom krilu, posebno kada dođe playoff. Clippersi su skloni različitim brain-fartovima u clutch situacijama a prisustvo ovakvog veterana testiranog u najrazličitijm mogućim bitkama i čovjeka koji ima muda do poda kada treba preuzeti odgovornost biti će jako važna. Tu onda možete zaboraviti na Lancea, Jamala i Wesleyja da zatvaraju utakmicu na vanjskoj poziciji uz Redicka i Paula. Pierce je oličenje clutch igrača za razliku od većine „clutch šminke“.


Pick one

Tko je starter u nekoj momčadi najčešće nije uopće ni bitno jer pametno posložene rotacije, dobre postave, balans obrane i napada su puno važniji. Postoji X primjera u kojima lošiji igrači startaju na nekoj poziciji na početku prve i treće četvrtine pa ih više ne viđamo u rotaciji po četvrtinu i pol. Startne pozicije su puno bitnije u playoffu, kada se rotacije režu, igra usporava i svaki su poen ili obrana zlata vrijedi. Tada nema prostora za minus igrače i tada uvijek startaš s najboljima. Možda je važnije pitanje u regularnoj sezoni tko završava utakmice, ali to je za neki drugi tekst o Clippersima.

Stephenson i Pierce su talentiraniji i bolji igrači od Johnsona, ali kod prvog je problem što je često sila koja remeti kozmički mir u svemiru što Riversu ne treba, a ni ne uklapa se u sistem pored Paula kao još jedan dominantni davitelj lopte, a još manje kao igrač koji ne može ocean pogoditi. Drugi je u godinama kada je bolje i pametnije od njega tražiti što manje toga kroz regularnu sezonu. Obojica bi do izražaja možda mogla doći u playoffu ako Johnson ne popravi obranu i šut. Tada će njihovi individualni talenti i iskustvo izaći na vidjelo.

Dakle, ako moram birati startnog small forwarda Clippersa onda izbor pada na Wesa Johnsona. Ako uspije održati makar prosječan postotak trice i podigne agresivnost u obrani Clippersi će dobiti zahvalnog člana rotacije, igrača koji fino zaokružuje već dokazano ubojitu četvorku.

petak, 16. listopada 2015.

HOIBERG U KORIDI (NBACro)




Fredrik Kristian Hoiberg zvani The Mayor upravljati će igrom Bullsa u narednim sezonama. Njegov ofenzivni playbook čisti je sex, a o čemu se radi pročitajte u "povratničkoj" kolumni za NBACro.