jj910

jj910

ponedjeljak, 31. kolovoza 2015.

Najava EuroBasketa (2) - Somos Equipo

Španjolci su lani na SP-u u svojoj državi trebali još jednom demonstrirati silu, prošetati se kroz raspored koji im je bio idealno naklonjen, a onda se u finalu potući s Amerikancima za zlato. U meču u kojima su ih mnogi držali za favorite. A onda im je klasični španjolski „siesta“ mentalitet u kombinaciji s trojcem Heurtel-Diaw-Gobert presudio u četvrtfinalu, ponizivši ih pred vlastitom publikom te tako pokvario oproštaj jedne velike generacije koja je dugo trajala i osvojila sve što se moglo osvojiti. Espana SP 2014, trebao je biti dostojan oproštaj od reprezentacije legendi poput Reyesa, Pau Gasola, Navarra, Calderona.

Usprkos neuspjehu koji je jednako kao i uspjeh trebao biti trigger za promjene na rosteru Španjolci se nisu odlučili za potpunu smjenu generacija. I dobro su napravili. Bolje, dostupne igrače koji žele igrati na ovom EP-u od Reyesa i Paua konkretno, koji su pripadnici stare garde, ionako nemaju. Drugo, treninzi s njima dvojicom biti će dobar primjer mladim igračima u reprezentaciji koji „odrastaju“ s iskusnim veteranima. Treće, nema nikakve potrebe tjerati iz reprezentacije igrače koji mogu pomoći, bez obzira na godine. Igrač je dobar ili loš, može pomoći ili ne može, a koliko ima godina je nebitno. Pau Gasol je all-star u 35-oj, Reyes igra sezonu života za Real u također 35-oj. Pa nije reprezentacija valjda ta gdje ćeš kaliti čelik, odnosno gdje će mladi skupljati iskustvo samo zato jer su kao potencijal, i to sve nauštrb veterana. Dobar potez Španjolaca u svakom slučaju postepeno mlade igrače uvoditi u selekciju te ih kombinirati sa senatorima.



Evo rostera Furije:

PG: Ribas, Sergio Rodriguez, Vives
SG: Lull
SF: Rudy, Claver, San Emeterio
PF: Mirotić, Reyes, Aguilar
C: Pau, Hernangomez

A sada idemo vidjeti gdje su im plusevi a gdje minusi nakon kojih bi trebali dobiti nekakav opći uvid u snagu Španjolaca.

PLUS

Iskustvo i kontinuitet

Udarni igrači Španjolske mahom su prave iskusnjare što se tiče godina, broja nastupa za reprezentaciju, trofeja koje su osvajali igrajući ključne role. Pa tako imamo osim Paua i Reyesa koje sam spomenuo, Llulla s 28 godina, Rudyja s 30, Sergia Rodrigueza s 29, Ribasa s 28, San Emeteria s 31. Godinama igraju zajedno u klubovima i reprezentaciji a poznaju se iz španjolske lige pa im uigravanje neće biti nikakav problem. Pridodajmo svemu ovome Scariola koji je s ovom reprezentacijom osvajao 2 puta Eurobasket, 2009 i 2011. Na tim rosterima koji su osvajali titule bili su Gasol, Reyes, Claver, Rudy, Llull i San Emeterio, što znači da ova Španjolska družina odlično poznaje zalizanog Talijana trenera u Armani odijelu, ali isto tako znaju i kako se osvajaju titule i prvenstva.

Poseban je naglasak pri svemu tome na petorku iz Real Madrida - Lull, Rudy, Sergio, Reyes i Mirotić koji je tamo bio sve do prošle sezone. Ova petorka može igrati zatvorenih očiju zajedno i upravo je ova petorka lani (uz dodatak Bourousisa i Carrolla) igrala uvjerljivo najbolju košarku u Europi (do finala španjolskog prvenstva i finala Eurolige). Ne samo najbolju na način da su razvaljivali protivnike, već igrali i ultramodernu 4-out košarku udarajući visoki tempo, hrpe trica i gomilu slash and kick igre forsirajući svoje bekove haklere. Mirotić je ove sezone otišao, ali tri beka + Reyes su opet ponudili vrhunsku košarku, ovoga puta ne toliko atraktivnu zbog konzervativnijeg Lasovog sistema s 2 klasična centra ali rezultatski bolju jer su osvojili sve što se moglo osvojiti.



Napad

Rotacija
Nisam previše obraćao pažnju na Španjolsku u pripremnom periodu. Pogledao sam prvu četvrtinu utakmice s Makedonijom od prije nekoliko dana. Sasvim je jasno da će Scariolovi starteri biti Ribas-Lull-Rudy-Mirotić-Gasol.

Ribas je možda iznenađenje kao starter ispred Sergia Rodrigueza svima koji su tek površno pratili ACB španjolsku ligu. Bivši play Valencije, od "jučer" play Barcelone, Ribas upravo je ono što treba Španjolcima u petorci što se napadačkog dijela igre tiče. Razigravač koji odlično kontrolira tempo utakmice, ima dobar pregled terena, zna zavrtjeti pick and roll akciju, ali odličan je i u spot upu. Za tricu je u španjolskoj ligi šutirao 45,8% iz 3,4 pokušaja, a nešto slično i u Euroligi.

Na drugoj strani Chacho Rodriguez će ostati u svojoj klasičnoj roli iz Real Madrida, a to je ona vođa druge navale i šesti igrač za prste polizati.

Llull će odrađivati također spot-up rolu jer dribler kao i kreator nije i njegov učinak ovisi o broju serviranih lopti od strane suigrača, dok to ne vrijedi za Rudyja Fernandeza koji može napasti iz driblinga i kreirati sebi. Mirotić je klasični missmatch za skoro sve četvorke na turniru zbog svojih all-round vještina, a Pau Gasol će biti prva napadačka opcija i igrač koji će trošiti najviše lopti i preko kojih će ići većina akcija.

Mirotić-Gasol

Ovo je napadački uvjerljivo najbolji centarski tandem na turniru. Obrambeno upitan o čemu nešto više kasnije, ali napadački nitko do startera iz drugih reprezentacija ovom dvojcu ne može vode dodati. Zbog bolje ravnoteže obrana-napad u centarskoj liniji Španjolskoj bi bilo bolje da imaju mlađeg Gasola, ali i Pau nudi dosta opcija.

Gasol i u 35. ostvaruje dobre brojke za Bullse. Pomalo napumpane reći će neki, ali neosporno je da je s njim napad Bullsa živnuo kao rijetko kad pod Thibodeauom. Pau će biti fokalna točka napada Španjolske na sličan način kako je to bio i Marc u godinama dok Pau nije bio u reprezentaciji. Dakle, kreiranje s visokog posta, handoff igra, roll akcije, ali i lopta na niskom bloku i šutevi s poludistance. Gasol još uvijek ima zavidnu leđnu tehniku kao i mekanu ručicu. Zbog svega ovoga je klasična triple threat opcija na centru, a mislim da nitko na turniru tako nešto nema baš na centarskoj poziciji (ne, Valanciunas nije taj). Dobra stvar za Španjolsku je što ni Srbija, ni Turska, ni Italija, pa ni Njemačka nemaju na centru nekoga tko bi mogao parirati Gasolu i držati ga pod kontrolom. Opcija može biti udvajanje, zapravo ne može, jer će te onda bekovi tricaši zasuti tricama. Definitivno čovjek i igrač koji može ići na 20+ poena prosjek u grupnoj fazi natjecanja ako to bude potrebno. A i dalje kroz turnir dok ne naleti na Goberta i društvo koji će ga isprebijati.

Mirotić je idealan partner Gasolu. Igrač koji je u Realu a onda i u Bullsima naviknuo igrati na perimetru kao stretch četvorka. Samo što Nikola nije jednodimenzionalna lažna četvorka nego igrač zahvaljujući kojemu svaki napad dobiva na šarmu. Može sebi kreirati šut i usprkos tome što ima 208 cm nije mu problem spustiti loptu na parket i napasti (sjajni fakeovi, jedni od uvjerljivijih koje sam ja gledao). To mu daje veliku prednost u odnosu na ostale četvorke, posebno europske koje ga ni dok je igrao za Real nisu znale braniti iako je i on kupio plodove općenito sistema Madrida. Mirotić će i u kombinaciji s Gasolom visjeti na perimetru, postavljati blokove za pick and pop, šutirati trice te napadati 1 na 1 iz izolacija koje mu ponudi Scariolo. Zbog ovoga je kompatibilan s Gasolom koji će operirati po reketu, a u prvoj četvrtini utakmice protiv Makedonije vidio sam nekoliko situacija u kojima su Mirotić i Gasol igrali 2 na 2 protiv svojih čuvara, a bilo je nekoliko i high-low kombinacija.

U svakom slučaju, ovaj dvojac jamči vrhunski napad s centarskih pozicija i vrhunsku zabavu za neutralne promatrače, dok se protivnici s razlogom trebaju pribojavati jer kompletnijih i talentiranijih napadača iz centarske linije nema.



4-out/side to side attack/šuterski potencijal
Scariolo je kao i većina trenera do prije nekoliko godina forsirao 3 out-2 in sistem s klasičnim centrom na jednom bloku i klasičnom četvorkom na drugom bloku. A onda je kako sam kaže, otkrio spacing, sav prostor koji se dobije za napadanje iz kretanja bez lopte, ili koji centar dobije u low postu samo zato jer četvorka može šutirati trice, ili koji bek dobije za napadanje s loptom, ili koji bek i centar dobiju za 2 na 2 igru. Zbog ovoga je Mirotić ključni čovjek ove momčadi. Ukoliko on bude mogao pogađati trice (a dokazano može u Europi) svi ostali če imati više prostora i napad će biti protočan. Sergio i Pau mogu vrtjeti pick, Rudy napasti iz driblinga, Pau igrati leđima bez straha od udvajanja, bekovi i krila napadati prostor cutom.

Protiv Makedonije sam vidio da lopta juri po perimetru kada se zavrti akcija. Osnovna akcija Španjolaca je klasični pick and roll ili pick and pop koji zahtjeva rotacije od obrane prema unutra nakon čega ball handler traži slobodnog igrača po perimetru koji šutira ako je sam, ili prosljeđuje loptu prvom do sebe i tako dok ne preslože obranu i netko ne ostane sam na trici, i to je takozvani side to side koji su Španolci doveli do savršenstva.

Svi igrači iz petorke Španjolske mogu bez problema šutirati s raznih pozicija. Ako startnoj petorci dodamo Rodrigueza, Aguilara, San Emeterija, pa čak i Reyesa onda imamo 9 igrača koji mogu bez problema šutom s perimetra torpedirati svaku obranu.

MINUS

Obrana

No Marc-no D
Nakon dugo vremena Španjolci će morati igrati bez Marca Gasola (Ibaku ne računam jer se tek sporadično pojavljuje na turniru, bez značajnijeg ili presudnog učinka za razliku od Big Burritoa). Mlađi Gasol je jedan od najboljih obrambenih centara u NBA ligi, samim time i u Europi. Igra u Europi mu je bila tim lakša zato jer je mogao biti parkiran u reketu i korigirati kao obrambeni libero sve pogreške svoje obrane, što je radio sve ove godine fantastično, a istovremeno je odlično pazio i na individualni matchup protiv Krstića, Tomića i Valanciunasa ovoga svijeta. Stariji Gasol teško da može ponuditi takvu svestranost ali vjerujem da može makar djelomično.
Pau je visok 215 cm a europskim bekovima i krilima koji nisu obdareni atleticizmom i fizikalijama nije baš svejedno jurišati na takve divove, bez obzira koliko oni bili mekani kao Pau. Scariolo će sigurno i njega držati čvrsto usidrenog u reket, neće kao ni u Bullsima daleko letjeti prema perimetru, a ključno će biti da smeta visinom i rasponom ruku.

Less press?
Pitanje je kako će Scariolo posložiti obranu na perimetru. Zbog prisustva Marca Gasola u pozadini sve ove godine španjolski bekovi predvođeni Lullom, Rubiom i ostalima mogli su igrati jaki presing na loptu, kockati se na linijama dodavanja. Sa starijim Gasolom to neće biti jednostavno ponavljati jer Pau se ne postavlja u pozadini i ne kreće se kao mlađi brat, zato vjerujem da će bekovi na perimetru zaigrati nešpto opreznije, s manje žestokog pressa nego zadnjih godina. Ali opet, ako oduzmeš press obranu, kockanje s ukradenim loptama, oduzeo si dio šarma Španjolcima kojima je tranzicija jako bitna kao i poeni koji proizlaze iz nje.

Gasol/Mirotić
Koliko god su napadački savršeno komplementarni toliko obrambeno nisu najidealniji tandem. Skakački su korektni i pouzdani, pa čak i u 1 na 1 obrani ali u nekoj sistemskoj obrani baš i ne jer ni jedan ni drugi nisu rim protectori, ne mogu preuzimati u obrani, Gasol je lagana meta u pick and rollu, nisu atlete iako imaju zavidnu visinu i dužinu. Već sam rekao gore da se Pauove manjkavosti mogu korigirati odnosno djelomično maskirati konzervativnijom obranom. Međutim i dalje je pitanje tko who helps the helper? U onom momentu kada je Pau na pomaganju prilikom ulaska beka u reket tko njemu čuva leđa? Može li to Mirotić raditi na konstantnom levelu? Može li Mirotić preuzeti patroliranje reketom dok Pau ratuje s Pleissom, Raduljicom ili Bargnanijem? Nikola je u Bullsima pokazao da nije baš tako svilen kao što se čini i da može odraditi prljavi posao u obrani, ali hajde da vidimo može li to ponoviti bez Butlera, Snella, Noaha ili Gibsona.

Tko čuva Batuma? Tko čuva Teodosića?
Španjolci i dalje nemaju bočnog stopera. Batum može za doručak pojesti najboljeg obrambenog igrača Španjolaca Rudyja Fernandeza. Ribas, Rudy ili Llull ne mogu paziti na Teodosića. Općenito je ta vanjska perimetar linija Španjolaca jako niska, mršava i nema atleta u njoj koji mogu braniti nekoliko pozicija. Francuzi za Batume i Teodosiće imaju Batuma i Gelabalea, Srbija ima Kalinića, Španjolci nemaju takve klase. Zato i igraju ili su igrali žestoki presing, kako bi sakrili manjak centimetara i manjak atleta na perimetru te je sve to Marc nadoknađivao u pozadini obrane.

Klupa
Španjolci i nemaju neku širinu na rosteru i prijašnjih godina su bili puno duži i dublji na klupi. Rodriguez i Reyes će vrlo vjerojatno odraditi svoj dio posla, ali tko ostaje nakon njih i u slučaju možebitne ozljede nekog startera? Uglavnom jednodimenzionalni igrači tipa Aguilar, San Emeterio ili mladi Hernangomez koji ni u svojim klubovima ne igraju bitnije role. U usporedbi s Francuzima, Španjolci su puno kraći u rotaciji.


Chokeri
Već 2-3 godine gledam chokeanje španjolskih klubova i reprezentacije u gustim završnicama. Sjetimo se samo Real Madrida i finala protiv Olympiacosa ili Maccabija kada su njihovi bekovi nestajali s parketa, isti oni bekovi koji su starteri u reprezentaciji. Ništa bolji nisu zadnjih godina ni u reprezentaciji. Lull je vjerojatno najveći choker kojeg su moje oči vidjele, Rudy redovito nestane, dok se Rodriguez trudi nešto napraviti ali rijetko kada uspije. Za guste završnice imaju Gasola ovog puta, iako bi Scariolo barem za 5 zadnjih minuta guste završnice volio imati Navarra La Bombu, odnosno nekoga s cojonesima. U slučaju guste završnice možete biti sigurni da će spomenuti chokeri nestati s parketa, a na 0:0 u zadnjoj minuti utakmice Španjolska-Grčka ili Srbija-Španjolska stavio bi i kuću i okućnicu na „pravoslavnu braću“. Uglavnom da skratim: nimalo ne vjerujem ključnom španjolskom trojcu na perimetru u zajebanim završnicama jer nisu toliko dobri hakleri kao što se ponekad čini, barem ne da bi rješavali utakmicu svojim potezima ili donosili prave odluke.

Zaključno

Gotovo sigurno će Furija imati najbolji napad turnira. Previše je tu napadačkog talenta na raspolaganju da ne bi trpali u velikim količinama. Pitanje je samo mogu li suludo dobrim napadačkim učinkom nadoknaditi obrambene minuse koji su očiti. Nemaju ni blizu dobru obrana-napad ravnotežu kao Francuzi koji na svakoj poziciji imaju kvalitetno rješenje. Španjolci nemaju ni na jednoj. Zato im ne bi dao prednost u potencijalnom finalu, već ih svrstavam u rang sa Srbijom kao ekipama koje mogu izazvati Francuze ali barem na papiru imaju više minusa od Francuza.

petak, 28. kolovoza 2015.

Najava EuroBasketa (1) - Aux armes, citoyens

Individualni talent. Šampionski mentalitet. Iskustvo. Atleticizam i fizikalije. All rounderi. Two way igrači. Hakleri. Skakači i fajteri. Šuteri. Aktualni europski prvaci Francuzi imaju sve, a po nabrojanim karakteristikama mogu im parirati samo Amerikanci. Ne čudi zato da su apsolutni favoriti za osvajanje (obranu) naslova europskog prvaka.

PG: Parker, Diot

Vincent Collet iznenadio je sve neutralne promatrače izostavljanjem nominalno prvog playa sa svjetskog prvenstva u Španjolskoj Thomasa Heurtela. Umjesto njega tu je povratnik u reprezentaciju Parker, a njegova alternativa je Antoine Diot koji nije bolji igrač od Heurtela ali je Colletov čovjek koji se s njim u Strasbourgu druži već 3 godine. Eto, moguće je i u Francuskoj, a ne samo na Balkanu, da trener u reprezentaciju poziva čovjeka samo zato jer je „njegov“. Samo, za razliku od balkanskih prilika, Collet ima opravdanje i pokriće u rezultatskim uspjesima tako da nitko u Francuskoj na ovu odluku nije ni trepnuo.

Zagrebemo li ispod površine možemo pronaći i taktičko-košarkaške razloge zašto ipak Diot ispred Heurtela koji je moram priznati bio jedan od boljih igrača u Španjolskoj na SP. Diot je nešto bolji defanzivac, viši je 5 cm od Heurtela i koristan je bez lopte kao spot up opcija u napadu. Heurtel je također kvalitetan šuter, ali u napadu više voli operirati s loptom kao primarni razigravač. Imati Parkera i Heurtela značilo bi imati dva poprilično slična igrača na jedinici dok s Diotom ipak imaju opciju više, premda opet ponavljam, da sastavljam momčad, odabrao bih Heurtela u svako doba dana i noći jer je talentiraniji od Diota. Antoine će dobro doći Colletu da odmori Gelabalea i Batuma koji će u obrani sakrivati Parkera, i to u momentima kada na parketu budu De Colo ili Fournier.

Parker je pak duše, srca i mozak ove družine. Dobri su Francuzi i bez njega, ali napadački učinak koji ostvaruje čini ostale igrače boljima, odnosno čini Batuma, De Coloa, Fourniera i Diawa boljima. U čemu je stvar. Parker je dokazana prva NBA napadačka opcija, i usprkos tome što se njegova potrošnja na NBA razini smanjuje Parker je i dalje apsolutni vladar na poziciji playmakera u Europi i na europskim natjecanjima zahvaljujući svojim scoring umijećima. Ako Francuska nema Parkera mora pronaći drugog igrača i igrače koji mogu nositi napad. S obzirom na to da ne može svatko biti Parker obuti te cipele nije nimalo jednostavno. To je jedan od razloga zašto se Nico Batum mučio na zadnjem SP. S Parkerom u postavi svi gore nabrojani igrači mogu biti mirni jer će Tony zabiti koliko treba, a na njima je da utrpaju ostalo.

Mala skepsa oko Parkera je njegova forma. Premda dobro izgleda u pripremnom periodu iza njega je statistički najslabija NBA sezona još od rookie sezone 2001/02. Djelomično zbog ozljeda, a djelomično i zbog nikad manje minutaže koje mu je Popovich davao, kao i zbog predaje štafete Leonardu u potrošnji lopti (Parker je sve više spot-up opcija, sve manje igra s loptom, a u prilog toj tvrdnji govori činjenica da je tricu gađao sa 42%, što je za 10% bolji učinak u odnosu na prosjek karijere). Ali s obzirom da su Spursi izletjeli u prvoj rundi playoffa i da se nije puno potrošio ni u doigravanju ni u regularnoj sezoni Parker na turnir dolazi zdrav. A stigne se odmoriti i pronaći formu u prvoj fazi natjecanja gdje Francuze čekaju ekipe koje će lakoćom pregaziti.

SG: De Colo, Fournier

Ne znam kako je Collet zamislio rotacije i tko mu je starter na šuterskoj poziciji. U Španjolskoj na SP je forsirao visoku liniju na bočnim pozicijama s Batumom i Gelabaleom kao starterima pored Heurtela na jedinici. Hoće li tako ostati ne znam, ali meni se kao starter u ovoj priči nameće Evan Fournier ispred De Coloa. S trojkom Parker-Fournier-Batum imaš gomilu opcija i jedino gdje je trojka Parker-Gelabale-Batum bolja je obrana zbog Gelabaleove sposobnosti da dužinom i atleticizmom smeta bekovima na dvojci. S P-F-B trojkom imaš scorere (Parker, Fournier), imaš igrače koji mogu napasti iz driblinga (sva trojica), spot up opcije (sve trojica) i preko sve trojice možeš zavrtjeti napad jer su dovoljno kreativni. Upitno je koliko sve ovo možeš s Gelabaleom. Što se obrane tiče ove trojice, Batum će svoj prljavi posao u obrani obaviti, Parker neće, a Fournier hoće ako mu se bude dalo. Nije elitna atleta kao većina njegovih kolega na rosteru, ali je dosta visok za beka šutera u europskim standardima (197 cm). Iza Fourniera je vrlo dobra sezona u Magicu gdje je ubacivao 12 poena, uz postotke 44/37% fg-a. Fournier zna s loptom, zna igrati i bez lopte, a jedini problem mu je loša frizura i nekonstantnost što ne bi trebalo doći do izražaja jer smo već rekli da je tu Parker kao primarna opcija, tako da Fournier bez problema može odraditi svoju rolu iz Orlanda.

De Colo je klasični španer i prototip šestog igrača kakvog bi ja volio imati na klupi. Vrlo svestran igrač koji može odraditi obje bekovske pozicije. Sa 195 cm visine može dominirati protiv europskih fizički slabijih jedinica i većine dvojki te tako provoditi gomilu vremena na liniji za penale. Odličan ball handling, slash and kick igra i još je jedan kreator na rosteru Francuske koji može dati instant scoring protiv prvih ili drugih postava. Može bez problema igrati i pored Parkera kao spot up opcija (46% za tricu u Euroligi) i pomoć u kreaciji napada.



SF: Batum, Gelabale, Kahudi

Od Batuma već neko vrijeme očekujem eksploziju na NBA razini, ali i na FIBA takmičenjima kada se pojavi, odnosno da preuzme štafetu od Parkera u reprezentaciji. Još nisam dočekao zbog par razloga. Prvo, u Portlandu igrajući pored opcija kakve su Lillard, Wes Matthews i Aldridge teško se nametnuti iako je Batum igrao rolu veću nego što neki možda mogu pomisliti (sekundarni play, kretanje bez lopte, spot up opcija, obrana). Pored spomenutih kolega Portlandu nije trebao još netko tko će ubacivati 15-16 poena već netko tko će raditi sve sitne stvari važne za funkcioniranje Stottsovog sistema. Batum je položio taj ispit. U Europi nikako da se nametne iz jednostavnog razloga što mu ne odgovara stil igre i dimenzije terena.  U ultrasporim europskim napadima i u kraćim dimenzijama terena gdje u obje situacije do izražaja ne mogu doći njegove atletske i fizičke predispozicije i all round skill Batum se teško snalazi. To je kao da Ferrarija vozite samo po seoskim poljskim putovima. Uz to, Batum teško da će ikada biti prva opcija u napadu na koju se možeš osloniti jer nema ni šuterske ni driblerske ekstra potencijale.


Ali… u suradnji s Parkerom i drugim bekom (nadam se Fournierom ili De Coloom jer mu Gelabale kao partner dokazano ne odgovara zbog sličnih igračkih karakteristika i navika, ili nedostataka) dobit ćemo Batuma kojeg smo godinama gledali u Portlandu. Atleticizmom i fizikalijama je sposoban dominirati u obrani protiv drugih krila, izvrstan je skakač, ali i bloker. U napadačkom dijelu očekujem da bude drugi play nakon Parkera, da pospremi trice koje mu se namjeste ali i da kreira sebi određeni broj poena.

Gelabale je prekaljeni veteran za kojeg Collet još uvijek vjeruje da može igrati top obranu na krilu zahvaljujući svojim atletskim i fizičkim osobinama. To će mu i biti primarna opcija na parketu dok je u napadu osuđen na ćoškarenje i rokanje trice.

O Kahudiju ne znam ništa.


PF: Diaw, Lauvergne, Pietrus
C: Gobert, Ajinca

Ako se zamarate pitanjima tko će startati na četvorci Diaw ili Lauvergne ja ću vam reći – Lauvergne. Diaw nije starter u reprezentaciji ali ovisno o protivniku i tipu utakmice redovito ima starterske minute. Odmah uz prvo pitanje veže se i drugo, tko je starter na centru. Nemam pojma što će odlučiti Collet ali budući da sam nedavno čitao opširni intervju s njim u kojemu govori o važnosti nekakve hijerarhije u ekipi (razlog zašto Diot a ne Heurtel) nužne da bi momčad ostvarila kemiju a onda i rezultate, vjerujem da će to biti Ajinca ispred Goberta.

E sad, Lauvergne još uvijek nije bolji igrač od Diawa iako se radi o potpuno drugačijim tipovima igrača, a možemo se složiti da bi smo svi uzeli Goberta ispred Ajince jer Gobertova prisutnost na parketu jamči top 5 obranu na NBA razini a onda sami zaključite top koliko na FIBA razini. Međutim taktika i rotacije ponekad zahtijevaju od trenera da na parket ne šalje odmah u startu najboljih 5, već da pronađe komplementarnih 5 i još trojicu-četvoricu koju će rotirati s njima.

U ovom francuskom slučaju komplementarni tandemi su Lauvergne-Ajinca i Diaw-Gobert. A kada znamo da Collet pazi na tradiciju i hijerarhiju onda je vrlo vjerojatno da će Ajinca i Lauverge dobiti starterske uloge, premda su u Španjolskoj Lauvergne i Diaw startali.

Kako god okreneš Francuzi ispod koša imaju obrambenu i napadačku silu kakvu nema nitko drugi na predstojećem turniru. Ne postoji centarska linija na turniru (i barem na papiru) koja je moćnija od ove francuske. Duo Lauvergne-Ajinca je kompatibilan zbog dobrog balansa unutar-van igre. Grobar Joffrey je brutalno dobar skakač i fenomenalno se snalazi u kontakt igri u napadu kada treba završavati oko obruča. U obrani može iskakati duboko na perimetru, udvajati ball handlera na picku. Ajinca u obrani stoji usidren u reket sa svih svojih 215 cm. Ne zaboravimo da je Ajinca (čita se „Ažansa“ i nikako drugačije) bio jedan od boljih igrača Francuske u Sloveniji i jedan od stupova obrane, bilo u postu protiv centara bilo u postavljanjima po reketu. Osim toga Alexis nije totalno drvo u napadu. Dapače, lakoćom posprema zicere sa 3-4-5 metara udaljenosti od koša, a s 215 može šutnuti preko bilo koga, zbog čega može i zakucati preko bilo koga kada dobije loptu u blizini obruča.

Diaw-Gobert duet donosi svoje kvalitete. S Diawom Francuzi imaju stretch opciju, ali i igrača koji može kontrolirati napad poput playa i razigravati s visokog posta. Osim toga, i u Sloveniji i u Španjolskoj Francuzi su za njega znali odigravati gomilu akcija gdje ga oslobađaju u postu i čiste mu stranu za izolaciju nakon čega bi on trpao.

Gobert ima samo 23 godine, iza njega je tek pola prave NBA sezone, a već ga s razlogom možemo svrstati u top klasu NBA obrambenih specijalista. O obrani Jute nakon all-stara ispričano je puno priča, ali nije zgorega ponoviti.


Obrana Jute s Kanterom na centru i s Gobertom na 22 min po utakmici Utah je imala 4. najgoru obranu u ligi, primali su 106,1 poen po utakmici.

Nakon all-stara i trejda Kantera te promoviranjem Goberta u startnu petorku zbog čega Rudy dobiva 12 minuta više na parketu, Juta je dobila najbolju obranu lige. Primali su samo 94,8 poena po utakmici. Drugi najbolji nakon all-stara su bili Bucksi, a oni su primali 5 poena više od Jazza. Glavni razlog ovakvog preobražaja Jazza je upravo Gobert. Grdosija od 213 cm i rasponom ruku od 233 cm, s elitnim atletskim predispozicijama, u potpunosti je zatvorila reket, zaključala obruč i natjerala centre i bekove da dva puta razmisle je li vrijedno napadati ga. Nema razloga da nešto slično ne ponovi kod kuće u Francuskoj na EP-u. Dapače, tu će imati još i lakši zadatak jer nema toliko klasnih igrača na koje bi morao paziti, a osim toga, jedva čekam vidjeti kako će protivnici napadati Goberta i Ajincu bez pravila koje se zove defanzivne 3 sekunde, koje u Europi centrima samo olakšava igranje obrane jer se mogu parkirati u rkeet i ne micati se.

Zbog visine Gobert baš kao i Ajinca može bez problema finiširati oko obruča iz otpadaka koje skupi, ali Gobert je i fantastičan dodavač. Imao je gotovo dvije asistencije po utakmici u Jazzu što djelomično možemo pripisati „horns“ sustavu Snydera koji je od centara napravio dodavače s visokog posta. Colletove napadačke sheme također imaju dosta „horns“ setova što možete vidjeti na ovom linku.



Plejadi klasnih centara na kraju moramo dodati Florenta Pietrusa koji će sigurno dobiti neke minute jer je Colletov ljubimac. Pietrusa očekujte na parketu kada nekome bude trebalo otkinuti glavu ili tako nešto. Jedan od većih fajtera u svijetu košarke za kojeg ja znam i čovjek koji postavlja uvjerljivo najbolji (i najbolniji za protivnike) screen na turniru (šteta što nema mog brata Pere Antića).


Minus ovoj kompletnoj centarskoj liniji je manjak šuta. Nitko od ove petorice nije šuter s perimetra. Vidjet ćemo mogu li to kompenzirati Diawovim vragolijama, Lauvergnovim skokom u napadu, Ajincinim šutom s kraće distance i Gobertovim razigravanjem i alley-oopovima. Vjerojatno da.

Zaključno

Nema tu velike filozofije. Nitko nema ovoliko individualnog talenta na rosteru kao Francuzi (jebote imaju 9 od 12 igrača s NBA pedigreom, od čega Diaw, Parker, Batum i Gobert igraju važne ili ključne role u svojim klubovima). Nitko nema ovoliko različiti specijalista. Nitko nema ovoliko dužine, visine, elitnih fizikalija i vanserijskog atleticizma praktički na svakoj poziciji. Imaju 10 ravnopravnih igrača izvrsno posloženih i vođenih. Ništa manje bitno: igraju pred svojom publikom. Apsolutni favoriti za osvajanje turnira. Tko kaže drugačije je lud, ili patriot pa nepristran, ali takve ni ne treba uzimati za ozbiljno.

subota, 8. kolovoza 2015.

NBA-CRO.POD: SUMMER FREE AGENCY

"Jednom ko nijednom". Drugi podcast o ljetnoj slobodnoj agenturi ovoga puta u režiji NBACro portala i s Kuštrom drugarom.

LINK 1



LINK 2