jj910

jj910

ponedjeljak, 30. ožujka 2015.

I WATCHED: SAN ANTONIO - MEMPHIS

Malo je još vremena ostalo do playoffa za koji neki već bruse formu, neki je traže, a drugi pažljivo čekaju da u komadu svi dođu tamo. Utakmice su se malo razvodnile jer su odmaranja igrača već počela, počelo je i žestoko tankiranje pa treneri i GM-ovi izmišljaju ozljede igračima veteranima da ne bi uzeli koju pobjedu više (Minnesota style) i ugrozili si šanse za prvi pick.

Dobra stvar je što još ništa nije tehnički gotovo. Na Istoku je teška borba za zadnje playoff mjesto. Zadnje jer je Miami vjerojatno siguran u njemu sad kad se vratio vintage Wade, kad je Dragić proigrao i kad su izmislili Walkera kao stretch opciju. Čak postoji mogućnost i da skoče na 6. poziciju koliko su Bucksi postali kilavi u zadnje vrijeme sad kad je nestalo herojstava Pachulije, Mayoa i Dudleyja.

Na Zapadu je pravi rat za pozicije i domaći parket sad kad je sasvim jasno da će Oklahoma biti osma možemo se koncentrirati na bitku za prva četiri mjesta i pažljivo gledati gdje će završiti Spursi koji su opet od nikud izronili i na tragu su nečega blizu lanjske forme. Koju neće ponoviti jer je ono bilo savršenstvo i idealno pogođeni momentum koji se teško ponavlja. Ali još uvijek su dovoljno dobri da osvoje Zapad i odu u finale, a u prvoj rundi, barem prema trenutnom stanju stvari lako bi mogli naletjeti na Grizzliese protiv kojih su sinoć igrali i pokazali da će oni „diktirati tempo“ u toj potencijalnoj seriji.

Idealna pozivnica za švrljanje po bilježnici a onda i po tastaturi.

Notes

1. Q.
San Antonio je na parket poslao svoju klasičnu petorku Parker-Green-Leonard-Splitter-Duncan, dok Memphis nije bio kompletan, nedostajao je Tony Allen koji u zadnje vrijeme starta u petorci umjesto J. Greena, pa su Mede na parket poslale Conley-Lee-Carter-Randoph-Gasol petorku.

U prvim napadima ekipa prvo što pogledam su matchup dvoboji pokušavajući predvidjeti tko će imati gdje prednost, i obratim pozornost kako tko brani pick igru koja je osnova svakog napada i obrana picka uvelike determinira kako će napad određene momčadi funkcionirati.

Vanjske pozicije su bile klasično raspoređene u obrana-napad matchupovima: Parker-Conley, Green-Lee, Leonard-Carter. Parker i Conley je izjednačen dvoboj, s malom prednošću za Conleyja zbog obrane koju je doista i odradio perfektno na Parkeru u prvom poluvremenu pa je Francuz tek pred kraj druge četvrtine zabio prve poene. Green je u prednosti ispred Leeja koji je u totalnom padu forme od veljače,a u ožujku je doživio čisti šuterski i scorerski krah, a Leonard ima prednost ispred Cartera u oba pravca.

Kod visokih igrača Popovich je zadužio Splittera za Randolpha, a Duncan je ostao na Marcu, s tim da su tijekom utakmice znali mijenjati obrambene zadatke ovisno kako bi se tko stizao vraćati u obranu, a isto je vrijedilo i na drugoj strani. Ni jedna ni druga momčad nemaju stretch opcije kod visokih na parketu pa nikakvih posebnih missmatcheva nije bilo.

Spursi su standardno konzervativno se odlučili za branjenje pick and rolla, s visokim igračem u zoni dva koraka unutar linije za tricu, dok su Grizzliesi miksali, Gasol je također stajao u zoni, a Z-Bo je radio presing na Parkera ili nekog drugog ball handlera kada je bio uključen u obranu odrađujući izlaske prema naprijed.

Domaćin iz San Antonia bolje ulazi u utakmicu i već na startu rade 14:4 seriju nametnuvši svoj stil igre u napadu u kojem su uglavnom napadali Randolpha kroz pick igru, ali indikativno je bilo što je Leonard odmah na početku pregazio Cartera, i to na različite načine: prvo je preko njega pogodio prekrasan horog, onda je pogodio fadeaway uz desni baseline, a zatim je uhvatio skok u napadu i zakucao dok je lopta još lelujala oko obruča. Meni nije preostalo ništa drugo nego da se još jednom počnem diviti tom igraču koji prerasta u two-way silu, a prošao je put od klasičnog mladog šljakera, preko povremene spot-up opcije i cutera, do ozbiljne napadačke opcije koja sebi može kreirati šut. Uz napomenu da je u obrani sve bolji i bolji kako godine odmiču.

Svake godine povećava svoju potrošnju, a trenutno je na 23% USG-a što je potrošnja treće napadačke opcije, što je povećanje za gotovo 5% u odnosu na lani. Netko će reći „tek treća opcija“ ali Spursima s njihovim napadačkim sistemom i nije potrebna prva i potrošnja nekog igrača od 30% napada. Efikasnost je ipak pala što je donekle i logično jer Kawhi nije punokrvni strijelac ali i dalje je bolja od prosjeka lige i nimalo ekipa ne pati zbog njegove poneke cigle. Ono gdje je postao dominantan su slobodna bacanja koja je uduplao. Pao je postotak s trice što djelomično možemo pripisati ozljedi šake sigurno. Puno važnije za njega i Spurse je da je sposoban sam sebi kreirati 45% svih poena koje postiže. Lani je bio na 40%, prije 2 godine na 34%. Vjerojatno bi mogao i bolje, ali kako opet Spursima to nije potrebno zbog njihovog napadačkog stila igre onda i neće. Čovjek izrasta u franšiznog talenta koji svojim bivanjem na parketu može preokrenuti cijeli susret naopako, a ignorirati njegov talent ili klasu bez koje su Spursi doslovno bespomoćni mogu samo notorni idioti. Leonard je sposoban biti nositelj franšize.

Memphis nije u stanju na početku utakmice nametnuti svoj stil igre, a to je onaj kroz post jer Spursi tu imaju dovoljno visine i snage u Duncanu i Splitteru koji nisu inferiorni Gasolu i Randolphu kao većina visokih tandema. Osim toga, napad Spursa je jednostavno previše sofisticiran za obranu Memphisa koja je sposobna zbog Allena i Conleya udaviti sve na perimetru koji previše soliraju, ili zaustaviti post igru protivnika zbog visine i mišića Randolpha i pametnog čitanja protivničkih napada pa onda i postavljanja Gasola. Ali Spursi  ne divljaju 1 na 1 u obrani, ne igraju samo kroz post, i zapravo teško da postoji obrana koja im može naškoditi (osim možda Oklahomine zbog atleticizma svih 5 igrača na parketu, i pod uvjetom da je idealna Oklahomina petorka zdrava).

Polovicom četvrtine kreću izmjene, Popovich na parket baca dva kreatora u Ginobiliju i Diawu, i sada ima četvoricu na parketu (+ Parker + Leonard) i razbijača Baynesa sposobnog držati pod kontrolom Marca Gasola. Carter ne može paziti na Leonarda i u igri je za Memphis Green. U takvim šarolikim izdanjima konce igre za Spurse povlači Diaw sa 6 koševa, a Memphis predvodi Randolph kojemu ipak malo više odgovara niži Diaw od Splittera. Četvrtina završava 28:21 za Spurse.

2. Q.
Joerger vidjevši da nema baš rješenja za obranu Spursa koja lakoćom rješava Marca i Zacha u postu i općenito Memphisovu napadačku igru kroz laktove (sve im se vrti kroz laktove, od off ball šutera koji gađaju po košu od tu, do Marca koji kreira od tu, blokovi se postavljaju tu) na parket baca ultra small ball petorku s dva playa – Calathes je zadužen za geometriju igre, Udrih za scorerski dio; Lee je off ball šuter; Green je na četvorci kao potencijalni missmatch za Diawa u napadu, a atletski sposoban da Francuzu parira u obrani; i Koufos je na petici kao skakač i obrambeni korektor.

I upravo nas je ovaj matchup Diaw-Green oduševio. Prvi je zabio 10 poena za 8 minuta, a drugi je zabio 9.

Ovdje su Grizliji i došli malo do daha jer su Spursi na parket poslali Millsa i Belinellija kojima ipak više odgovara šuterski dio igre nego kreativni, vani je s njima Green za kojeg važi isto, a u reketu je Baynes. Ispada da je tako jedini Diaw ostao zadužen za kreiranje napada i dok je on to radio Spursi su funkcionirali, kad nije, Memphis je lagano zatvarao napade čak i s ovom ne baš idealnom obrambenom niskom petorkom.

U onom momentu kada je Popovich vratio standardnu petorku a onda dodatno rasteretio napad s Ginobilijem pored Parkera i Leonarda, i također kada je Joerger povukao Greena s četvorke Spursi su opet zagospodarili terenom, odvojivši se na 51:42, a s Greenom u petorci Memphisa kao small ball četvorkom rezultat se održavao na 4-5 poena za San Antonio.


3. Q.
Joerger je malo u poluvremenu modificirao obranu jer je Randolph prestao izlaziti visoko u picku, ostajao je paziti na reket, pa su Spursi bili manje u mogućnosti kažnjavati Memphis poenima iz tog reketa koji je imao tijelo viška nakon picka, a usporili su Grizliji i dobru suradnju Duncana i Splittera nakon toga picka u koji bi bio uključen Randolph.

Grizliji se vraćaju u život boljom obranom, šutevima Gasola s poludistance i Conleyjevom tricom, ali pomogao im je i Leonard koji je u ovoj četvrtini napravio pravi kaos. Toliki kaos da ga je Popovich nakon 4 min zamijenio Belinellijem. Kawhi je u prvih 5 min imao 2 turnovera u tranziciji, još jedan u bespotrebnom dodavanju lopte prema Duncanu u reketu, promašio je mid range šut i tricu. Iako je jasno da mu Popovich sve više i više prepušta ključeve franšize u ruke i od njega stvara lidera prema ovome veliki Pop nije imao milosti i Kawhi je završio na hlađenju.

To nije previše poremetilo Spurse koji održavaju vodstvo od 4 do 6 poena prednosti. Memphis jednostavno ne uspijeva pronaći dovoljno napadačkog oružja da prijeđe u vodstvo.

4. Q.
U zadnju četvrtinu Spursi ulaze s prednošću 70:66, a onda Leonard pokazuje zašto je veliki igrač i zašto će biti još veći. Iako je dobro zajebao na početku treće to ga nije omelo da razmontira Memphis u četvrtoj.

„Ono što je Leonard napravio u četvrtoj četvrtini bilo je nevjerojatno. I jako zabavno“, rekao je Ginobili.

Naime, Leonard je početkom zadnje četvrtine pogodio prvih 7 šuteva za Spurse zabivši 15 poena. I to na različitite načine, uglavnom sam sebi kreiravši. Iznudio je slobodna bacanja, pogodio mid range šuteve s oba lakta, fadeaway uz lijevi baseline, horog iz desnog kuta s kraće distance, cutao je prema obruču i položio, off balance šut preko Conleyja i još dodao tricu.

„Bio je to uzajaman proces. On je malo došao k sebi, mi smo malo došli k njemu“, (Popovich)

„Pogodio je nekoliko teških šuteva. Zapravo, pogodio ih je puno“, (Gasol)

„Tražio sam te šuteve i dobio sam ih. Hvala ekipi što mi je vjerovala“, (Leonard)

U ovoj bravuri pomogao je Leonardu i Joerger koji je početkom zadnje četvrtine krenuo s još nižom postavom nego u drugoj. Na parket je poslao Calathesa-Conleyja i Udriha, te Greena i Koufosa. Nitko od prve trojice ne može stati na crtu Leonardu koji je viši, jači i brži od njih i lakoćom je šutirao preko tih „midgeta“. Nije pomoglo ni kada je Joerger poslao na Kawhija Leeja, a kada je poslao Greena koji mu može parirati rezultat je već bio 78:69, a potreba da Leonard i dalje trpa nestala je.


Loše vijesti za Grizlije, upalio se Tony Parker, zabio and-one, Green je stavio poludistancu, a onda je i Splitter položio na drugi obruč nakon fantastične asistencije iza leđa Parkera. To je bio kraj utakmice, Spursi odlaze na 93:77 i lakoćom privode utakmicu kraju.

„Dobro je da više ne moramo igrati protiv njih“, (Dave Joerger)

Sasvim je jasno iz zadnje izjave kako Memphisu od svih momčadi sa Zapada Spursi najmanje odgovaraju i to je već stara priča. Razloge sam spomenuo u tekstu. Protiv Spursa Memphis ne može dominirati mišićima u reketu kao protiv ostalih momčadi: Duncan, Splitter, Diaw, Baynes, Ayres, Bonner, svaki će bez problema hrvati se s Gasolom i Randolphom.

Reket je sve Memphisu, odnosno poeni iz reketa, a sinoć su im Spursi dozvolili 44 poena, ali su im i zabili 54 iz reketa. Zatvorili su Randolpha (iako su ga jako rijetko udvajali, što znači da mogu i bolje), onemogućili napadačke skokove (samo 3 Memphisa, a prosječno imaju 10) i Duncan je odlično držao Marca na visokom postu pametno branivši linije s kojih Španjolac distribuira lopte.

Joerger se sigurno u PO-u neće sjetiti ideje da pošalje 3 playa na parket, i biti će jači za T. Allena kojeg će moći slati na Parkera ili Leonarda ovisno tko će biti „vruć“, ali istovremeno će imati problem s Allenom u napadu jer je koristan samo kao cuter, ne i šuter scorer. Kvaka 22 izgleda ovo, ali Allen je X faktor Grizlija čija se prisutnost itekako osjeti u obrani, ali i napadu jer je odličan kao cuter pa čak i kao skakač u napadu i biti će plus za Memphis kada bude na dispoziciji.

Koliko god se trudili iz godine u godinu popraviti napad Memphis i dalje ima problem protiv obrane Spursa jer nemaju dovoljno vatrene moći s trice da izazovu šampionsku obranu San Antonija. Tu će im biti potreban Green u kornerima, i Green kao netko tko sebi s perimetra može kreirati šut, ali moraju vratiti i Leeja u život koji igra ispod svake razine.

Lee u sezoni: 10 pts, 44% fg, 40% 3p, +/- + 2,9
Lee u veljači (11 utakmica): 8,8 pts, 43% fg, 37% 3p, +/- -6,2
Lee u ožujku (14 utakmica): 7,5 pts, 33% fg, 22% 3p, +/- - 7,7


Spursi mirno jašu dalje i uopće sinoć nisu izvadili sva svoja oružja sinoć koja mogu koristiti protiv Memphisa. Recimo nisu koristili petorku Parker-Ginobili (Green)-Leonard-Diaw-Duncan koja je iznijela prošlogodišnji playoff, a ne koriste puno ni Leonarda na 4 koji je idealan za "ubiti" Greena kada ga Joerger gurne tamo. 

ponedjeljak, 23. ožujka 2015.

I WATCHED: PHOENIX SUNS – DALLAS MAVERICKS (BONUS: MAVS PROBLEMS)

Petorke:
Suns: Bledsoe – PJ Tucker – Marcus Morris – Markief Morris – Len
Dallas: Rondo – Ellis – Parsons – Nowitzki – Chandler

Obje ekipe igrale su svoju drugu utakmicu u dva dana, samo što je momentum bio različit. Sunsi su večer prije uneredili Rocketse potpuno zatvorivši Hardena, a Dallas je naletio na hridinu zvanu Memphis o koju se lagano poput vala razbio.

Mavericksi su sedmi na Zapadu dočekali susret s omjerom 44-27, 5. napadom i 16. obranom lige. Sunsi su bili 9. s omjerom 37-33, i napad/obrana rankingom 12/18.

Kada gledaš Maverickse najvažnije je odmah na startu utakmice pogledati koga čuva Nowitzki, jer taj će vrlo vjerojatno imati svoju dobru scorersku večer, ali to je važno i zbog toga što za sobom povlači još neke matchup probleme za Mavse. Carlisle Dirka najčešće pokušava sakriti u obrani povjeravajući mu zadatke da čuva napadački manje opasnog visokog igrača. Protiv Memphisa Dirk uvijek pazi na Gasola jer nema nikakve šanse u hrvanju protiv Z-Boa, protiv Portlanda pazi na Robina Lopeza jer nema nikakve šanse ni protiv Aldridgea itd. Sinoć ga je Carlisle zadužio da pazi na Keefa Morrisa, 208 cm visokog power forwarda koji nije eksplozivan kao Griffin, nije visok kao Aldridge i ne gura se kao Randolph već se više oslanja na pick and pop igru u napadu i šutiranje iz kornera s poludistance i tu Dirk može odraditi barem pristojan posao smetajući visinom iako je Markief najkonstantniji igrač Sunsa ove sezone i bez Dragića i Thomasa, pa sad i Knighta pretvorio se u drugu „bananu“ Sunsa.

Mogao mu je Carlisle povjeriti i čuvanje Lena, kao što čuva i Jordana protiv Clippersa ponekad, ali nije htio riskirati protiv Lenove visine (215) i odlične skok igre. Međutim, još se jedan problem za Maverickse javlja kada Dirk čuva centre. Osim što više nije ni fizički ni skakački dobar ili barem solidan kao nekada Dirk ne može igrati obrambenog korektora u pozadini obrane kao što to može igrati Chandler. Stavi Dirka da ti čuva obruč, a Chandleru povjeri Aldridgea, Griffina i ostale koji vole visjeti na poludistanci i izvlačiti svoje čuvare za sobom iz reketa, i dao si protivnicima lijepo upakirani poklon s dodatnim uputama kako najlakše doći do koša i zabiti gomilu laganih poena. Chandler je u tim situacijama predaleko od obruča da stigne sve zatvoriti i pomagati na ulazima, a Dirk je jednostavno Dirk, i u 37. godini moraš biti spreman na to da će štetiti tvojoj obrani dok je na parketu.

Na drugoj strani Sunsi su izašli s dosta visokom postavom na parket. Tucker (195 cm), Marcus Morris (205 cm na small forwardu) i Keef s 208 na visokom krilu. Zbog ozljeda (Knight), nepouzdanih igrača (Thornton, Gerald Green), i neiskustva (Goodwin i TJ Warren) Hornacek je tako morao odustati od identiteta od prošle sezone, small ball igre s dva playmakera. Tucker, koji većinu minuta provodi na krilu sada je prebačen na beka šutera, a visoka braća Morris okupiraju krila. Dvije su posljedice toga: Sunsi više nemaju 2 kreatora na parketu koji su spremni bilo kada zavrtjeti pick and roll ili pop, ili napasti obruč dribble drive igrom nego ovise o inspiraciji Bledosea i post up igri oba Morrisa i Lena, a druga je posljedica za nas gledatelje koji više ne uživamo u uzbudljivoj igri i dinamičnom backourt tandemu, i momčadi koja je igrala u skladu s NBA trendovima kao što su: floor spacing, puno šutera na parketu, kreatori na bokovima, stretch četvorke, slash and kick itd. Sada gledamo poprilično mučenje u napadu, duge dvojke i puno post igre, što će potrajati dok se Knight ne oporavi, osim ako Sunsi ne nastave redati pobjede s ovom ultravisokom postavom. Ali ako ništa drugo, povratak Knighta će zakovati AJ Pricea za klupu.
Bilješke s utakmice
1. Q.
Sunsi otvaraju puno bolje utakmicu. Kao da ih je pobjeda nad Rocketsima napunila energijom umjesto da ih izmori, a junaka nastavlja izigravati PJ Tucker. On je večer prije odradio fantastičnu utakmicu protiv Hardena 1 na 1. Doduše bila je to odlična timska obrambena izvedba Sunsa u zatvaranju Hardena jer su ga odlično hvatali u trap na poludistanci, a Tucker, gromada od čovjeka, možda ne visinom ali sa 110 kg, nizak ali nabijen i jak kao konj odradio je odličan posao ne faulirajući previše Hardena koji je izveo samo 5 slobodnih bacanja. Tucker je u toj utakmici ubacio i 19 poena (3/4 za tricu) pored 4 skoka i 3 dodavanja. Tuckera ćete rijetko vidjeti da šutira nakon off ball igre, ili s wingova ili vrha trice ali iz kornera je vrlo dobar s 37% realizacije. Protiv Mavericksa je za 7 i pol minuta igre ubacio 13 koševa, šutirajući trice, iz kornera naravno 3/3. Zabio je još dva puta iz tranzicije, dok njegov pandan na drugoj strani, Monta Ellis ne može zabiti ništa.

Da odmah napomenem. Monta je na kraju šutirao 4/22 iz igre, a s poludistance je potegnuo čak 14 tih šuteva, pogodio je samo 2. Tucker je tako nakon Hardena odradio dobar posao na još jednom dobrom beku šuteru, iako se Monta sam ranio užasnom selekcijom šuta više nego što mu je Tucker naudio, ali o Monti nešto više kasnije.

Napad Dallasa nema goriva u prvoj četvrtini. Dirk je zabio jednu tricu, Parsons dvije, Monta je bacao cigle, Rondo je imao nekoliko dobrih ulaza i polaganja, a koliko su zapravo bili loši i van utakmice govori i činjenica da je prve lopte potrošio Tyson Chandler šutirajući 3 puta s poludistance, pogodivši jedan put. Na lošu večer nadovezale su im se izgubljene lopte koje su omogućile Sunsima da trče i postižu lagane poene.

Nakon 6 minuta Carlisle povlači Dirka i Ronda iz igre, uvodi Harrisa i Aminua, potom i Stoudemirea umjesto Chandlera i obrana se donekle stabilizirala, što zbog dvojca Aminu-Chandler koji može dobro držati zadnju liniju što zbog klupe Sunsa koji u igru bacaju AJ Pricea, Goodwina i Warrena.

Rezultat 33:27

2. Q.
Očekivano, bitku klupa dobiva Dallas. Amare je posebno raspoložen u dvorani u kojoj je stekao slavu. Zabija iz low posta protiv Wrighta, ubacuje koševe i s poludistance, hvata skokove u napadu, pogađa fadeaway jumpere. Začudo, pomaže mu još jedan veteran, a nije Dirk koji izgleda kao da nije ni došao na utakmicu, Richard Jefferson koji pogađa tricu i ima nekoliko dobrih ulaza u reket i drži Dallas jako blizu Sunsima. Phoenix je ipak nešto dobio od svojih rezervi koje je Hornacek upario s Keefom Morrisom za kojeg pokušavaju vrtjeti akcije i rade to solidno kroz pick and pop i izolacije za boljeg Morrisa, a pojavio se i TJ Warren, rookie koji je pokazao vrlo dobru kontrolu lopte ali i osjećaj za koš s nekoliko dobrih ulaza i šuteva s poludistance.

Carlisle vraća startere na parket, ali vadi Dirka na hlađenje, ostavlja Aminua i na taj način ubija svoj napad koji s Aminuom, Rondom i Chandlerom, te Montom van utakmice ne može kupiti koš, ali zato igraju solidnu obranu. Što dakako Dallasu nije dovoljno jer su u minusu a poena i serije kojom bi se stigao Phoenix nema, pa se RC odlučuje za novi potez. Umjesto umornog Dirka i šuterski nemoćnog Aminua na parket šalje Villanuevu nadajući se da će od njega možda dobiti poneki poen, ali Charlie V je svoj jedini šut uputio i pogodio stražnji dio obruča.

Dirk mora opet u igru ali od njega trenutno nema koristi jer ili: a) prebrzo uzima neizrađeni šut, ili b) ne pogađa otvorene ili one kada ima missmatch (beka koji ga čuva). Na minutu do kraja drugog kvotera Dirk je na 1/5 šutu, Tyson na 1/6, Rondo 3/8, Monta 0/4, i jedini koji je nešto odigrao u napadu bio je Amare uz povremene bljeskove Jeffersona i Parsonsa. Sunsi preko Bledosea i dva Morrisa rade veliku prednost.

Rezultat: 57:42

3. Q.

Ova prednost je porasla i na 19 razlike za Sunse, ali Dallas je drugačije otvorio utakmicu nego u prvom poluvremenu i ne trebaš biti puno pametan da bi to primijetio. Prva akcija je već nagovijestila da se Mavericksi neće tako lako predati. U prvoj akciji Rondo je postavio screen za Dirka koji se izvlači sam na kraću distancu i pogađa lagani šut. Morrisa je ova akcija iznenadila i ostao je daleko iza Dirka a Bledose je prenizak da bi omeo 213 cm visokog Švabu. U obrani je Dallas počeo igrati agresivno na loptu, Rondo je odigrao vrlo dobar presing na Bledosea što su na startu utakmice već trebali odraditi protiv momčadi sa samo jednim pravim ball handlerom u petorci. Osim Ronda i ostali pošteno rade svoj posao ovaj put u obrani na što Sunsi nemaju odgovor već gube lopte i omogućuju nekoliko laganih poena za Dallas. Probudio se Parsons koji igra odličnu 2 na 2 igru s Chandlerom što je i njemu i Tysonu otvorilo prostor za poene, a pridružuje im se i Dirk sa stavljanjem otvorenih šuteva.

Hornacek pokušava reagirati i na press odgovara uvođenjem Pricea kao drugog ball handlera pored Bledsoea ali nema učinka. Posebno ne kada je Carlisle zamijenio Dirka Aminuom i tako još žešće pojačao intenzitet u obrani, a Parsons, Amare pa i Rondo rade dobar posao u napadu. S plus 19, Sunsi su došli samo na plus 3, a najgore je pred njima jer na parket mora njihova klupa.

Rezultat: 76:75 za Sunse

4. Q.
Carlisle početkom zadnje četvrtine pokušava pronaći balans između obrane i napada iako je sada potpuno jasno da je momentum na njihovoj strani. Na parket šalje zanimljivu petorku s Dirkom i Amareom kao visokim igračima, Aminuom na krilu, a bekovi su Jefferson i po prvi put na utakmici Raymond Felton i ova petorka radi nered Sunsima i Dallas na pet minuta do kraja vodi 86:80.

Timeout traži Hornacek, a onda se Dallas neobjašnjivo raspao. Carlisle šalje odmorne starterske trupe na parket da završe utakmicu i dokrajče Sunse. Ali Dallas ide iz greške u grešku. Zapravo, greška je bila samo jedna, lopta je došla Monti u ruke.

Monta, a ne Dirk je u Dallasu closer, netko tko završava utakmice svojim šutevima, što je Ellis jako dobro radio ove sezone. Ali umjesto da ide na ulaze koje je do 5 min prije kraja realizirao u omjeru 2/3 uz izboreni and-one Monta uzima divljačke šuteve iz driblinga s poludistance što rezultira krahom sistema i prednost se topi dok Ellis poteže loše skok šuteve. U zadnjih pet minuta Monta tako radi masakr: poludistancu gađa 0/5, imao je neuspješno polaganje, promašio je tricu, i izgubio loptu, što je ukupno 0/7 šut i plus turnover.

Dobra stvar je što ni Sunsi ne briljiraju napadački, ali na kraju ipak rade seriju 11:2. Prvo Markief Morris zabija nakon izolacije protiv Nowitzkog, Goodwin kojem je Hornacek dao priliku da završi utakmicu nakon što je Parsons propisno izvozao Marcusa Morrisa u pick igri također iz solo prodora zabija, Bledosoe pogađa tricu, a onda opet Goodwin dagger tricu i tu povratak za Dallas nije bilo.
Good win Goodwin

BONUS – MAVS PROBLEMS

Ovo je tema za jedan opširniji tekst kojim ću se pozabaviti ako se loše igre Dallasa nastave, a čini se da je to lako moguće sudeći prema njihovom rasporedu (8 od 11 utakmica je protiv playoff ekipa ili ekipa koje se bore za playoff, dvije su protiv Spursa, a tu su još OKC, GS, Rocketsi…)

Tri su ključna čimbenika na koja se moramo osvrnuti prije analize pojedinih igrača.

Ozljede: Možemo reći da ih je Dallas uspio zaobići, posebno one teže, ali su Parsons, Chandler, Dirk i Rondo svejedno propustili 28 utakmica, što nije malo s obzirom na roster koji je oslabljen da bi se Rondo doveo (otišli su Wright kao ključan visoki igrač i backup Chandleru i Crowder koji u Bostonu igra odlično) i koji nema adekvatne zamjene za ove igrače već se Carlisle morao igrati mađioničara da bi ih nadoknadio iz večeri u večer.

Rondo/postNelson era: iako su mnogi smatrali da će dolaskom Ronda Dallas procvjetati (ja isključen iz ovog „mnogi“, sketptik sam bio i ostao povodom njegovog dolaska u Dallas) i postati contender to se nije dogodilo, Dapače, prema brojkama startna petorka Dallasa s Nelsonom umjesto Ronda bila je bolja i obrambeno i napadački od startne petorke s Rondom umjesto Nelsona. Evo brojki:

Nelson-Ellis-Parons-Dirk-Tyson – 254 minute su zajedno bili na parketu, 116,4 poena na 100 posjeda su postizali, a primali 103,6 poena

Rondo-Ellis-Parsons-Dirk-Chandler – zajedno na parketu 402 minute, napadački rejting 102,8, obrambeni rejting 107.

Zaključak? Mavsi su i obrambeno (+4 poena) i napadački (+14 poena) bili bolji s Nelsonom kao starterom i u petorci s ostalom četvorkom nego s Rondom.

Kontekst? Petorka s Rondom odigrala je više minuta od ove se Nelsonom i pitanje je bi li brojke s Nelsonom bile dobre da je ta petorka odigrala više minuta, ali činjenica je da je ona odlaskom Nelsona ostala druga najkorištenija petorka Mavericksa. Treća je ona s Harrisom kao pointguardom koja je neznatno (za 1 poen) obrambeno lošija od petorke s Rondom, ali bolja napadački za 13 koševa.

U obzir moramo uzeti i raspored koji se nakon All-Stara ozbiljno zaoštrio za Dallas pa je i to utjecalo na lošije brojke petorke s Rondom kao i ozljede koje su ih napale pred All-Star i nakon njega.

Ali činjenica ostaje. Rondo nije od Dallasa stvorio contendera niti ih je apgrejdao do te mjere da možemo reći da će igrati iole važniju rolu u playoffu. Dapače, možda možemo govoriti i o regresu jer je prvi napad lige postao tek šesti, a obrana je dovedena tek do prosjeka što je nedovoljan balans za Zapadnu konferenciju. Nešto više o tome kada dođemo do Ronda.

Treća stvar – raspored. Prvi dio sezone Mavericksi su se držali pri vrhu zbog blagonaklonog rasporeda. Pobjeđivali su slabije momčadi koje su im mahom dolazile i nisu baš često igrali protiv najboljih, a kada su igrali, gubili su od njih. Pogledajmo koga su to od najboljih 5 ekipa s Istoka i najboljih 10 sa Zapada Mavericksi pobijedili, a od koga su izgubili.

W: Wizardsi, Raptorsi, Bullsi, Spursi, Thunder, Wizardsi, Cavsi, Memphis, Portland, Houston, Toronto, Pelicans, Thunder, Clippers

L: Spurs, Blazers, Rockets, Suns, Memphis, Warriors, Atlanta, Suns, Clippers, Bulls, Pelicans, Grizzlies, Rockets, Warriors, Clippers, Thunder, Hawks, Portland, Warriors, Cavs, Memphis, Suns.

Prevedeno: od 44 pobjede samo 14 ih je došlo protiv top 15 ekipa. Od 27 poraza 22 su došla od top 15 NBA momčadi.

Pogledajmo sada individualno gdje se još kriju problemi Dallasa.

Rondo
Iako nisam njegov fan ne mogu reći da golim okom vidim nekakav poseban način kako šteti momčadi, i bespotrebno je samo njega optužiti za probleme Dallasa. Ne mogu reći da davi loptu, da nabija statse asistima i da guši napad. Doduše golim okom se može vidjeti da floor spacing s njim pati. Rondo nije šuter, nije scorer i sve što od njega možeš očekivati je povremeno probijanje čuvara i polaganje na obruču. Problem je što za njega nema ni asistencija. Dok ih je u Bostonu kao vođa napada imao ove sezone 10,8 u prosjeku, u Dallasu se taj broj skoro pa prepolovio i iznosi 6,4.

Carlisle od njega ne traži da bude posljednji asistent u napadu, i u Dallasovom freelance napadu Rondo se mora odmah rješavati lopte, ne čekati pravi moment za dodavanje, ali pored sebe ima i dva ball handlera koji također trebaju loptu, Montu i Parsonsa, a ima i Dirka koji voli također dobiti loptu u ruke i sam kreirati iz posta.

Brojke kažu da napad s njim ozbiljno pati, ili da je bolji bez njega. S njim na parketu ekipa zabija 103 koša na 100 posjeda, bez njega čak 8,5 više. Postave koje Carlisle koristi također nam otkrivaju zanimljivosti. One koje su dobile barem 30 minuta skupa na parketu kroz sezonu, i od 10 napadački najefikasnijih, samo jedna uključuje Ronda.

Obrambene brojke su kontradiktorne oko Rondovog defanzivnog učinka. On/off ga favoriziraju i Dallas prima 3 poena manje s njim na parketu. PER njegovog direktnog protivnika na parketu iznosi 11 što je odličan učinak, ali postoci šuta njegovog izravnog protivnika sa svih udaljenosti su  bolji kada ga Rondo čuva u odnosu na prosjeke kroz sezonu.

Petorke koje su odigrale barem 30 min zajedno kažu sljedeće. One s najboljim obrambenim rejtingom, koje su primale do 102 poena na 100 posjeda njih 7 ne uključuje Ronda, a 5 ih uključuje. Iako je najbolja obrambena petorka s Rondom u postavi i još Aminuom, Chandlerom, Montom i Parsonsom. Ta petorka prima samo 65 poena na 100 posjeda, ali zabija opskurnih 89 (spomenuo sam je gore u 3. Q.).

Ono što se da primijetiti jest da najbolje obrambene petorke gotovo uvijek uključuju dva imena – Tyson Chandler i Al Farouq Aminu, bez njih dvojice obrana Mavsa ne postoji. Rondo je i dalje plus obrambeni ali se njegov učinak debelo precjenjuje budući da je po važnosti tek treći najbolji defender na rosteru.

Ellis
Monta je možda u zadnjoj godini ugovora s Dallasom, nakon ove sezone ima player opciju i može birati hoće li uzeti garantiranih 8 milja dolara ili će svoju sreću potražiti drugdje. Prošle sezone je u sistemu Ricka Carlislea briljirao u slash and kick igri, u suradnji 2 na 2 s Dirkom i pogađanju bitnih šuteva. U zadnje vrijeme igra katastrofalno i vratio se starim navikama.

Pogledajmo usporedbu sa prošlom sezonom. Lani je Monta imao bolji FG%, bolji 3P%, više izlazaka na liniju za bacanja i bolje postotke, više asistencija prosječno i više skokova. Jednostavno rečeno, u regresu je u odnosu na zadnju sezonu.

Kod Monte je selekcija šuta sve. Ako napada obruč i igra dribble drive igru jako je koristan, ako se previše oslanja na poludistancu (tricaš nikada nije bio) može uništiti svoju ekipu.

Lani je Monta uzimao 31% svih svojih šuteva oko obruča, ove godine uzima 7 posto manje šuteva oko obruča. To nam potvrđuje i manje izlazaka na liniju za penale.

Ovih 7% znači da je negdje povećao svoju potrošnju, i nažalost po njega i Dallas vratio se starim navikama i uzima 5% više šuteva s prave poludistance u odnosu na lani, i također 5% šuteva više troši s trice koju realizira s 30%, a mid range s 38%.

Zašto se ovo dogodilo? Uzroke možemo potražiti u Rondovom dolasku jer mu je Nelson više odgovarao. Nelson je bio spot up šuter, Monta je bio dribler i bili su napadački kompatibilni. S Rondom na parketu, svi, pa i Monta imaju manje prostora za operiranje jer Rondov čuvar ignorira Ronda sve dok nije na 2 m do koša i tu nema floor spacinga. Rondo je uzeo i broj asista Monti, djelomično i loptu iz ruku, a Ellis je čudan lik, nezgodan karakter koji će dati 5 litara mlijeka a onda sve proliti.

Parsons
On je pak kolateralna žrtva Ellisa i Ronda pored kojih ne može doći do lopte, a baš kao i oni najkorisniji je kada ima loptu u rukama, kreira drugima i sebi iz driblinga i radi sve one sitne stvari za dobar napad. Pretvoren je u spot up opciju a on to nije. Problematičan je obrambeno jer ne može čuvati elitne ofenzivne swingmane. Mislim, korektan je obrambeno, ali ako ti je Parsons među boljim defanzivcima na rosteru onda imaš užasnu obranu. Ako ti je Parsons najlošiji defanzivac na rosteru onda imaš vrhunsku obranu. Za Mavse vrijedi prvo.

Dirk
Regres, regres, regres. Godine, godine, godine. Smanjio je potrošnju lopti, ali više nije ubojit (posebno s kraće distance) kao nekada. Njemu je dovoljno pogledati šuterske postotke, kao i skakačke brojke i vidjeti u čemu je kvaka. U svakoj kategoriji Dirk je lošiji nego lani, a on ako ne zabija efikasno svojih 18 poena, što bi trebao moći pored 3 kreatora pored sebe, on je minus igrač na parketu.

Barea, Jefferson, Villanueva
Mene njihovi povremeni bljeskovi ne mogu impresionirati. Prvom je Minnesota platila da ode s njihovog rostera, drugi je bio dobar košarkaš prije 8 godina, a treći ni u najkilavijem Detroitu ikada nije mogao igrati. Za svakog od njih u NBDL-u nađem po dvije bolje rezerve.

utorak, 17. ožujka 2015.

NBA CRO STUFF - NAJAVA MARCH MADNESSA (PART I)

Ožujak je zanimljiv mjesec. U Dalmaciji i primorju ljudi se bore s marčanim burama, u ožujku mjesecu umro je drug Staljin, osmi marta smo proslavili iskazujući ljubav nježnijem spolu a košarkaški sladokuSci također u ožujku dođu na svoje jer počinje jedno od najuzbudljivijih sportskih natjecanja na svijetu – NCAA završni turnir ili March Madness. Opet ćemo uživati u dobroj košarci, nervirati se zbog loše košarke, proklinjati pauze i stručno procjenjivati koji igrači će na idućem draftu biti bust a koji 
stealovi. 


Da vas malo pripremimo za predstojeće natjecanje u pomoć smo pozvali, a koga drugog nego dvojac TL/IK, koji će vas i ovaj put britkim nonsensima, lamentiranjem o očevidnom ali i ponekom pametnom konstatacijom upoznati s najboljim momčadima u ovogodišnjem Madnessu, kao i onim ekipama koje su birali po svom guštu.

Ostatak teksta na LINKU.

ponedjeljak, 16. ožujka 2015.

NBA CRO STUFF - UVOD U MARCH MADNESS

NEKA IGRE POČNU!
Spektakularno sportsko natjecanje zvano March Madness samo što nije počelo. Došli smo do perioda u godini kada će NBA liga na dvadeset dana dobiti pravu konkurenciju u popraćenosti, i kada će oči košarkaške javnosti i svjetla reflektora biti usmjerena na turnir koji će dati sveučilišnog košarkaškog šampiona.
March Madness je inače kolokvijalni naziv za završni turnir između 68 sveučilišnih košarkaških momčadi. To nije samo sportsko natjecanje već i kulturni događaj kojeg prati desetine milijuna ljudi ne samo u SAD-u nego i van njenih granica. Ako nikada do sada niste pratili March Madness i ne razumijete čemu tolika pompa oko toga dopustite da vam mi predstavimo turnir i otkrijemo neke zanimljivosti koje će vas možda čak i „natjerati“ da popunite bracket i upalite loš stream da bi pogledali poneku utakmicu.

Ostatak teksta na LINKU.

petak, 13. ožujka 2015.

MVP

Nova godina, novi izbor za MVP-a i novi stari problemi. Šest igrača legitimno konkurira za tu prestižnu titulu: Westbrook, James, Curry, Harden, Davis i Paul. Problem nikakav ne bi bio odabrati nekoga između njih za MVP-a da je liga postavila kriterije prema kojima se bira. Da bi dobili realnog MVP-a trebali bi se zapitati „koje uvjete treba ispunjavati jedan MVP?“. Koliko minuta, koševa, skokova, pobjeda, postotaka…

Međutim, košarka nije matematika i u njoj ne vrijedi uvijek da je 2+2=4. Da je tako, ovog teksta sada ne bi bilo, kao što ne bi bilo ni rasprava tjednima prije nego se dodjeljuje nagrada, niti bi se mogli zabavljati razmišljanjima tko je doista MVP u ovoj odličnoj NBA sezoni.

Dobro shvatili ste, tko je MVP ovisi o isključivo subjektivnom osjećaju, a tako se i bira. Sportski novinari u SAD-u odlučuju prema svojim vlastitim parametrima tko je „most valuable player“. Ako upravo ovu rečeničnu sintagmu ubacite u google translate dobit ćete prijevod „najkorisniji igrač“. Ovo „najkorisniji“ je poprilično neodređen pojam. Tko sve može biti najkorisniji: onaj koji zabija najviše poena, najbolji obrambeni igrač, najbolji asistent, skakač? Igrač s najviše triple-doubleova, double-doubleova? Igrač s najboljim statsima, s najboljim PER-om, najboljim win shareovima? Najbolji je onaj s kombinacijom svega ovoga? Svih parametara ili samo nekih? Koji su važniji, koji manje važni?

Kako sam rekao, liga se po pitanju ovoga ne oglašava niti nam nudi algoritme za izračunavanje, a u sustavu gdje zakoni ne vrijede ili ih nema - sve je zakon i sami ga stvaramo. Viva la revolution!
Zbog svega ovoga MVP može biti bilo tko. Za svakog spomenutog igrača od gore mogu se naći kvalitetni razlozi zašto bi baš on trebao biti MVP, kao i zašto ne bi. Ali da ne bi sve ostalo na diplomatskom laprdanju u ovom tekstu stvorit ću svoje zakone koji vrijede u mom svijetu i prema kojima ja biram svog MVP-a, a kriteriji su sljedeći.

a) Osobni učinak i uloga u momčadi

Trebamo odmah eliminirati role playere i jasno dati do znanja da sporedne opcije ne mogu biti najkorisniji igrači, to su uvijek nositelji s velikim obavezama i dužnostima u momčadi. Da bi smo procijenili njihovu ulogu pomoć će „glupi“ i „pametni“ statsi kao i eye test, odnosno gledanje utakmica kroz cijelu sezonu.

b) Kontinuitet

Ono što čini velikog igrača velikim je njegovo trajanje. Gilbert Arenas je bio sjajan pointguard u svoje vrijeme ali nije trajao i zato neće ući u Hall of Fame, dok je jedan Chauncey Billups trajao i osvajao naslove i zato će on vidjeti Kuću slavnih. Kod odabira MVP-a treba uzeti u obzir igre tijekom cijele sezone a ne samo 2-3-4 tjedna u kojima je igraču ušao Merkur u Saturn pa su odigrali odlično. Tu spadaju i ozljede. Neki su možda propustili neki period sezone zbog ozljede, nakon toga igrali lošije ali to nas ne bi trebalo previše interesirati jer su ozljede sastavni dio sporta, baš kao i sreća.

c) Timski uspjeh

Igrači koji svojim igrama drže ekipu na visokom mjestu na tablici jednostavno moraju biti nagrađeni u MVP utrci jer korisnost na neki način ima veze s uspjehom, a uspjeh je biti što bolje plasiran na ljestvici. Kontekst tu igra bitnu ulogu jer ne igraju svi u dobrim momčadima koje se mogu boriti za vrh ali zašto da ispravljamo tu nepravdu? Možda oni nisu dovoljno dobri da povedu svoju momčad do uspjeha, a možda jednostavno još uvijek nije došlo njihovo vrijeme.

Na temelju ovoga odmah možemo napraviti i poredak.

Zlato – James Harden vs Stephen Curry


Biram Hardena. Evo i zašto.

Bradonja je igrač koji jednostavno ispunjava sva 3 moja kriterija bolje nego itko drugi. Troši 30% napada svoje momčadi i u tome je efikasan, dakle legitimna prva napadačka opcija. Kreira 35% svih poena svoje momčadi kada je na parketu, ima 5,8 skokova prosječno i 2 ukradene lopte. Uloga u momčadi, posebno napadački mu je ogromna jer on radi doslovno sve: prenosi loptu na suparničku polovicu, igra dribble drive igru, vrti pick and roll, zabija poene, izlazi na liniju. Napad Rocketsa bez Hardena ne postoji. S Hardenom na parketu ekipa zabija 110 poena na 100 posjeda, bez njega samo 95. Hipotetski, da Harden može biti stalno na parketu to bi bio 5. najbolji napad lige, dok su od ovih 95 gori samo Sixersi s 94 poena na 100 posjeda.

Konstantan je u formi, nema velikih oscilacija ili perioda gdje će igrati toplo-hladno. U svakom mjesecu sezone je ubacivao više od 25 poena i imao više od 6,5 dodavanja. Odigrao je 2350 minuta (najviše u ligi) i doveo je Rocketse do pozicije da se bore za 2. mjesto Zapadne konferencije i to sve, uglavnom bez Howarda koji je propustio 33 utakmice baš kao i još jedan važan igrač – Terrence Jones koji je propustio 41 utakmicu. Howard je stup obrane Rocketsa, a Terrence Jones važan igrač u napadačkom sustavu zbog odličnog skoka u napadu i snalaženja oko obruča. Harden je i bez njih, s Motiejunasom, Dorseyjem i Tarikom Blackom na centarskim pozicijama, Arizom koji šutira 33% za 3 u odnosu na lanjskih 40%, Beverleyjem koji je također u regresu šuterskom, te s McHaleom na klupi, sjajnim nekadašnjim igračem ali upitnog trenerskog znanja, uspijevao pobjeđivati propustivši samo jednu jedinu utakmicu i to zbog suspenzije.

Uzme li Curry ovu titulu u realnosti umjesto Hardena nitko neće pustiti ni glasa, niti se trebamo pitati je li to pošteno. Curry kao i Harden igra sjajnu individualnu sezonu: 23,6 poena, 7,8 dodavanja, 4,4 skoka, 48% FG, 41% za tricu. Kao i Harden prva je napadačka opcija 28% USG/62% TS%, asistira 38% poena dok je na parketu. Momčad je na 100 posjeda bolja za čak 13 poena u napadu (115 on:102 off), kao i za 5 poena u obrani (98 on:103 off).

Kao i Harden, i Curry je imao samo jednu utakmicu pauze, ukupno odigravši 2055 minuta. U svakom mjesecu sezone je ubacivao više od 21 poen i imao više od 6,5 dodavanja, jedino mu je 12. mjesec bio nešto malo lošiji od ostalih.

Warriorsi su uvjerljivo prvi na Zapadu s omjerom 51-12, s najboljom obranom i trećim najboljim napadom.

Ono što mi Hardena uzdiže na pijedestal iznad Curryja je kontekst u kojem igraju. Curry igra u puno boljoj momčadi, ima manje zahtjevnu rolu od Hardena. Ne mora kompletno sam nositi napad, kreirati sebi i drugima kao Harden već je dosta postavljen u rolu šutera koja mu odgovara, igra često off-ball igru o čemu Harden može samo sanjati, ima sjajan trenerski trojac na klupi, i odlične suigrače. Dok je Hardenova druga „banana“ Howard, propustio pola sezone, Curryjevi  sidekickovi Thompson i Green su zdravi i igraju uz njega cijelu sezonu. Na klupi ima 5 odličnih NBA igrača koji daju dodatnu prednost u odnosu na ostale ekipe.

Svakako mi možete prigovoriti zbog onog napisanog kako možda neki igrači nisu u stanju povesti svoje momčadi do vrha. Možda Harden nije taj a Curry jest. Možda. Ali Hardenov utjecaj na igre Rocketsa je veći nego Curryjev na igre Warriorsa. Zamjeni Hardena prosječnim bekom na dvojci u istim ekipama i istom kontekstu, isto napravi i s prosječnom jedinicom na mjestu Curryja i zapitaj se koja bi momčad bila bolje plasirana. Koja petorka je bolja? Beverley-DeRozan-Ariza-Jones-Motiejunas ili Teague-Klay-Barnes-Green-Bogut?

Na kraju možemo birati i sigurno nećemo pogriješiti: Harden s boljim individualnim brojkama, igrama u lošijoj momčadi koja je pri vrhu te ogroman utjecaj na momčad i rezultate; ili Curryjev uspjeh s Golden Stateom, u boljem kontekstu i s lošijim individualnim učinkom od Hardena?

Bronca – LeBron James vs Anthony Davis


Nebitno je tko će biti treći  ali i za tu poziciju se bore dva igrača. James ostvaruje učinke od 26 poena, skoro 6 skokova i 7,3 dodavanja uz 49% šuta iz igre i 35% za tricu. USG/TS odnos mu je 33/58 što znači da i on zadovoljava uvjete za legitimnu prvu napadačku opciju.

Iza Jamesa je čudno razdoblje. Cavsi su drugi na Istoku s omjerom 42-25, drugim najboljim napadom i 19. obranom. James je propustio 11 utakmica zbog odmora, a ukupno je odigrao 2032 minute. Baš kao i Curry i Harden i on im najveći utjecaj na svoju momčad kao scorer i dodavač. Momčad s njima na parketu ubacuje 115 poena na 100 posjeda, bez njega samo 103 koša. I obrana je bolja za 5,5 koševa na 100 posjeda s Jamesom na parketu nego s njim na klupi.

Zašto James ne može biti konkurencija ovoj dvojici od gore u mom svijetu? Prvenstveno zbog toga što je propustio određeni broj utakmica, a onda i zbog toga što igra na Istoku i „tek“ je drugi. Treba uzeti kontekst u obzir i reći da su Cavsi nova momčad i da su se trebali posložiti i uigrati ali onda više sreće sljedeće godine. Konstanta tijekom svih mjeseci koliko traje sezona mu se ne može prigovoriti, ali može to što ipak igra protiv slabijih ekipa u Istočnoj konferenciji s kojima imaju score 25-13, dok je protiv Zapada taj omjer 17-12.

U ovom dvoboju odabirem Jamesa ispred Davisa jer mi se čini da Anthony iako ima zastrašujuće brojke i igra u težoj konkurenciji još uvijek nije „naučio“ kako iz večeri u večer voditi svoju momčad do pobjeda kao što to James radi. Igra na Zapadu, da, igra i s puno lošijim suigračima od Jamesa ali ako ćemo biti objektivni onda moramo nagraditi drugo mjesto Istoka kakav god on bio  odnosu na 8./9. mjesto na Zapadu.

Davisove brojke: 24 pts, 10 reb, 1,8 ast, 2,8 blk, 54% fg, 83% ft. Za razliku od spomenutog trojca ispred njega on je na granici potrošnje prve opcije, ali efikasnost je tu. Ekipa je gora za 5 poena i u obrani i u napadu na 100 posjeda dok Davis ne igra. Od 65 utakmica odigrao ih je 53, ukupno 1886 minuta.

Opet, ne bi bilo pogrešno staviti ga ispred Jamesa u ovom poretku jer igra u puno težoj konkurenciji, i momčad mu se doslovno svaki tjedan raspada pod ozljedama. Startni bek mu je trenutno Norris Cole, bekovi su uništeni ozljedama ove sezone – Gordon, Evans, a sjećate li se Holidaya? Njihov najbolja petorka Ašik-Davis-Evans-Gordon-Holiday odigrala je samo 186 minuta zajedno pa Davis ima čast predvoditi različite Pondextere, Wiliamse, Ajince, Freddette i Babbitte do playoffa.

Možemo se zapitati kako bi na Istoku završila petorka Irving-Smith-Jeff Green-Love-Mozgov a kako Evans-Gordon-Pondexter-Monroe-Ašik na Zapadu? Prvi bi se naučili nekako igrati bez Jamesa i sigurni su top 4 na Istoku, drugi bi bili lutrijska ekipa, nešto kao Denver u najboljem slučaju.

Ponavljam, uzimam Jamesa jer cijenim brojke i drugo mjesto na Istoku, ali uzeti i Davisa i nagraditi ga zato jer igra u najtežoj diviziji u američkom profesionalnom sportu i s očajnim suigračima kao i s rosterom punim rupa i poluigrača je također ispravna odluka.

Da bi ušli u konkurenciju s Hardenom i Curryjem potrebno im je malo više pobjeda.

Drvo – Russell Westbrook vs Chris Paul


O brojkama ovdje posebno neću jer vam je sigurno poznato što Westbrook radi zadnjih tjedana, kao i to da je Chris Paul i dalje majstor assist/turnover statističke kategorije.

Prvi igra bez Duranta i pokušava Oklahomu ugurati u playoff, a drugi igra bez Griffina i kao i Davis s također sumnjivim rosterom se bori za 4. poziciju na Zapadu.

Westbrook je ove sezone odigrao 49 od Oklahominih 64 utakmice, a Paul je odigrao sve utakmice za Clipperse. Westbrook ima bolji roster od Paula, ali i nesposobnog trenera budaletinu, dok je Rivers ok trener, nije top, ali je dobar. Westbrook ima bolje brojke od Paula, ali je siječanj odigrao lošije nego ostale mjesece dok je Paul bio dobar u kontiunitetu.

Clippersi su bolji na ljestvici iako je Griffin propustio 14 utakmica, dok je Durant propustio 37 u čemu možemo lako pronaći razloge neuspjeha Oklahome. Ali pogledajmo razdoblje nakon All-Stara kada su obje momčadi uglavnom igrale bez svojih važnih igrača. I jedni i drugi su na omjeru 7-4 iako su Clippersi imali nešto teži raspored i igraju u rotaciji s Riversom, Turkogluom i Glenom Davisom, a Oklahoma se pojačala s 3 dobra igrača u trade deadlineu. Također, prije 2 dana, u izravnom matchupu Paul je nadigrao Russella.
Lošiji kontekst kao i uspjeh momčadi na strani su Paula u ovom izboru, brojke su na strani Westbrooka. Na kraju ću odabrati Westbrooka jer smatram da je jednostavno u ovom momentu bolji igrač od Paula.

Možda neke iznenađuje što mi je Westbrook tek peti u izboru, a svugdje ostalo je među glavnim favoritima, ali u svakoj kategoriji koju sam odredio da bude kriterij za izbor MVP-a on ima rupu.

Osobni učinak – izgubljene lopte, šut za 3 poena
Kontinuitet – propustio je 15 utakmica i imao je periode gdje je oscilirao (prvi mjesec 2015. g.)
Timski uspjeh – Oklahoma se bori za playoff, a ne mogu se oteti dojmu da su trebali s ovim rosterom biti bolje plasirani. Makar iznad Pelicansa.

Nisam kao neki pa da će ga Westbrookove brojke previše impresionirati, jer znam u kakvom sustavu igra i što radi na utakmicama. Oklahomin sistem je čisti sistem izolacija koji Wesu i KD-u dopušta da rade što žele, šutiraju koliko i kad žele i igraju 1 na 5. Ove brojke i ovi triple-doubleovi koje one ostvaruje su sjajni, kao i njegova energija s kojom igra.

Ali isto tako treba reći da se Westbrook zalijeće na svaki skok, sudara se u obrani s Kanterom i Ibakom samo da bi skupio taj skok (gori od njega je samo Lance Stephenson u tom segmentu podle krađe skokova) i poboljšao sebi statse.  Westbrook također troši suludih 38% svih napada (šutevi, izgubljene lopte i faulovi u napadu) Oklahome dok je na parketu. Lopta je stalno u njegovim rukama pa je logično da će i imati poene i dodavanja.

Brojke izgledaju fantastično, ovi triple doubleovi su izvrsni, ali u utakmicama u kojima ih je Westbrook ostvarivao Oklahoma je ostvarila score samo 3-2, od čega su pobjede bile protiv Pacersa, Sixersa, i Toronta, izgubili su od Potlanda i Sunsa, kao što su u ovom bližem periodu iza nas izgubili od Clippersa i Bullsa.

Davis igra s duplo gorim rosterom nego što ga ima Westbrook a ostvaruju iste rezultate i zato mora biti u mom svijetu ispred Russella, dok je James ostvario dobre uspjehe s Cavsima nakon All-Stara. Za približiti se Curyju i Hardenu Russellu su osim lijepih brojki koje uspješno nabija potrebne i pobjede kao i malo normalniji trener.