BULLS-SPURS

Za blog pod ovim imenom sranje je već u najavi kada utakmica završi sa samo 8 postignutih trica i rezultatom 92:89, kada se igra na 91 posjed što je tempo kojim ne igraju ni Bucksi – najsporija momčad lige, i što su napadački rejtinzi na kraju utakmice 97 i 100, a to je otprilike ekvivalentno napadačkim mašinama tipa Nets i Nuggets. Zato ovaj put malo drugačija i kraća analiza.

U teoriji prije početka utakmice znalo se da ćemo svjedočiti sudaru obrana, koje nikada ne dobivaju previše kredita u javnosti u odnosu na napad (Warriorsi su izvrstan primjer kako se obrana zanemaruje kada se priča o njihovim uspjesima). Spursi su poznati po „sistemu“, motionu, tricama iz kornera, kretanju lopte, Parkeru, Aldridgeu i Ginobiliju ali činjenica je da oni danas imaju najbolju obranu u ligi, i „tek“ 10. najbolji napad. S Greenom i Leonardom na perimetru mogu zaključati svakoga, s Aldridgeom i Duncanom reket je siguran, skok osiguran, tempo je pod kontrolom.

Bullsi kada su dovodili Hoiberga očekivao se kvantni skok u odnosu na Thibodeaua. Trice, ulazi, small ball postave, žestok tempo. Međutim, Bullsi danas imaju 5. najbolju obranu u ligi, i tek 28. napad. Kako je ovo moguće sa Mirotić-Gasol startnom kombinacijom, više nego ikad McDermotta, Roseom, Hinrichom i Brooksom na jedinici i s rasporedom koji od 15 odigranih utakmica 10 je uključivao top 13 napadački najboljih (iznadprosječnih) ekipa…ostaje misterij. Butler odrađuje posao, baš kao i rezervni visoki dvojac s klupe, Snell i Moore također, a nije totalno loša kombinacija startnih centara s držanjem svojih pozicija u reketu i kontroliranjem skoka, ali da će to biti dovoljno za ovakvu obranu uz iznadprosječan tempo i zajeban raspored nitko se nije mogao nadati. Velike oscilacije u formi udarne napadačke četvorke Butler-Rose-Mirotić-Gasol razlog su da se pitamo je li Thibs ikada i otišao iz Chicaga.

Osim napadačkih i obrambenih rejtinga ogled nam je trebao ponuditi intrigantne matchupove diljem petorki. Gasol-Duncan, okršaj ponajboljih two-way igrača u ligi Leonard-Butler, stilom igre sličnih jedinica Parker-Rose, stilom različitih četvorki Aldridge-Mirotić i klupa koje su dijametralno suprotne – radnička Bullsa i gunnerska Spursa.

Pau je odigrao zanimljivu utakmicu. Već standardno je podbacio protiv elitnih petica u napadačkom dijelu igre. Postigao je 18 poena ali je za to potrošio 18 lopti, što je jednostavno previše za jednog centra. Ali s obzirom koliko su Spursi bili agresivni u jurnjavi prema reketu i  s obzirom da su ove sezone cijelu napadačku strategiju prebacili na post, a to od protivničkih centara zahtjeva dobru aktivnost, Gasol se dobro nosio sa zadaćama. Nekoliko vrlo dobrih obrambenih reakcija, čak i u clutchu kojeg je zatvarao s Noahom uglavom i nešto malo manje Mirotićem. Timmy je također držao reket pod kontrolom, a u napadu je samo pospremao zicere i povremeno hranio loptama cutere i Aldridgea u postu kroz malo high-low akcije.

Leonard je dobio bitku protiv Butlera a eksplodirao je u trećoj četvrtini zabivši preko, kroz i ispod Butlera kako je htio. Jadni Jimmy i sinoć je odigrao 40 minuta, Hoiberg ga je držao na parketu kad god bi se na istom našao i Leonard. Šutirao nije puno, pospremio je što je morao, izgubio koju loptu više nego što je trebao, a napadačke posjede prepustio Gasolu i Roseu. Sve su glasnija šuškanja da Butler vuče nekakvu ozljedu noge pa bi pauza od par utakmica dobro došla.

Aldridge je napokon odigrao dobru utakmicu. 21 poen (10/18) i 12 skokova. Proces prilagodbe na Spurse još uvijek traje, razumljivo je to sve, ali brojke kažu da je LaMarcus nakon Dannyja Greena, od igrača s ozbiljnim minutama najlošiji šuter. 43% FG, a na potrošnju druge napadačke opcije (25,8% usg) ima neefikasnu učinkovitost (48,8% tsp-a). To je drastičan pad u odnosu na razdoblje Blazersa gdje je LMA bio prva napadačka opcija po potrošnji napada dok je na parketu i kretao se u granicama ligaškog prosjeka po učinkovitosti. Dakle, kao šuteru mu se dogodila najgora stvar – smanjio je potrošnju i efikasnost. Događa se to volume scorerima kakav je bio LaMarcus kroz cijelu karijeru u Bazersima. Zbog specifičnog stila napadanja s poludistance nikada i nije bio oličenje efikasnosti. Sinoć je zabio svoje „LaMarcus“ šuteve s poludistance i to uglavnom preko čuvara. Kada je tako onda i bolji defenderi od Mirotića tu ne mogu ništa. Iznenađenje mi je bilo što su ga Spursi jako malo koristili na bloku u završnici utakmice gdje je u zadnje 2-3 minute možda uzeo jedan šut iako je bio najraspoloženiji njihov igrač tijekom utakmice.

Parker je odigrao dobru utakmicu i on trenutno izgleda puno bolje nego lani ili na Eurobasketu. Pronašao je šutersku formu a od pomoći je i što mu Aldridgeov šut daje više prostora za napadanje u igri 2 na 2 nego što je to slučaj kada je igra s Duncanom ii prije sa Splitterom. Rose je odigrao još jednu bezveznu šutersku dionicu po kojoj ove sezone nije puno bolji od Kobeja Bryanta. A kad smo već kod neefikasnih strijelaca koji je vrag Dannyju Greenu? 33% šuta iz igre, 32% za tricu ove sezone. Čovjek se preko noći pretvorio u bacača cigli (bacač plamena definitivno više nije) kojeg komotno ignoriraš na slaboj strani da bi zatvorio neku drugu rupu. Ovo je forma koju je prenio iz prošlosezonskog playoffa kada je u 7 utakmica iz igre gađao 34% a za tricu 30%. Razlozi za ovakvu neučinkovitost su nepoznati, osim što je lani dobio novi ugovor, ali bez Greenovih trica život svim Spursima je puno teži, a napad ne diše punim plućima. Leonard je jedni konzistentan tricaš u startnoj petorci, a s klupe jedino Mills. Nema više Belinellija, nema Josepha, ni Bonnera, a već odavno Neala. Spursi nikad bezopasniji s trice što je jedan od razloga zašto ni napad ne briljira.

Spursi su generalno kroz utakmicu bili bolja ekipa a jedan ovd važnijih razloga zašto su izgubili utakmicu je taj što je zakazala inače vrlo pouzdana klupa. Sinoć Mills i Ginobili nisu mogli zabiti ništa. Popovich je početkom druge i četvrte četvrtine na parket bacao petorku Mills-Ginobili-Anderson-Diaw-West koja bi redovito gubila prednost koju bi sagradila startna petorka. Zanimljiv je podatak da je ova grupa dobila u sezoni ukupno 20 minuta i imaju negativan Net Rating -21,3. Od osam petorki koje su igrale više od 15 minuta ove sezone, samo su ova petorka i još jedna negativne po koš razlici. Hoiberg je Spursima s 5 rezervi suprotstavljao istu takvu svoju formaciju s Mooreom, Snellom i McDermottom i na centrima Noahom i Gibsonom. Ovakva klupa Bullsa prvo je početkom druge četvtine nadoknadila minus iz prve četvrtine, i to uglavnom kroz McDermotta i Snella. Onda su i zadnjoj dionici donijeli vodstvo Bullsima 81:75, također preko McDermotta i ovaj put Moorea koji su ulazima i šutom uneredili vrlo nepouzdanu skakački i obrambeno klupu San Antonija. Nakon 3 minute Popovich je na parket vratio Duncana i Leonarda. Centarski tandem West-Diaw ne može držati zadnju liniju, prvo skakački, a onda i kao zaštita obruča, Mills, Ginobili i Anderson su napadački možda i kompatibilni ali obrambeno nikako. Ovakva petorka ima 0% šansi u playoffu protiv bilo koga, a sumnjam da je Pop i lud da je u ovakvom sastavu baci na parket. Vidjet ćemo koliko će mu trebati da od nje odustane u regularnoj sezoni. Sinoć su bili očajni protiv Bullsa jer nisu mogli zabiti ništa, a obraniti se pogotovo.

Bullsi isto nemaju budućnost sa spomenutom postavom ali barem imaju riješenu obranu reketa i Noah i Gibson mogu dominirati u oba pravca što se tiče skoka. Malo drugačija rotacija s 1-2 startera vjerojatno će pomoći. Ali, sinoć je klupa odradila strašan posao. Dovoljno je pogledati obični +/- igrača s klupe i startera. Svi igrači s klupe bili su u plusu, svi starteri osim Snella su u minusu. Kod Spursa je obrnuta situacija. Starteri su bili dominantni u odnosu na startere Bullsa, ali klupa koja je zabila samo 15 koševa nije imala nikakve šanse.

Spursi su na kraju imali loptu za izjednačenje, ali akciju nisu. Ne znam uopće koja je bia intencija Popa sa zadnjim napadom, osim možda izolacija za Leonarda na vrhu trice što je naravno pošlo po zlu. Imao je Pop i boljih nacrtanih shema i boljih, specijalnih petorki za kraj (gdje je Red Rocket Popoviću?!). A i Budenholzer s crtanjem po ploči već tri godine ipak briljira u Atlanti.