EX-YU IGRAČI U NBA LIGI – ŠTO JE REALNOST?

Usprkos tome što se trudim biti objektivan po pitanju NBA-a ne mogu poreći da nisam uzbuđen kada hrvatski igrači imaju dobre minute i dobre partije u ligi. Ne krijem, rado ću šibnuti video klip na facebook profil ili stranicu ovog bloga s nekim vragolastim komentarom. To je prirodno za svakoga krvavog ispod kože, da navija za svoje i za one koje cijeni bez obzira na nacionalnost. Međutim, ako ćemo ozbiljno i studiozno pristupiti analizi igara, učinka i rezultata NBA igrača s područja bivše Jugoslavije ili ako ćemo pokušati projicirati što ih čeka u novoj sezoni onda se treba maknuti od emocija i pisanja onoga što svi žele čitati i čuti te zaželjeti svima dobrodošlicu u realnost, koja uglavnom nije ružičasta kao što je prikazuju mainstream mediji i nerealni navijači, sve skupine koje na površnoj razini prate NBA. Let`s do it!

Igrača s prostora bivše države u NBA ligi trenutno ima 14 komada. Svaki je okružen specifičnim uvjetima i okolnostima karakterističnim samo za njegovu ekipu, pa ću zato napraviti podjelu prema rolama koje ih čekaju. Ovo nije nikakvo gatanje kakav će tko biti za 5 godina niti tko ima veći potencijal a bogami ni uspoređivanje s ulogama u reprezentacijama. Ovo je čisti pogled na trenutno stanje stvari. Evo podjele:

Prospekti – mladi igrači, uglavnom rookieji

Dodavači Gatoradea – igrači koji će igrati malo ili nikako, bez važnije uloge u ekipi

Igrači rotacije – imati će svoje minute ali ne i značajniji učinak

Glue – oni bi povremeno mogli iskočiti kvalitetom, koncepcijski bitni za momčad

Četvrte opcije – bljesnut će napadačkim učinkom, ali nisu klase ili nisu u situaciji da nose napad svoje momčadi

Opcije – preko njih možeš vrtjeti napad

PROSPEKTI – Hezonja, Jokić

Hezonja

Stil: Izrazito atletski i fizički nadaren što je jedan od preduvjeta da postaneš NBA uspješan. O tome može li Hezonga biti šuter kreator dalo bi se raspravljati, a trenutna situacija nam kaže da je Mario jedino i isključivo spot-up i catch and shoot opcija, odnosno igrači koji može poentirati nakon izlaska iz bloka ili iz mjesta kada dobije loptu na ziceru. Za nešto više trebat će mu bolja kontrola lopte, a od toga je trenutno udaljen nekoliko godina treninga. Pokazuje povremeno sposobnost uzme loptu i potegne pull-up šut, ali daleko od toga da mu je to iole standardan repertoar oružja. Uz to, ne razumije još igru pa bez plana kako doći do koša napada reket i visoke igrače što nije mudro. Sportski drzak, što je cool, ali i rupa u obrani na svim razinama.

Rotacija: Hezonja je swigman što znači da prema potrebi može igrati pozicije 2 i 3. Oladipo i Harris su trenutno nedodirljivi tu, a pomoglo bi da Skiles Harrisa kao na opener utakmici koristi isključivo kao četvorku, jer poslije Fourniera koji onda uskače na startnu trojku Hezonja postaje prvi vanjski s klupe koji ulazi u igru. Tu je još i Gordon, tako da tek treba vidjeti kako će Skiles posložiti rotaciju. Pozitivno je za njega i činjenica da Orlandu treba šutera, treba im trice, a to u njemu mogu dobiti.

Realnost: 20 minuta po utakmici, makar nije isključeno da uskoči u startnu petorku ako Fournier nastavi igrati anemično ali to ne znači da će imati starterske minute.

Jokić

Stil: Jokić je jedan od onih igrača u čijoj igri uživaš. MVP ABA lige s 20 godina i čudno mi je kako je moguće da je pao na draftu sve do 41. mjesta. Klasični europski centar – visoki košarkaški IQ, odličan osjećaj za asist, šutira sa svih pozicija, ali nije atleta. Napadački ima potencijal postati full package čak i na NBA razini jer igra leđima u postu, šutira s poludistance ali i s trice. Izvrstan pregled igre, bilo iz posta kada je udvojen ako je blizu košu, ili s lakta. Još uvijek nije dovoljno agresivan u postu dok igra leđima, ali ni snažan, igra na finesu što će mu teško prolaziti na najvišoj razini košarke. Zato što još uvijek nije dovoljno jak, a onda i zato što nije atleta i nema eksplozivnost imat će dosta problema u NBA-u u ovom početnom stadiju, posebno u obrani.

Rotacija: Denver je krcat na ovim visokim pozicijama. Puno vremena na četvorci će provoditi stretch opcije tipa Gallinari i Chandler, a tu su onda Lauvergne, Hickson, Faried, Arthur i Nurkić kada se oporavi. Svi nabrojeni osim ovih stretch opcija i Nurkića su klasične četvorke, ali dobar dio minuta na petici će vidjeti iskusniji Arthur i Lauvergne, tako da Jokić neće doći do puno minuta.

Realnost: NBDL gdje će skupljati iskustvo u slabijoj konkurenciji ali i igri gdje se donekle pokušava imitirati NBA, i protiv igrača koji se bore za život, doslovno, jer se trude da ih netko prepozna i da dobiju neki mali ugovor. Ako Denver povuče poteze na tržnici i „prodaju“ Hicksona i Arthura mogao bi doći do nekih minuta, i to uglavnom kada Denver upali potpuni „tankiranje“ mode.

DODAVAČI GATORADEA – Rudež, Dukan, Marjanović

Rudež

Stil: Šuterski specijalist koji je u rookie sezoni tricu realizirao sa 40%, za dvojku je šutirao 54% što su fine brojke iako je imao mizernu potrošnju. Damjanov problem je što osim šuta nema ništa drugo. Spor je i neatletičan, prespor da na small forwardu brani istu poziciju, preslab i loš skakač da čuva četvorke. Povremeno bljesne s dobrim asistom, ne može se reći da ne prolijeva znoj i da se ne trudi, ali to nije dovoljno.

Rotacija: Do minuta će teško ili nikako. Za Wolvese na niskom krilu starta Prince i njegovo beživotno truplo, a kasnije se rotiraju Wiggins i Muhammad. Do minuta na četvorci će još teže jer je tu prava gužva kod Minnesote – od startera Garnetta, preko Dienga, Paynea…

Realnost: Zakovan na klupu. Pomoći mu može jedino neka serija ozljeda kod Vukova koju bi pratile njegove lude šuterske partije kojima bi se dokazao. Plus, Sam Mitchell nije trener koji će se igrati s postavama.

Dukan

Stil: Borbena četvorka o kojoj ne mogu puno reći jer ni u Badgersima na sveučilištu nije puno igrao, a ono što je igrao nikako nije bilo za NBA. Možda Cedevitu. Ugovor je zaradio zahvaljujući igrama na Ljetnoj ligi s Kingsima gdje je pogodio nekoliko trica i zahvaljujući starome koji je skaut u Bullsima. Ima fin izbačaj.

Rotacija: gledao sam prvu utakmicu Kingsa protiv Clippersa a Duje je bio u civilu. Kada se netko ozlijedi presvući će se iz košuljice u trenerku ali minute neće vidjeti. Na četvorci počinje Cousins, kasnije ulazi Casppi, dokazani NBA šuter, a tu rolu će vjerojatno igrati i Gay koji je najbliži ulozi small ball četvorke, plus je dobar skakač. Ispred njega su i Cauley-Stein i Acy.

Realnost: Baš kao i Rudež, ne vjerujem da ima budućnost u ligi. Jednodimenzionalni specijalac čija specijalnost nije toliko dobra da prikrije manjak talenta na ostalim razinama.

Marjanović

Stil: Div od 221 cm i 130 kilograma nastupao je prije dvije godine u Ljetnoj ligi za Hawkse i nije ostavio nikakav dojam. Ako se dobro sjećam, Atlanta ga je poslala kući prije vremena jer su na poziciji imali Muscalu i Noguieru kao mlade prospekte i draft pickove iz iste (2013.) godine. Marjanović je tada imao 25 godina i od tada se dosta toga promijenilo u njegovoj karijeri. U Zvezdi je bio centralna točka napada, Williams ga je hranio loptama, a konkurencija na poziciji u svim natjecanjima nije mu fizički mogla parirati dok je on trpao zicere i prometnuo se u ponajboljeg europskog centra. S obzirom na visinu i masu Marjanović se fino kreće, ali za europske prilike. U NBA-u će imati velikih problema jer je igra jednostavno prebrza za njega, a njegova koordinacija ekstremiteta nije idealna. U predsezoni  je imao problema s bazičnim primanjem lopte jer jednostavno nije bio spreman primiti je, i nije stigao popratiti akciju. Dok je europske centre jeo masom i fizikalijama protiv NBA društva to neće biti moguće, morati će više raditi da bi zabio poene, pa makar to bili i Spursi. Obrambeno će plivati usprkos visini. Prvo će se morati naviknuti na defanzivne 3 sekunde i to da ne može biti usidren u reketu kao u Zvezdi, a to daje dovoljno vremena NBA slasherima da ga napadnu dok se nije postavio. Skok igra je također pod upitnikom. U NBA-u nije dovoljno samo stajati pored obruča i skupiti skok kao što je to slučaj u Europi za nekoga tko ima 231 cm. Dosta stvari je ovdje stvar prilagodbe ali nisam siguran da je Marjanović igrač za NBA.

Rotacija: Kako netko misli da će on doći do minuta je misterij. Aldridge i Duncan su starteri, drugi par su Diaw i Aldridge. Drugu četvrtinu počinju Diaw i West, onda se vraća LaMarcus umjesto Diawa pa zatim Timmy umjesto Westa. Marjanović će minute vidjeti tek u garbage timeu, prilikom blowouta ili ozljede jednog od ove četvorice. Ne zaboravimo da je tu i omiljeni Popov specijalac Matt Bonner.

Realnost: Klupa i minimalni broj minuta. Konkurencija je jednostavno prevelika i radi se o dokazanim NBA igračima koji su upoznati s igrom i nemaju previše upitnika iznad svoje glave kao Marjanović.

IGRAČI ROTACIJE – Udrih, Teletović, Vujačić

Udrih

Stil: On je također prije igrač za ovu prethodnu kategoriju nego ovu, ali Udriha i ove godine čeka 20-ak minuta po utakmici i torpediranje dugih dvojki iz pick and rolla u čemu je mora se priznati jako dobar i realizira je s 50%. Pronašao je dakle hot spotove odakle šutira što je dobro za njegovu karijeru jer je trica pala na niske grane (27%), a sve manje je i asistencija. Očito ga cijene u Memphisu iz nekog razloga kada ne žele veće povjerenje dati Russu Smithu ili iz NBDL-a ili Europe dovesti nekog mlađeg revolveraša koji bi možda popravio napadački učinak klupe.

Rotacija: Ovdje je situacija jasna, Udrih je barem za sada backup Conleyju a iz rotacije će ga pokušati izbaciti Smith.

Realnost: 15-20 minuta po utakmici.

Teletović

Stil: Šut za tri u NBA-u bila je i ostala njegova specijalnost. Teletović trice može doista pogađati na različite načine s obzirom da se radi o visokom igraču. Nije kreator iz driblinga, ali jest pick and pop opcija, catch and shoot i spot up. Šuterski specijalist, obrambeno tanak, dakako, zbog manjka i fizikalija i eksplozivnosti kao i većina Europljana.

Rotacija: Markieff Morris je neprikosnovena četvorka na rosteru Sunsa koji će povremeno uskakati na peticu, ovisno o matchupu i rezultatu, pa bi Mirzi moglo ostati nešto manje od 20 minuta po utakmici. Glavni konkurent na poziciji 4 je Jon Leuer, još jedna potencijalna stretch četvorka (potencijalna jer kroz karijeru šutira 0,5 pokušaja s perimetra). Spomenuo bi još TJ Warrena, mladog prospecta Sunsa koji može igrati obje krilne pozicije, a koliko će ovisi o Hornacekovoj kreativnosti.

Realnost: Ukoliko bi se Mirza vratio na 39% šuta za tricu od prije dvije sezone u Netsima minute bi bile zagrantirane, ukoliko bi ostao na 32% što je imao lani sumnjam da bi Hornacek bio zadovoljan. Njegova trica i postotci mogli bi koncepcijski biti važni za Sunse koji su uspjeh od prije dvije godine ostvarili zahvaljujući Fryeovim sposobnostima da ubija s perimetra, a pozornost koju su onda obrane posvećivale Fryeu stvarala je prostor Dragiću i Bledsoeu za napadanje praznog prostora. Ova momčad nema baš pouzdanih tricaša. PJ Tucker je dobar korner tricaš, Knight kao spot up bekovska opcija, a ako ne ubrojimo potencijalne domete rookieja Devina Bookera, to je uglavnom to. Hornacek kao bivši šuter cijenit će Teletovićeve šuterske kvalitete ako i brojke budu kvalitetne. Ali svejedno ostaje igrač s klupe od 20-ak minuta po utakmici.

Vujačić

Stil: Nisam mislio da ću više ikada u životu imati potrebu spomenuti velikog Sašu, osim na kavi u internoj zajebanciji, ali eto, surprise surprise, Vujačić je opet dio NBA rotacije, i to Knicksa koji su ga odvukli od razmišljanja da zaigra u Libiji (zajebajem, mada nije daleko od realnosti) i dođe pomoći implementirati trokut kojeg je kao naučio igrati u Lakersima pod Philom. Ne znam u čemu on može pomoći kada su bekovi u triangleu sekundarne opcije, osuđeni na give and go akcije, cutove i povremene trice. Vujačić će se držati ovog posljednjeg što mu je bio i ostao trademark.

Rotacija: Trenutno je starter dok Afflalo ne zaliječi ozljedu, a kada se prvi bek oporavi Vujačić će voditi borbu za minute s Gallowayom koji je bez dileme korisniji NBA igrač.

Realnost: S obzirom da je Philov čovjek i Fisherov suigrač vjerojatno će vidjeti minute s klupe dogledno vrijeme. A onda kada trice stanu upadati, obrambeni minusi izađu na vidjelo i Knicksima loše krene Galloway će se nametnuti kao bolja igračka opcija.

GLUE – Bjelica

O Bjelici sam već sve napisao ovdje. On će doći na svoje, samo neka se malo privikne na igru.

ČETVRTE OPCIJE – Bogdanović, Dragić, Nurkić

Bogdanović

Stil: U Europi je bio jedan od fizički najmoćnijih bekova a u NBA-u je često izgledao bespomoćno protiv raznih fizikalaca na bočnim pozicijama. Obrambeno je bio i ostao problem posebno kada treba paziti na cutove i zatvaranje prostora iza leđa. Ali šuterski je u prvoj sezoni bio vrlo korektan – 35% za tricu, uz potrošnju klasičnog role playera vezao je primjerenu efikasnost od 56% TS-a. PER mu je bio ispodprosječan u odnosu na ligu a to nam govori da nije all-rounder. Asistencije, skokovi, slobodna bacanja, ukradene lopte, u tome je zakazao iako se to od njega vjerojatno nije ni očekivalo. Bogdanović nije kreator, ni za sebe ni druge. Povremeno si može iskreirati šut iz driblinga ali ne na konstantnoj bazi tijekom utakmice. Plus mu je igra leđima ali protiv slabijih dvojki. Drugima ne može kreirati jer mu kontrola lopte nije idealna, ali i spor je, nema brzinu za riješiti se čuvara. Zato je uzalud kukati Hollinsu kako želi agresivnijeg Bogdanovića kada ovaj nema kapacitete za to.

Rotacija: Hollins ne zna što s njim što je trend koji se nastavlja od prošle sezone kada je bio starter pa ga je Brown izbacio iz početne petorke. Brown je bio starter i u prvoj utakmici playoffa pa se opet Bogdanović vratio. Ellington je u ovom momentu startni shooting guard za Netse, potencijalno dobar šuter ali ne i bolji igrač od Bogdanovića jer je puno više jednodimenzionalan od Babe. Netsi tu još imaju Karaseva i Browna, ali mislim da će veći dio minuta na dvojci ipak igrati Bogdanović.

Realnost: Konkurencija na poziciji mu je takva da će sigurno imati 25-30 minuta, kao šesti igrač ili starter. Pametniji je i iskusniji za jednu NBA sezonu što nije mala stvar. Lani je već pokazao da može igrati četvrtu opciju, čak i u playoffu, i neke utakmice sam rješavati šuterskim bravurama.

Dragić

Stil: Dragić je imao breakout sezonu u već spomenutim Sunsima kada je u paru s Bledsoeom sijao paniku po NBA obranama. Vrhunski slasher, majstor tranzicije, učenik Stevea Nasha koji zna vrtjeti pick igru, trica mu nije primarna opcija, to su ipak ulazi, ali i nju će realizirati s pristojnim postotcima, dovoljnima da ga obrane moraju poštivati. Svejedno najkorisniji je kao dribble-drive igrač s loptom u rukama.

Rotacija: Dragić će samo ove godine dobiti oko 15 milijuna dolara od Heata pa je jasno da su dani Marija Chalmersa kao startnog playa Heata odbrojani. Mogli bi ih tek vidjeti zajedno na parketu u nekim momentima jer su kompatibilni. Chalmers je bolji šuter i defanzivac, Dragić je rekao sam dribler. Neprikosnovena jedinica Heata za +30 minuta po utakmici.

Realnost: Dragić ima dva problema u Heatu. Prvi je taj što ekipa igra ubitačno sporo. Sporiji od njih bili su samo Jazzeri. Nije pomoglo čak ni to što je Dragić došao nakon All-Stara, igra se nije ubrzala. Heat je igrao s užasno kratkom rotacijom i bez Bosha, s Wadeom na jednoj nozi, ali i s Jamesom je ekipa uvijek igrala na puno manji broj posjeda nego što je prosjek. Dragić je kroz cijelu karijeru igrao za trenere ili ekipe čiji su sistemi počivali na brzoj tranzicijskoj igri, na paceu i spaceu – Gentry, McHale, Adelman, Hornacek. U sporijem ritmu jednostavno ne koristiš njegovu najveću prednost – brzinu, trku i ulaze. Drugi Dragićev problem je Wade koji se voli igrati prvog playa u ovom vremenu kada više nije sposoban sebi kreirati poene na visokom levelu a istovremeno nije ni s trice pouzdan da bi glumio spot up opciju dok Dragić razbija obrane. Ovo će značiti više lopte u Wadeovim rukama, a više Dragića u roli šutera, što je bio i jedan od razloga zašto je iz Sunsa otišao gdje je imao sličnu situaciju s Bledsoeom. Kako god, sigurno mjesto startera i 15-6-3 u box scoreu na dnevnoj bazi su realnost.

Nurkić

Stil: Fizički izrazito dominantan centar, vrlo pokretljiv s obzirom na masu, zna se gurati u low postu, koristiti naučene trikove za trpati koševe, dobar skakač i pick and roll opcija, ali još uvijek ne zna kako pravilno koristiti činjenicu da je gromada od igrača. Nurkić je lani igrao oko 18 minuta, i za to vrijeme trošio 20% svih napada Denvera što se pokazao kao ipak malo prevelik zalogaj za rookie centra od 20 godina (znamo da centri uvijek sporije sazrijevaju i dosežu pune potencijale u odnosu na bekove npr.). Osjetilo se to na postotcima pa je imao samo 48% TSP-a (penali+dvojke+trojke – valjda to ne moram više ponavljati), što je dokaz da još nije njegovo vrijeme da bude volume potrošač. S penala je bio na 63%, a imao je samo 2,1 pokušaj prosječno s linije. Što je za centra i igrača koji je imao spomenutu potrošnju malo. Rasni centar mora imati puno više izlazaka na penale, a za njegovo dobro i bolje postotke s linije. Pozitivno je što je solidno završavao oko obruča – 58% uspješnosti.

Rotacija: U kontekstu Jokića spomenuo sam da osim Nurkića Denver i nema poštenog centra nego gomilu tweenera, kroz karijeru priučenih centara kao što je recimo JJ Hickson ili po potrebi Lauvergne. Da je zdrav, nema nikakve sumnje da bi Nurkić bio starter jer su u upravi Denvera već odlučili da će oko njega, Mudiaya, Gallinarija i valjda novog visokog picka slagati novu ekipu. Plus je za njega što mu je trener Mike Malone koji zna s visokim igračima i koji je s Cousinsom napravio veći napredak nego svi bivši treneri prije.

Realnost: Treba prvo vidjeti kako će ozljeda utjecati na njega, ali realno je da bude startni centar, s 25 do 30 minuta po utakmici. Ne vjerujem da će ga Malone u ovom stadiju karijere, a onda i nakon ozljede forsirati u većoj minutaži. Tu je dakako i još „gladnih usta“ koje treba nahraniti minutama. Izgubio je Lawsona koji ga je dobro hranio loptama, ali ima Gallinarija i Chandlera koji bi mu mogli prisutnošću stvarati prostor, a u je i Mudiay, još jedan dobar play s kvalitetnim court visionom ali s kojim tek treba razviti kemiju u igri.

OPCIJE – Vučević, Peković

Vučević

Stil: Vučević je u ovo odabrano društvo došao zahvaljujući lanjskoj potrošnji od 26% USG-a što je potrošnja otprilike druge napadačke opcije. Efikasnost je bila na prosječnoj NBA razini od 53,8%. Vuuuuuuučević se potvrdio kao napadačka sila zbog raznovrsnosti kako može zabijati, a u svakoj opciji je efikasan – oko obruča, kraća distanca, poludistanca. To nije mala stvar jer imaš visokog igrača koji može šutnuti, a može i iz posta zabiti. Ne zaboravimo da je Vooch izvrstan skakač, kako obrambeno tako i napadački što mu isto pomaže pri generiranju poena. Trenutno je bolja pop nego roll opcija ili mu ta uloga više odgovara. Problem je što obrambeno nije dovoljno prisutan, a s obzirom na visinu, masu i dobru pokretljivost nema razloga da ne bude. Lani nije imao niti jednu cijelu blokadu ili ukradenu loptu, što su poražavajuće stop brojke za centra. Profilirao se kao druga opcija, vrijeme je da poradi na obrani, počne malo više gledati kako zaokružiti svoju igru a malo manje pozornosti posvećivati osobnim brojkama. Ima jednu užasnu naviku koja iritira kada ga se gleda, a to je da često niti ne diže ruke kada se preko njega šutira nego odmah ide na skok, ili ako i digne ruku, čim se igrač dignuo na šut on je spušta i lovi skokove. Dakle, neosporno talentiran, ali i još jedan u nizu onih koje se voli označiti kao good numbers-bad team. Skiles bi ga trebao dovesti u red.

Rotacija: Nema tu puno priče, startni centar od 35+ minuta. Pravu zamjenu i nema. Tu je Dedmon kao energy guy i Jason Smith prvenstveno kao šuter s distance.

Realnost: Treba vidjeti kako će Vuk stajati s potrošnjom ove sezone, posebno ako Harris većinu minuta dobije na četvorci, onda bi se veći dio napada mogao prenijet na njega, a tu je i Oladipo koji će imati prostora za kamikaza ulaze dok je Vučević na laktu a Harris u korneru.

Peković

Stil: Ako sve bude prema planu Nurkić bi mogao biti tip igrača kakav je upravo Peković. Robusni centar koji će koristiti snagu i masu da trpa bez milosti. Nurkić ipak ima veći potencijal kao šuter, barem s kraće distance, ali i kao dodavač i obrambeni igrač jer je ipak nešto brži na nogama i s boljim pregledom igre. Pekmen je zato vrhunska pick and roll opcija, jedan od boljih NBA screenera i vrhunski finišer oko obruča usprkos tome što ima ravno 210 (za centre je uvijek bolje da imaju više, da su barem 7 footeri, Pek je 6´11˝) i nema kondorski raspon ruku kao ni atleticizam. Ali nebitno, čovjek sve snagom i snalažljivošću oko obruča kompenzira.

Rotacija: Slično kao i kod „nasljednika“ Nurkića, treba vidjeti u kakvom će se stanju vratiti nakon ozljede. Obojica zapravo imaju zajebane košarkaške ozljede. Crnogorac ima borbu s desnom Ahilovom, a Bosanac s koljenom. Ozljede su nešto na što će se nažalost morati naviknuti. Njihova fizička konstitucija je takva da će posljedice osjećati donji ekstremiteti, kao i kod većine centara. Pekovića i rotaciju Wolvesa sam spominjao u u priči o Bjelici u posljednjem pasusu. Ne znam kako će veteran u rebuilding ekipi do minuta pored nekolicine mladih prospecata koje treba razvijati, a tu je i legenda kluba Garnett koji će „jesti“ 15 minuta kada bude igrao. Trade se čini kao realna opcija.

Realnost: U trećoj i četvrtoj sezoni za Wolvese u kojima je odigrao glavninu utakmica i imao 30+ minuta Peković je plesao na granici potrošnje role playera i treće opcije. Ako bi dohvatio oko 30 minuta po utakmici za očekivati je da mu potrošnja ostane tu negdje ili se čak i smanji, sada kada je tu Towns kao potrošač na visokoj poziciji, Wiggins na krilu i revolveraš LaVine s klupe. Nadodaj Rubija i Martina i eto Pekmenu ipak nešto manje lopti. Ozljeda i oporavak će odraditi svoje pa će vjerojatno izgubiti i dio brzine što ima, skok je rješavao pozicioniranjem i tu ne bi trebalo biti problema, ali užarena telefonska linija s Beogradom bi mogao biti ometajući faktor.

Realno je za očekivati da će određeni broj igrača padati ili rasti u ovim mojim kastama, ovisno kako se sezona njihovih momčadi bude odvijala i ovisno dakako o njihovoj formi i učinku. ali prije nego se sezona zahukta ovo je moj realni pogled na stanje stvari, a kakav je vaš javite u komentaru ovdje ili na facebook stranici.