Da nisam pogledao Talijane i Španjolce čija je utakmica u najavi već značila teški run and gun mogao bih komotno ugasiti ovaj komadić bloga. Previše šutera na parketu, previše španera i individualnih klasa ali i gela u kosi, bradurina i pizdunskog ponašanja i mentaliteta, pa eto pozivnice da se nešto i napiše o utakmici. Mada sam se dvoumio, pisati bilješke tijekom utakmice o viđenom ili se jednostavno prepustiti pukom gledanju ulazi li lopta u koš ili ne. Ne budi lijen, odlučio sam se za prvu opciju, posebno kada sam vidio da od velike taktike i borbe Scariola i Pianigiani neće biti ništa što je značilo minimum zabilješki. Zašto sam se uopće i nadao da će EU treneri zadovoljiti moj poriv da gledam malo taktičke makljaže povrh one „mijenjam centra za centra“ ili „sad sam u zoni, sad na čovjeku“? 1 Q Ali hajde, kamikaza Pianigiani odlučio je iznenaditi i na Gasola gurnuti veličanstvenog Andreu Bargnanija kako bi stvorio barem nekakve matchup probleme Španjolcima. Bargnani je ta