Španjolci su
lani na SP-u u svojoj državi trebali još jednom demonstrirati silu, prošetati
se kroz raspored koji im je bio idealno naklonjen, a onda se u finalu potući s
Amerikancima za zlato. U meču u kojima su ih mnogi držali za favorite. A onda
im je klasični španjolski „siesta“ mentalitet u kombinaciji s trojcem
Heurtel-Diaw-Gobert presudio u četvrtfinalu, ponizivši ih pred vlastitom
publikom te tako pokvario oproštaj jedne velike generacije koja je dugo trajala
i osvojila sve što se moglo osvojiti. Espana SP 2014, trebao je biti dostojan
oproštaj od reprezentacije legendi poput Reyesa, Pau Gasola, Navarra, Calderona.
Usprkos
neuspjehu koji je jednako kao i uspjeh trebao biti trigger za promjene na
rosteru Španjolci se nisu odlučili za potpunu smjenu generacija. I dobro su
napravili. Bolje, dostupne igrače koji žele igrati na ovom EP-u od Reyesa i
Paua konkretno, koji su pripadnici stare garde, ionako nemaju. Drugo, treninzi
s njima dvojicom biti će dobar primjer mladim igračima u reprezentaciji koji
„odrastaju“ s iskusnim veteranima. Treće, nema nikakve potrebe tjerati iz
reprezentacije igrače koji mogu pomoći, bez obzira na godine. Igrač je dobar
ili loš, može pomoći ili ne može, a koliko ima godina je nebitno. Pau Gasol je
all-star u 35-oj, Reyes igra sezonu života za Real u također 35-oj. Pa nije
reprezentacija valjda ta gdje ćeš kaliti čelik, odnosno gdje će mladi skupljati
iskustvo samo zato jer su kao potencijal, i to sve nauštrb veterana. Dobar
potez Španjolaca u svakom slučaju postepeno mlade igrače uvoditi u selekciju te
ih kombinirati sa senatorima.
Evo rostera
Furije:
PG: Ribas,
Sergio Rodriguez, Vives
SG: Lull
SF: Rudy,
Claver, San Emeterio
PF: Mirotić,
Reyes, Aguilar
C: Pau,
Hernangomez
A sada idemo
vidjeti gdje su im plusevi a gdje minusi nakon kojih bi trebali dobiti nekakav
opći uvid u snagu Španjolaca.
PLUS
Iskustvo i
kontinuitet
Udarni igrači
Španjolske mahom su prave iskusnjare što se tiče godina, broja nastupa za
reprezentaciju, trofeja koje su osvajali igrajući ključne role. Pa tako imamo
osim Paua i Reyesa koje sam spomenuo, Llulla s 28 godina, Rudyja s 30, Sergia
Rodrigueza s 29, Ribasa s 28, San Emeteria s 31. Godinama igraju zajedno u
klubovima i reprezentaciji a poznaju se iz španjolske lige pa im uigravanje
neće biti nikakav problem. Pridodajmo svemu ovome Scariola koji je s ovom
reprezentacijom osvajao 2 puta Eurobasket, 2009 i 2011. Na tim rosterima koji
su osvajali titule bili su Gasol, Reyes, Claver, Rudy, Llull i San Emeterio,
što znači da ova Španjolska družina odlično poznaje zalizanog Talijana trenera
u Armani odijelu, ali isto tako znaju i kako se osvajaju titule i prvenstva.
Poseban je
naglasak pri svemu tome na petorku iz Real Madrida - Lull, Rudy, Sergio, Reyes
i Mirotić koji je tamo bio sve do prošle sezone. Ova petorka može igrati
zatvorenih očiju zajedno i upravo je ova petorka lani (uz dodatak Bourousisa i
Carrolla) igrala uvjerljivo najbolju košarku u Europi (do finala španjolskog
prvenstva i finala Eurolige). Ne samo najbolju na način da su razvaljivali
protivnike, već igrali i ultramodernu 4-out košarku udarajući visoki tempo,
hrpe trica i gomilu slash and kick igre forsirajući svoje bekove haklere.
Mirotić je ove sezone otišao, ali tri beka + Reyes su opet ponudili vrhunsku
košarku, ovoga puta ne toliko atraktivnu zbog konzervativnijeg Lasovog sistema
s 2 klasična centra ali rezultatski bolju jer su osvojili sve što se moglo
osvojiti.
Napad
Rotacija
Nisam previše
obraćao pažnju na Španjolsku u pripremnom periodu. Pogledao sam prvu četvrtinu
utakmice s Makedonijom od prije nekoliko dana. Sasvim je jasno da će Scariolovi
starteri biti Ribas-Lull-Rudy-Mirotić-Gasol.
Ribas je možda
iznenađenje kao starter ispred Sergia Rodrigueza svima koji su tek površno
pratili ACB španjolsku ligu. Bivši play Valencije, od "jučer" play Barcelone,
Ribas upravo je ono što treba Španjolcima u petorci što se napadačkog dijela
igre tiče. Razigravač koji odlično kontrolira tempo utakmice, ima dobar pregled
terena, zna zavrtjeti pick and roll akciju, ali odličan je i u spot upu. Za
tricu je u španjolskoj ligi šutirao 45,8% iz 3,4 pokušaja, a nešto slično i u
Euroligi.
Na drugoj strani
Chacho Rodriguez će ostati u svojoj klasičnoj roli iz Real Madrida, a to je ona
vođa druge navale i šesti igrač za prste polizati.
Llull će odrađivati
također spot-up rolu jer dribler kao i kreator nije i njegov učinak ovisi o
broju serviranih lopti od strane suigrača, dok to ne vrijedi za Rudyja
Fernandeza koji može napasti iz driblinga i kreirati sebi. Mirotić je klasični
missmatch za skoro sve četvorke na turniru zbog svojih all-round vještina, a
Pau Gasol će biti prva napadačka opcija i igrač koji će trošiti najviše lopti i
preko kojih će ići većina akcija.
Mirotić-Gasol
Ovo je napadački
uvjerljivo najbolji centarski tandem na turniru. Obrambeno upitan o čemu nešto
više kasnije, ali napadački nitko do startera iz drugih reprezentacija ovom
dvojcu ne može vode dodati. Zbog bolje ravnoteže obrana-napad u centarskoj
liniji Španjolskoj bi bilo bolje da imaju mlađeg Gasola, ali i Pau nudi dosta opcija.
Gasol i u 35.
ostvaruje dobre brojke za Bullse. Pomalo napumpane reći će neki, ali neosporno
je da je s njim napad Bullsa živnuo kao rijetko kad pod Thibodeauom. Pau će
biti fokalna točka napada Španjolske na sličan način kako je to bio i Marc u godinama
dok Pau nije bio u reprezentaciji. Dakle, kreiranje s visokog posta, handoff
igra, roll akcije, ali i lopta na niskom bloku i šutevi s poludistance. Gasol
još uvijek ima zavidnu leđnu tehniku kao i mekanu ručicu. Zbog svega ovoga je
klasična triple threat opcija na centru, a mislim da nitko na turniru tako
nešto nema baš na centarskoj poziciji (ne, Valanciunas nije taj). Dobra stvar
za Španjolsku je što ni Srbija, ni Turska, ni Italija, pa ni Njemačka nemaju na
centru nekoga tko bi mogao parirati Gasolu i držati ga pod kontrolom. Opcija
može biti udvajanje, zapravo ne može, jer će te onda bekovi tricaši zasuti
tricama. Definitivno čovjek i igrač koji može ići na 20+ poena prosjek u
grupnoj fazi natjecanja ako to bude potrebno. A i dalje kroz turnir dok ne
naleti na Goberta i društvo koji će ga isprebijati.
Mirotić je
idealan partner Gasolu. Igrač koji je u Realu a onda i u Bullsima naviknuo
igrati na perimetru kao stretch četvorka. Samo što Nikola nije
jednodimenzionalna lažna četvorka nego igrač zahvaljujući kojemu svaki napad
dobiva na šarmu. Može sebi kreirati šut i usprkos tome što ima 208 cm nije mu problem
spustiti loptu na parket i napasti (sjajni fakeovi, jedni od uvjerljivijih koje
sam ja gledao). To mu daje veliku prednost u odnosu na ostale četvorke, posebno
europske koje ga ni dok je igrao za Real nisu znale braniti iako je i on kupio
plodove općenito sistema Madrida. Mirotić će i u kombinaciji s Gasolom visjeti
na perimetru, postavljati blokove za pick and pop, šutirati trice te napadati 1
na 1 iz izolacija koje mu ponudi Scariolo. Zbog ovoga je kompatibilan s Gasolom
koji će operirati po reketu, a u prvoj četvrtini utakmice protiv Makedonije vidio
sam nekoliko situacija u kojima su Mirotić i Gasol igrali 2 na 2 protiv svojih
čuvara, a bilo je nekoliko i high-low kombinacija.
U svakom
slučaju, ovaj dvojac jamči vrhunski napad s centarskih pozicija i vrhunsku
zabavu za neutralne promatrače, dok se protivnici s razlogom trebaju
pribojavati jer kompletnijih i talentiranijih napadača iz centarske linije
nema.
4-out/side to
side attack/šuterski potencijal
Scariolo je kao
i većina trenera do prije nekoliko godina forsirao 3 out-2 in sistem s klasičnim
centrom na jednom bloku i klasičnom četvorkom na drugom bloku. A onda je kako
sam kaže, otkrio spacing, sav prostor koji se dobije za napadanje iz kretanja
bez lopte, ili koji centar dobije u low postu samo zato jer četvorka može
šutirati trice, ili koji bek dobije za napadanje s loptom, ili koji bek i
centar dobiju za 2 na 2 igru. Zbog ovoga je Mirotić ključni čovjek ove momčadi.
Ukoliko on bude mogao pogađati trice (a dokazano može u Europi) svi ostali če
imati više prostora i napad će biti protočan. Sergio i Pau mogu vrtjeti pick,
Rudy napasti iz driblinga, Pau igrati leđima bez straha od udvajanja, bekovi i
krila napadati prostor cutom.
Protiv
Makedonije sam vidio da lopta juri po perimetru kada se zavrti akcija. Osnovna
akcija Španjolaca je klasični pick and roll ili pick and pop koji zahtjeva
rotacije od obrane prema unutra nakon čega ball handler traži slobodnog igrača
po perimetru koji šutira ako je sam, ili prosljeđuje loptu prvom do sebe i tako
dok ne preslože obranu i netko ne ostane sam na trici, i to je takozvani side
to side koji su Španolci doveli do savršenstva.
Svi igrači iz
petorke Španjolske mogu bez problema šutirati s raznih pozicija. Ako startnoj
petorci dodamo Rodrigueza, Aguilara, San Emeterija, pa čak i Reyesa onda imamo
9 igrača koji mogu bez problema šutom s perimetra torpedirati svaku obranu.
MINUS
Obrana
No Marc-no D
Nakon dugo
vremena Španjolci će morati igrati bez Marca Gasola (Ibaku ne računam jer se
tek sporadično pojavljuje na turniru, bez značajnijeg ili presudnog učinka za
razliku od Big Burritoa). Mlađi Gasol je jedan od najboljih obrambenih centara
u NBA ligi, samim time i u Europi. Igra u Europi mu je bila tim lakša zato jer
je mogao biti parkiran u reketu i korigirati kao obrambeni libero sve pogreške
svoje obrane, što je radio sve ove godine fantastično, a istovremeno je odlično
pazio i na individualni matchup protiv Krstića, Tomića i Valanciunasa ovoga
svijeta. Stariji Gasol teško da može ponuditi takvu svestranost ali vjerujem da
može makar djelomično.
Pau je visok 215 cm a europskim bekovima
i krilima koji nisu obdareni atleticizmom i fizikalijama nije baš svejedno
jurišati na takve divove, bez obzira koliko oni bili mekani kao Pau. Scariolo
će sigurno i njega držati čvrsto usidrenog u reket, neće kao ni u Bullsima
daleko letjeti prema perimetru, a ključno će biti da smeta visinom i rasponom
ruku.
Less press?
Pitanje je kako
će Scariolo posložiti obranu na perimetru. Zbog prisustva Marca Gasola u
pozadini sve ove godine španjolski bekovi predvođeni Lullom, Rubiom i ostalima
mogli su igrati jaki presing na loptu, kockati se na linijama dodavanja. Sa
starijim Gasolom to neće biti jednostavno ponavljati jer Pau se ne postavlja u
pozadini i ne kreće se kao mlađi brat, zato vjerujem da će bekovi na perimetru
zaigrati nešpto opreznije, s manje
žestokog pressa nego zadnjih godina. Ali opet, ako oduzmeš press obranu,
kockanje s ukradenim loptama, oduzeo si dio šarma Španjolcima kojima je
tranzicija jako bitna kao i poeni koji proizlaze iz nje.
Gasol/Mirotić
Koliko god su
napadački savršeno komplementarni toliko obrambeno nisu najidealniji tandem.
Skakački su korektni i pouzdani, pa čak i u 1 na 1 obrani ali u nekoj
sistemskoj obrani baš i ne jer ni jedan ni drugi nisu rim protectori, ne mogu
preuzimati u obrani, Gasol je lagana meta u pick and rollu, nisu atlete iako
imaju zavidnu visinu i dužinu. Već sam rekao gore da se Pauove manjkavosti mogu
korigirati odnosno djelomično maskirati konzervativnijom obranom. Međutim i
dalje je pitanje tko who helps the helper? U onom momentu kada je Pau na
pomaganju prilikom ulaska beka u reket tko njemu čuva leđa? Može li to Mirotić
raditi na konstantnom levelu? Može li Mirotić preuzeti patroliranje reketom dok
Pau ratuje s Pleissom, Raduljicom ili Bargnanijem? Nikola je u Bullsima pokazao
da nije baš tako svilen kao što se čini i da može odraditi prljavi posao u
obrani, ali hajde da vidimo može li to ponoviti bez Butlera, Snella, Noaha ili
Gibsona.
Tko čuva Batuma?
Tko čuva Teodosića?
Španjolci i
dalje nemaju bočnog stopera. Batum može za doručak pojesti najboljeg obrambenog
igrača Španjolaca Rudyja Fernandeza. Ribas, Rudy ili Llull ne mogu paziti na
Teodosića. Općenito je ta vanjska perimetar linija Španjolaca jako niska,
mršava i nema atleta u njoj koji mogu braniti nekoliko pozicija. Francuzi za
Batume i Teodosiće imaju Batuma i Gelabalea, Srbija ima Kalinića, Španjolci
nemaju takve klase. Zato i igraju ili su igrali žestoki presing, kako bi
sakrili manjak centimetara i manjak atleta na perimetru te je sve to Marc
nadoknađivao u pozadini obrane.
Klupa
Španjolci i
nemaju neku širinu na rosteru i prijašnjih godina su bili puno duži i dublji na
klupi. Rodriguez i Reyes će vrlo vjerojatno odraditi svoj dio posla, ali tko
ostaje nakon njih i u slučaju možebitne ozljede nekog startera? Uglavnom
jednodimenzionalni igrači tipa Aguilar, San Emeterio ili mladi Hernangomez koji
ni u svojim klubovima ne igraju bitnije role. U usporedbi s Francuzima,
Španjolci su puno kraći u rotaciji.
Chokeri
Već 2-3 godine
gledam chokeanje španjolskih klubova i reprezentacije u gustim završnicama.
Sjetimo se samo Real Madrida i finala protiv Olympiacosa ili Maccabija kada su
njihovi bekovi nestajali s parketa, isti oni bekovi koji su starteri u
reprezentaciji. Ništa bolji nisu zadnjih godina ni u reprezentaciji. Lull je
vjerojatno najveći choker kojeg su moje oči vidjele, Rudy redovito nestane, dok
se Rodriguez trudi nešto napraviti ali rijetko kada uspije. Za guste završnice
imaju Gasola ovog puta, iako bi Scariolo barem za 5 zadnjih minuta guste
završnice volio imati Navarra La Bombu, odnosno nekoga s cojonesima. U slučaju
guste završnice možete biti sigurni da će spomenuti chokeri nestati s parketa,
a na 0:0 u zadnjoj minuti utakmice Španjolska-Grčka ili Srbija-Španjolska
stavio bi i kuću i okućnicu na „pravoslavnu braću“. Uglavnom da skratim: nimalo ne vjerujem ključnom španjolskom trojcu na perimetru u zajebanim završnicama jer nisu toliko dobri hakleri kao što se ponekad čini, barem ne da bi rješavali utakmicu svojim potezima ili donosili prave odluke.
Zaključno
Gotovo sigurno
će Furija imati najbolji napad turnira. Previše je tu napadačkog talenta na
raspolaganju da ne bi trpali u velikim količinama. Pitanje je samo mogu li
suludo dobrim napadačkim učinkom nadoknaditi obrambene minuse koji su očiti.
Nemaju ni blizu dobru obrana-napad ravnotežu kao Francuzi koji na svakoj
poziciji imaju kvalitetno rješenje. Španjolci nemaju ni na jednoj. Zato im ne
bi dao prednost u potencijalnom finalu, već ih svrstavam u rang sa Srbijom kao
ekipama koje mogu izazvati Francuze ali barem na papiru imaju više minusa od
Francuza.
Primjedbe
Objavi komentar