Najava EuroBasketa (1) - Aux armes, citoyens

Individualni talent. Šampionski mentalitet. Iskustvo. Atleticizam i fizikalije. All rounderi. Two way igrači. Hakleri. Skakači i fajteri. Šuteri. Aktualni europski prvaci Francuzi imaju sve, a po nabrojanim karakteristikama mogu im parirati samo Amerikanci. Ne čudi zato da su apsolutni favoriti za osvajanje (obranu) naslova europskog prvaka.

PG: Parker, Diot

Vincent Collet iznenadio je sve neutralne promatrače izostavljanjem nominalno prvog playa sa svjetskog prvenstva u Španjolskoj Thomasa Heurtela. Umjesto njega tu je povratnik u reprezentaciju Parker, a njegova alternativa je Antoine Diot koji nije bolji igrač od Heurtela ali je Colletov čovjek koji se s njim u Strasbourgu druži već 3 godine. Eto, moguće je i u Francuskoj, a ne samo na Balkanu, da trener u reprezentaciju poziva čovjeka samo zato jer je „njegov“. Samo, za razliku od balkanskih prilika, Collet ima opravdanje i pokriće u rezultatskim uspjesima tako da nitko u Francuskoj na ovu odluku nije ni trepnuo.

Zagrebemo li ispod površine možemo pronaći i taktičko-košarkaške razloge zašto ipak Diot ispred Heurtela koji je moram priznati bio jedan od boljih igrača u Španjolskoj na SP. Diot je nešto bolji defanzivac, viši je 5 cm od Heurtela i koristan je bez lopte kao spot up opcija u napadu. Heurtel je također kvalitetan šuter, ali u napadu više voli operirati s loptom kao primarni razigravač. Imati Parkera i Heurtela značilo bi imati dva poprilično slična igrača na jedinici dok s Diotom ipak imaju opciju više, premda opet ponavljam, da sastavljam momčad, odabrao bih Heurtela u svako doba dana i noći jer je talentiraniji od Diota. Antoine će dobro doći Colletu da odmori Gelabalea i Batuma koji će u obrani sakrivati Parkera, i to u momentima kada na parketu budu De Colo ili Fournier.

Parker je pak duše, srca i mozak ove družine. Dobri su Francuzi i bez njega, ali napadački učinak koji ostvaruje čini ostale igrače boljima, odnosno čini Batuma, De Coloa, Fourniera i Diawa boljima. U čemu je stvar. Parker je dokazana prva NBA napadačka opcija, i usprkos tome što se njegova potrošnja na NBA razini smanjuje Parker je i dalje apsolutni vladar na poziciji playmakera u Europi i na europskim natjecanjima zahvaljujući svojim scoring umijećima. Ako Francuska nema Parkera mora pronaći drugog igrača i igrače koji mogu nositi napad. S obzirom na to da ne može svatko biti Parker obuti te cipele nije nimalo jednostavno. To je jedan od razloga zašto se Nico Batum mučio na zadnjem SP. S Parkerom u postavi svi gore nabrojani igrači mogu biti mirni jer će Tony zabiti koliko treba, a na njima je da utrpaju ostalo.

Mala skepsa oko Parkera je njegova forma. Premda dobro izgleda u pripremnom periodu iza njega je statistički najslabija NBA sezona još od rookie sezone 2001/02. Djelomično zbog ozljeda, a djelomično i zbog nikad manje minutaže koje mu je Popovich davao, kao i zbog predaje štafete Leonardu u potrošnji lopti (Parker je sve više spot-up opcija, sve manje igra s loptom, a u prilog toj tvrdnji govori činjenica da je tricu gađao sa 42%, što je za 10% bolji učinak u odnosu na prosjek karijere). Ali s obzirom da su Spursi izletjeli u prvoj rundi playoffa i da se nije puno potrošio ni u doigravanju ni u regularnoj sezoni Parker na turnir dolazi zdrav. A stigne se odmoriti i pronaći formu u prvoj fazi natjecanja gdje Francuze čekaju ekipe koje će lakoćom pregaziti.

SG: De Colo, Fournier

Ne znam kako je Collet zamislio rotacije i tko mu je starter na šuterskoj poziciji. U Španjolskoj na SP je forsirao visoku liniju na bočnim pozicijama s Batumom i Gelabaleom kao starterima pored Heurtela na jedinici. Hoće li tako ostati ne znam, ali meni se kao starter u ovoj priči nameće Evan Fournier ispred De Coloa. S trojkom Parker-Fournier-Batum imaš gomilu opcija i jedino gdje je trojka Parker-Gelabale-Batum bolja je obrana zbog Gelabaleove sposobnosti da dužinom i atleticizmom smeta bekovima na dvojci. S P-F-B trojkom imaš scorere (Parker, Fournier), imaš igrače koji mogu napasti iz driblinga (sva trojica), spot up opcije (sve trojica) i preko sve trojice možeš zavrtjeti napad jer su dovoljno kreativni. Upitno je koliko sve ovo možeš s Gelabaleom. Što se obrane tiče ove trojice, Batum će svoj prljavi posao u obrani obaviti, Parker neće, a Fournier hoće ako mu se bude dalo. Nije elitna atleta kao većina njegovih kolega na rosteru, ali je dosta visok za beka šutera u europskim standardima (197 cm). Iza Fourniera je vrlo dobra sezona u Magicu gdje je ubacivao 12 poena, uz postotke 44/37% fg-a. Fournier zna s loptom, zna igrati i bez lopte, a jedini problem mu je loša frizura i nekonstantnost što ne bi trebalo doći do izražaja jer smo već rekli da je tu Parker kao primarna opcija, tako da Fournier bez problema može odraditi svoju rolu iz Orlanda.

De Colo je klasični španer i prototip šestog igrača kakvog bi ja volio imati na klupi. Vrlo svestran igrač koji može odraditi obje bekovske pozicije. Sa 195 cm visine može dominirati protiv europskih fizički slabijih jedinica i većine dvojki te tako provoditi gomilu vremena na liniji za penale. Odličan ball handling, slash and kick igra i još je jedan kreator na rosteru Francuske koji može dati instant scoring protiv prvih ili drugih postava. Može bez problema igrati i pored Parkera kao spot up opcija (46% za tricu u Euroligi) i pomoć u kreaciji napada.

SF: Batum, Gelabale, Kahudi

Od Batuma već neko vrijeme očekujem eksploziju na NBA razini, ali i na FIBA takmičenjima kada se pojavi, odnosno da preuzme štafetu od Parkera u reprezentaciji. Još nisam dočekao zbog par razloga. Prvo, u Portlandu igrajući pored opcija kakve su Lillard, Wes Matthews i Aldridge teško se nametnuti iako je Batum igrao rolu veću nego što neki možda mogu pomisliti (sekundarni play, kretanje bez lopte, spot up opcija, obrana). Pored spomenutih kolega Portlandu nije trebao još netko tko će ubacivati 15-16 poena već netko tko će raditi sve sitne stvari važne za funkcioniranje Stottsovog sistema. Batum je položio taj ispit. U Europi nikako da se nametne iz jednostavnog razloga što mu ne odgovara stil igre i dimenzije terena.  U ultrasporim europskim napadima i u kraćim dimenzijama terena gdje u obje situacije do izražaja ne mogu doći njegove atletske i fizičke predispozicije i all round skill Batum se teško snalazi. To je kao da Ferrarija vozite samo po seoskim poljskim putovima. Uz to, Batum teško da će ikada biti prva opcija u napadu na koju se možeš osloniti jer nema ni šuterske ni driblerske ekstra potencijale.

Ali… u suradnji s Parkerom i drugim bekom (nadam se Fournierom ili De Coloom jer mu Gelabale kao partner dokazano ne odgovara zbog sličnih igračkih karakteristika i navika, ili nedostataka) dobit ćemo Batuma kojeg smo godinama gledali u Portlandu. Atleticizmom i fizikalijama je sposoban dominirati u obrani protiv drugih krila, izvrstan je skakač, ali i bloker. U napadačkom dijelu očekujem da bude drugi play nakon Parkera, da pospremi trice koje mu se namjeste ali i da kreira sebi određeni broj poena.

Gelabale je prekaljeni veteran za kojeg Collet još uvijek vjeruje da može igrati top obranu na krilu zahvaljujući svojim atletskim i fizičkim osobinama. To će mu i biti primarna opcija na parketu dok je u napadu osuđen na ćoškarenje i rokanje trice.

O Kahudiju ne znam ništa.

PF: Diaw, Lauvergne, Pietrus

C: Gobert, Ajinca

Ako se zamarate pitanjima tko će startati na četvorci Diaw ili Lauvergne ja ću vam reći – Lauvergne. Diaw nije starter u reprezentaciji ali ovisno o protivniku i tipu utakmice redovito ima starterske minute. Odmah uz prvo pitanje veže se i drugo, tko je starter na centru. Nemam pojma što će odlučiti Collet ali budući da sam nedavno čitao opširni intervju s njim u kojemu govori o važnosti nekakve hijerarhije u ekipi (razlog zašto Diot a ne Heurtel) nužne da bi momčad ostvarila kemiju a onda i rezultate, vjerujem da će to biti Ajinca ispred Goberta.

E sad, Lauvergne još uvijek nije bolji igrač od Diawa iako se radi o potpuno drugačijim tipovima igrača, a možemo se složiti da bi smo svi uzeli Goberta ispred Ajince jer Gobertova prisutnost na parketu jamči top 5 obranu na NBA razini a onda sami zaključite top koliko na FIBA razini. Međutim taktika i rotacije ponekad zahtijevaju od trenera da na parket ne šalje odmah u startu najboljih 5, već da pronađe komplementarnih 5 i još trojicu-četvoricu koju će rotirati s njima.

U ovom francuskom slučaju komplementarni tandemi su Lauvergne-Ajinca i Diaw-Gobert. A kada znamo da Collet pazi na tradiciju i hijerarhiju onda je vrlo vjerojatno da će Ajinca i Lauverge dobiti starterske uloge, premda su u Španjolskoj Lauvergne i Diaw startali.

Kako god okreneš Francuzi ispod koša imaju obrambenu i napadačku silu kakvu nema nitko drugi na predstojećem turniru. Ne postoji centarska linija na turniru (i barem na papiru) koja je moćnija od ove francuske. Duo Lauvergne-Ajinca je kompatibilan zbog dobrog balansa unutar-van igre. Grobar Joffrey je brutalno dobar skakač i fenomenalno se snalazi u kontakt igri u napadu kada treba završavati oko obruča. U obrani može iskakati duboko na perimetru, udvajati ball handlera na picku. Ajinca u obrani stoji usidren u reket sa svih svojih 215 cm. Ne zaboravimo da je Ajinca (čita se „Ažansa“ i nikako drugačije) bio jedan od boljih igrača Francuske u Sloveniji i jedan od stupova obrane, bilo u postu protiv centara bilo u postavljanjima po reketu. Osim toga Alexis nije totalno drvo u napadu. Dapače, lakoćom posprema zicere sa 3-4-5 metara udaljenosti od koša, a s 215 može šutnuti preko bilo koga, zbog čega može i zakucati preko bilo koga kada dobije loptu u blizini obruča.

Diaw-Gobert duet donosi svoje kvalitete. S Diawom Francuzi imaju stretch opciju, ali i igrača koji može kontrolirati napad poput playa i razigravati s visokog posta. Osim toga, i u Sloveniji i u Španjolskoj Francuzi su za njega znali odigravati gomilu akcija gdje ga oslobađaju u postu i čiste mu stranu za izolaciju nakon čega bi on trpao.

Gobert ima samo 23 godine, iza njega je tek pola prave NBA sezone, a već ga s razlogom možemo svrstati u top klasu NBA obrambenih specijalista. O obrani Jute nakon all-stara ispričano je puno priča, ali nije zgorega ponoviti.

Obrana Jute s Kanterom na centru i s Gobertom na 22 min po utakmici Utah je imala 4. najgoru obranu u ligi, primali su 106,1 poen po utakmici.

Nakon all-stara i trejda Kantera te promoviranjem Goberta u startnu petorku zbog čega Rudy dobiva 12 minuta više na parketu, Juta je dobila najbolju obranu lige. Primali su samo 94,8 poena po utakmici. Drugi najbolji nakon all-stara su bili Bucksi, a oni su primali 5 poena više od Jazza. Glavni razlog ovakvog preobražaja Jazza je upravo Gobert. Grdosija od 213 cm i rasponom ruku od 233 cm, s elitnim atletskim predispozicijama, u potpunosti je zatvorila reket, zaključala obruč i natjerala centre i bekove da dva puta razmisle je li vrijedno napadati ga. Nema razloga da nešto slično ne ponovi kod kuće u Francuskoj na EP-u. Dapače, tu će imati još i lakši zadatak jer nema toliko klasnih igrača na koje bi morao paziti, a osim toga, jedva čekam vidjeti kako će protivnici napadati Goberta i Ajincu bez pravila koje se zove defanzivne 3 sekunde, koje u Europi centrima samo olakšava igranje obrane jer se mogu parkirati u rkeet i ne micati se.

Zbog visine Gobert baš kao i Ajinca može bez problema finiširati oko obruča iz otpadaka koje skupi, ali Gobert je i fantastičan dodavač. Imao je gotovo dvije asistencije po utakmici u Jazzu što djelomično možemo pripisati „horns“ sustavu Snydera koji je od centara napravio dodavače s visokog posta. Colletove napadačke sheme također imaju dosta „horns“ setova što možete vidjeti na ovom linku.

Plejadi klasnih centara na kraju moramo dodati Florenta Pietrusa koji će sigurno dobiti neke minute jer je Colletov ljubimac. Pietrusa očekujte na parketu kada nekome bude trebalo otkinuti glavu ili tako nešto. Jedan od većih fajtera u svijetu košarke za kojeg ja znam i čovjek koji postavlja uvjerljivo najbolji (i najbolniji za protivnike) screen na turniru (šteta što nema mog brata Pere Antića).

Minus ovoj kompletnoj centarskoj liniji je manjak šuta. Nitko od ove petorice nije šuter s perimetra. Vidjet ćemo mogu li to kompenzirati Diawovim vragolijama, Lauvergnovim skokom u napadu, Ajincinim šutom s kraće distance i Gobertovim razigravanjem i alley-oopovima. Vjerojatno da.

Zaključno

Nema tu velike filozofije. Nitko nema ovoliko individualnog talenta na rosteru kao Francuzi (jebote imaju 9 od 12 igrača s NBA pedigreom, od čega Diaw, Parker, Batum i Gobert igraju važne ili ključne role u svojim klubovima). Nitko nema ovoliko različiti specijalista. Nitko nema ovoliko dužine, visine, elitnih fizikalija i vanserijskog atleticizma praktički na svakoj poziciji. Imaju 10 ravnopravnih igrača izvrsno posloženih i vođenih. Ništa manje bitno: igraju pred svojom publikom. Apsolutni favoriti za osvajanje turnira. Tko kaže drugačije je lud, ili patriot pa nepristran, ali takve ni ne treba uzimati za ozbiljno.