Preskoči na glavni sadržaj

FINAL RECAP

Osim za prvu utakmicu vremena za pisanje analiza svake utakmice kod mene bilo nije. Ali sad kad je sve gotovo može se napisati jedan sažeti recap uz pomoć bilješki koje sam zapisivao gledajući utakmice. Finale je završilo očekivano, premda su Cavsi svoju kožu prodali skuplje nego što sam mislio da hoće. Moja prognoza bila je 4:2 za Warriorse sa (polu)zdravim Irvingom (pobogu nepismena čeljadi piše se IRVING a ne IRWING kako mogu čitati posvuda), a nakon što je on ko ratkapa otpao nakon prve nisam vjerovao da Cavaliersi mogu ponuditi žešći otpor, i ueti više od jedne zahvaljujući „ludom“ Jamesu i klinički dokazano ludom JR Smithu. Ali… kako su prognoze i predviđanja uvijek jedno veliko gowno, a košarka i realnost nešto drugo gledali smo osrednje zanimljivu partiju finala u kojoj je na kraju ipak slavio bolji.

Paradoks

Odmah ću na startu sažetka vratiti se na Irvinga i Lovea. U regularnoj sezoni postava s njima dvojicom te Jamesom, Mozgovom i Smithom postizala je 116 poena na 100 posjeda. Najbolji napad lige imali su Clippersi sa 112 poena na 100 posjeda. Obrana Clevelanda znamo bila je njihova rak rana, primali su 106 poena na 100 posjeda i nisu bili niti prosječni u tom dijelu igre. U doigravanju stvari su se poboljšale za Cavse što se obrane tiče. Primali su ukupno 103 poena na 100 posjeda što ih je učinilo četvrtom najboljom obranom doigravanja. Protiv drugog najmoćnijeg napada lige, onog Warriorsa, primali su 104 poena na 100 posjeda što bi ih svrstalo na 12. mjesto najboljih obrana da se radi o regularnoj sezoni.

Pitanje glasi: bi li Cavsi bili ovako konkurentni Warriorsima da su igrali Love i Irving? Napadački bi sigurno bili za dvije klase bolji, ali što bi bilo s obranom koja je bila za dvije klase bolja nego s Irvingom i Loveom u postavi? Kako bi se Irving snašao protiv Thompsona ili Barnesa/Iguodale? Curryja? Da li bi Kevin Love mogao letjeti po perimetru i udvajati Curryja u picku kao što je to radio TT? Na drugoj strani, u napadu Cavaliersa, James bi imao podršku u još jednom kreatoru koji sam sebi može izmisliti poene i u kvalitetnoj stretch opciji, dobrom skakaču i dodavaču. Ali bi li to bilo dovoljno jer na drugoj strani bi imali Klaya na Kyrieju i Greena na Loveu?


Previše upitnika, i previše „što bi bilo kad bi bilo“, ali činjenica je definitivno ta da su Cavsi u prve tri utakmice Warriorse držali u šahu zbog brutalno dobre (povijesno dobre rekao bih) igre Jamesa u napadu i agresivnosti koju su iskazivali TT i Dellavedova u obrani, zajedno s Jamesom, Mozgovom i Shumpertom. Odjednom su Cavsi promijenili svoj identitet. Od lepršave napadačke momčadi koja je pucala iz svih oružja postali su čisti grit and grind gdje su nedostatak kvalitete u napadu nastojali kompenzirati rudarenjem u obrani. To je zapravo predivan NBA paradoks, da je jedna ekipa, bez dvije od tri udarne igle, sistemski postala opasnija za protivnika nego da su udarne igle bile spremne. Upravo zbog obrane i naravno Jamesovih bravura u napadu.

Def koncepti

Da se nadovežem odmah na sistemske koncepte u defanzivi i jednih i drugih kroz seriju. Oba trenera (zapravo njihovi pomoćnici, Lue i Adams) odlučili su se za svoje koncepte koji su bili potpuno različiti. Cavaliersi  su morali smisliti što s Thompsonom i Curryjem i kako njih braniti, odnosno kako braniti Curryjev baraž trica iz picka i Thompsonove catch and shoot situacije, dok su Dubsi morali smisliti strategiju kako zatvoriti jedinu preostalu prijetnju u napadu kod Clevelanda – Jamesa.

Cleveland je Splash braću odlučio striktno pokrivati, što znači da su „problem Curry“ od prve do šeste utakmice branili na način da se njegov čuvar a) nikad ne odvaja od njega, odnosno da nikada ne pomaže u reketu, što je bilo relativno lako za odraditi jer Warriorsi osim Curryja i nemaju drugih opasnih slashera na rosteru pa da puno moraju pomagati na slabim stranama gdje je Curry, a i kada bi imali tu su bili Mozgov i Thompson, zid koji nije lako probiti; i b) Curryja su kao i Pelikani i Memphis i Rocketsi udvajali u picku bek i centar tjeravši ga da se rješava lopte i da kreira netko drugi a ne on. „Problem Thompson“ riješen je na isti način kao i „problem Curry pod točkom a) – bilo koji čuvar nije se odvajao od njega.


Cilj Cavaliersa bio je izazvati ostala 3 igrača na parketu da ih pobijede u igri 3 na 3 dok su Klay i Steph izolirani. Dok su ovu dvojicu često udvajali redovito su riskirali na otvorenim šutovima Barnesa, Iguodale, a posebno Greena, a radikalno Boguta kojeg su ignorirali kao što su Dubsi ignorirali Ašika u prvoj rundi. U ovakvom odnosu snaga gdje su zapravo s Bogutom igrali napad 4 na 5 nije ni čudno što su se Warriorsi mučili prve tri utakmice. Taktika je bila izvrsna, jer role playeri Warriorsa nisu se pokazali kao dorasli zadatku, a kad k tome dodamo činjenicu da je Curry bio izrazito samozatajan i praktički nadigran od Dellavedove postaje očito zašto se činilo kao da će serija otići u 7 teških dvoboja.

Na drugoj strani za nešto potpuno drugačije odlučili su se Kerr i Adams. Kao što sam u najavi napisao oni su odlučili dopustiti Jamesu da ih sam pobijedi ako može. Cilj je bio braniti ga s 5 različitih obrambenih igrača koji će ga 1 na 1 paziti tijekom perioda utakmice ali zatvoriti njegovu pomoćnu radnu snagu kao što su Smith, Jones, Shumpert ili Delly. Jamesa se pak ne može zaustaviti što je bilo odmah jasno, i Warriorsi imaju sreće što su imali Iguodalu protiv Jamesa u 6 utakmica koji ga nije zaustavio ali ga je definitivno usporio budući da je iskusniji i fizički moćniji od Barnesa. Da je Barnes bio najbolji defender kojeg su Warriorsi mogli baciti na Jamesa ovaj bi postavio još luđe brojke ili bi timski defanzivni koncept doživio Kafkin preobražaj pa bi se komplet obrana fokusirala na LeBrona a izazvala ostale igrače Cavsa da ih dobiju. Zapravo, nakon prve utakmice i povrede Irvinga bilo mi je čudno da su Kerr i Adams ostali pri tome da se Jamesa ne udvaja, da se ne pomaže puno na njegovim ulazima i da on i dalje zabija 35+ poena. Bez Irvinga kao dodatnog kreatora na ostalima se moglo više riskirati, posebno zato jer nisi bio dominantan u napadu a James te sam pobjeđivao svojim izolacijama i zabijao kao Curry i Klay zajedno poena.

Off koncepti

Tri su opcije imali Cavsi u napadu: prvo, izolacije Jamesa s kojima bi uglavnom počinjao svaki njihov napad. James je usput budi rečeno trošio 37% svih napada Cavaliersa kada bi bio na parketu u ovom playoffu. Drugo su bili napadački skokovi Thompsona i Mozgova. Iako fizički dosta snažan i dobrog raspona ruku, a približne visine kao Thomspson, Green se dosta teško nosio s njim. Treće su bili spot up šutevi role playera Cavsa koje bi im James kreirao. Pored toga, ovisno o stanju s postavama na parketu od Cavaliersa smo mogli vidjeti nešto 2 na 2 igre James-Mozgov koja je donekle i fino funkcionirala ali obrana picka je nešto što su Warriorsi kroz sezonu doveli do savršenstva pa su Cavsi to što je bilo moguće više izbjegavali, a mogli smo vidjeti i povremene slash akcije Smitha, kao i njegove nerezonske šuteve s trice, Mozgova u postu i slično.


LeBron je dostojno nosio napad svoje ekipe i treba mu skinuti kapu. Biti najbolji strijelac, skakač i asistent kod obje ekipe ne može svatko. U finalu NBA lige. Iz večeri u večer je kao jedini koji zna i može driblati bio prisiljen igrati 1 na 5 protiv najbolje obrane u ligi. I što je najluđe, malo je nedostajalo da to bude dovoljno Cavsima za titulu. Njegova igra iz pete utakmice koju su Cavsi izgubili i 40 koševa, 14 skokova i 11 asista bili bi nešto najmoćnije što je svijet ikada vidio u finalu da se nije Curry razbudio u zadnjoj četvrtini. U istoj toj utakmici čovjek je zabio ili asistirao 77% SVIH POENA CLEVELANDA!

I kao što sam rekao, na njemu su se izmjenjivali čuvari, što se itekako znalo osjetiti u završnim periodima utakmice. Na kraju se nakon Leonarda lani ove sezone ukazao Iguodala, koji ga je u seriji od 6 protiv sebe držao na oko 30% šuta iz igre zbog čega je čovjek zaslužio MVP-a iako bih je ja bez razmišljanja udijelio Jamesu, ne povezujući nužno korisnost s pobjeđivanjem.

Napad Warriorsa pak nije bio ni približno tečan kakvog smo ga mogli u većem dijelu playoffa gledati ili kakvog smo ga vidjeli u regularnoj sezoni. Razlog je jednostavan. Obrana Cavsa je bila na visini zadatka držeći se gore opisanog koncepta u kojem su svjesno riskirali na role playerima Dubsa a zatvarali Klaya i Stepha. Dok je prvi čak svoje uredno i zabijao drugi je bio dosta pasivan u prve tri utakmice. Pustimo senzacionalističke priče kako ga je Delly zatvorio. To su gluposti za naslovnice novina kako bi se povećala tiraža. Stepha je zaustavio dobar obrambeni plan Cavsa. Ok, Dellavedova je jeo parket i ispustio dušu da bi mu zagorčao život kao i Iguodala Jamesu ali Stepha je udavila sistemska obrana picka Cavsa plus kilavost Greena da (ne)pogodi tricu i prisutnost Boguta na parketu. Curry je u regularnoj sezoni na zao glas kod protivničkih obrana došao zato jer je visokosposoban trpati trice dok kreira iz picka i dok je njegov čuvar u bloku. Zato ga sve momčadi brane na način da ga centar i bek udvajaju dok ima loptu u rukama što je Thompson uz pomoć Dellyja sjajno radio. U momentima kada si udvojen ne preostaje ti ništa nego se riješiti lopte da tvoja ekipa iskoristi višak koji ima - 4 na 3.

Budući da je jedna od osnova napada Warriorsa 1-4 pick and roll Curry-Green bilo je poželjno da Green kao nekakav stretch element kazni tricama to udvajanje Curryja jer bi lopta najčešće od Stepha išla prema njemu koji bi ostajao sam jer smo rekli TT udvaja Stepha. Međutim Green je protiv Cavsa u prve tri utakmice za tricu šutirao za tricu: 0/3, 0/1, ¼ a ništa bolji nije bio ni iz reketa. To je bilo dosta problematično za Dubse jer nitko od trojice defanzivaca koji su ostali u obrani nije morao paziti njega na trici već su ostajali uz svoje čuvare. Da je Green stavljao ove šuteve, ta trojica igrača Clevelanda u pozadini morali bi se rotirati prema njemu i zatvarati ga što bi ostavljalo korner tricaše Dubsa same na svojim pozicijama.


Green je u konačnici bio prisiljen napadati obruč s loptom u rukama (što je od 4. utakmice radio dosta dobro) ali je i tu imao poteškoće jer je nailazio na 15 cm višeg igrača od sebe Mozgova koji je dobro držao reket. A zašto je nailazio na Mozgova? Zato jer je Bogut bio usidren u reketu bez neke funkcije i više je otežavao napadu svoje ekipe nego što je obrambeno doprinosio. Lako je sada nakon svega reći ali što će ti Bogut ako igrač s minimalno pomaganja na Jamesu? Dobro, zbog skoka i da zatvori poneki ulaz igrača Cavsa ali to je mogao odraditi npr i Speights i još bi pogodio ponešto u napadu, ili Lee npr. Jedan od velikih uspjeha Warriorsa ove sezone je što su Boguta uklopili u svoj napad i to kao screenera i razigravača s lakta koji na cutovima traži Thompsona, Barnesa i druge. Većina momčadi bi nasjedala na takve akcije i Bogutu pridavala dosta pozornosti, ali ne i Cavsi koji su se dobro pripremili s Dellavedovom, Shumpertom i Jamesom koji su grizli protiv svakog Bogutovog screena.

Dodatni problemi za Warriorse bili su ti što nikako nisu mogli nametnuti svoj tempo. Finale se igralo na 90 posjeda. U regularnoj sezoni Warriorsi su igrali na čak 98. Cavsi su igrali na 92 pa sad sami zaključite kome je više odgovarao ovaj tempo. Cavsi su uspjeli u svom naumu da umrtve utakmicu a plan su proveli uz pomoć „drkanja“ lopte 15 sekundi, loptom za Jamesa u izolaciju, dobrom defanzivnom tranzicijom i napadačkim skokovima. Nije da Warriorsi povremenim ishitrenim šutovima Curryja i Klaya nisu pokušali ubrzati ritam, ali Cavsi nisu nasjedali. Svi problemi međutim nestali su napadački za Warriorse kada je Kerr na parket od prve minute utakmice odlučio poslati nešto što se zove …

Small ball

Sve je počelo tako da je do tada nepoznati video koordinator Warriorsa Nicholas U`Ren na jednom brifingu nakon treće utakmice finala Kerru i stručnom štabu predložio da „snizi“ petorku i na parket pošalje Iguodalu umjesto Boguta i tako napad učini protočniji i od prve minute ima Iggyja protiv Jamesa. Od tada, četvrte utakmice, i večeri u Clevelandu kada je Iguodala napkon startao Warriorsi su se preporodili i ostale 3 utakmice dobivali prosječno 13 razlike.

Umjesto Boguta koji nije bio značajan faktor ni na jednom kraju parketa u igri je Iggy koji je igrao skoro pa košarku života. Ne samo da se pokazao kao Jamesov kriptonit nego je i trpao u napadu a seriju je završio sa 16 poena, 5,8 skokova i 4 asista dok je tricu gađao sa 40% uspjeha tako postavši apsolutni X faktor koji je zasjenio po učinku čak i Klaya Thompsona.

Ovom odlukom Kerr je stavio Blatta na muke: i dalje jahati dobitnu kombinaciju s dva visoka koja drže reket zatvorenim, rade probleme u skoku u napadu i dobro paze na Curryja kada ovaj kreira ili sniziti petorku i small ballom parirati niskim Warriorsima. Blatt se nije baš najbolje snašao. Kada je vidio da small ball Dubsa funkcionira zapostavio je Mozgova koji je uz Jamesa bio najbolji igrač Warriorsa, zatim ga je u sljedećoj opet držao previše na parketu umjesto Thompsona koji je zahvalniji small ball igrač jer može preuzimati igrače na perimetru i brži je.

Teško je reći što je Blatt ovdje trebao napraviti. Ni Mozgov ni Thompson nisu low post prijetnje preko kojih možeš vrtjeti napad i koristiti missmatcheve nastale iz visinske prednosti, a istovremeno imaš problem jer obojica moraju u obrani braniti niže igrače od kojih svaki zna igrati s loptom u rukama i napadati iz driblinga. Istovremeno ako sniziš petorku možeš upasti u brži ritam što Dubsima odgovara. Na drugoj strani ratnička petorka Cavsa s dva centra koja drže reket čistim i rade probleme u skoku prema naprijed postali su zaštitni znak Cavsa kojih se nije trebalo odmah odreći jer i dalje su mogli raditi isto i riskirati na šutu Barnesa, Iguodale i ostalih.

Blatt je na kraju ipak zaigrao s nižom petorkom, njoj dao više minuta nego inače što su dakako iskoristili Warriorsi koji su  počeli koristiti sav prostor koji su dobili s petoricom igrača koji igraju na perimetru. Curryja su uključili u više off ball igre, dali mu izolacije protiv Dellavedove i općenito je Steph postao agresivniji i počeo pogađati svoje šuteve u skladu sa svojim pedigreom. Više nije bilo Boguta čiji je čuvar stajao u blizini reketa i sve zatvarao, a nakon udvajanja Curryja Green je počeo pogađati floatere preko Mozgova, a na perimetru više nisu bili samo Barnes i Klay, nego i Iguodala umjesto Boguta što je raširilo obranu Cavsa koja je počela pucati. Oni više nisu mogli ni energetski to sve podnijeti jer su seriju odradili sa 7 igrača. Više o ovoj temi u sljedećem postu koji će biti na blogu ovih dana.


O Jamesovom legacyju, MVP nagradi i ostalim popratnim temama neću, bilo bi predugo, a i nebitno je za košarku kao igru. Warriorsi zasluženo prvaci, sve im se prekrasno poklopilo: od ozljeda Duranta i Ibake, do ispadanja Spursa, pa do ozljeda Lovea i Irvinga. Ali bili su fantastični cijelu sezonu i pravedno je da su uzeli titulu. Možda ostaje malo gorčine jer su u tome uspjeli iz prve umjesto da se dobro namuče iz nekoliko pokušaja.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

RUN AND GUN PODCAST - NBA FREE AGENCY 2015

Ugledni, moćni i prestižni Run&Gun blog dobio je svoj prvi podcast. Kako se "prvi put" pamti junf su odlučili skinuti eminentni NBA prodavači magle, Toni Lazarušić - Laza i Milan Dakić - Dakara. Četiri sata "drobljenja" o NBA ljetnim zbivanjima, uz otvoren prozor i brujanje V8 mašina po vrelom asfaltu. LINK

PIKENROLANJE DO SMRTI (NBACro)

Taktički detalj s jučerašnje utakmice Rocketsa i Thundera. Pikenrolanje do smrt i

NBA READY - EUROLEAGUE

Idemo baciti pogled tko je od sudionika ovogodišnje Eurolige spreman za okušati se u NBA ligi. Da bi si skratio muke ograničio sam se samo na Euroligu, a u obzir nisam uzimao samo Europljane, imamo ponekog Amera i naturaliziranog Amera na popisu. Važno je samo da nikada ranije nije odigrao neke minute preko bare. Iz istih razloga otpali su igrači poput Ayona, De Coloa ili brata Pere Antića. Neki su otpali zato jer ih živo boli genitalni dio za dokazivanjem u najjačoj ligi na svijetu (Teodosić), a neki zato jer ih jednostavno ne podnosim (Llull). Blogerski izbor kažu. BOGDAN BOGDANOVIĆ (SG - Fenerbahče) 23 g 198 cm 93 kg 210 cm wingspan Prava: Phoenix Suns Za Bogdanovića se oduvijek govorilo da je u pitanju veliki talent, pitanje je bilo samo koliko veliki. U mojim očima je narastao u sezoni 2013/14, njegovoj posljednjoj u Partizanu i pod Vujoševićevom paskom, kada je zbog mora ozljeda Partizanovih playmakera morao preuzeti i tu dodavačku ulogu, pored one već standa