I WATCHED: PHOENIX SUNS – DALLAS MAVERICKS (BONUS: MAVS PROBLEMS)

Petorke:

Suns: Bledsoe – PJ Tucker – Marcus Morris – Markief Morris – Len

Dallas: Rondo – Ellis – Parsons – Nowitzki – Chandler

Obje ekipe igrale su svoju drugu utakmicu u dva dana, samo što je momentum bio različit. Sunsi su večer prije uneredili Rocketse potpuno zatvorivši Hardena, a Dallas je naletio na hridinu zvanu Memphis o koju se lagano poput vala razbio.

Mavericksi su sedmi na Zapadu dočekali susret s omjerom 44-27, 5. napadom i 16. obranom lige. Sunsi su bili 9. s omjerom 37-33, i napad/obrana rankingom 12/18.

Kada gledaš Maverickse najvažnije je odmah na startu utakmice pogledati koga čuva Nowitzki, jer taj će vrlo vjerojatno imati svoju dobru scorersku večer, ali to je važno i zbog toga što za sobom povlači još neke matchup probleme za Mavse. Carlisle Dirka najčešće pokušava sakriti u obrani povjeravajući mu zadatke da čuva napadački manje opasnog visokog igrača. Protiv Memphisa Dirk uvijek pazi na Gasola jer nema nikakve šanse u hrvanju protiv Z-Boa, protiv Portlanda pazi na Robina Lopeza jer nema nikakve šanse ni protiv Aldridgea itd. Sinoć ga je Carlisle zadužio da pazi na Keefa Morrisa, 208 cm visokog power forwarda koji nije eksplozivan kao Griffin, nije visok kao Aldridge i ne gura se kao Randolph već se više oslanja na pick and pop igru u napadu i šutiranje iz kornera s poludistance i tu Dirk može odraditi barem pristojan posao smetajući visinom iako je Markief najkonstantniji igrač Sunsa ove sezone i bez Dragića i Thomasa, pa sad i Knighta pretvorio se u drugu „bananu“ Sunsa.

Mogao mu je Carlisle povjeriti i čuvanje Lena, kao što čuva i Jordana protiv Clippersa ponekad, ali nije htio riskirati protiv Lenove visine (215) i odlične skok igre. Međutim, još se jedan problem za Maverickse javlja kada Dirk čuva centre. Osim što više nije ni fizički ni skakački dobar ili barem solidan kao nekada Dirk ne može igrati obrambenog korektora u pozadini obrane kao što to može igrati Chandler. Stavi Dirka da ti čuva obruč, a Chandleru povjeri Aldridgea, Griffina i ostale koji vole visjeti na poludistanci i izvlačiti svoje čuvare za sobom iz reketa, i dao si protivnicima lijepo upakirani poklon s dodatnim uputama kako najlakše doći do koša i zabiti gomilu laganih poena. Chandler je u tim situacijama predaleko od obruča da stigne sve zatvoriti i pomagati na ulazima, a Dirk je jednostavno Dirk, i u 37. godini moraš biti spreman na to da će štetiti tvojoj obrani dok je na parketu.

Na drugoj strani Sunsi su izašli s dosta visokom postavom na parket. Tucker (195 cm), Marcus Morris (205 cm na small forwardu) i Keef s 208 na visokom krilu. Zbog ozljeda (Knight), nepouzdanih igrača (Thornton, Gerald Green), i neiskustva (Goodwin i TJ Warren) Hornacek je tako morao odustati od identiteta od prošle sezone, small ball igre s dva playmakera. Tucker, koji većinu minuta provodi na krilu sada je prebačen na beka šutera, a visoka braća Morris okupiraju krila. Dvije su posljedice toga: Sunsi više nemaju 2 kreatora na parketu koji su spremni bilo kada zavrtjeti pick and roll ili pop, ili napasti obruč dribble drive igrom nego ovise o inspiraciji Bledosea i post up igri oba Morrisa i Lena, a druga je posljedica za nas gledatelje koji više ne uživamo u uzbudljivoj igri i dinamičnom backourt tandemu, i momčadi koja je igrala u skladu s NBA trendovima kao što su: floor spacing, puno šutera na parketu, kreatori na bokovima, stretch četvorke, slash and kick itd. Sada gledamo poprilično mučenje u napadu, duge dvojke i puno post igre, što će potrajati dok se Knight ne oporavi, osim ako Sunsi ne nastave redati pobjede s ovom ultravisokom postavom. Ali ako ništa drugo, povratak Knighta će zakovati AJ Pricea za klupu.

Bilješke s utakmice

1. Q.

Sunsi otvaraju puno bolje utakmicu. Kao da ih je pobjeda nad Rocketsima napunila energijom umjesto da ih izmori, a junaka nastavlja izigravati PJ Tucker. On je večer prije odradio fantastičnu utakmicu protiv Hardena 1 na 1. Doduše bila je to odlična timska obrambena izvedba Sunsa u zatvaranju Hardena jer su ga odlično hvatali u trap na poludistanci, a Tucker, gromada od čovjeka, možda ne visinom ali sa 110 kg, nizak ali nabijen i jak kao konj odradio je odličan posao ne faulirajući previše Hardena koji je izveo samo 5 slobodnih bacanja. Tucker je u toj utakmici ubacio i 19 poena (3/4 za tricu) pored 4 skoka i 3 dodavanja. Tuckera ćete rijetko vidjeti da šutira nakon off ball igre, ili s wingova ili vrha trice ali iz kornera je vrlo dobar s 37% realizacije. Protiv Mavericksa je za 7 i pol minuta igre ubacio 13 koševa, šutirajući trice, iz kornera naravno 3/3. Zabio je još dva puta iz tranzicije, dok njegov pandan na drugoj strani, Monta Ellis ne može zabiti ništa.

Da odmah napomenem. Monta je na kraju šutirao 4/22 iz igre, a s poludistance je potegnuo čak 14 tih šuteva, pogodio je samo 2. Tucker je tako nakon Hardena odradio dobar posao na još jednom dobrom beku šuteru, iako se Monta sam ranio užasnom selekcijom šuta više nego što mu je Tucker naudio, ali o Monti nešto više kasnije.

Napad Dallasa nema goriva u prvoj četvrtini. Dirk je zabio jednu tricu, Parsons dvije, Monta je bacao cigle, Rondo je imao nekoliko dobrih ulaza i polaganja, a koliko su zapravo bili loši i van utakmice govori i činjenica da je prve lopte potrošio Tyson Chandler šutirajući 3 puta s poludistance, pogodivši jedan put. Na lošu večer nadovezale su im se izgubljene lopte koje su omogućile Sunsima da trče i postižu lagane poene.

Nakon 6 minuta Carlisle povlači Dirka i Ronda iz igre, uvodi Harrisa i Aminua, potom i Stoudemirea umjesto Chandlera i obrana se donekle stabilizirala, što zbog dvojca Aminu-Chandler koji može dobro držati zadnju liniju što zbog klupe Sunsa koji u igru bacaju AJ Pricea, Goodwina i Warrena.

Rezultat 33:27

2. Q.

Očekivano, bitku klupa dobiva Dallas. Amare je posebno raspoložen u dvorani u kojoj je stekao slavu. Zabija iz low posta protiv Wrighta, ubacuje koševe i s poludistance, hvata skokove u napadu, pogađa fadeaway jumpere. Začudo, pomaže mu još jedan veteran, a nije Dirk koji izgleda kao da nije ni došao na utakmicu, Richard Jefferson koji pogađa tricu i ima nekoliko dobrih ulaza u reket i drži Dallas jako blizu Sunsima. Phoenix je ipak nešto dobio od svojih rezervi koje je Hornacek upario s Keefom Morrisom za kojeg pokušavaju vrtjeti akcije i rade to solidno kroz pick and pop i izolacije za boljeg Morrisa, a pojavio se i TJ Warren, rookie koji je pokazao vrlo dobru kontrolu lopte ali i osjećaj za koš s nekoliko dobrih ulaza i šuteva s poludistance.

Carlisle vraća startere na parket, ali vadi Dirka na hlađenje, ostavlja Aminua i na taj način ubija svoj napad koji s Aminuom, Rondom i Chandlerom, te Montom van utakmice ne može kupiti koš, ali zato igraju solidnu obranu. Što dakako Dallasu nije dovoljno jer su u minusu a poena i serije kojom bi se stigao Phoenix nema, pa se RC odlučuje za novi potez. Umjesto umornog Dirka i šuterski nemoćnog Aminua na parket šalje Villanuevu nadajući se da će od njega možda dobiti poneki poen, ali Charlie V je svoj jedini šut uputio i pogodio stražnji dio obruča.

Dirk mora opet u igru ali od njega trenutno nema koristi jer ili: a) prebrzo uzima neizrađeni šut, ili b) ne pogađa otvorene ili one kada ima missmatch (beka koji ga čuva). Na minutu do kraja drugog kvotera Dirk je na 1/5 šutu, Tyson na 1/6, Rondo 3/8, Monta 0/4, i jedini koji je nešto odigrao u napadu bio je Amare uz povremene bljeskove Jeffersona i Parsonsa. Sunsi preko Bledosea i dva Morrisa rade veliku prednost.

Rezultat: 57:42

3. Q.

Ova prednost je porasla i na 19 razlike za Sunse, ali Dallas je drugačije otvorio utakmicu nego u prvom poluvremenu i ne trebaš biti puno pametan da bi to primijetio. Prva akcija je već nagovijestila da se Mavericksi neće tako lako predati. U prvoj akciji Rondo je postavio screen za Dirka koji se izvlači sam na kraću distancu i pogađa lagani šut. Morrisa je ova akcija iznenadila i ostao je daleko iza Dirka a Bledose je prenizak da bi omeo 213 cm visokog Švabu. U obrani je Dallas počeo igrati agresivno na loptu, Rondo je odigrao vrlo dobar presing na Bledosea što su na startu utakmice već trebali odraditi protiv momčadi sa samo jednim pravim ball handlerom u petorci. Osim Ronda i ostali pošteno rade svoj posao ovaj put u obrani na što Sunsi nemaju odgovor već gube lopte i omogućuju nekoliko laganih poena za Dallas. Probudio se Parsons koji igra odličnu 2 na 2 igru s Chandlerom što je i njemu i Tysonu otvorilo prostor za poene, a pridružuje im se i Dirk sa stavljanjem otvorenih šuteva.

Hornacek pokušava reagirati i na press odgovara uvođenjem Pricea kao drugog ball handlera pored Bledsoea ali nema učinka. Posebno ne kada je Carlisle zamijenio Dirka Aminuom i tako još žešće pojačao intenzitet u obrani, a Parsons, Amare pa i Rondo rade dobar posao u napadu. S plus 19, Sunsi su došli samo na plus 3, a najgore je pred njima jer na parket mora njihova klupa.

Rezultat: 76:75 za Sunse

4. Q.

Carlisle početkom zadnje četvrtine pokušava pronaći balans između obrane i napada iako je sada potpuno jasno da je momentum na njihovoj strani. Na parket šalje zanimljivu petorku s Dirkom i Amareom kao visokim igračima, Aminuom na krilu, a bekovi su Jefferson i po prvi put na utakmici Raymond Felton i ova petorka radi nered Sunsima i Dallas na pet minuta do kraja vodi 86:80.

Timeout traži Hornacek, a onda se Dallas neobjašnjivo raspao. Carlisle šalje odmorne starterske trupe na parket da završe utakmicu i dokrajče Sunse. Ali Dallas ide iz greške u grešku. Zapravo, greška je bila samo jedna, lopta je došla Monti u ruke.

Monta, a ne Dirk je u Dallasu closer, netko tko završava utakmice svojim šutevima, što je Ellis jako dobro radio ove sezone. Ali umjesto da ide na ulaze koje je do 5 min prije kraja realizirao u omjeru 2/3 uz izboreni and-one Monta uzima divljačke šuteve iz driblinga s poludistance što rezultira krahom sistema i prednost se topi dok Ellis poteže loše skok šuteve. U zadnjih pet minuta Monta tako radi masakr: poludistancu gađa 0/5, imao je neuspješno polaganje, promašio je tricu, i izgubio loptu, što je ukupno 0/7 šut i plus turnover.

Dobra stvar je što ni Sunsi ne briljiraju napadački, ali na kraju ipak rade seriju 11:2. Prvo Markief Morris zabija nakon izolacije protiv Nowitzkog, Goodwin kojem je Hornacek dao priliku da završi utakmicu nakon što je Parsons propisno izvozao Marcusa Morrisa u pick igri također iz solo prodora zabija, Bledosoe pogađa tricu, a onda opet Goodwin dagger tricu i tu povratak za Dallas nije bilo.

Good win Goodwin

BONUS – MAVS PROBLEMS

Ovo je tema za jedan opširniji tekst kojim ću se pozabaviti ako se loše igre Dallasa nastave, a čini se da je to lako moguće sudeći prema njihovom rasporedu (8 od 11 utakmica je protiv playoff ekipa ili ekipa koje se bore za playoff, dvije su protiv Spursa, a tu su još OKC, GS, Rocketsi…)

Tri su ključna čimbenika na koja se moramo osvrnuti prije analize pojedinih igrača.

Ozljede: Možemo reći da ih je Dallas uspio zaobići, posebno one teže, ali su Parsons, Chandler, Dirk i Rondo svejedno propustili 28 utakmica, što nije malo s obzirom na roster koji je oslabljen da bi se Rondo doveo (otišli su Wright kao ključan visoki igrač i backup Chandleru i Crowder koji u Bostonu igra odlično) i koji nema adekvatne zamjene za ove igrače već se Carlisle morao igrati mađioničara da bi ih nadoknadio iz večeri u večer.

Rondo/postNelson era: iako su mnogi smatrali da će dolaskom Ronda Dallas procvjetati (ja isključen iz ovog „mnogi“, sketptik sam bio i ostao povodom njegovog dolaska u Dallas) i postati contender to se nije dogodilo, Dapače, prema brojkama startna petorka Dallasa s Nelsonom umjesto Ronda bila je bolja i obrambeno i napadački od startne petorke s Rondom umjesto Nelsona. Evo brojki:

Nelson-Ellis-Parons-Dirk-Tyson – 254 minute su zajedno bili na parketu, 116,4 poena na 100 posjeda su postizali, a primali 103,6 poena

Rondo-Ellis-Parsons-Dirk-Chandler – zajedno na parketu 402 minute, napadački rejting 102,8, obrambeni rejting 107.

Zaključak? Mavsi su i obrambeno (+4 poena) i napadački (+14 poena) bili bolji s Nelsonom kao starterom i u petorci s ostalom četvorkom nego s Rondom.

Kontekst? Petorka s Rondom odigrala je više minuta od ove se Nelsonom i pitanje je bi li brojke s Nelsonom bile dobre da je ta petorka odigrala više minuta, ali činjenica je da je ona odlaskom Nelsona ostala druga najkorištenija petorka Mavericksa. Treća je ona s Harrisom kao pointguardom koja je neznatno (za 1 poen) obrambeno lošija od petorke s Rondom, ali bolja napadački za 13 koševa.

U obzir moramo uzeti i raspored koji se nakon All-Stara ozbiljno zaoštrio za Dallas pa je i to utjecalo na lošije brojke petorke s Rondom kao i ozljede koje su ih napale pred All-Star i nakon njega.

Ali činjenica ostaje. Rondo nije od Dallasa stvorio contendera niti ih je apgrejdao do te mjere da možemo reći da će igrati iole važniju rolu u playoffu. Dapače, možda možemo govoriti i o regresu jer je prvi napad lige postao tek šesti, a obrana je dovedena tek do prosjeka što je nedovoljan balans za Zapadnu konferenciju. Nešto više o tome kada dođemo do Ronda.

Treća stvar – raspored. Prvi dio sezone Mavericksi su se držali pri vrhu zbog blagonaklonog rasporeda. Pobjeđivali su slabije momčadi koje su im mahom dolazile i nisu baš često igrali protiv najboljih, a kada su igrali, gubili su od njih. Pogledajmo koga su to od najboljih 5 ekipa s Istoka i najboljih 10 sa Zapada Mavericksi pobijedili, a od koga su izgubili.

W: Wizardsi, Raptorsi, Bullsi, Spursi, Thunder, Wizardsi, Cavsi, Memphis, Portland, Houston, Toronto, Pelicans, Thunder, Clippers

L: Spurs, Blazers, Rockets, Suns, Memphis, Warriors, Atlanta, Suns, Clippers, Bulls, Pelicans, Grizzlies, Rockets, Warriors, Clippers, Thunder, Hawks, Portland, Warriors, Cavs, Memphis, Suns.

Prevedeno: od 44 pobjede samo 14 ih je došlo protiv top 15 ekipa. Od 27 poraza 22 su došla od top 15 NBA momčadi.

Pogledajmo sada individualno gdje se još kriju problemi Dallasa.

Rondo

Iako nisam njegov fan ne mogu reći da golim okom vidim nekakav poseban način kako šteti momčadi, i bespotrebno je samo njega optužiti za probleme Dallasa. Ne mogu reći da davi loptu, da nabija statse asistima i da guši napad. Doduše golim okom se može vidjeti da floor spacing s njim pati. Rondo nije šuter, nije scorer i sve što od njega možeš očekivati je povremeno probijanje čuvara i polaganje na obruču. Problem je što za njega nema ni asistencija. Dok ih je u Bostonu kao vođa napada imao ove sezone 10,8 u prosjeku, u Dallasu se taj broj skoro pa prepolovio i iznosi 6,4.

Carlisle od njega ne traži da bude posljednji asistent u napadu, i u Dallasovom freelance napadu Rondo se mora odmah rješavati lopte, ne čekati pravi moment za dodavanje, ali pored sebe ima i dva ball handlera koji također trebaju loptu, Montu i Parsonsa, a ima i Dirka koji voli također dobiti loptu u ruke i sam kreirati iz posta.

Brojke kažu da napad s njim ozbiljno pati, ili da je bolji bez njega. S njim na parketu ekipa zabija 103 koša na 100 posjeda, bez njega čak 8,5 više. Postave koje Carlisle koristi također nam otkrivaju zanimljivosti. One koje su dobile barem 30 minuta skupa na parketu kroz sezonu, i od 10 napadački najefikasnijih, samo jedna uključuje Ronda.

Obrambene brojke su kontradiktorne oko Rondovog defanzivnog učinka. On/off ga favoriziraju i Dallas prima 3 poena manje s njim na parketu. PER njegovog direktnog protivnika na parketu iznosi 11 što je odličan učinak, ali postoci šuta njegovog izravnog protivnika sa svih udaljenosti su  bolji kada ga Rondo čuva u odnosu na prosjeke kroz sezonu.

Petorke koje su odigrale barem 30 min zajedno kažu sljedeće. One s najboljim obrambenim rejtingom, koje su primale do 102 poena na 100 posjeda njih 7 ne uključuje Ronda, a 5 ih uključuje. Iako je najbolja obrambena petorka s Rondom u postavi i još Aminuom, Chandlerom, Montom i Parsonsom. Ta petorka prima samo 65 poena na 100 posjeda, ali zabija opskurnih 89 (spomenuo sam je gore u 3. Q.).

Ono što se da primijetiti jest da najbolje obrambene petorke gotovo uvijek uključuju dva imena – Tyson Chandler i Al Farouq Aminu, bez njih dvojice obrana Mavsa ne postoji. Rondo je i dalje plus obrambeni ali se njegov učinak debelo precjenjuje budući da je po važnosti tek treći najbolji defender na rosteru.

Ellis

Monta je možda u zadnjoj godini ugovora s Dallasom, nakon ove sezone ima player opciju i može birati hoće li uzeti garantiranih 8 milja dolara ili će svoju sreću potražiti drugdje. Prošle sezone je u sistemu Ricka Carlislea briljirao u slash and kick igri, u suradnji 2 na 2 s Dirkom i pogađanju bitnih šuteva. U zadnje vrijeme igra katastrofalno i vratio se starim navikama.

Pogledajmo usporedbu sa prošlom sezonom. Lani je Monta imao bolji FG%, bolji 3P%, više izlazaka na liniju za bacanja i bolje postotke, više asistencija prosječno i više skokova. Jednostavno rečeno, u regresu je u odnosu na zadnju sezonu.

Kod Monte je selekcija šuta sve. Ako napada obruč i igra dribble drive igru jako je koristan, ako se previše oslanja na poludistancu (tricaš nikada nije bio) može uništiti svoju ekipu.

Lani je Monta uzimao 31% svih svojih šuteva oko obruča, ove godine uzima 7 posto manje šuteva oko obruča. To nam potvrđuje i manje izlazaka na liniju za penale.

Ovih 7% znači da je negdje povećao svoju potrošnju, i nažalost po njega i Dallas vratio se starim navikama i uzima 5% više šuteva s prave poludistance u odnosu na lani, i također 5% šuteva više troši s trice koju realizira s 30%, a mid range s 38%.

Zašto se ovo dogodilo? Uzroke možemo potražiti u Rondovom dolasku jer mu je Nelson više odgovarao. Nelson je bio spot up šuter, Monta je bio dribler i bili su napadački kompatibilni. S Rondom na parketu, svi, pa i Monta imaju manje prostora za operiranje jer Rondov čuvar ignorira Ronda sve dok nije na 2 m do koša i tu nema floor spacinga. Rondo je uzeo i broj asista Monti, djelomično i loptu iz ruku, a Ellis je čudan lik, nezgodan karakter koji će dati 5 litara mlijeka a onda sve proliti.

Parsons

On je pak kolateralna žrtva Ellisa i Ronda pored kojih ne može doći do lopte, a baš kao i oni najkorisniji je kada ima loptu u rukama, kreira drugima i sebi iz driblinga i radi sve one sitne stvari za dobar napad. Pretvoren je u spot up opciju a on to nije. Problematičan je obrambeno jer ne može čuvati elitne ofenzivne swingmane. Mislim, korektan je obrambeno, ali ako ti je Parsons među boljim defanzivcima na rosteru onda imaš užasnu obranu. Ako ti je Parsons najlošiji defanzivac na rosteru onda imaš vrhunsku obranu. Za Mavse vrijedi prvo.

Dirk

Regres, regres, regres. Godine, godine, godine. Smanjio je potrošnju lopti, ali više nije ubojit (posebno s kraće distance) kao nekada. Njemu je dovoljno pogledati šuterske postotke, kao i skakačke brojke i vidjeti u čemu je kvaka. U svakoj kategoriji Dirk je lošiji nego lani, a on ako ne zabija efikasno svojih 18 poena, što bi trebao moći pored 3 kreatora pored sebe, on je minus igrač na parketu.

Barea, Jefferson, Villanueva

Mene njihovi povremeni bljeskovi ne mogu impresionirati. Prvom je Minnesota platila da ode s njihovog rostera, drugi je bio dobar košarkaš prije 8 godina, a treći ni u najkilavijem Detroitu ikada nije mogao igrati. Za svakog od njih u NBDL-u nađem po dvije bolje rezerve.