Preskoči na glavni sadržaj

REUNION & MOVE BY SMOOVE

Praćenje NBA lige i zaraženost košarkom kod mene ne podrazumijeva samo bjesomučno gledanje utakmica već i čitanje „lektira“ iz kojih također učim nešto o basketu a mislim na razne košarkaške tekstove, od biografija, analiza, osvrta, pa zašto ne i knjiga. Kako s ovog govornog balkanskog područja nema baš puno tekstopisaca koji će pisati kvalitetne kolumne li tekstove (čast mojim kolegama kolumnistima s NBACro, i Geeju sa stranice ispodobruca.com) čitanje uglavnom zahtjeva poznavanje engleskog jezika što nije nikakav problem. Budući da godinama čitam te uglavnom američke tekstove sa Sports Illustrateda, Grantlanda i SB Nationa ispraksirao sam se i dokučio tko puca u prazno i prodaje praznu priču, a čije riječi imaju neku podlogu, ili je barem zabavan s pogledom na košarku.
Svejedno, moj omiljeni autor nije član redakcije nijednog od nabrojanih siteova (dobro, piše za RealGM) nego freelancer i bloger Jonathan Tjarks, relativno nepoznat javnosti za razliku od jednog Zacha Lowea a nije ništa lošiji pisac, autor, analitičar, novinar. 

Neću ga posebno predstavljati osim reći da me oduševljavaju njegovi pogledi na košarku, razmišljanje i način zaključivanja, a ako volite NCAA boljeg stručnjaka za procjenu igrača nećete naći. Za sve ostalo, poslužite se ovim linkom.

Čemu sve ovo a pišem o Joshu Smithu i Rocketsima? Prije mog mudrovanja u kojem ću izdvojiti plusove i minuse Joshovog potpisa za Rakete jučer sam kod Tjarksa pročitao jako zanimljivu priču o povezanosti Howarda i Smitha iz dana kada su zajedno u Atlanti igrali košarku pa ću je sada prepričati na osnovu Tjarksovog teksta, a ako želite punu priču, čitajte je na njegovom blogu.

Smith i Howard su se rodili u Atlanti, završili tamo srednje škole, obojica nisu bili na koledžu i izabrani su na draftu 2014. Godine – Howard kao prvi pick, a Smith kao 17. pick. Prije izlaska na draft igrali su zajedno u istoj momčadi, u AAU (Amateur Athletic Union) ligi, neprofitnoj sportskoj amaterskoj organizaciji koja organizira sportska natjecanja za amatere. Smoove i Superman igrali su za ekipu koja se zvala Atlanta Celtics i prema Tjarksu momčad je dominirala ligom upravo zato jer su imali Howarda (210 cm) i Smitha (206 cm), dvije atletski najmoćnije nemani u ligi koje su protivnike uništavali tranzicijom, skokovima u napadu i obranom. 
Većinu utakmica pobijedili bi već na zagrijavanju pred utakmicu dok bi ih protivnički igrači gledali kako se zagrijavaju i zakucavaju windmillom loptu u koš. Nikada nije bilo upitno što će Howard i Smith raditi nakon AAU-a – novac u NBA ligi je čekao na njih.

Zajedno su u karijeri zaradili preko 200 milijuna dolara, ostali su dobri prijatelji i nakon odlaska u NBA iako je Josh završio u Atlanti, a Dwight u Orlandu. Dwight je čak i Joshov vjenčani kum. Obojicu ih veže i poznanstvo s Javarisom Crittentonom, još jednim bivšim asom Atlanta Celticsa, i nekadašnjim igračem Lakersa i Wizardsa koji je najpoznatiji tijekom igračke karijere bio po tome što se zajedno s Arenasom igrao s pištoljima u svlačionici Wizardsa, a nakon karijere je za njim raspisana tjeralica jer se sumnja da je postao plaćeni ubojica.

I Smith i Howard već dugo godina traju u ligi na relativno visokom nivou, što je možda i iznenađujuće jer ime se igra oslanja na atleticizam i za to vrijeme zajedno su prikupili više od 26 000 koševa, 16 000 skokova i 3 000 blokada. Obojica su poznati i po teškom karakteru, svaki na svoj način, i u obojicu je košarkaška javnost izgubila vjeru da će ikada išta biti od njih.

Nakon 10 godina razdvojenosti u ligi dva stara prijatelja opet igraju zajedno u momčadi i pokušavaju oživjeti svoje karijere. To Tjarksa podsjeća na priču od Marcu Gasolu i Zachu Randolphu u Memphisu. Marc je uvijek bio gledan sa skepsom, „Big Burrito“, debeljkoa, brat od Paua, a Zach je bio problematični tip koji je tri puta bio tradean. Kada ih je Memphis upario postojale su sumnje da to nikada neće funkcionirati, ali razvili su kemiju između sebe, odlično surađuju na parketu i danas su jedan od dominantnijih visokih tandema u ligi. S jednom razlikom. Memphis na perimetru nema franšiznog igrača u liku Jamesa Hardena, Rocketsi imaju, i uz malo sreće i ako posluži zdravlje mogli bi se umiješati u borbu za naslov.


PLUS/MINUS

Minus

2013. godina, prva runda playoffa, domaći Hawksi protiv Pacersa, i jedan igrač koji se po stoti valjda put diže na skok šut s poludistance. Iziritirani igrači to više ne mogu gledati i na svaki sljedeći takav šut viču mu „NOOOOOO!“. Nekadašnji predmet obožavanja navijača Atlante danas je postao glavna zajebancija i predmet ismijavanja. Nije da je previše mario. Nije da ni danas mari za tim što brojke i analitika kažu za njegov šut. Ili navijači. A kažu da je jedan od najgorih egzekutora ili strijelaca u povijesti lige s obzirom na minute koje dobiva i lopte koje troši. 

Njegovi pravi problemi i pad u karijeri počeli su prošle sezone s potpisom za Pistonse. Ludi znanstvenik Joe Dumars želio je u svom laboratoriju stvoriti troglavo kerbersko čudovište od Drummonda-Monroea i Smitha. Super ideja, ali realizacija je opako zapela negdje. A kako i ne bi. Smith više nije atletski moćan da lovi brže trojke po perimetru, igranje dalje od reketa samo je povećalo njegovu potrošnju trica i mid range šuteva, Drummond i Monroe također nemaju razvijen šut pa je patio spacing zbog čega Smith nije mogao napadati obruč, i k tome dodajte katastrofalnog Cheeksa i Loyera i katastrofa koju su Pisnonsi doživjeli sasvim je razumljiva.
Loš kontekst u koji je upao a iznad kojeg se nije uspio izdignuti Smith je začinio svojim glupostima poput manjka truda u obrani, prepirkama s trenerima i dakako lošim postocima: prošle sezone 41% FG, 26% za tricu.

Smith u Rocketsima dolazi u bolje okruženje, bolju i sređeniju momčad, s više kvalitete ali i u momčad koja mu baš i ne odgovara stilom igre u napadu. Njihov GM Daryl Morey matematički je genijalac i zaljubljenik u advance statistiku zbog koje je svim igračima strogo zabranjeno šutiranje s poludistance (osim Hardenu ponekad) a naređeno šibanje trica (ispalili su ih 957 do sada, najviše u ligi, Sunsi iza njih sa 104 manje, a Houston je odigrao 3 utakmice manje!) i igranje u sistemu 4 out-1 in, tranziciji i pokušaju postizanja laganih poena na nepostavljenu obranu.

Mogu li novi sistem igre i nova pravila napokon utjecati na Smitha da popravi svoju selekciju šuta?

Kao što sam već rekao Smith je igrač ovisan o atleticizmu, a kako se bliži tridesetoj i godinama iznad nje taj atleticizam će biti sve manje izražen. Zbogom zakucavanjima, blokadama, ukradenim loptama, skokovima u napadu. U tom slučaju (Vince Carter vam odmah mora pasti na pamet) Smith mora pronaći način kako biti koristan na parketu bez do sada svog najjačeg oružja. Kako će to uspjeti ostaje misterij jer za razliku od Cartera Smith nema razvijen šut.
Ali dobro, ima još do toga, Smitha tijelo (nikada nije propustio 15 utakmica u sezoni), skočnost i eksplozivnost još uvijek slušaju iako ne na elitnoj razini kao nekada. Više nije tako dobar finišer oko obruča, skokovi u napadu, ukradene lopte i blokade, kao i izlazak na slobodna bacanja nisu kao što su bili u njegovom igračkom primeu, brojke su se srozale što zbog gubitka atleticizma (u manjoj mjeri), što zbog lošeg rostera, spacinga i sustava igre Pistonsa (u većoj mjeri).

Howard-Smith. Baš me zanima kako će se opet slagati. Ovdje bi mogao nastati problem jer ni jedan ni drugi nemaju šut s poludistance ili trice čime bi sebi mogli skraćivati prostor potreban za napadanje obruča. Istovremeno obojica su užasni izvođači slobodnih bacanja što nikako nije dobro za centarski par koji igra na kontakt.

Plus

Bolji kontekst. NBA liga i uspjeh jednog igrača ili njegovo vrednovanje uvijek ovise o kontekstu. Monta Ellis je najbolji primjer. Igrao je uglavnom za loše trenere koji su od njega pokušali stvoriti beka šutera iako on nije šuter, imao je loše suigrače ili nekompatibilne suigrače (Curry, Jennings), treneri nisu znali kako kontrolirati njegov karakter i Monta je došao na zao glas. To se zove loš kontekst. Dobar kontekst je: dobar trener Carlisle, dobri suigrači (Dirk, Carter), prava uloga na parketu (balans playmakinga i scoringa), stil igre koji će koristiti njegovu brzinu i ball handling (pick igra i slash&kick) itd.
Smith bi lako mogao biti novi Monta Ellis u Houstonu. Ima vrhunske i kvalitetne suigrače u Hardenu i Howardu, s Howardom je u prijateljskim odnosima, za razliku od Detroita igrat će za ekipu koja pobjeđuje, pred punim tribinama i u gradu koji nije bankrotirao. Igrat će za momčad koja je deficitarna na njegovoj poziciji, a trenirat će ga čovjeka koji do sada odlično kontrolira dječje bolesti Dwighta Howarda pa bi mogao i njegove i čovjeka koji je nekada davno za Celticse igrao poziciju koju igra i Smith.

Još jedna stvar, a bitna. U ovoj momčadi Smith nije alfa dog, ni igrač s najvećom plaćom pa na njemu neće biti i fokus javnosti kao ni odgovornost za mogući neuspjeh Rocketsa. Harden je ipak prvo ime momčadi, nakon njega Howard, Smith je tek treći na piramidi i to bi mu trebalo odgovarati. U slučaju Pistonsa on je bio najvažniji i nominalno najbolji igrač pa samim time i najskuplji. Naravno da će onda sav fokus biti na njemu i da će se na svaki njegov potez paziti i uglavnom njega kriviti za loše stvari koje su se dogodile Pistonsima.

Igranje za izazivača. Rocketsi nisu tipični contenderi kao Spursi ili Oklahoma ali dodatak Josha Smitha možda bi to mogao napraviti od njih. Već sam rekao, igranje za momčad koja pobjeđuje je zabavno i užitak. To je i vjerojatno zadnja prilika Smithu da pronađe nove motive i ove dvije godine u Rocketsima iskoristi da dokaže drugima da nije „kanta“ igrač.


Rocketsi izazivači? Svakako spadaju i bez Smitha u taj treći ešalon (prvi su Spursi i OKC, drugi Warriorsi) s Portlandom, Clippersima i ostalima, ali ako Smith profunkcionira mogu se izdvojiti iznad ovih momčadi i upasti u ovaj drugi s Golden Stateom. Zašto ne? Imaju prvu napadačku opciju i MVP kandidata u Hardenu što znači da će uvijek moći izmisliti poene, u Beverleyju imaju odličnog press igrača i tricaša, Ariza je definicija 3&D igrača, pravi bočni stopper za hrvanje protiv Duranta i sličnih. Sva trojica su pouzdani šuteri za tri čime bi trebali otvarati prostor dvojcu Smith-Howard i što nije nebitno sva trojica su (sada kada se i Harden trudi u obrani) pouzdani obrambeni igrači koji na perimetru igraju odličnu obranu. Rocketsi protivnicima dopuštaju samo 30% šuta za tri (samo je Portland bolji) i ne čudi što se mogu posvetiti obrani perimetra kada im leđa čuva Howard.

Sada im leđa neće čuvati samo Howard nego i Smith, i dalje, kada je motiviran, vrlo vrlo dobar defenzivac. I njega kao i Howarda odlikuje osjećaj za blokadu, pokretljivost, čuvanje obruča, dobra skok igra, i Rocketsi sada mogu malo više i preuzimati jer Smith može čuvati trojke, ili bez problema može zbog brzih nogu paziti na beka ako ostane protiv njega 1 na 1 nakon pick igre. I dalje u dva koraka može doći s jedne strane reketa na drugu i nekome na polaganju staviti rampu. NO PASARAN! Po mom skromnom mišljenju trenutno u ligi se samo dva centarska tandema u obrambenom smislu mogu mjeriti s Houstonovim – Splitter-Duncan i Ibaka-Adams. I bez Smitha su Rakete imale drugu najbolju obranu u ligi (bez Howarda su bili 12 utakmica) a dodatkom Smitha koji je bolji obrambeni igrač i od Jonesa, Blacka (otpušten), Dorseyja ili Motiejunasa.

Imati takvog igrača na četvorci moglo bi itekako utjecati na planove Rocketsa u playoffu. Lani ih je Aldridge uništio jer nisu imali četvorku i branio ga je Jones koji nije dorastao zadatku. Taj matchup Blazersi ove godine protiv Rocketsa neće moći koristiti jer Smith može braniti LaMarcusa i ostale moćne četvorke kojih je Zapad krcat: Lee, Green, Griffin, Dirk, Randolph, Davis, Ibaka…

U priču o mogućem nastanku novog contendera uklapa se i klupa Rocketsa koja je jedna od boljih u ligi. Terry, Papanikolaou, Motiejunas, Jones kada se oporavi, i Brewer čine jako dobru petorku koju će McHale kombinirati s Hardenom s kojim završavaju prvu četvrtinu i s Howardom koji počinje drugu četvrtinu i predvodi drugu psotavu.

Josh Smith je dobar igrač. I dalje vjerujem u to iako su brojke i sve viđeno zadnje 2 godine protiv mene. Svejedno, vrlo je raznovrstan igrač koji može odigrati nekoliko rola. Smith je zapravo sada kada razmislim bio Blake Griffin prije Blakea Grffina, samo što nikada nije igrao s Chrisom Paulom.
Osim što sam već rekao kako je dobar obrambeni specijalac Smith i u napadu donosi pozitivne stvari. Na laktu ga možeš koristiti kao razigravača koji će hraniti loptama cutere poput Brewera ili Papanikolaoua, koji će s Hardenom igrati give and go, ili zašto ne, s Howardom s kojim ima razvijenu kemiju malo high-low igre u kojoj je Smith dodavač, a Howard finišer. Horford je nekada dobro živio od takve suradnje sa Smithom. 

Smith svoje čuvare može napadati i ulazom, iz driblinga pa završavanjem oko obruča. Dobro kontrolira loptu iako nekada pretjeruje, ali pomoći će i ta vještina u McHaleovom sustavu koji najbolje napadače često koristi i u izolacijama. 
I konačno, zna povući kontru, odličan je na otvorenom terenu, dobar je dodavač i finišer iz tranzicije što će pomoći sistemu Rocketsa koji vole igrati bržim tempom.

Što će na kraju prevagnuti, plus ili minus, bog i vrag to znaju, ali za razliku od Rondovog potpisa s Dallasom ovaj put sam puno više naklonjeniji ovoj migraciji, i svaka čast Moreyju na potpisu dobrog igrača za siću. E da, Morey. Ovoljetni gubitnik (ostao bez Carmela, Bosha, Parsonsa; Lina i Ašika prodao za ništa) na tržnici brzo je vratio ugled spretnog trgovca.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

RUN AND GUN PODCAST - NBA FREE AGENCY 2015

Ugledni, moćni i prestižni Run&Gun blog dobio je svoj prvi podcast. Kako se "prvi put" pamti junf su odlučili skinuti eminentni NBA prodavači magle, Toni Lazarušić - Laza i Milan Dakić - Dakara. Četiri sata "drobljenja" o NBA ljetnim zbivanjima, uz otvoren prozor i brujanje V8 mašina po vrelom asfaltu. LINK

PIKENROLANJE DO SMRTI (NBACro)

Taktički detalj s jučerašnje utakmice Rocketsa i Thundera. Pikenrolanje do smrt i

NBA READY - EUROLEAGUE

Idemo baciti pogled tko je od sudionika ovogodišnje Eurolige spreman za okušati se u NBA ligi. Da bi si skratio muke ograničio sam se samo na Euroligu, a u obzir nisam uzimao samo Europljane, imamo ponekog Amera i naturaliziranog Amera na popisu. Važno je samo da nikada ranije nije odigrao neke minute preko bare. Iz istih razloga otpali su igrači poput Ayona, De Coloa ili brata Pere Antića. Neki su otpali zato jer ih živo boli genitalni dio za dokazivanjem u najjačoj ligi na svijetu (Teodosić), a neki zato jer ih jednostavno ne podnosim (Llull). Blogerski izbor kažu. BOGDAN BOGDANOVIĆ (SG - Fenerbahče) 23 g 198 cm 93 kg 210 cm wingspan Prava: Phoenix Suns Za Bogdanovića se oduvijek govorilo da je u pitanju veliki talent, pitanje je bilo samo koliko veliki. U mojim očima je narastao u sezoni 2013/14, njegovoj posljednjoj u Partizanu i pod Vujoševićevom paskom, kada je zbog mora ozljeda Partizanovih playmakera morao preuzeti i tu dodavačku ulogu, pored one već standa