Preskoči na glavni sadržaj

Q&A PART II

Tri nova pitanja i tri nova odgovora čime zaključujemo ovaj ciklus Q&A.

Q: Zanima me ima li Philadelphia nade podići se u narednih par sezona i kako očekuješ da se Šarić razvije tamo, te koliko će im pomoć? (DB)

A: Ako je narednih par sezona jedno 34 g onda imaju šanse, u protivnom ne, sumnjam. Ne pokazuju nikakvu želju da počnu pobjeđivati i da počnu slagati roster s NBA igračima, a ne NBDL ljudima. Razumijem njihov cilj – dokopati se preko drafta franšiznog igrača koji će ostati u Philadelphiji 10 g i voditi ekipu do vrha. Cilj je idealan ali u tome i jest problem, što sve idealno nije i ostvarivo. Draftiranje igrača je jedna velika lutrija, a Sixersi su već stavili puno toga na kocku što im i nije donijelo dobroga. Uzeli su 2 polomljena centra od kojih svaki može biti elitan u svojim najboljim vještinama – Embiid kao two-way dominantni centar, Noel kao defanzivni specijalist, iako skupa teško da mogu igrati. Carter-Williamsa su tradeali za ništa, što također ne razumijem. Da se već na sljedećem draftu dokopaju Townsa, Russella ili Okafora i jedan od njih se pokaže kao franšizni igrač, taj će morati s nekim igrati, i ne vidim razloga zašto MCW ne bi mogao biti taj igrač koji će nadopunjavati tog franšiznog igrača. Mislim, imaš jeftino a dobro rješenje tu, a ovako ćeš morati tražiti novog dobrog igrača na draftu za popuniti jedinicu, ili ćeš tražiti kvalitetnu jedinicu na tržištu ali nitko neće htjeti doći igrati za tebe jer su već kroz ove 2-3 godine tankiranja sebe doveli na zao glas.

Svaka franšiza za sebe bira kako će provesti rebuilding, u skladu s ciljevima za budućnost. Onaj kome je stalo do publike i navijača, i možda nema visoke ambicije će tankirati jednu sezonu, skupiti igrača s drafta, neke s tržišta i provesti brzi rebuilding. Drugi će provesti brzi rebuilding samo kroz potpis FA-a i trejdove kao Miami ili Atlanta npr., a treći će kao Phila tankirati 35935 godina. I svaki od ovih načina je legitiman, ako se provede kako treba, ako povučeš dobre poteze.

Ali negdje mora postojati i granica. A čini mi se da Sixerse nije briga gdje je ta granica. Oni će pokupiti MCW-a s drafta, napraviti taj korak naprijed ka izgradnji dobre momčadi, a onda će ga trejdati i opet se vratiti korak unatrag. Ne vidim smisao u tome jer draft nije ništa drugo nego grebanje srećke za lutriju. Pogodit ćeš i pronaći franšizni talent jednom u 50 pokušaja/izbora. I to ne dobivaš odmah gotov proizvod i igrača koji će u startu zabijati 26 ppg, nego ga moraš razvijati, što također treba znati. A onda dok ga razvijaš trebaš oko njega slagati dobru momčad, što također treba znati. Uglavnom, sretno im sa igranjem lutrije, jednom će dobiti, a to im opet ništa ne mora značiti.


Ako Šarić dođe u vrijeme dok još tankiraju onda im on ne može pomoći nikako jer nije nikakav franchise changer, niti ekstra talent koji će okrenuti franšizu naopako. Dario je odličan timski igrač, all-rounder i recimo sjajno bi se uklapao uz zdravog Embiida. Na njega, uz krvavi rad, ali baš krvavi, gledam kao novog Paula Millsapa. Tweener, bez previše eksplozivnosti, dužine i brzine ali s visokim IQ-om i skillsetom za popunjavati sve statističke kategorije u box-scoreu. Kako će se razvijati u gradu bratske ljubavi ne znam, još uvijek nisam vidio da su razvili ijednog igrača na pravi način, pa je teško i suditi.

Q: Znam da pratiš Atlantu masu, ajde ako ti se da napiši kako bi ti branio momčad s takvim stilom igre, možeš i na konkretnim primjerima, samo nemoj Memphis jer mi se tu čini da je najviše do toga sto su Gasol i Randolph puno veći/snažniji od Horforda i Millsapa i još ovi stvarno brane taj perimetar ludo. Bar to je neka moja površna logika. (CM)

A: Možda će na prvu zvučati glupo ali ne postoji efikasna obrana protiv Atlantinog napada. Do sada su u sezoni uspjeli pobijediti sve tipove obrana – od zonskog presinga, presnga na loptu, blitzanja pick and rolla, preuzimanja itd. Jedini način kako da svladaš njihov napad je da budeš efikasan protiv njihove obrane, jer na drugom kraju parketa možeš se jedino nadati da oni neće imati svoju večer.

Postoje razlozi zašto je njihov napad neobranjiv. Možemo ići redom.

5 dobrih šutera je uvijek na parketu.

Startna petorka ima nekoliko fantstičnih specijalista: Teague dribler, Korver je Korver, Millsap je stretch opcija s dobrom kontrolom lopte da driblingom napadne svog čuvara, Horford je Dirk razina s poludistance, Carroll sjajan spot up šuter.

Klupa je isto vrlo zanimljiva: Schroeder u postocima usklađenim prema njegovim minutama ima više ulaza nego Westbrook i Teague npr., Bazemore je fantastičan šuter trojki iz kornera, Scott je pick and pop mašina, Antić stretch petica.

Sistem igre im je utemeljen na floor spacingu, na širenju protivničkih obrana što prvo pokušavaju kazniti ulazima, cutovima i iznuđivanjem penala, a ako to ne prođe lopta leti na perimetar i šutira se otvorena trica.

Ne igraju izolacije gotovo nikada osim ako protivnički visoki preuzme njihovog beka. Izolacije, bez obzira kakva klasa od igrača bila na parketu, je lakše braniti nego kretanje i lopte i igrača.

Njihovi visoki odlično surađuju.

Igraju side to side napade tražeći extra passom igrača ne u boljoj nego najboljoj poziciji čekajući da obrana ostane na krivoj nozi.

Zabijaju dosta iz tranzicije jer odlično kradu loptu.

Uvijek su barem 4 igrača na parketu koja dobro kontroliraju loptu i mogu te napasti iz driblinga.

Imaju odlično nacrtanih setova akcija.

Njihovi centri postavljaju fantastične screenove i znaju se kretati nakon njih. Općenito igra 2 na 2 im je dovedena do savršenstva.


Ovo sve je nemoguće braniti. Ako im zatvoriš 9 od 10 ovih stvari oni će pronaći tu zadnju i kazniti te. Ne igraju šablonski pa da ti možeš uočiti tendencije i lako ih zatvoriti, napad im ima puno read and react elemenata, gdje čitaju ponašanje obrana i onda reagiraju pokušavajući ih kazniti. Ako ste ih gledali dovoljan broj puta možete uočiti da nikada ne pozivaju akciju igraju intuitivno. Korver je nedavno izjavio da je njihov napad dizajniran tako da poništava prednosti modernih obrana koje gomilaju igrače na stranu s loptom kako bi zatvorili izolaciju ili side pick and roll. Hawksi to rješavaju brzom promjenom strana gdje uvijek čeka jedan opasan šuter, extra dodavanjima ili cutovima igrača u prazan prostor.

U idealnom svijetu bi ih mogao braniti ako „policajac“ udavi Korvera na perimetru (što je nemoguće jer lik šutira iz trka, stalno je u pokretu i ima bolesno brz izbačaj pa se možeš samo moliti da tricu gađa s 40% a ne 53% tu večer), bek i visoki igrač zatvore Teagueove ulaze i finiširanje oko obruča, i ako su rotacije prema ostalim šuterima dovoljno brze i precizne te ako se tvoji centri mogu nositi s brzinom i bekovskim stilom igre Atlantinih centara.

Kako ovo nije idealni svijet onda nekako moraš i riskirati zato bih da sam trener:

Najveću pažnju posvetio „ubijanju“ njihovih PG-a koji rade dar mar drive and kick igrom, udvajao bi ih u picku pa neka njihovi visoki organiziraju napad.

Mijenjao čuvare na Korveru koji je ključ Atlantinog napada jer otvara silu prostora svojim kretnjama, a za njim ipak treba stalno trčati 35 min.

Riskirao bih u startu utakmice na šutu za tri Teagueu, Millsapu, Antiću, Schroederu samo da Korver i Horford na poludistanci budu zatvoreni, a da testiram ovu četvorku kakvu večer imaju jer znaju imati loše periode.

Dosta bih preuzimao jer tako relativno dobro poništavam njihovo kretanje lopte i igrača, budući da zbog preuzimanja više ne stvaraju višak negdje tako lako.

Obavezno bih preuzimao sve pred kraj njihovog napada, posebno Korvera kada izlazi iz bloka na šut.

Ni ovo ti ništa ne znači i ne jamči da ćeš dobiti utakmicu jer opet nešto daješ, a i pitanje je koliko ćeš dobro provesti ovu strategiju u djelo, dok ni njihovu obranu na drugoj strani nisi porazio koja je opet posebna priča i sjajna ove sezone. Vrlo nezgodna momčad i za napadati i braniti.

Q: Cleveland je podigao formu. Šta misliš da li je realno da budu 2. ili 3. na istoku? Takođe da li mogu sa ovim rosterom da izbace Bullse ili Hawkse u playoffu?

A: Cavsi će sigurno biti 2. ili 3. na Istoku, i jedino što ih može poremetiti je ozljeda Jamesa jer previše ovise o njemu. U zadnje vrijeme zabijaju sulud broj poena i vrlo su efikasni, i praktički tom efikasnošću maskiraju sve obrambene manjkavosti koje i dalje imaju, mada je prisutnost Mozgova u reketu popravila i tu situaciju, ali i dalje dosta plivaju, samo što to neće doći do izražaja dok zabijaju ovako van pameti.

S ovakvom formom, ne rosterom, mogu izbaciti Hawkse i posebno Bullse koji nemaju čini mi se ni obrambenog ni napadačkog potencijala da im pariraju. S Atlantom, možda i Torontom, će im biti malo teže jer te dvije momčadi mogu staviti veći pritisak na njihovu obranu i poprilično je dobro eksploatirati, ali o tome ako do toga dođe.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

RUN AND GUN PODCAST - NBA FREE AGENCY 2015

Ugledni, moćni i prestižni Run&Gun blog dobio je svoj prvi podcast. Kako se "prvi put" pamti junf su odlučili skinuti eminentni NBA prodavači magle, Toni Lazarušić - Laza i Milan Dakić - Dakara. Četiri sata "drobljenja" o NBA ljetnim zbivanjima, uz otvoren prozor i brujanje V8 mašina po vrelom asfaltu. LINK

PIKENROLANJE DO SMRTI (NBACro)

Taktički detalj s jučerašnje utakmice Rocketsa i Thundera. Pikenrolanje do smrt i

NBA READY - EUROLEAGUE

Idemo baciti pogled tko je od sudionika ovogodišnje Eurolige spreman za okušati se u NBA ligi. Da bi si skratio muke ograničio sam se samo na Euroligu, a u obzir nisam uzimao samo Europljane, imamo ponekog Amera i naturaliziranog Amera na popisu. Važno je samo da nikada ranije nije odigrao neke minute preko bare. Iz istih razloga otpali su igrači poput Ayona, De Coloa ili brata Pere Antića. Neki su otpali zato jer ih živo boli genitalni dio za dokazivanjem u najjačoj ligi na svijetu (Teodosić), a neki zato jer ih jednostavno ne podnosim (Llull). Blogerski izbor kažu. BOGDAN BOGDANOVIĆ (SG - Fenerbahče) 23 g 198 cm 93 kg 210 cm wingspan Prava: Phoenix Suns Za Bogdanovića se oduvijek govorilo da je u pitanju veliki talent, pitanje je bilo samo koliko veliki. U mojim očima je narastao u sezoni 2013/14, njegovoj posljednjoj u Partizanu i pod Vujoševićevom paskom, kada je zbog mora ozljeda Partizanovih playmakera morao preuzeti i tu dodavačku ulogu, pored one već standa