Preskoči na glavni sadržaj

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW - PLAYOFF TEAMS (WEST)

ROCKETS

Momčad iz Houstona odličan je primjer kako se contender ne mora izgraditi kroz draft i kako proces rebuildinga ne mora nužno značiti i godine tavorenja u lutriji. Prije 2 godine su elitnog igrača pokupili Oklahomi, Jamesa Hardena koji je u ekipu donio All-star talent i momčad učinio puno privlačnijom slobodnim igračima. Oko Hardena su izgradili ekipu za playoff a za korak više trebao je poslužiti Dwight Howard koji se nakon loše epizode u Lakersima odlučio za Houston. S Howardom i Hardenom kao elitnim napadačkim opcijama i Howardom koji može zaključati reket preostalo je samo posložiti opcije oko njih. S Parsonsom, Beverleyjem, Ašikom i Linom to je pristojno izgledalo iako je bilo i problema: Howardova forma, timska kemija se pokvarila Ašikovim zahtjevima za tradeom, i trener McHale se nije pokazao baš najidealnijom opcijom na klupi.

U playoffu su se namjerili na Blazerse koji im stilom igre nisu odgovarali, a matchup prednosti i missmatch koji imaš (ako imaš) u playoffu su više od pola pobjede. Tako su Blazersi na kreativce Rocketsa Parsonsa i Hardena mogli baciti svoja dva terijera Matthewsa i Batuma, a i Aldridge je napravio velike probleme uništivši ih u prve dvije utakmice, pa je McHale Jonesa morao preseliti na klupu i uvesti Ašika. Nije pomoglo, Blazersi su prošli dalje Lillardovim game winnerom u šestoj.


PLAYBOOK

Ljeto je bilo sve samo ne uspješno za ultimativnog pobjednika u prethodne dvije ljetne pauze - Daryla Moreyja. GM Rocketsa jurio je velika imena poput Carmela i Bosha da bi na kraju ostao bez obojice. I ne samo to. Da bi došao do spomenutog dvojca trebao je napraviti prostora na rosteru i u računovodstvu pa se riješio velikih ugovora Ašika i Lina, ali je i ostao bez minimalca Chandler Parsonsa koji je bio restricted free agent i kojeg je potpisao Dallas nakon što se Morey odlučio da neće mečirati ponudu.

Stvar je pokušao popraviti potpisom Arize što je u knačnici jako dobar posao posebno s obzirom da će Trevor imati samo 8 milja godišnje, i dovođenjem Papanikolaoua iz Europe, Dorseyja kao zamjene za Ašika, veterana Jasona Terryja i rookieja krilnog centra/centra Tarika Blacka. Nije impresivno zar ne?

Prošle sezone Rocketsi su imali 4. najbolji napad u ligi (111 poena na 100 posjeda) i 13. obranu lige, a ono što je znakovito je da su igrali i 5. najbržim tempom u ligi. Napad bi i dalje trebao ostati isti: Harden kao glavni kreator i vođa navale, Howard kao pouzdana druga opcija, jako puno trke kao i ranije bez obzira što igraju s dominantnim centrom, i puno šutiranja trica i tranzicije. Dakle, nekakav run&gun model i dalje ostaje osnova napada. Problem s tom filozofijom što ona ne jamči uspjeh u playoffu. AKo prošle sezone u playoffu s tom filozofijom nisu mogli parirati Portlandu, kako onda misle Warriorsima, Spursima ili Oklahomi? I tu mi je McHale problematičan. Već nekoliko sezona se nije odmaknuo od run&guna, življenja od Hardenovih slobodnih bacanja i nade da se od šuta može živjeti.

Iskorak bi ova ekipa trebala napraviti u obrani. Iako su na početku ove sezone imali jako lagan raspored obrana ne pati. Howard je u formi, izgleda bolje nego u zadnje 3 godine na oba kraja parketa i on će iz večeri u večer držati reket zatvorenim. I dalje se radi o fenomenalnom centru koji je majstor u obrani pick and rolla, strašan bloker i skakač. Novost je da će za razliku od lani umjesto obrambeno neuvjerljivog Parsonsa ovaj put kao bočng stopera, imati Arizu koji je i dalje elitna opcija kada nekoga treba udaviti na perimetru i tu će Rocketsi svakako napraviti iskorak i gotovo sigurno biti TOP 10 obrana lige. Beverley ostaje press opcija koja protivničkom playu otežava posao u kreaciji napada, prenošenju lopte i trošenju vremena, a ono što me pozitivno iznenadilo u prvim utakmicama je obrana Hardena. I dalje je ponekad dekoncentriran i lijen i često momčad zbog njega mora preuzimati sve na perimetru ali većinu utakmice potroši u obrambenom stavu, isprati svog igrača 1 na 1 i trči natrag kada treba spriječiti tranziciju. Iako što se mene tiče on svoju obranu može igrati kao i do sada relativno loše. Igrač koji zabija 26 poena prosječno i namjesti još 15-20 poena što je 40-45 poena po utakmici samo njegovih, a to je više od trećine koševa, obranu ni ne treba igrati. To je one man offense kojega u obrani ne treba trošiti.

Harden i Howard ostaju fokalne točke napada Rocketsa.

Iako je Harden nominalno šuter i pored njegovog imena piše SG, a Beverley je play i pored njega piše PG zapravo su uloge obrnute. Harden je prvi razigravač i strijelac ove momčadi. Beverley još iz vremena dok je igrao u Europi pokazivao je jako fine slasherske sposobnosti ali problem je što pri penetraciji u reket gleda samo obruč i od njega ćete teško dobiti povratnu loptu na perimetar koju od Hardena npr traži McHale. Primjera radi, lani je Beverley imao samo 20 asistencija više od Howarda, iako je Dwight odigrao 15 utakmica više. Harden sve napade kreira iz pick and rolla s Howardom ili iz izolacije kada napada obruč, pogađa ili iznuđuje osobne pogreške, ili u konačnici u 2 na 2 igri baca loptu Howardu na alley-oop, ili mu namješta zicer kao rolleru.

Dok Harden i Howard igraju 2 na 2 ostali čekaju razvoj akcije. Ariza je uvijek u korneru, to McaHale nije želio mijenjati i preuzeo je recept Wizardsa od prošle sezone kada je Ariza zbog suradnje s Wallom i pogađanju trica iz kornera zaslužio novi ugovor. Beverley čeka u drugom korneru, a Jones ili netko treći na trici na wingu ili na visokom postu i dugoj dvojci.

Ovo je osnovni, ili zapravo jedini napad Rocketsa - daj loptu Hardenu koji kreira iz izolacije ili picka s Dwightom nakon čega on finišira, namješta zicere Dwightu ili traži nekoga na perimetru. Ostalo ovisi o igračima. Beverley može ne šutirati tu tricu na perimetru kada mu je Harden namjesti nego tražiti extra pass ili napasti obruč, Papanikolaou najčešće radi pump fake i namješta zicere Jonesu li Howardu oko obruča. Ovaj napad zasad djeluje fenomenalno, Rocketsi nakon 5 utakmica imaju 4. napad lige ali pitanje je vremena kada će se druge momčadi u ligi naviknuti na njihove tendencije. Nije da ni lani nije napad izgledao ovako ali su ipak imali dodatnu triple threat opasnost u Parsonsu koji je sam sebi mogao kreirati šut i voditi drugu postavu na parketu. Ariza će poboljšati obranu i donijet će elitne postotke s trice ali neće moći nadoknaditi all-round učinak Parsonsa što znači da je ove sezone teret kreacije i napada općenito puno veći na leđima Jamesa Hardena, a napad je još predvidljiviji i manje opasan.

Odlazak Parsonsa kao treće napadačke opcije značit će više lopti za Howarda. Već u prvim utakmicama je očito kako McHale itekako gura loptu u post Howardu, posebno protiv ekipa koje nemaju dominantnog centra ili duboku rotaciju pod obručem. Godine rada s Hakeemom nisu baš urodile plodom, Howard je i dalje ostao poprilično sirov kao finišer oko obruča ali i dalje je efikasna opcija.

Da su James i Dwight totalni šerifi u ovoj ekipi i alfa i omega pokazuje nam njihova potrošnja. Harden za sada troši 32% napada Raketa kada je na parketu, a Howard
27% što su potrošnja prve i druge napadačke opcije. Nakon njih tek slijedi Terrence Jones s 22% i Ariza sa 17, potrošnjama klasičnih role playera.

Nakon 5 utakmica uvjerljivo vode u broju ispaljenih ali i pogođenih trica, malo su smanjili tempo i trku zbog forsiranja Howarda u low postu ali jasno je kako se njihov stil igre neće značajnije mijenjati.

Što se tiče ostatka momčadi tu Houston ima problem jer nemaju klupu. Umjesto ozlijeđenog Jonesa starter je Motiejunas, koji je u NBA ligi valjda samo zbog visine. Visokog rookieja Blacka sam spomenuo, tu je još Dorsey koji će uskakati umjesto Howarda na 10 minuta. Canaan je drugi play nakon Beverleyja, veteran Terry će gađati trice kada bude zdrav, a pozitivno me iznenadio Kostas Papanikolaou koji odrađuje odličan all-round posao. Igra 24 minute prosječno, McHale ga koristi i kao četvorku u niskim postavama i on je zapravo u tim postavama drugi play. Zabija 5 poena, uz 4 skoka i 3,5 asistencije.

Ovaj problem nedostatka igrača s klupe u NBA maratonu kad-tad dođe do izražaja, a kod Rocketsa bi se najviše mogao osjetiti potencijalnim izostankom Howarda koji je po meni najvažniji igrač ovog rostera, važniji i od Hardena, da. Howard, teško, ali ipak može skupiti 25 poena i bez Hardena, i i dalje će držati obranu na okupu, a Harden će zabiti 30 i bez Howarda ali obranu neće moći držati sam, a ukloni Howarda iz obrambene jednadžbe i ubaci Blacka ili Dorseyja i imaš apokalipsu za Rocketse.

PLUS

1) Star power - Harden + Howard

2) Napad

3) Balans obrana-napad

MINUS

1) Trener - ne vjerujem McHaleu koji godinama stoji u mjestu i ništa ne mijenja

2) Dubina rostera

MAN IN THE MIDDLE
Dwight Howard

X-MEN

Terrence Jones - nisam ga puno puta spomenuo ali ako on uspije podignuti svoju potrošnju na razinu treće napadačke opcije i pri tome ostane produktivan Rocketsi će dobiti krucijalnog trećeg igrača koji može nositi napad. Jedini je praktički u ovoj momčadi koji smije šutirati miod-range, dobar je oko obruča, a može i tricu pogoditi. Rocketsi dosta ovise o njegovom napretku.


PROGNOZA

Imali su jako lagan raspored na početku sezone ali važno je za njih da nisu napravili grešku u koracima i da su je otvorili s 5:0, i to je znak da su na dobrom tragu. Ipak, u budućnosti će itekako puno ovisiti o zdravstvenom stanju svakog svog pojedinca iz startne petorke jer jednostavno adekvatnu zamjenu za njih na klupi nemaju. Svejedno, sad kada je Oklahoma u banani zbog ozljeda bilo bi pravo čudo da Rocketsi ne uđu u njega.



GRIZZLIES

Memphis je pred početak prošle sezone promijenio trenera. Umjesto Hollinsa došao je Joerger i to nakon povijesnog uspjeha franšize i ulaska u finale Zapadne konferencije. I ništa se drastično nije promijenio kod njih. Grit and grind filozofija igre koja je bila prisutna kod Hollinsa ostala je i kod Joergera, mladog analitičara koji je između ostalog bio i jedan od najzaslužnijih za stvaranje spomenute doktrine njihove igre jer je upravo on bio glavni Hollinsov pomoćnik za obranu.

Ekipu nisu pun mijenjai osim što su napokon dodali dva šutera: Leeja i Mikea Millera, što su bili dobri potezi ali opet nedovoljno dobri da sakriju probleme s kojima se Memphis susreo na startu sezone kada su na 20 utakmica ostali bez Marca Gasola, glavnog igrača bez kojeg sistem u oba pravca ne može funkcionirati, Tonyja Allena glavnog ideologa ili zaštitni znak ovog Memphisa i ključnog perimetar defenzivca, i Quincyja Pondextera, dodatnog šutera i 3&D opciju.

Zbog toga im je playoff visio sve do zadnjeg tjedna regularne sezone kada su Sunsi napokon pali a Grizliji ušli u PO kao sedmi. Namučili su Thunder, čak i vodili 3:2, ali onda su ipak pokleknuli.

PLAYBOOK

Petorka Grizlija na početku sezone izgleda ovako: Conley-Lee-Allen-Randolph-Gasol

U odnosu na zadnje dvije sezone najvažnija je promjena da u petorci više nema Tayshauna Princea, Kendricka Perkinsa Memphisa. Joerger mu je u 4 utakmice koliko je igrao poklonio samo 96 minuta, što je opet više od recimo 86 minuta Vincea Cartera i njegovih 6 utakmica. Što će ti Prince? Prošla su vremena kada je bio jedan od najelitnijih perimetar defanzivaca i sada je čovjek koji je lani šutirao 30% za tricu! Ne razumijem tu potrebu za forsiranjem veterana koji ničemu ne služe i ništa na parket ne donose. Ako već moraš rotirati nekoga tu, rotiraj Cartera koji nije štetan defenzivac usprkos godinama i još uvijek je itekako koristan napadački jer može sebi kreirati šut, pogađati trice i kreirati drugima. Prince ne može ništa od toga. Ili, daj minute mladom Jordanu Adamsu, šuteru i rookieju koji ti je budućnost.
Sve da su Adams i Carter u obrani minus zar je to toliko važno u totalno obrambeno nastrojenoj momčadi? Jebote, tebi trebaju frajeri koji će zabit nešto u napadu jer si u tom pravcu ispodprosječan, a ne još jedan balvan koji se više ne može kretati niti šutirati.

I sada kada pogledam koje je petorke Joerger u prvih 7 utakmica najviše koristio opet dobijem kao drugu s najviše minuta onu koja uključuje Princea na boku i to u paru s Tonyjem Allenom. Pitanje za milijun eura: kako ćeš postići koš s tim dvojcem na boku? Evo, kako misliš da ćeš osloboditi prostor u sredini za Randolpha i Gasola kada ih se bez problema može udvajati bez straha da će to netko s perimetra kazniti? Momčad koja zna odigrati barem malo zone, kao što im je Oklahoma odigrala u drugom poluvremenu prije 2-3 dana, neku 2-1-2 ludu zonu, će im napraviti gomilu problema.

Ova startna petorka je defanzivno možda i najbolja petorka u ligi. Nijednog igrača ne moraš skrivati: Conley je sjajan u 1 na 1 obrani, Lee bez problema drži bekove, Allena možeš baciti i na Duranta, Gasol je i dalje jedan od najboljih obrambenih centara, a Z-Bo je i dalje tough guy koji će fajtom, visinom i masom smetati u reketu i kupiti skokove.


Napadački su mi problematični jer nemaju pravog šutera za tri, i tu ne bi bilo zgorega ubaciti 3&D opciju Pondextera umjesto Allena. Quincy nije toliko uvjerljiv kao Tony u obrani ali nije ni kanta, dapače, bez problema se može nositi s najopasnijim swingmanima protivnika, i dakako, donosi tricu. Courtney Lee je solidan šuter ali u ovoj momčadi je više programiran da trči kroz blokove u off-ball igri i gađa dvojke. Conley je sjajna atleta, pouzdan strijelac ali nije netko koga se treba bojati jer nije pravi scorer na playu, više je razigravač. Njegov je problem što se njegova brzina i atleticizam ne mogu u ovom Memphisu dovoljno iskoristiti jer Marc i Randolph oduzimaju prostor u sredini.

Spomenuti dvojac je uigrana kombinacija, u svojim high-low akcijama, u kojima Marc uvijek operira na laktu, a Randolph na bloku. S njima dvojicom imaju dovoljno opcija u napadu, posebno s Marcom koji šutira duge dvojke ili traži cutere prema obruču, ali isto tako, smetaju slasherima, reket je začepljen i zbog njih dvocjie ekipa ne može igrati brže, dignuti tempo i tražiti laganije poene.

Opcija na klupi imaju, više nego prije. Conleyja mijenjaju pouzdani Udrih i Calathes iako ne bi bilo ugodno da se Conley ozlijedi ozbiljnije ali dok su u limitiranim rolama, korisni su. Bekovske pozicije sam spomenuo, a od visokih su tu još Leuer kao jedina stretch opcija, pouzdani Koufos i razbijač Stokes.

Dobro su otvorili sezonu iako su imali i vrlo lagan raspored s 5 potencijalnih lutrijskih ekipa. Obrana funkcionira, trenutno je druga po def rejtingu, ali napad je opet ispodprosječan i biti će takav jer ova momčad nije napravljena da zabija, nego da brani. Opet će ih svi htjeti izbjeći u playoffu ali ne dajem im previše šanse protiv Warriorsa ili Spursa.

PLUS

1) Obrana

2) Iskustvo


MINUS

1) Šuteri stari gdje ste?

2) Pravi scorer kojemu možeš baciti loptu kada sve stane


MAN IN THE MIDDLE

Marc Gasol


X-MEN

Tony Allen


PROGNOZA

Zadržat će elitnu obranu, previše je ovdje kvalitetnih obrambenih pojedinaca da ne budu u TOP 3, ali s napadom će se mučiti, osim ako Joerger ne da prilike više tandemima Carter/Lee na boku, Carter/Pondexter ili Pondexter/Lee, i stretch postavama s Leuerom, ali tada je za očekivati i da obrana padne.



MAVERICKS

Mark Cuban ni ne pomišlja na rebulding. A zašto i bi? Dirk Nowitzki je još uvijek netko ko koga možeš graditi fantastičan napad bilo da ga koristiš kao prvu ili drugu opciju i bila bi prava šteta da se s takvim igračem krene u lutriju i potrati ovih još 2-3 godine što ima u tanku.

Lani su na brzinu složili jedan polovni roster kojeg je majstor Carlisle opet dobro uštimao i posložio. Dovoljno dobro da u prvoj rundi playoffa bace rukavicu izazova Spursima i odvuku ih u blato sedme utakmice. Spursi su na kraju ipak prošli, ali će Mavsi ostati upamćeni kao ekipa koja je zadala najviše glavobolja Popovichu.

Ako su lani bezveze nabacali igrače na roster jer su izgubili bitku za Dwighta Howarda kojeg su čekali do zadnjeg trenutka što tek da očekujemo ove godine kada su ciljano doveli većinu imena koji su baš po Carlisleovom ukusu? Spektakl svakako, kao i maestralno posložen napad koji je već u prvih nekoliko utakmica nove sezone pokazao da će biti elitan.

PLAYBOOK

S razlogom smo ipak bili malo skeptični oko lanjskog rostera koji je imao dva beka koji ne mogu stolice čuvati na perimetru (Calderon, Ellis), ostarjelog Mariona na trojci, Dirka kojemu je biološki sat otkucavao i klinički mrtvo tijelo Sammyja Dalemberta. Ni klupa nas nije impresionirala: stari Carter, limitirani Blair, vječno ozlijeđeni Wright, bez pozicije Crowder, i ostala bagra.

Ali onda se pojavio Rick i svakog igrača stavio u pravu ulogu. Prvo je spasio život Monti Ellisu davši mu sve ovlasti u smislu kontrole lopte i napadanja obruča. On je u napadu našao pravog partnera u Dirku s kojim je igrao pick and pop ili sam penetrirao u reket i upravo je ovaj dvojac bio jedan od ubojitijih tandema lani. Calderonu je Carlisle namijenio ulogu šutera, Marionu cutera prema obruču s onim njegovim floaterom i korner tricaša, Dirk je visio na laktovima reketa s onim svojim specijalnim šutevima i bio jedan od najefikasnijih scorera u ligi, Carter se potvrdio kao pouzdan šesti igrač, i od ostalih igrača je izvukao maksimum. Imali su 3. najbolji napad u ligi, ali i tek 22. obranu koju Marion, Dalembertovih 15 min i energija Blaira i Wrighta nisu mogli popraviti.

Stil igre, posebno ovaj napadački neće se mijenjati ove godine, ali kao što sam rekao, Carlisle ovaj put ima oružja u svojim rukama kao prosječni Teksašanin..

Osnova igre i dalje će ostati pick and roll, prvenstveno onaj Monte i Dirka kojeg je jako teško braniti iz nekoliko razloga. Prvo, Monta je jedan od najbržih igrača u ligi kojega nekad njegova brzina iznenadi pa izgubi loptu ili se nekontrolirano zabije u tablu i promaši zicer. Zbog brizne je u stanju ostaviti svog čuvara u prvom koraku bez problema i napasti obruč, odlično kontrolira loptu i ima solidan šut s poludistance zbog kojeg je došao na zao glas ali Carlisle ga je dobro limitirao. Ako mu tu pridodate Dirka kao pop opciju imate problem kako to braniti jer protivnički obrambeni bek teško može pratiti Montu, a ako preuzimaš Dirk koristi missmatch protiv nižeg beka. A kada Monta penetrira u reket bira hoće li završavati oko obruča ili tražiti nekoga u korneru ili na trici gdje uglavnom vrebaju snajperi Dallasa.

Ta slash and kick igra Ellisa koji je zapravo primarni razigravač na rosteru i njegova 2 na 2 igra s Nowitzkim u kojem je Švabo uglavnom poper je osnovna akcija Mavsa iz koje uglavnom proizlaze sve ostale.

Novost je ove sezone što će imati iz igre 2 na 2 Dallas još dvije opcije. Prva je s Parsonsom koji se također dobro snalazi kao pick igrač, nakon čega on može napasti obruč jer je vrlo solidan slasher, a drugo je klasični pick and roll s još jednim novim igračem, Tysonom Chandlerom. Chandler je oduvijek poznat kao obrambena neman, ali je jako podcijenjen kao napadač, posebno kao roller. Pokretljiv je, odličnog odraza, ima visinu i zna kako napasti obruč nakon pick and rolla. Za njega će sigurno biti akcija s Harrisom i Montom kao ball handlerima, visoki pick s Tysonom i onda bacanje alley-oopa što smo prošle godine učestalo mogli vidjeti kako su bekovi Mavsa radili s Wrightom.

Carlisle je zadržao klasičnu petorku s dva playa i do sada je u sezoni uz Montu startao Nelson, još jedan veteran kakve Carlisle voli, i on će po meni jako dobro nadomjestiti Calderonov spot-up učinak jer može tricu bez problema gađati s 40% učinka, posebno u ovakvom sistemu gdje će imati gomilu prostora. Tu se ništa ne mijenja, Monta ostaje primarni ball handler, Nelson je novi Calderon - spot up šuter.

Dodatak Chandlera Parsonsa je izvrstan što se mene tiče jer se savršeno uklapa u njihov ultra napadački sistem kojim se pokušavaju izdignuti iznad obrambene rupe u kojoj se nalaze godinama već. Parsons je uz Ellisa dodatna triple threat opcija, a takvih igrača nemaš baš previše u ligi. Nemaš baš puno igrača u ligi koji mogu napadati obruč, asistirati i šutirati trice, a kada imaš takva dva na rosteru onda praktički imaš osiguran vrhunski napad. Parsons će biti drugi play i napadački zahvalniji od ipak limitiranog Matrixa jer može bolje šutirati, igrati slashersku igru kao i pick and roll. Obrambeno je ipak nešto lošiji od Mariona (ne trebamo preuveličavati Matrixa koji je već godinama u obrambenom regresu), ali Carlisle i onako sve karte baca u napad.

Dirk je siguran na četvorci, i opet će bez dvojbe biti ubojit kao šuter i s trice i s laktova (posebno desnog) što je speciajlizirao, a još jedno pravo pojačanje je Chandler. Startni centar šampionske generacije od prije 4 godine je točno ono što je trebalo Mavsima. I dalje je u stanju odlično patrolirati reketom, osigurati stabilnost u skoku i zaštitu obruča. Njegovo čitanje igre i mobilnost, te visina i ostale fizikalije vrijedit će zlata Mavericksima iako je i on u godinama i treba paziti na njegove minute ali će definitivno biti korisniji igrač od Dalemberta lani, i obrambeno i napadački.


Na klupi Carlisle ima svoje specijalce. Pouzdanog Harrisa kao vođu druge postave, JJ Bareu kao gunnera, Crowdera i Aminua za prljave poslove na perimetru, Wrighta i Smitha za iste takve poslove ali u reketu iako je Wright vrlo zahvalan igrač za pick and roll, a tu su još Richard Jefferson, Felton i Charlie Villanueva koji će u rotaciju upadati samo u nužnim situacijama.

Ovo je vrlo zajebana momčad na čelu sa zajebanim trenerom koji svakog igrača stavlja u pravu rolu, i ut ome je njihova vrijednost. Dobro su birali igrače jer na svakoj poziciji imaju po dvojicu ili trojicu iskoristivih i svi su nekako combo, raznovrsni su. Ellisa koristiš kao jedinicu ili dvojku, kao i Nelsona ili Harrisa, Parsons je već ove sezone igrao i 3 i 4 kao i Aminu, Dirka u nekim ludim postavama kada radiš kaos protivniku premještaš na peticu. Vrlo zahvalan roster za Carlislea koji se voli igrati s postavama i jako puno rotira.

Ne bez razloga. Za to je zaslužan njegov savjetnik, direktno za slaganje postava Roland Beech, utemeljitelj statističke stranice „82 games“ što je znak da su i Mavsi prigrlili analitiku. 
I vjerovali ili ne, Carlisle je već ove sezone, u četiri utakmice koristio 40 različitih petorki. Tu je dakako i pomno praćenje minutaže pa su samo Ellis i Parsons odigrali više od 30 minuta prosječno što je trend preuzet od Spursa (jer i kod Mavsa se radi o dosta starom rosteru i gomili veterana), a ova dvojica nositelja igre će sigurno i kroz sezonu imati najveću minutažu i njih će se manje štedjeti od ostalih.

U kojem smjeru će se kretati ove sezone pokazuje i njihov napadački rejting: u prve četiri utakmice zabijaju 120 jebenih poena na 100 posjeda! Nenormalan učinak, ali je uzorak mali pa će sigurno i pasti, ali napad funkcionira kao sat. Problem je dakako obrana koja dopušta 112 poena na 100 posjeda i to će Carlisle teško popraviti.

Obrana ostaje problem jer je ova momčad slagana da lomi napadački, i to je jedan od razloga zašto ih ne vidim kao potencijalne contendere ili izazivače. S tako slabim balansom i ovisnosti o napadu teško ćeš daleko stići. Chandler je jednostavno premalo da bi pokrpao sve rupe iako će se vjerojatno malo i popraviti obrambeno. Problem je definitivno što su ti druga dva najbolja defanzivca zakovana za klupu: Crowder i Aminu, a ni jedan ni drugi nisu elitni stoperi, a kada koristiš Aminua moraš paziti s kojim postavama ga koristiš jer je on praktički igrač manje u napadu, daleko čak i od Marionovog levela. Tu Carlisle mora prelomiti. Hoće li uvrstiti Aminua ili Crowdera u petorku umjesto Nelsona npr i tako dobiti na balansu obrana-napad ili će i dalje jahati strašan napadački potencijal momčadi. A budući da i Crowder i Aminu u petorci znače napadački regres uz upitne obrambene pomake vjerojatno će Carlisle ostati vjeran svojoj napadačkoj filozofiji.

PLUS

1) Širina rostera

2) Dirkules

3) Napadački potencijal

MINUS

1) Obrana, obrana, obrana

2) Godine

MAN IN THE MIDDLE

Dirk Nowitzki

X-MEN

Monta Ellis

PROGNOZA

Fino su otvorili sezonu s 3:1, i njihov plasman u playoff ne bi smio doći u pitanje, a u doigravanju će puno ovisiti o matchupu. Odgovarali bi im Rocketsi, Portland pa čak i Clippersi, ali bi imali problema s Memphisom, Warriorsima, Spursima, Oklahomom koji imaju oružja za suprotstaviti se i njihovom napadu, ali i iskoristiti njihove ozbiljne obrambene rupe.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

RUN AND GUN PODCAST - NBA FREE AGENCY 2015

Ugledni, moćni i prestižni Run&Gun blog dobio je svoj prvi podcast. Kako se "prvi put" pamti junf su odlučili skinuti eminentni NBA prodavači magle, Toni Lazarušić - Laza i Milan Dakić - Dakara. Četiri sata "drobljenja" o NBA ljetnim zbivanjima, uz otvoren prozor i brujanje V8 mašina po vrelom asfaltu. LINK

PIKENROLANJE DO SMRTI (NBACro)

Taktički detalj s jučerašnje utakmice Rocketsa i Thundera. Pikenrolanje do smrt i

NBA READY - EUROLEAGUE

Idemo baciti pogled tko je od sudionika ovogodišnje Eurolige spreman za okušati se u NBA ligi. Da bi si skratio muke ograničio sam se samo na Euroligu, a u obzir nisam uzimao samo Europljane, imamo ponekog Amera i naturaliziranog Amera na popisu. Važno je samo da nikada ranije nije odigrao neke minute preko bare. Iz istih razloga otpali su igrači poput Ayona, De Coloa ili brata Pere Antića. Neki su otpali zato jer ih živo boli genitalni dio za dokazivanjem u najjačoj ligi na svijetu (Teodosić), a neki zato jer ih jednostavno ne podnosim (Llull). Blogerski izbor kažu. BOGDAN BOGDANOVIĆ (SG - Fenerbahče) 23 g 198 cm 93 kg 210 cm wingspan Prava: Phoenix Suns Za Bogdanovića se oduvijek govorilo da je u pitanju veliki talent, pitanje je bilo samo koliko veliki. U mojim očima je narastao u sezoni 2013/14, njegovoj posljednjoj u Partizanu i pod Vujoševićevom paskom, kada je zbog mora ozljeda Partizanovih playmakera morao preuzeti i tu dodavačku ulogu, pored one već standa