LAKERS
Kako su se doveli do niskih grana gdje ih nismo navikli gledati zadnjih godina? Pa recimo da se za početak raspala mega momčad stvorena prije 2 ljeta s Howardom, Bryantom, Nashom i Gasolom. Pau je odigrao 49 utakmica, Nash ravno 50, Howard se nikako nije uspijevao uklopiti u D`Antonijev sistem i naravno nije imao poželjne ljudske osobine, one koje odgovaraju Kobeju. Loša kemija, igrači na zalasku, trener koji nema kadar da ga može prilagoditi svom stilu igre bili su dovoljni da Lakersi kroz tu cijelu sezonu igraju toplo-hladno. Na kraju su se dokopali playoffa ali uz veliku žrtvu jer se Kobe ozlijedio, a kako i ne bi kada je igrao skoro 40 minuta prosječno, a sve s ciljem da se uđe u playoff kao 8. i ispadne od Spursa u prvoj rundi.
Howard je na kraju sezone zapalio za Houston. Nash je razmišljao o mirovini, Gasol o zdravlju a Kobe je bio na terapijama. Složili su jeftini roster prepun anonimusa ili graničnih NBA igrača što nikada ne može završiti dobrim. Što je najluđe, ljudi su za to skloni kriviti trenera, u ovom slučaju simpatičnog brku D´Antonija koji je kao kriv jer nije uspio boriti se za playoff sa Sacreom, Kellyjem, Kamanom i Bazemoreom.
Ako ništa drugo, lakersi su si uz pomoć drafta ubrizgali malo talenta u vidu Juliusa Randlea, Kobe se oporavio i imaju još nekolicinu igrača koji bi možda u budućnosti mogli biti igrači rotacije, ali ne i starteri.
Novi trener je Byron Scott, ništa bolji trener od D´Antonija koji je barem izgradio svoju trenersku filozofiju. Scott pokušava odavati dojam mudrog lika, na uvodnoj press konferenciji podržale su ga legende poput Kareema, ali već prva njegova izjava da ne želi da njegova momčad šutira trice je sumnjiva zbog sve veće važnosti trice kao ključa za otvoriti protivnički reket. Ne može se poreći da u karijeri nije imao dobre rezultate, ali kada se sjetite njegovih Netsa s početka 2. tisućljeća ili kasnije Hornetsa nećete se sjetiti nekog izgrađenog identiteta ovih ekipa, nečega po čemu bi Scott mogao biti prepoznatljiv, a to Lakersima upravo treba, novi identitet.
E sad, upitno je kako će izgraditi identitet dok je tu Kobe Bryant koji je navikao biti centralna točka Lakersa, i za bilo što više ova momčad će morati pričekati da se Kobe umirovi. Do tada će uživati u njegovim posljednjim godinama i tapkati u mjestu jer sumnjam da bi on ikada pristao da se momčad gradi oko bilo koga tko se ne zove Kobe. Ili možda bi?
Ne znam koliko će Kobe igrati ove sezone, godine su tu, i jedna od najtežih ozljeda u svijetu sporta je iza njega. Neće mu olakšati ni trener ni sistem ni suigrači. Finesa je ostala, pokret i elegancija su ostali, ali vrlo vjerojatno će se pretvoriti u scorera koji će brojke nabijati volumenom potrošenih lopti.
Ostao je i Nash, koji ako skupi 30 utakmica biti će super i ne znam zašto se pati umjesto da se lijepo povuče i da napišemo neki dobar tekst o njemu i njegovoj karijeri. Teško ga je gledati kako se mora zagrijavati i raditi vježbe za leđa prije svakog ulaska. Na playu Lakersima ostaju Jeremy Lin koji je ipak bolji u roli šestog čovjeka i puno minuta za njega i za tim nije dobro, Ronnie Price je najbolji kada ne igra i rookie Clarkson.
Ozlijeđen je i Nick Young, zabavan igrač za gledanje kada ga ide šut i koji će se nakon oporavka natjecati s Kobejem za svaku loptu. Wayne Ellington bi trebao biti novi Jodie Meeks II, a također ozlijeđeni poslužiti će kao slasher i defanzivac.
Prva trojka je Wes Johnson što znači da bi i Kobe mogao igrati dosta minuta na niskom krilu.
Centarska linija ima mesa. Boozer će rokati poludistancu, Jordan Hill je žilavi centar koji se zna tući u reketu i donekle paziti na obruč, Ed Davis je energy guy, Julius Randle je rookie, a Kelly stretch opcija.
Skroman je ovo roster koji će ići točno onoliko koliko bude mogao Bryant ići, a očekivati Kobeja od prije 5 godina, pa čak i dvije je suludo. Boozer će pomoći u napadu, biti će i bljeskova Lina i Younga ali premalo je to za bilo kakav iskorak. Obrana će biti uz Sixerse možda i najgora u ligi jer Kobe više nije elitni stoper, Wes Johnson usprkos dužini to nije bio nikada, a na centru može pomoći samo Hill. Ostatak družine može potpisati za KK Ementaler s obzirom na obrambene karakteristike.
PROGNOZA: neće uhvatiti više od 25 pobjeda, što je super za fanove Lakersa i Lakerse jer moraju sačuvati pick koji je obećan Sunsima na sljedećem draftu.
JAZZ
Oni su se za lutriju odlučili kada im je došlo iz guzice u glavu da dugoročno graditi momčad oko Jeffersona i Millsapa nije moguće, osim ako se ne želiš zadovoljavati borbom za playoff. Pustili su Big Ala i Sapa da odšetaju, na draftu su pokupili Treya Burkea i ostalo im je da se nadaju kako će neki talent koji imaju na rosteru eksplodirati i pokazati da može biti nositelj u budućnosti.
To se ipak nije dogodilo, a kao jedan od glavnih razloga nameće se trener Corbin. Nije imao sjajan roster, ali nije napravio ni korak naprijed s mladom jezgrom a trebao je. Barem prilagoditi sistem igre (Corbin i sistem igre, ok) karakteristikama igrača. Kada na bočnim pozicijama imaš Haywarda i Burksa, a u sredini Kantera i Favorsa onda si ne smiješ dozvoliti da baš imaš drugu najgoru obranu u ligi. Nitko od spomenutih osim možda Favorsa nije budući elitni defanzivac ali su solidni igrači iz kojih se može izvući nekakav učinak.
Centralna točka napada bio je Hayward na čijim leđima se nalazilo puno toga. Budući da je Jazz na playu imao samo rookieja Burkea, a kao zamjene Garretta i Lucasa, onda je Hayward sam morao nositi napadačku igru što teško mogu i puno veći asevi od Gordona. U očajnom kontekstu on je morao kreirati sebi i drugima, igrati prečesto s loptom i čuvati najboljeg protivničkog napadača.
Druga dvojica dragulja, Kanter i Favors često su gubili minute od Jeffersona i Marvina Williamsa. Corbin nije imao puno stretch elemenata za svoju košarku pa je dvojici veterana davao dovoljno minuta na štetu Favorsa i Kantera.
Ozlijeđen je i Nick Young, zabavan igrač za gledanje kada ga ide šut i koji će se nakon oporavka natjecati s Kobejem za svaku loptu. Wayne Ellington bi trebao biti novi Jodie Meeks II, a također ozlijeđeni poslužiti će kao slasher i defanzivac.
Prva trojka je Wes Johnson što znači da bi i Kobe mogao igrati dosta minuta na niskom krilu.
Centarska linija ima mesa. Boozer će rokati poludistancu, Jordan Hill je žilavi centar koji se zna tući u reketu i donekle paziti na obruč, Ed Davis je energy guy, Julius Randle je rookie, a Kelly stretch opcija.
Skroman je ovo roster koji će ići točno onoliko koliko bude mogao Bryant ići, a očekivati Kobeja od prije 5 godina, pa čak i dvije je suludo. Boozer će pomoći u napadu, biti će i bljeskova Lina i Younga ali premalo je to za bilo kakav iskorak. Obrana će biti uz Sixerse možda i najgora u ligi jer Kobe više nije elitni stoper, Wes Johnson usprkos dužini to nije bio nikada, a na centru može pomoći samo Hill. Ostatak družine može potpisati za KK Ementaler s obzirom na obrambene karakteristike.
PROGNOZA: neće uhvatiti više od 25 pobjeda, što je super za fanove Lakersa i Lakerse jer moraju sačuvati pick koji je obećan Sunsima na sljedećem draftu.
JAZZ
Oni su se za lutriju odlučili kada im je došlo iz guzice u glavu da dugoročno graditi momčad oko Jeffersona i Millsapa nije moguće, osim ako se ne želiš zadovoljavati borbom za playoff. Pustili su Big Ala i Sapa da odšetaju, na draftu su pokupili Treya Burkea i ostalo im je da se nadaju kako će neki talent koji imaju na rosteru eksplodirati i pokazati da može biti nositelj u budućnosti.
To se ipak nije dogodilo, a kao jedan od glavnih razloga nameće se trener Corbin. Nije imao sjajan roster, ali nije napravio ni korak naprijed s mladom jezgrom a trebao je. Barem prilagoditi sistem igre (Corbin i sistem igre, ok) karakteristikama igrača. Kada na bočnim pozicijama imaš Haywarda i Burksa, a u sredini Kantera i Favorsa onda si ne smiješ dozvoliti da baš imaš drugu najgoru obranu u ligi. Nitko od spomenutih osim možda Favorsa nije budući elitni defanzivac ali su solidni igrači iz kojih se može izvući nekakav učinak.
Centralna točka napada bio je Hayward na čijim leđima se nalazilo puno toga. Budući da je Jazz na playu imao samo rookieja Burkea, a kao zamjene Garretta i Lucasa, onda je Hayward sam morao nositi napadačku igru što teško mogu i puno veći asevi od Gordona. U očajnom kontekstu on je morao kreirati sebi i drugima, igrati prečesto s loptom i čuvati najboljeg protivničkog napadača.
Druga dvojica dragulja, Kanter i Favors često su gubili minute od Jeffersona i Marvina Williamsa. Corbin nije imao puno stretch elemenata za svoju košarku pa je dvojici veterana davao dovoljno minuta na štetu Favorsa i Kantera.
Za novu sezonu Jazz ima nešto bolji roster i potencijalno boljeg trenera, Snydera, u svojoj rookie sezoni. Snyder je radio na početku karijere kao pomoćnik Larryju Brownu u Clippersima. Kasnije se družio i s Krzyzewskim također kao pomoćnik na Dukeu, u Sixersima je bio s Collinsom, u Lakersima s Mikeom Brownom u CSKA Moskvi s Messinom, u Hawksima s Budenholzerom, odnosno svim trenerima koji na ovaj ili onaj način imaju veze s Greggom Popovichem. Prošao je sve, čak je i Austin Torose vodio samostalno u D Ligi, i sigurno ima različita znanja potrebna za trenerski posao.
S obzirom na Popovichijanski utjecaj i rad u Europi i na sveučilištima mogao bi jako puno miksati. S pokretnim centrima iskakati na ball handlere u picku, forsirati zonske obrane kao što to rade u NCAA-u i Europi, ili potpuno se oslanjati na dalekomentne šuteve s trice kao što je to radio u Torosima.
Materijala ima. Burke je u rookie sezoni i očajnom kontekstu imao solidne brojke. Hayward će biti bolji jer će sada imati nešto nalik sistemu, i vjerojatno ćemo ga više gledati u roli spot up šutera. U Favorsu i Kanteru ima par visokih od kojih jedan može biti odličan strijelac iz blizine (Favors), a drugi s poludistance. Burks je slash and kick igrač, Hood je rookie ali potencijalni šuter s klupe, još jednog rookieja Exuma tek treba odgojiti, a Booker i Gobert će donijeti solidan drugi par visokih koji mogu držati reket čistim.
Osim Bookera i Stevea Novaka veterana nemaju, što je minus jer prisustvo jednog veterana koji može pomoći na parketu olakšava odrastanje ovim klincima koje Jazz ima na rosteru.
PROGNOZA: roster je tipičan za lottery momčad, taman za biti blizu 30 pobjeda.
KINGS
Bez pravog vlasnika nema ni prave franšize. Kingsi su očiti primjer tog pravila. Nakon godina stenjanja pod braćom Maloofs i njihovom manjku ambicioznosti koji je uključivao loše trenere, loše igrače, lošu upravu, loše pickove, pokušaj prodaje kluba kao da se radi o čačkalici, mučenje oko izgradnje nove dvorane... Jesan li zaboravio nešto? Vjerojatno da...
Novi vlasnik je Indijac Vivek Ranadive, u klub je došla nova grupa koja će voditi brigu o košarci i Kingsi ostaju u glavnom gradu Kalifornije. Vivek je već na početku svojeg mandata pokazao da je dosta osebujna ličnost, državši u samoj draft večeri svog GM-a D`Alessandra u šahu nećkavši se koga da odabere: Stauskasa ili Vonleha. Miješanje u takve košarkaške operacije iz samog vrha nikada nije dobro, ali, čovjek je barem pokazao da ima nekakvu ambiciju za razliku od prijašnjih kadrova.
Spomenuti GM je iz loze Masaia Ujirija kojemu je bio pomoćnik i sada čekamo hoće li se ugledati na priznatog GM-a Raptorsa. I on je pokazao ambiciju i barem nekakvu strategiju u odnosu na ono što je bilo ranije. Cilj je skupiti draft pickove, ali istovremeno i tražiti resurse i talent u vidu gotovih NBA proizvoda kakv je Rudy Gay koji bi franšizi unio dašak kvalitete i talenta. Uprava Kingsa se nada da bi takvim pokušajima kroz tradeove mogli pogoditi s ponekim i dignuti klub iznad razine na kojoj se trenutno nalazi.
Za novu sezonu pripremili su točno 15 imena pa pogledajmo s čim raspolažu.
Na jedinici su doživjeli najveću promjenu jer tamo više nema Isaiaha Thomasa, njihovog drugog najboljeg igrača u zadnje dvije sezone. Pomalo je čudno i nerazumljivo što su se tako lako odrekli igrača kojega si dobili 60. pickom na draftu, i koji je uostalom dobar igrač. Scorer koji zna vrtjeti pick and roll, odličan je šuter i dobar slasher usprkos manjku centimetara. Njega mijenjaju veteranima, COllisonom kojemu je najveća kvaliteta press igra na loptu, zbilja može pošteno udaviti protivničkog playa, ali je sumnjiv kao šuter i još sumnjiviji kao kreator osim ako se ne radi o momčadi koja jako puno trči. Drugi je Sessions, jedan od boljih backup opcija na playu u ligi. Igrač za diktirati tempo koji odgovara njegovoj momčadi i bolji kreator od Collisona. Ni jedan ni drugi neće moći nadoknaditi Thomasov napadački učinak ali Collison će donijeti barem malo fajta u obrani, a Sessions je veteran koji će znati vrtjeti napad.
Kao treći play, ali i treći bek na šuterskoj poziciji na rosteru je Ray McCallum, combo bek upitnog šuta što je uvijek loše i bez velike važnosti za širu sliku. Osim njega tu je sophomore McLemore koji je malo i razočarao u prvoj godini i postotcima i all-round predstavom s obzirom da se radi o zanimljivom prospectu fenomenalnih atletskih predispozicija. Ako je Ben razočarao, dao bih se kladiti da neće Nik. Stauskas je opaka bijela šuterčina koja će u prvoj ogdini i godinama sazrijevanja imati problema s obranom i atletski dominantnijim igračima ali ako za njega bude nacrtano dovoljno akcija Stauskas će ih realizirati.
Gay je igrač kakav je sa svim svojim manama ali donosi prijeko potrebnu dozu talenta ovoj mladoj momčadi nakcranoj role playerima. Jedini je na vanjskim pozicijama koji sam sebi može nešto iskreirati, zahvalan je kao closer u zadnjim minutama, odličan skakač i netko kome možeš dati loptu u ruke da ti iskreira nešto. Na ovoj poziciji su Kingsi tanki jer imaju samo Casspija koji će čekati na trici u korneru.
S obzirom na Popovichijanski utjecaj i rad u Europi i na sveučilištima mogao bi jako puno miksati. S pokretnim centrima iskakati na ball handlere u picku, forsirati zonske obrane kao što to rade u NCAA-u i Europi, ili potpuno se oslanjati na dalekomentne šuteve s trice kao što je to radio u Torosima.
Materijala ima. Burke je u rookie sezoni i očajnom kontekstu imao solidne brojke. Hayward će biti bolji jer će sada imati nešto nalik sistemu, i vjerojatno ćemo ga više gledati u roli spot up šutera. U Favorsu i Kanteru ima par visokih od kojih jedan može biti odličan strijelac iz blizine (Favors), a drugi s poludistance. Burks je slash and kick igrač, Hood je rookie ali potencijalni šuter s klupe, još jednog rookieja Exuma tek treba odgojiti, a Booker i Gobert će donijeti solidan drugi par visokih koji mogu držati reket čistim.
Osim Bookera i Stevea Novaka veterana nemaju, što je minus jer prisustvo jednog veterana koji može pomoći na parketu olakšava odrastanje ovim klincima koje Jazz ima na rosteru.
PROGNOZA: roster je tipičan za lottery momčad, taman za biti blizu 30 pobjeda.
KINGS
Bez pravog vlasnika nema ni prave franšize. Kingsi su očiti primjer tog pravila. Nakon godina stenjanja pod braćom Maloofs i njihovom manjku ambicioznosti koji je uključivao loše trenere, loše igrače, lošu upravu, loše pickove, pokušaj prodaje kluba kao da se radi o čačkalici, mučenje oko izgradnje nove dvorane... Jesan li zaboravio nešto? Vjerojatno da...
Novi vlasnik je Indijac Vivek Ranadive, u klub je došla nova grupa koja će voditi brigu o košarci i Kingsi ostaju u glavnom gradu Kalifornije. Vivek je već na početku svojeg mandata pokazao da je dosta osebujna ličnost, državši u samoj draft večeri svog GM-a D`Alessandra u šahu nećkavši se koga da odabere: Stauskasa ili Vonleha. Miješanje u takve košarkaške operacije iz samog vrha nikada nije dobro, ali, čovjek je barem pokazao da ima nekakvu ambiciju za razliku od prijašnjih kadrova.
Spomenuti GM je iz loze Masaia Ujirija kojemu je bio pomoćnik i sada čekamo hoće li se ugledati na priznatog GM-a Raptorsa. I on je pokazao ambiciju i barem nekakvu strategiju u odnosu na ono što je bilo ranije. Cilj je skupiti draft pickove, ali istovremeno i tražiti resurse i talent u vidu gotovih NBA proizvoda kakv je Rudy Gay koji bi franšizi unio dašak kvalitete i talenta. Uprava Kingsa se nada da bi takvim pokušajima kroz tradeove mogli pogoditi s ponekim i dignuti klub iznad razine na kojoj se trenutno nalazi.
Za novu sezonu pripremili su točno 15 imena pa pogledajmo s čim raspolažu.
Na jedinici su doživjeli najveću promjenu jer tamo više nema Isaiaha Thomasa, njihovog drugog najboljeg igrača u zadnje dvije sezone. Pomalo je čudno i nerazumljivo što su se tako lako odrekli igrača kojega si dobili 60. pickom na draftu, i koji je uostalom dobar igrač. Scorer koji zna vrtjeti pick and roll, odličan je šuter i dobar slasher usprkos manjku centimetara. Njega mijenjaju veteranima, COllisonom kojemu je najveća kvaliteta press igra na loptu, zbilja može pošteno udaviti protivničkog playa, ali je sumnjiv kao šuter i još sumnjiviji kao kreator osim ako se ne radi o momčadi koja jako puno trči. Drugi je Sessions, jedan od boljih backup opcija na playu u ligi. Igrač za diktirati tempo koji odgovara njegovoj momčadi i bolji kreator od Collisona. Ni jedan ni drugi neće moći nadoknaditi Thomasov napadački učinak ali Collison će donijeti barem malo fajta u obrani, a Sessions je veteran koji će znati vrtjeti napad.
Kao treći play, ali i treći bek na šuterskoj poziciji na rosteru je Ray McCallum, combo bek upitnog šuta što je uvijek loše i bez velike važnosti za širu sliku. Osim njega tu je sophomore McLemore koji je malo i razočarao u prvoj godini i postotcima i all-round predstavom s obzirom da se radi o zanimljivom prospectu fenomenalnih atletskih predispozicija. Ako je Ben razočarao, dao bih se kladiti da neće Nik. Stauskas je opaka bijela šuterčina koja će u prvoj ogdini i godinama sazrijevanja imati problema s obranom i atletski dominantnijim igračima ali ako za njega bude nacrtano dovoljno akcija Stauskas će ih realizirati.
Gay je igrač kakav je sa svim svojim manama ali donosi prijeko potrebnu dozu talenta ovoj mladoj momčadi nakcranoj role playerima. Jedini je na vanjskim pozicijama koji sam sebi može nešto iskreirati, zahvalan je kao closer u zadnjim minutama, odličan skakač i netko kome možeš dati loptu u ruke da ti iskreira nešto. Na ovoj poziciji su Kingsi tanki jer imaju samo Casspija koji će čekati na trici u korneru.
Na centarskim linijama su Kingsi popunjeni sasvim solidno. Dva energy guya, Reggie Evans i Erick Moreland, igrač za 6 penala Ryan Hollins, Jason Thompson od kojega ne znam može li se išta izvući i koji je odigrao lošu zadnju sezonu i Carl Landry, aktivan skakač kojemu možeš baciti loptu u post u napadu ili ga tražiti na poludistanci, pod uvjetom da je zdrav, i koji je drugi najbolji visoki nakon Cousinsa.
Boogie je posebna priča u svakom pogledu. Prošle sezone je imao enormalan napadački učinak u kojemu je trošio 33% napada Kingsa kada bi bio na parketu (iako je imao Gaya i Thomasa pored sebe), i samo je Durant trošio više. Usprkos takvoj potrošnji Cousins je bio iznadprosječno efikasan. On je prava triple threat opcija. U low postu ima ogromnu količinu poteza, ili ako ne ide na finesu uništi te svojom masom i sirovom snagom. S lakta ti može šutirati ili te napadati driblingom. U trećem slučaju, može izbacivati lopte na perimetar šuterima, i recimo Stauskas bi od toga mogao godinama dobro živjeti. Kompletan napadač koji ipak ima nekoliko problemčića.
Prvi je obrana. Iako je definitivno sazrio i kao čovjek i kao igrač te je lani prihvatio ulogu lidera koji mora biti primjer ostalima i počeo se truditi te više nije izgledao kao da boluje od kurcobolje, obrana i dalje nije idealna. Nema probleme kada ga napadaju iz low posta, ali obrana pick and rolla je i dalje problem jer je ne igra nogama nego rukama, i u tom slučaju manjeg igrača, beka, gura rukama onemogućujući mu prolaz, odnosno swipea kako bi to Amerikanci rekli. I to je drugi problem, dobije na taj način previše i prebrzo osobne pogreške što ga izbaci iz igre, a i onako loša momčad u tom slučaju nema što tražiti na parketu. Nadovezao bih se s osobnim još i na njegov veliki žar i fight koji unosi u utakmicu pa se često dogodi da u želji da dođe do lopte pregazi protivničkog centra, gurne ga rukama, čupa ga ili poteže što suci sankcioniraju.
Treći problem je njegov stil igre. D`Antoni (za mene jedan od boljih stručnjaka za napad, i kada bi u NBA-u postojali ofenzivni koordinatori kao u NFL-u Mike bi bio masno plaćen) je davno, još u vrijeme 7 seconds or less Phoenixa, izjavio da igra kroz low post preko visokih uništava ritam napada. Lopta ne cirkulira, vanjski igrači ne mogu ući u ritam, ubija se tempo, i osim toga visoke igrače je lako udvajati i braniti bez obzira što te mogu onda kazniti na slaboj strani s perimetra ili nekim cutom. A kada te udvajaju onda gubiš lopte, posebno ako si centar koji nema razvijenu kontrolu lopte. Dakako da će je gubiti kada je on stalno s njom u rukama i kada se cijeli napad bazira na njegovoj igri, ali ne bi bilo zgorega od Cousinsa tražiti malo više šljakerskog elementa, da više radi po parketu u napadu, psotavlja blokove, služi kao mantinela i slično.
PROGNOZA: drugu su godinu s trenerom Maloneom, dodali su još nešto talenta na roster iako su i izgubili nešto talenta, ali zakon velikih brojeva kaže da ako stalno gubiš i na dnu si mora doći vrijeme za uzlaznu putanju. Možda ove godine, ali opet ne više od 30 pobjeda.
TIMBERWOLVES
Oni su svoje zasrali kada su odlučili čuvati max ugovor za Rubija iako im se Loveov agent nudio sa svojim klijentom ako Wolvesi odriješe kesu. Ali ingeniozni um Davida Khana imao je neke svoje računice i Wolvesi su sada ostali bez franšiznog talenta.
Nije da su imali puno uspjeha s Loveom, ali barem su donekle bili kompetitivni, iako su godine izostajanja iz playoffa učinile svoje. Nema više Lovea, nema više Khana i nema više trenera Adelmana. Čega ima? Lutrije i mladog talenta, što opet nije loše na neki svoj način.
Ova opcija tradea s Cavsima za Wolvese je bila puno bolja od one s Warriorsima. Istina, tamo bi dobili dva gotova igrača koji mogu pomoći odmah, ali to ne bi bilo dovoljno za napraviti iskorak u rezultatskom smislu. Klay i Lee su odlični igrači, ali ne garantiraju ti playoff što je cilj Wolvesa već godinama i nedosanjani san, Thomspon i Lee u najboljem slučaju, uz veliku podršku sistema (kojeg više nama bez Adelmana) jamče ti borbu za playoff. Ali kada pogledaš dubinu Zapada i rostere nakrcane do vrha kvalitetom skužiš da bi se s njima ekipa opet borila za 10. mjesto s Pelicansima- što je ravno ništa.
Wiggins, Bennett, LaVine pa čak i Rubio, Dieng i Muhammad sasvim su solidna mlada jezgra koja itekako ima potencijala. Wigginsa se prestalo spominjati otkad nije u Cavsima s LeBronom (marketing i mediji su čudesni) ali ne zaboravimo da se o njemu (neukusno) govorilo kao o novom LeBronu. Bennettu ne vjerujem pa nek me slobodno razuvjeri, LaVine je potencijalni scorer i opasnost s perimetra, Rubio je usprkos nedostatku šuta čarobnjak s loptom u rukama, Dieng potencijalni defanzivni centar startne kvalitete, a Shabazz je Shabazz što je dovoljno.
Boogie je posebna priča u svakom pogledu. Prošle sezone je imao enormalan napadački učinak u kojemu je trošio 33% napada Kingsa kada bi bio na parketu (iako je imao Gaya i Thomasa pored sebe), i samo je Durant trošio više. Usprkos takvoj potrošnji Cousins je bio iznadprosječno efikasan. On je prava triple threat opcija. U low postu ima ogromnu količinu poteza, ili ako ne ide na finesu uništi te svojom masom i sirovom snagom. S lakta ti može šutirati ili te napadati driblingom. U trećem slučaju, može izbacivati lopte na perimetar šuterima, i recimo Stauskas bi od toga mogao godinama dobro živjeti. Kompletan napadač koji ipak ima nekoliko problemčića.
Prvi je obrana. Iako je definitivno sazrio i kao čovjek i kao igrač te je lani prihvatio ulogu lidera koji mora biti primjer ostalima i počeo se truditi te više nije izgledao kao da boluje od kurcobolje, obrana i dalje nije idealna. Nema probleme kada ga napadaju iz low posta, ali obrana pick and rolla je i dalje problem jer je ne igra nogama nego rukama, i u tom slučaju manjeg igrača, beka, gura rukama onemogućujući mu prolaz, odnosno swipea kako bi to Amerikanci rekli. I to je drugi problem, dobije na taj način previše i prebrzo osobne pogreške što ga izbaci iz igre, a i onako loša momčad u tom slučaju nema što tražiti na parketu. Nadovezao bih se s osobnim još i na njegov veliki žar i fight koji unosi u utakmicu pa se često dogodi da u želji da dođe do lopte pregazi protivničkog centra, gurne ga rukama, čupa ga ili poteže što suci sankcioniraju.
Treći problem je njegov stil igre. D`Antoni (za mene jedan od boljih stručnjaka za napad, i kada bi u NBA-u postojali ofenzivni koordinatori kao u NFL-u Mike bi bio masno plaćen) je davno, još u vrijeme 7 seconds or less Phoenixa, izjavio da igra kroz low post preko visokih uništava ritam napada. Lopta ne cirkulira, vanjski igrači ne mogu ući u ritam, ubija se tempo, i osim toga visoke igrače je lako udvajati i braniti bez obzira što te mogu onda kazniti na slaboj strani s perimetra ili nekim cutom. A kada te udvajaju onda gubiš lopte, posebno ako si centar koji nema razvijenu kontrolu lopte. Dakako da će je gubiti kada je on stalno s njom u rukama i kada se cijeli napad bazira na njegovoj igri, ali ne bi bilo zgorega od Cousinsa tražiti malo više šljakerskog elementa, da više radi po parketu u napadu, psotavlja blokove, služi kao mantinela i slično.
PROGNOZA: drugu su godinu s trenerom Maloneom, dodali su još nešto talenta na roster iako su i izgubili nešto talenta, ali zakon velikih brojeva kaže da ako stalno gubiš i na dnu si mora doći vrijeme za uzlaznu putanju. Možda ove godine, ali opet ne više od 30 pobjeda.
TIMBERWOLVES
Oni su svoje zasrali kada su odlučili čuvati max ugovor za Rubija iako im se Loveov agent nudio sa svojim klijentom ako Wolvesi odriješe kesu. Ali ingeniozni um Davida Khana imao je neke svoje računice i Wolvesi su sada ostali bez franšiznog talenta.
Nije da su imali puno uspjeha s Loveom, ali barem su donekle bili kompetitivni, iako su godine izostajanja iz playoffa učinile svoje. Nema više Lovea, nema više Khana i nema više trenera Adelmana. Čega ima? Lutrije i mladog talenta, što opet nije loše na neki svoj način.
Ova opcija tradea s Cavsima za Wolvese je bila puno bolja od one s Warriorsima. Istina, tamo bi dobili dva gotova igrača koji mogu pomoći odmah, ali to ne bi bilo dovoljno za napraviti iskorak u rezultatskom smislu. Klay i Lee su odlični igrači, ali ne garantiraju ti playoff što je cilj Wolvesa već godinama i nedosanjani san, Thomspon i Lee u najboljem slučaju, uz veliku podršku sistema (kojeg više nama bez Adelmana) jamče ti borbu za playoff. Ali kada pogledaš dubinu Zapada i rostere nakrcane do vrha kvalitetom skužiš da bi se s njima ekipa opet borila za 10. mjesto s Pelicansima- što je ravno ništa.
Wiggins, Bennett, LaVine pa čak i Rubio, Dieng i Muhammad sasvim su solidna mlada jezgra koja itekako ima potencijala. Wigginsa se prestalo spominjati otkad nije u Cavsima s LeBronom (marketing i mediji su čudesni) ali ne zaboravimo da se o njemu (neukusno) govorilo kao o novom LeBronu. Bennettu ne vjerujem pa nek me slobodno razuvjeri, LaVine je potencijalni scorer i opasnost s perimetra, Rubio je usprkos nedostatku šuta čarobnjak s loptom u rukama, Dieng potencijalni defanzivni centar startne kvalitete, a Shabazz je Shabazz što je dovoljno.
Sviđa mi se mladost Vukova ali mi se malo manje sviđa njihov trener Saunders. Trenirao je Minnesotu već ranije, i to 10 godina, koristeći se talentom Kevina Garnetta, bio je vrlo dobar i u Pistonsima, ali zadnje 2 sezone koje je kao trener proveo u Wizardsima nije imao pozitivan omjer i tek treba vidjeti kako će se snaći s ovoliko mladosti na rosteru. Da sam GM (što Saunders i jest u Wolvesima, pa je zbog manjka kreativnosti ili ideje odlučio sam sebe zaposliti) a momčad mi u fazi rebuildinga uvijek bih birao mlađe trenera, ili nepoznate trenere bez obzira na dob koji će donijeti nove ideje, identitet i koji su jeftiniji između ostalog. Uz njih igrači odrastaju i akda jednom sazriju ako nisi zadovoljan trenerom i rezultatima kada se popjavi rezultatski imperativ, mladog trenera iz faze rebuildinga zamijeniš iskusnijim, skupljim i s boljim pedigreom.
Za pretpostaviti je da će osnova svih napada Vukova biti pick igra Rubija s jednim od dvojice visokih. S Pekovićem će to biti pick and roll koji su fenomenalno uigrali kroz sezone, a s Tadijom Youngom je pop akcija u primarnom fokusu. Peković svakako može očekivati više lopti sada kada je ostao bez glavnog potrošača lopti Lovea, ali i protivnici će se brzo naviknuti na to pa će na Pekmenu biti veća pozornost nego je bila.
Šuterski će svakako imati problema, jer Rubio, Wiggins, Brewer, Bennett nemaju šutersku kvalitetu ali nisu neiskoristivi. Brewer kao trkač u tranziciji i igrač za cut situacije, Wiggins kao kreator za sebe, Bennett možda u roli kao Thad Young.
Vidjet ćemo kakve postotke ćemo dobiti od LaVinea, a tu su i starosjedioci Martin, Budinger, Mo Williams koji mogu pomoći napadački, da napad izgleda smisleno. Za razliku od većine lottery ekipa vidimo da Wolvesi imaju dosta veterana. Pitanje je samo koliko dugo, a razlog zašto su oni na rosteru je vrijeme. Ovo je tek prva godina rebuildinga Wolvesa i nisu ih se stigli riješiti, ali svi oni počevši od Pekovića, Martina, Budingera, Baree, Turiafa su na trade bloku za pickove na draftu. Ja sam pristalica veterana na rosteru koji mogu pomoći i recimo ne bih dirao Pekovića jer može pomoći, ali ostatak družine bih trejdao jer će uglavnom kupiti dragocjene minute Wigginsu, LaVineu ili Bennettu što će se vrlo vjerojatno dogoditi (na tradeove mislim).
Obrambeno Minnesota ima nekoliko zanimljivih likova. Rubio je jedan od boljih defanzivaca na playu, Wiggins potencijalni Paul George na perimetru, Brewer dokazani press igrač, a u sredini su Dieng i žilavi Turiaf. S ovoliko atleta Wolvesima ne bi trebao biti problem posložiti solidnu obranu, kao i miksati postave ovisno koji stil igre će preferirati Saunders.
PROGNOZA: 30-ak pobjeda.
Za pretpostaviti je da će osnova svih napada Vukova biti pick igra Rubija s jednim od dvojice visokih. S Pekovićem će to biti pick and roll koji su fenomenalno uigrali kroz sezone, a s Tadijom Youngom je pop akcija u primarnom fokusu. Peković svakako može očekivati više lopti sada kada je ostao bez glavnog potrošača lopti Lovea, ali i protivnici će se brzo naviknuti na to pa će na Pekmenu biti veća pozornost nego je bila.
Šuterski će svakako imati problema, jer Rubio, Wiggins, Brewer, Bennett nemaju šutersku kvalitetu ali nisu neiskoristivi. Brewer kao trkač u tranziciji i igrač za cut situacije, Wiggins kao kreator za sebe, Bennett možda u roli kao Thad Young.
Vidjet ćemo kakve postotke ćemo dobiti od LaVinea, a tu su i starosjedioci Martin, Budinger, Mo Williams koji mogu pomoći napadački, da napad izgleda smisleno. Za razliku od većine lottery ekipa vidimo da Wolvesi imaju dosta veterana. Pitanje je samo koliko dugo, a razlog zašto su oni na rosteru je vrijeme. Ovo je tek prva godina rebuildinga Wolvesa i nisu ih se stigli riješiti, ali svi oni počevši od Pekovića, Martina, Budingera, Baree, Turiafa su na trade bloku za pickove na draftu. Ja sam pristalica veterana na rosteru koji mogu pomoći i recimo ne bih dirao Pekovića jer može pomoći, ali ostatak družine bih trejdao jer će uglavnom kupiti dragocjene minute Wigginsu, LaVineu ili Bennettu što će se vrlo vjerojatno dogoditi (na tradeove mislim).
Obrambeno Minnesota ima nekoliko zanimljivih likova. Rubio je jedan od boljih defanzivaca na playu, Wiggins potencijalni Paul George na perimetru, Brewer dokazani press igrač, a u sredini su Dieng i žilavi Turiaf. S ovoliko atleta Wolvesima ne bi trebao biti problem posložiti solidnu obranu, kao i miksati postave ovisno koji stil igre će preferirati Saunders.
PROGNOZA: 30-ak pobjeda.
Primjedbe
Objavi komentar