Preskoči na glavni sadržaj

NBA 2014/15 SEASON PREVIEW – CONTENDERS


Postoje samo dvije ekipe po meni koje ove godine mogu osvojiti naslov, Spursi i Thunder, a ako se pitate što je sa novim instant proizvodom zvanim Cleveland Cavaliers onda znajte da sam mislio i na njih, ali ih ne vidim kao prvake. Ne vjerujem da u prvoj godini mogu osvojiti naslov i ozbiljnije izazvati jednog od ova dva teškaša. Svašta je moguće, pa i to da ni Spursa, ni Thundera ne bude u finalu doigravanja, i vrlo vjerojatno Cavsi budu tamo, ali u idealnim okolnostima momčad iz Ohia nema šanse protiv Teksašana ili pripizdine zvane Oklahoma City.


SPURS

Kako pamćenje javnosti zna biti kratko Spursi su idealan primjer. Godinama su igrali dekadentnu košarku. Godinama sam zbog njih redovito prespavao NBA doigravanja, barem njihovih utakmica, jer sam umjesto njih palio armenske postmodernističke filmove u želji da se zabavim. Vrhunac njihove košarke bila je krvava obrana i bacanje lopte u post Duncanu ili Robinsonu. Da ne bi bilo zabune, gotovo uvijek su imali iznad prosječno dobar ligaški napad, ali da smo umirali u ljepoti kao što umiremo sada – nismo. Od 2000. godine pa do 2009. Spursi su uvijek bili u TOP 3 momčadi po obrambenom rejtingu (broj primljenih poena na 100 posjeda), a te 2009. bili su 5. po istom rejtingu.

Ono što nas zapravo treba impresionirati danas nije samo njihova igra dovedena do estetskog savršenstva nego sposobnost prilagodbe datoj situaciji, košarkaškim trendovima i diktiranje košarkaških trendova (kao što su korner trica, ili oslanjanje na pick and roll akcije). Popovich je tako od napadački konzervativnih Spursa s dva tornja u sredini napada i igri baziranoj na post-upu prešao prvo na Ginobilijevu i Parkerovu sposobnost igranja u izolacijama uz podršku Duncana u low postu, zatim se premjestio na klasično pikenrolanje Parkera i Duncana stvorivši neobranjiv combo koji te mogao rešetati izlaskom iz blokova, šutiranjem visokog sa poludistance, ili završavanjem oko obruča obojice. Zadnji trend koji je Pop pokrenuo bio je nekakav euro-stil igre, sa tisuće dodavanja, ekstra pasova, kretanja lopte i igrača, stacioniranja visokih na laktovima reketa, koji je dezorijentirao NBA momčadi ne-naučene na trendove i tendencije takve košarke, i potpuno opsjednuto navučene na branjenje izolacija i klasičnih napadačkih setova jedne momčadi.

S ovim zadnjim stilom završili su Spursi zadnju sezonu u šampionskom stilu poigravši se s Miamijem u finalu. Imali su 6. najefikasniji napad lige, i još bolju obranu, 3.u ligi. Upravo je obrana segment igre gdje Spursi ne dobivaju previše kredita od javnosti kao recimo Bullsi ili Thunder a ne igraju ništa lošiju obranu, a igraju s manje atletskog materijala od ostalih.


PLAYBOOK

Napad Spursa počinje pick and rollom Parkera i jednog od visokih igrača, ali za to vrijeme ostali ne stoje u mjestu ukopani već i dalje rade, kreću se i otvaraju. Njihov sistem o kojemu toliko pričamo nije ništa drugo nego obična košarka, vrlo pojednostavljena, što uopće nije loše, jer je u njoj cilj jednostavan: dovesti egzekutora u najbolju moguću poziciju za postizanje poena, i u tome su Spursi majstori. Zbog toga su stalno u pokretu, zbog toga postavljaju toliko screenova, i lopta cirkulira u side to side napadu.

Otvaranje njihovog napada zadnje sezone bio je preko visokih igrača koji loptu primaju na laktu, obojica visokih izlaze iz reketa i služe kao pokretači akcije. Prvi, u kojega je lopta, traži igrača koji na slaboj strani izlazi iz bloka drugog visokog, ili traži igrača koji cuta prema obruču. Drugi, bez lopte ima zadatak postavljati blokove na slaboj strani da bi napad funkcionirao.

Sve ekipe u ligi imaju slične setove, ali nemaju dovoljno dobre pojedinca koji kuže igru i nemaju trenera koji je takve setove doveo do automatizma. Popovich je svoju igru doveo do automatizma i ima ljudstvo visoke košarkaške inteligencije koji napad drže podmazanim. Njima ako prva akcija ne prođe nije nikakav problem vrtjeti i drugu pa i treću ako treba, ostale momčadi u tome jako teško uspijevaju, i ako zapnu već na prvoj prepreci teško je pozivati novu akciju,raditi raspored i završavati akciju, pa lopta završava u rukama igrača koji igra 1 na 1 ili 1 na 5. Kod Spursa toga nema. Akciju uvijek završava onaj tko je u najboljoj poziciji, neovisno koja je sekunda napada.

Za igranje ovakvog sistema trebaš imati ljude. Popovich ih ima, sam ih bira, i nikada ne uzima imena već sporedne likove koji se uklapaju u sistem, i gotovo uvijek se radi o visoko karakternim osobama spremnima slušati i učiti. Za mene osobno najznačajnija stvar kod njih je što gotovo uvijek na parketu imaju 5 igrača koji su triple threat opcije, a to nema nitko u ligi. Nitko nema uvijek na parketu petorku koja može dodati, šutnuti ili završiti oko obruča. Veliki trojac Timmy-Tony-Manu je dobio novog člana, Leonarda koji je ovoj momčadi donio potrebni atleticizam u oba smjera, a ostatak družine čine raznovrsni španeri.

Duncan je i dalje možda najbolji two way visoki igrač u ligi, Parker efikasni egzekutor i vođa navale, Ginobili lider druge postave i sekundarni playmaker. Green je s euro otpada došao do jednog od najboljih šutera u ligi, a Leonard je već sada vrhunski defanzivac sposoban prelomiti playoff seriju obranom. Ostali su all-rounderi iskoristivi u svim mogućim postavama (Diaw), sekundarni playmaker i šuteri (Belinelli, Mills), specijalisti (Bonner) ili razbijači (Baynes, Ayres). Popovich se s ovim može igrati kako želi i na parket ovisno o situaciji slati ono što mu najviše odgovara, ovisno o protivničkom matchupu.

Koliko su raznovrsni i koliko se mogu prilagoditi protivniku u samo 2-3 dana savršeno je pokazala treća utakmica finala playoffa. Kada im je Heat u drugoj oduzeo protok lopte i pick igru Pop je naredio veću inicijativu s loptom u rukama Leonarda i Greena, odnosno preokrenuo je sistem naopako izdavši naredbu „driblaj!“.Uništili su Miami u toj utakmici pokazavši da je nemoguće odgovoriti na njihovu raznovrsnost.

Prepoznatljiva obrana Spursa je „box and 1“ ili matchup zona, u kojemu se čovjek na čovjeka igra na igrača s loptom, dok ostali igraju plitku zonu oko reketa parkirajući tako svoja tijela oko njega. Čini se vrlo jednostavnim ali nije jer je potrebno pravodobno rotirati što uvijek otežava igranje obrane. Druga karakteristika je usmjeravanje protivničkih ball handlera upravo na taj neprobojni reket što u začetku akcije možete vidjeti 
ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=iyCKZkyINiE(Green nudi protivniku ulaz u reket ali ga tamo čekaju dvojica igrača Spursa)

Mantra Spusa koja vjerno oslikava njihov napad je „sharing the ball“ i bez da sam ja išta više napisao s tim na umu i ovim videom sve bi trebalo biti jasno jer prevelike filozofije tu nema.

PLUS

1. Sistem: jako puno se ova riječ spominje u kontekstu San Antonija, a definira točno preciziran njihov stil igre u obra pravca. Igranje u jasno određenom sustavu olakšava igraču kretanje na parketu jer zna koja je njegova uloga, zna prepoznati situacije i riješiti ih. Međutim, ni ovaj sistem ne bi mogao bez individualne klase igrača Spursa, jer je sistem dobar koliko su dobri igrači koji ga pogone, a isto vrijedi i u obrnutom slučaju.

2. Iskustvo: gotovo svi njihovi igrači su prošli sve, odlično se poznaju, dvije sezone uzastopno su igrali finale NBA lige, nisu mijenjali ekipu.

3. Raznovrsnost: objašnjeno gore

4. Trener: stvarno nema smisla da Popovicha predstavljam


MINUS

1. Godine: ovo je svake godine, i već zadnjih 5 godina problem za Spurse iako oni uporno, također, već godinama demantiraju to. Samo je Memphis stariji od njih na Zapadu. Duncan ima 38, Ginobili 37, Parker i Diaw 32, Splitter 30.

2. Nedostatak atleticizma: nekako mi se čini da ovo dolazi do izražaja najviše na početku sezone kada ih već tradicionalno svi otpišemo iako se oni tek tada počinju zagrijavati, tempirajući formu za onda kada svi počnu padati od umora i pokošeni od ozljeda uslijed preforsiranja. Drugi put gdje ovo može doći do izražaja su utakmice playoffa protiv Oklahome protiv koje svi imaju identične probleme. Mislim, ekipa ima obrambene igračine i u reketu, i na bokovima, i 3. obranu lige. Manji broj ukradenih lopti i skokova u napadu ne moraju nužno označavati manjak atleticizma već stil igre baziran na manje kockanja u obrani i povratku u obranu da bi se spriječila protivnička tranzicija umjesto da se love skokovi.

3. Glad: družina koja je dva puta u dvije godine bila u finalima i koja ima tri igrača sa 4-5 šampionskih prstenova na ruci ne može vječno biti motivirana za igranje košarke i ostati gladna rezultata i pobjeda. Motiv da se obrani naslov što nikada u ovih 15 godina nisu uspjeli svakako postoji, ali upravo su osvajanjem ove titule izgubili onaj krvoločni poriv za osvetom zbog poraza od prije 2 sezone protiv Miamija.


MAN IN THE MIDDLE

Nezgodno je ovako birati zbog njihovog timskog koncepta košarke ali ako se već mora onda je to Tim Duncan. Nije više ubojica od 25 poena iz low posta gdje zadnjih godina zalazi samo ako je nužno ali i dalje postavlja savršene blokove, šutira s poludistance i kao obrambeni playmaker drži reket savršeno čistim i blistavim.Mogao je ovdje biti i Parker, za kojega predviđam da će ove sezone zbog izostanka Millsa dobiti veću minutažu i izdvojiti se iznad ostalih (ako ga ozljede ne spriječe), ali Timmyjevih 15 poena i igra u obrani više vrijede od Parkerovih 20 poena bez obrane.

X-MEN

Boris Diaw: iako ne izgleda tako, Francuz je kao švicarski nožić. Možeš ga koristiti na tisuće načina. Borisa je na primjer najbolje koristiti kao konzultanta gdje je najbolji cheesburger u gradu, ali iskoristiv je i na obje centarske pozicije,može čuvati elitne protivničke četvorke, fenomenalan je kreator za druge, a zna i zabiti, što ti više treba od sedmog igrača s klupe koji bez problema može biti i starter?

PROGNOZA

1.-2. mjesto Zapada



THUNDER

Za napraviti iskorak u rezultatskom smislu, a u slučaju Oklahome to znači osvojiti naslov podrazumijeva se da ti ključni igrači moraju biti zdravi. Zadnje dvije godine kod Thundera to nije slučaj. Prije dvije godine u prvoj rundi ozlijedio se Westbrook i Memphis je bio zahtjevna prepreka. Ozljeda se protegnula i na prošlu sezonu zbog čega je Russ propustio 36 utakmica, a problemi su se nastavili u playoffu gdje je Ibaka propustio prve dvije utakmice protiv Spursa. Da se niz nastavi pobrinuo se Durant kojegao čekuje oporavak od loma noge barem dva mjeseca.

PLAYBOOK

Volio bih dai mam nešto posebno napisati ovdje, ali nemam. Vrhunac Brooksove napadačke strategije je dati loptu Durantu i Westbrooku u ruke i čekati da oni nešto naprave. Nešto bolja strategija je njihova igra pick and rolla nakon koje napadaju obruč ili se dižu s poludistance, ali to je sve. Budući da ima takva dva scorera u momčadi i dvije legitimne prve napadačke opcije njihov napadf unkcionira iako ne uživaš u košarci kao kod Spursa. Lani su zbog takve individualne klase imali 7. napad lige, što je super s obzirom na napadačke postavke i užasne postave koje je Brooks slao na parket. Odnos KD-Russ je uzajaman. Jedan bez drugoga ne idu, posebno ne u ovakvom sistemu. Ili idu, ali ne ide momčad. Njih dvojica jedan drugome otvaraju prostor, obrane podjednako moraju biti fokusirane na jednog i drugog što je u stvari i najčešće problem za obrane jer prave i efektivne obrane za obojicu nema pa se napad uvijek nekako kotrlja.

Osim izolacijskih akcija, druga važna stavka u njihovom napadu je tranzicija.Westbrook je valjda najbolji egzekutor iz tranzicije u ligi, Ibaka kao visoki je također može istrčavati, a tu je i ostatak bande krakatih mladih atleta koje jednostavno trče i zakucavaju. Za gomilu laganih poena zadužena je obrana kojaje kao i većina obrana u ligi utemeljena na zaštiti obruča. Thunder je atletski valjda najmoćnija ekipa u ligi, i prolaziti pored njih s loptom, ili sedodavati u reketu, kao i završavati oko obruča ili igrati 1 na 1 nije ni najmanje jednostavno jer su brzi, visoki, dugački, fantastično se kreću po terenu i mogu preuzimati u obrani a da ona ne pati. Ključni čovjek obrane jes vakako Serge Ibaka, fantastično pokretljiv kao playmaker i s odličnim osjećajem za blokadu i zaštitu obruča.


WITHOUT KD

Ovo je posebn opoglavlje koje treba obraditi sada kada znamo da Durant propušta prvih 6-7 tjedana regularne sezone. Pravo i jedino pitanje je: tko će zamijeniti Duranta? Pravi i jedini odgovor je: nitko. Ne postoji igrač koji može zamijeniti najboljeg scorera u ligi i jednog od 2 najbolja igrača u ligi. Ne postoji netko tko će zamijeniti trećinu potrošenih akcija s bolesno dobrom učinkovitošću.

Ali dobro, pogledajmo, tko će ga, ili tko bi barem trebao, zamijeniti u petorci i rotaciji. Jasno je da će Westbrook preuzeti veći dio volumena Durantovih lopti koje je dobivao, i ako je do sada Russ trošio 34% napada Oklahome kada je bio na parketu možemo, očekivati da taj postotak još naraste, možda i na suludih 40%. Problem je što će velikom potrošnjom pasti efikasnost pa Westbrook više neće biti malo iznad ligaške efikasnosti od 53% true shooting percentagea, i svojih 54% od lani, već za nekoliko postotaka niže. To je neminovnost ako Brooks odluči da je to najbolje rješenje. Vjerojatno hoće, iako bi njima ova situacija s Durantom trebala biti kao naručena, iz razloga da se (role playeri) nauče igrati u nečemu što se barem donekle može nazvati sistemom a ne statiranjem. Jackson, Lamb, Morrow, Jones, Ibaka itd, svaki od njih može pomoći Westbrooku i podijeliti te posjede koji su pripadali Durantu.

Prvi koji bi to trebao napraviti je Ibaka, ali ja od njega to ne očekujem jer on nema skillset za to, odnosno za pretjerano povećanje uloge i potrošnje u momčadi. Ibaka jeprekrasan kada šutira s poludistance i drži reket zatvorenim ali što on u napadu zna osim šutirati s poludistance? Prošle sezone je Nick Collison usprkos duplo manjoj minutaži imao 20 dodavanja više od njega, što znači da Ibaka otpada kao visoki preko kojega možeš vrtjeti napad na laktu ili high postu.Drugo, nema igru u low postu da bude opasan iz igre leđima. Treće, ne zna igrati košarku ako mora loptu spustiti na zemlju ili ne daj bože driblati.Limitirana napadačka opcija kojoj je krajnji domet (barem do ove godine, ne znam što je radio preko ljeta) šut s poludistance kojim barem donekle otvara prostor za penetracije Duranta i Westbrooka. I ne, ne možemo reći za nekoga da ima stretch elemente i da gađa trice ako šutne samo 60 trica (pogodi 23) kroz sezonu.

Nešto je bolja situacija s ovim klincima koje Oklahoma ima na rosteru a koje sam spomenuo.Tragično je da je Jeremy Lamb lani nakon vrlo dobrih rola do siječnja nakon tog mjeseca dobio u sljedeća tri mjeseca skoro manje minuta nego u cijelom siječnju mjesecu. Ako se pitate tko ga je istisnuo iz rotacije onda je to bio 40.-godišnji Derek Fisher, slatki grijeh, mokri san ili ljubavnik Scotta Brooksa, ne znam.Mislim, ako imaš mladi talent onda mu daj šansu, nemoj ga kočiti zato što ti treba veteransko prisustvo na parketu koje ne doprinosi ama baš ničim tvojoj igri. Lamb je sezonu završio s 8,5 poena u prosjeku i minutažom od 19,7,postoci su bili 43% iz igre i 35% za tricu. Na projiciranih 36 minuta Lamb bi bio na prosjeku od 15 poena, 4 skoka, 2,7 asista. Radi se o talentiranom igraču koji ima i atleticizam i fizikalije za igrati u ligi, i koji je lani imao nekoliko odličnih utakmica a jedini razlog zašto se do kraja ovaj bek šuter nije etablirao je nedostatak povjerenja od strane trenera.

Ako već nije uspio Lamb, uspio je Reggie Jackson koji je postao šesti igrač ove momčadi pa čak i starter u seriji protiv Spursa kada je Brooks napokon popustio i uveo dodatnog ball handlera. Ja upravo Jacksona vidim u petorci pored Westbrooka zato što je vrlo dobar šuter i penetrator koji bi s Westbrooka mogao skinuti teret kreiranja za druge i donijeti još malo triple threat opasnosti.

Treće ime od kojeg očekujem da pomogne u zamjeni Duranta je Anthony Morrow kojemu je najbolja referenca to što je lani šutirao 45% za tricu u Pelikanima, a ovakvom Thunderu nedostaje netko s takvim kvalitetama.

Pored Westbrooka i Jacksona očekujem Robersona kao trećeg vanjskog i perimetar stopera, a centarski tandem je Ibaka-Perkins. Takva postava mi je ipak draža od Morrowa u petorci s Westbrookom i Robersonom jer ni Morrow ni Roberson ne znaju igrati s loptom, kao ni Ibaka i Perkins pa bi opet sve palo na leđa Russa, ovako ipak Jackson skida dio tereta.

Na klupi takoBrooksu ostaju Lamb, Morrow, Perry Jones, Collison i Adams, na bočnim pozicjamarotira trojku Lamb-Morrow-Jones, a problem playa rješava ranijim odmoromJacksona i ulaskom Morrowa ili Lamba u petorku, pa bi tako second unit trebaličiniti Jackson-Morrow(Lamb)-Jones-Collison-Adams što ne izgleda loše.


PLUS

Atleticizam: objašnjeno gore

Talent. gomila mladih igrača od kojih se čeka eksplozija uz individualnu klasu Duranta, Westbrooka i Ibake čine nešto što nema nitko u ligi

Obrana. također objašnjeno ranije


MINUS

Trica: zabili su samo 660 trica, što je daleko od jednog Houstona, Dallasa, Warriorsa, Blazersa i drugih vrhunskih šuterskih ekipa. Da, imaju fenomenalne postotke oko obruča, iz tranzicije i zabijaju tone poena sa slobodnih bacanja jer imaju dva odlična driblera u KD-u i Russu ali potrebniji je i bolji balans.

Obrana trice: ovo je nešto što me iznenađuje, dopuštali su s trice 35,8%, što je u granicama normale i prosjeka ali momčad takve dužine i atleticizma bi morala ipak nešto bolje braniti tricu usprkos tome što je naglasak u obrani na zaštiti reketa.

Brooks: trener koji se očito zakleo da mu Perkins mora imati minute startera inače će dobiti velike boginje, iako je Perkins potpuno beskoristan na parketu ako se ne mora hrvati s Howardom. Primjera radi, premda Perkins počinje i igra jedino i isključivo s Durantom i Westbrookom momčad je napadački bolja za 7 poena na 100 posjeda kada on nije na parketu, a u obrani slabija samo za 0,7 poena kada je Perkins van terena. Još Scott ima mana: forsiranje isluženih veterana na štetu talenata,nepostojanje sustava igre, nejasna hijerarhija u momčadi itd.


MAN IN THE MIDDLE

KevinDurant/Russell Westbrook – nije potrebno dodatno objašnjavati

X-MEN

Reggie Jackson –objašnjeno gore

PROGNOZA

2.-3. mjestoZapada

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

RUN AND GUN PODCAST - NBA FREE AGENCY 2015

Ugledni, moćni i prestižni Run&Gun blog dobio je svoj prvi podcast. Kako se "prvi put" pamti junf su odlučili skinuti eminentni NBA prodavači magle, Toni Lazarušić - Laza i Milan Dakić - Dakara. Četiri sata "drobljenja" o NBA ljetnim zbivanjima, uz otvoren prozor i brujanje V8 mašina po vrelom asfaltu. LINK

PIKENROLANJE DO SMRTI (NBACro)

Taktički detalj s jučerašnje utakmice Rocketsa i Thundera. Pikenrolanje do smrt i

NBA READY - EUROLEAGUE

Idemo baciti pogled tko je od sudionika ovogodišnje Eurolige spreman za okušati se u NBA ligi. Da bi si skratio muke ograničio sam se samo na Euroligu, a u obzir nisam uzimao samo Europljane, imamo ponekog Amera i naturaliziranog Amera na popisu. Važno je samo da nikada ranije nije odigrao neke minute preko bare. Iz istih razloga otpali su igrači poput Ayona, De Coloa ili brata Pere Antića. Neki su otpali zato jer ih živo boli genitalni dio za dokazivanjem u najjačoj ligi na svijetu (Teodosić), a neki zato jer ih jednostavno ne podnosim (Llull). Blogerski izbor kažu. BOGDAN BOGDANOVIĆ (SG - Fenerbahče) 23 g 198 cm 93 kg 210 cm wingspan Prava: Phoenix Suns Za Bogdanovića se oduvijek govorilo da je u pitanju veliki talent, pitanje je bilo samo koliko veliki. U mojim očima je narastao u sezoni 2013/14, njegovoj posljednjoj u Partizanu i pod Vujoševićevom paskom, kada je zbog mora ozljeda Partizanovih playmakera morao preuzeti i tu dodavačku ulogu, pored one već standa