jj910

jj910

nedjelja, 26. ožujka 2017.

X`s and O`s: 70


Booker je probudio iks i oks iz hibernacije. Još sam jednom igraču dužan kolumnu, sve je spremno za pisanje, treba samo naći vremena. Onda ide post sa svim bilješkama utakmica koje sam pogledao a tiču se playoff warm-upa, nakupilo ih se. I to je to, onda udaramo po playoffu.


četvrtak, 16. ožujka 2017.

PLAYOFF WARM-UP: PELICANS-BLAZERS, CELTICS-WOLVES

PELICANS-BLAZERS

Pelicansi nakon tradea za Cousinsa nemaju previše izbora nego istraživati načine kako najbolje uklopiti centarski dvojac. Pick više nemaju pa tankiranje ne dolazi u obzir pa je najbolje zadržati privid kompetitivnosti iako još samo u teoriji imaju šanse doći do doigravanja. Fun fact je da su tri pobjede od dolaska Cousinsa (ne računam ovu protiv Portlanda) ostvarili dok je on bio suspendiran (1); u problemima s penalima (2); ili ga je Gentry zbog „taktičkih“ razloga ostavio na klupi (3). Na drugoj strani Portland se dignuo u formi i nakon All-Stara imaju jedan od najboljih napada lige, Nurkić je donio dobar scoring balans između unutarnje i vanjske linije ali sinoćnji poraz još ih je dodatno udalji od osme pozicije.
Pošto utakmica nije bila osobito interesantna s taktičke strane idemo se samo dotaknuti nekih detalja.


















Stats

Za početak kao i uvijek brojke. Ono što je cijelu večer za Portland bio ogroman problem su izgubljene lopte. Posijali su čak 16 lopti. Problem ne bi bio da su to bili faulovi u napadu ili bacanje lopte u aut nego su to bile žive lopte uhvaćene od strane Pelikana koji su na taj način generirali 22 poena. Na suprotnoj strani usporedbe radi domaćini su izgubili samo 5 lopti iz čega su Blazersi zabili 3 poena. 

Kroz cijelu utakmicu Blazersi su izgledali kao da igraju back-to-back utakmicu. Čak sam morao otići i pogledati jesu li na drugoj utakmici u 2 dana iako sam znao da nisu. Em su gubili lopte, em nisu mogli zabiti ništa, tricu su šutirali 11/32 od čega su Leonardove 3, 2 Napierove, 1 Connaughtona. Četiri je zabio Lillard i to u trećoj četvrtini kada su Blazersi smanjili vodstvo Pelicansa s 21 na 11 razike. McCollum, Harkless i Aminu ostali su bez pogođene trice. Lillard je tako ostao bez pratnje, jer osim McColluma ništa nije mogao zabiti i Nurkić.

Stilovi

Portland je očekivano vrtio svoj pick and roll kojemu je glavna meta bio Cousins za kojeg su što više htjeli da radi u obrani picka. Drugi način kako su vrtjeli svoje akcije bilo je kroz Nurkića na visokom postu. S tim su imali dosta uspjeha u zadnje vrijeme ali sinoć to nije funkcioniralo jer su se u New Orleansu spremili očito na cutere i handoff pokušaje, a činilo mi se da Nurkić želi „previše“ i on je bacio par lopti u bunar (4). Blazeri su tako sinoć naišli na Pelicanse kada se ovim igrala obrana i kada su imali povoljan matchup jer je Davis bio na Vonlehu kojeg je potpuno ignorirao. AD je tako imao dovoljno prostora i vremena da zaigra korektora odnosno čuva leđa Cousinsu i pomaže gdje stigne. Bila je ovo jedna od boljih njegovih obrambenih predstava koje sam gledao. Obojica su u reketu predstavljala barijere i kombinirano su skupili 5 blokada i Portland im je iz reketa zabio samo 18 poena. Ovom pridodajte stvarno kvalitetne defanzivne perimetar predstave Holidaya, Hilla i Cunninghama protiv Lillarda i McColluma pa je jasno zašto je defanzivni rejting Pelicansa bio 82.


U napadu i dalje teško dišu. Trude se igrati konstantno u 4-out formaciji tako da kada se 2 na 2 igra s Davisom Cousins je na trici ili obrnuto. Ostalo se svodi na izolacije za DMC-a u postu ili Davisa na laktu.

Gentry je posložio rotaciju?

Sinoć, osim u garbage timeu, nije koristio Motiejunasa kao člana uže rotacije. Ajinca je dobio par minuta pred kraj druge četvrtine da bi odmorio Cousinsa. Ni to se ne bi dogodilo da Davis nije izvrnuo gležanj i naravno odmah završio u svlačionici na tretmanu i pregledu. Nasreću Portland je sinoć bio toliko loš napadački da minute bez AD-a ili DMC-a nisu bile kobne za Pelicanse. Gentry tako po 48 minuta na petici rotira svoja dva All-Stara koja startaju zajedno, Cousins izlazi prvi pa onda počinje drugi dio kada Davis odmara. Sredinom druge ide opet kratki odmor za DeMarcusa da bi drugu četvrtinu zajedno završili. Za to vrijeme na četvrtoci se izmjenjuju Hill i najviše Cunningham.

Protiv Blazersa svidjelo mi se kako je Gentry Cousinsa okružio bekovima šuterima i kreatorima. Drugu četvrtinu je počeo s Cousinsom kao jedinim pravim visokim igračem, a oko njega su bili Crawford, Moore, Fraizer i Dante. Drugu četvrtinu su Blazersi dobili 7 razlike za što najveće zasluge ima Cousins koji je odlično koristio i spacing ali i činjenicu da je protiv sebe imao lagan matchup protiv Leonarda.

Inače, Jordan Crawford is back. Kome treba šuter na fantasyju? Da bacimo oko na statse: 4 utakmice, trica i field goal su na 52%. Čovjek poteže skoro 6 trica po utakmici pa računajte koliko pogađa. Sve skupa je to 15 poena i 3 asista po utakmici. Neodrživo naravno na duge staze ali i protiv Blazersa je imao svojih svijetlih gunnerskih momenata kada bi ubacio tricu preko ruke ili neki „oh mama“ ulaz.

Lutanje Stottsa

Sinoć nije imao šansu dobiti utakmicu kada mu ekipa nije bila u stanju ni tricu niti išta iz reketa. Ali imao je on i svojih „bisera“ poput ovog da Leonarda koristi početkom druge četvrtine protiv Cousinsa. Za što se opet može pronaći opravdanje jer je ovaj stretch igrač koji u teoriji ne odgovara Cousinsu i doista je sinoć zabio 3 trice iz 5 pokušaja ali zatrpao je i Cousins njega (u toj drugoj četvrtini Leonard je ubacio jednu tricu). Drugi Stottsov flop se proteže kroz cijelu sezonu, a to je da se ne zna kako Portland brani pick. U nekim utakmicama blitzaju ball handlera i nekima igraju zonski, u nekima switchaju. Nemam nikakav problem s tim, i dapače, poželjno je da ekipe imaju više varijanti i da su fleksibilnije. Međutim kada ti obrana nije forte želiš maksimalno pojednostaviti stvari. Kao što to radi Stottsov mentor u Dallasu Carlisle. Carlisle ima jebote Dirka na centru ali opet su kadri odigrati odličnu obranu. Kako? Pa tako što su razvili automatizam i svatko zna svoju rolu. Identitet je ključan kao i uvijek. Ne može svatko biti Warriorsi s 3-4 NBA All-Defense čovjeka koji mogu igrati kako žele jer defanzivnim IQ-om i atleticizmom pokrivaju svaku opciju protivnika. Dakle, umjesto da se Stotts odluči što želi igrati u obrani picka on i dalje filozofira i igrači ne stječu rutinu i automatizam u obrani a još su k tome dodatno lijeni ili jednostavno nesposobni je igrati.

Primjer bespotrebnog blitzanja picka:


Primjeri Nurkićeve „obrane“ sinoć:


Da ne bude sve tako crno imao je Stotts dva dobra poteza. Davao je višak minuta Crabbeu na boku uz Lillarda i McColluma kako bi dobio šuterski poticaj jer zna da Pelicansi na malo žešće granatiranje ne mogu uzvratiti svojim plotunima jer ih nemaju. Nažalost po Portland Crabbe je tekmu završio s 1/8 realizacijom, 1/6 za tricu.

Drugi dobar potez ali malo prekasno bilo je uparivanje Leonarda s Nurkićem u trećoj četvrtini. Dobro se sjetio da mu Vonleh u ovakvoj konstelaciji snaga nije potreban jer ne može čuvati Davisa a ne može ni zabiti ništa. Treći kvoter je period u kojem Lillard zabija 11 poena za 5 minuta i vraća Portland na spomenutih -10 što opet s prvim rotacijama odlazi na +20 za New Orleans pa četvrtu četvrtinu nije ni trebalo gledati.


CELTICS-WOLVES

Nakon nezgodne turneje Zapadom Boston se vratio na Istok i starim navikama – pobjeđivanju s nadom da mogu do prvog mjesta iako im Cavsi bježe jednu pobjedu i imaju 3 utakmice manje. Wolvesi su u zadnje vrijeme skinuli Wizardse, Warriorse, Clipperse i Jazz. Bolju pozivnicu da pogledam ovaj meč i zapišem nešto dobio bi jedino da su mi se na vratima pojavili Towns i Thomas s ulaznicom za prvi red u Gardenu, potpisanim dresovima, Thomasovim tenisicama za basket i Stevensovim playbookom.

Utakmica odlična, šteta što se nije produžila do završnice nego je Boston riješio stvar početkom četvrte. Uzeli su pobjedu a Minnesota uz Pelicanse biva prekrižena s moje strane od daljnjeg nastupanja u „playoff warm-upu“ jer je sasvim izgledno da neće u playoff. Ali nekako mi se čini da ćemo se njima baviti naveliko dogodine.

Evo dojmova.


















Matchupovi

Bez LaVinea u postavi Stevens je dobio idealno mjesto gdje sakriti Thomasa – na Rushu, naravno koji napade Wolvesa uglavnom provodi u korneru čekajući loptu. Svog najboljeg igrača na loptu Bradleyja Stevens je „zalijepio“ logično na Stepha Cu…, ups lapsus, Rickyja Rubija, a najboljeg wing defendera Crowdera na najboljeg(?) perimetar strijelca Sote Wigginsa. Logično, Horford čuva svog sunarodnjaka Townsa, a Amir igra protiv Dienga. Ovim je obrana Bostona na konju i nemaju razloga za brigu jer im matchup ide na ruku. Wolvesi nigdje ne mogu, barem teoretski, iskreirati missmatch: Amir Johnson će odraditi svoj posao kao zadnji čovjek, Horford je dovoljno mobilan da izlazi prema perimetru, brani pick i Townsa u izolaciji, Bradley će otežati Rubiju, a Crowder će zaustaviti Wigginsa. Thomas je na odmoru gdje se od njega traži samo da digne ruku kada Rush šutira. S klupe imaju dobra rezervna defanzivna rješenja u Smartu i Brownu.

Malo manje idealan kontekst je kod Wolvesa jer Rush kroz blokove mora pratiti Bradleyja, Rubio i Towns su uključeni svaki napad u obranu ubojitog Thomas-Horford pick and rolla i nemaju idealna rješenja na weak sideu a ni u reketu jer su Rush i Wiggins užasni u čitanju igre, pomaganju i rotiranju, dok Dieng nije klasični rim protector. Uz to, iceanje picka protiv Bostona je na kušnji, zbog ovakvih stvari:


Ni hedgeanje picka nije opcija zbog Horforda što ćemo vidjeti kasnije.

Na drugoj strani Bradley radi ogroman pritisak na Rubija kada ovaj prenese loptu na polovicu Bostona a u drugim situacijama kada je lopta kod Townsa ili Wigginsa ignoriraju Rickyja kako bi poslali što više pomoći protiv spomenute dvojice i udvojili Townsa ili zatovrili ulaz Wigginsu.

Preuzimanja je bilo na obje strane, to je sad već standard u ligi.

Što se tiče napadačkih momenata Boston je klasika s 2 na 2 Thomas-Horford akcijom, handoffovima, kretanjem lopte i igrača, zipperima za Bradleyja. Minnesota trči kad god ima šansu što je dobar znak jer je šteta ne koristiti Rubija na otvorenom terenu, dizajnirane šablonske akcije za Wigginsa i oslobađanje Townsa u postu te njihovo napadanje missmatcheva. I dalje dosta ovise o napadačkom skoku i dakako improvizaciji Rubija. A kad smo već kod Španjolca…

Spaniard

Odličan je. Ne znam što se dogodilo s njim i njegovim šutom preko noći ali izostanak LaVinea i njemu i cijeloj ekipi očito je sjeo. Rubio sada može više igrati s loptom i biti agresivan, veći dio kolača dobili su Wiggins i Towns, dok su u Rushu dobili kompatibilan dio jer je šuter koji može biti koristan samo da stoji u kutu a LaVine ipak traži loptu. Ricky je sada gazda tamo i njegove brojke su sjajne u ožujku. uzorak je nikakav (7 utakmica) ali primjetnija je agresivnost u njegovoj igri, da se ne libi uzeti šut s trice ili poludistance, otići do kraja na polaganje i slično. U ožujku čovjek ima 17 poena, 11 asista, 5 skokova i skoro 2 ukradene lopte. Iz igre šutira 49%, za tricu 43% na 3 pokušaja. Porastao mu je i broj slobodnih bacanja a na 11 asista ima samo 2,6 izgubljenih. Net rating mu je +8,8.

Sinoć je utakmicu završio s 23 poena i 7 dodavanja te tricom 3/5 i opet je pokazao agresivnost  s loptom u rukama i vrhunsku sposobnost kreacije. Boston je dosta riskirao protiv njega na šutu i nije im se isplatilo, posebno u prvoj četvrtini kada im je uvalio 10 poena od čega dvije trice. Stvarno ga je gušt gledati čak i kada nema šuta, a sad kada ga napokon ide to je poseban doživljaj za sve koji vole pass first pointguardove.

Rotacije visokih

Ovdje imam 2 prigovora. Prvo Stevensu. Olynyk i Jerebko stvarno ne moraju dobivati minute zajedno. U playoffu ako će njih dvojica imati po 3-4 minute zajedno krajem prve četvrtine svaka ekipa s malo ozbiljnijim centrom strijelcem ili skakačem će im raditi dar mar. Razumijem da donose neke benefite u napadu i da s njima možeš igrati five out, vrtjeti pick and pop i razigravati s visokog posta ali Towns i Bjelica (dok je igrao) u tandemu su ih sinoć unakazili u prvoj četvrtini. Krajem treće se to nije osjetilo jer su Wolvesi pali a Towns nije igrao nego Dieng ali u prvoj je bilo primjetno da njih dvojica protiv atletičnih centara i krila Minnesote nemaju baš previše šanse. Inače, to je Stevensov period kada igra bez Thomasa i Horforda, što je još jedan moment kada Boston zna upasti u rupu.

Digresija: ovaj Boston me neodoljivo podsjeća na Hawkse od prije dvije godine kada su imali sjajnu timsku kemiju, odličan sustav igre i trenera godine koji se nije libio posezati za 11. igračem rotacije kako bi dobio na širini. Sve je to divno i krasno dok ne dođe playoff. Tu su se Hawksi mučili s Netsima prvo, onda ozlijeđenim Wizardsima, da bi ih na kraju Cavsi pomeli. Ono čega se sjećam je da su uvijek upadali u rupe čim bi Bud forsirao kombinaciju Schroder-Bazemore-Antić. Combo Rozier-Jerebko-Olynyk bi mogao u doigravanju biti na tom tragu.

Što se Thibsa tiče on je slučajno u prvoj četvrtini otkrio kombinaciju Towns-Bjelica protiv Jerebka i Olynyka zato jer je Dieng skupio 3 penala. Inače Thibodeau rotira visoke na način da prvo Towns ide na klupu, Bjelica ulazi, a onda se opet Towns umjesto Dienga vraća na početku druge četvrtine. Njih dvojica su bili nerješiva zagonetka za obranu Bostona ne samo u prvoj četvrtini nego i u drugoj kada Stevens odmah vraća Horforda (ako ništa drugo Stevens je pravovremeno reagirao što je plus iako je i to standardna izmjena ali i da nije ne trebamo oko ovih stvari sumnjati u Brada) ali Beli i KAT definiraju 5-out Wolvesa (koji je krajnje upitan sa Shabazzom, Jonesom i Dunnom na perimetru ali okej) i tricama rade prednost od +8 za Boston, pa Stevens mora i dalje tražiti postave u kojima ima sve više startera – sada su Thomas i Crowder natrag.

Prava je šteta što je Bjelica izvrnuo gležanj i morao u svlačionicu te se više nije vraćao u igru. On i Towns stvarno fino izgledaju zajedno. Nemanja nije odigrao ne znam kako dobro statistički sinoć (1/4 šut, 1/ 2 trica), 4 skoka, 1 asist i turnover, ali koncepcijski je bitan igrač jer može preuzimati u obrani, dobar je skakač, stretch element i povremeno pokazuje svoj kreativni gen iako onaj njegov ulaz i finiširanje na obruču sa zadrškom teško prolaze u ligi gdje atlete ako i padnu na fintu ostaju dovoljno dugo u zraku da mu smetaju. S njim u postavi Towns može igrati rolu libera. Bjelica je sinoć za 11 minuta bio +11.

Startna postava s Bjelicom umjesto Dienga i Rushom umjesto LaVinea ima net rating +8,3. Two man lineup Bjelica-Towns ima ipak negativan net rating ali samo -0,8.

S ozljedom Bjelice Thibodeau drži Shabazza nominalno na četvorci što također nije loše izgledalo s obzirom da je on također nezgodan matchup za svakoga jer je ogroman i ima specifičan stil igre, ali to je još jedna Thibsova slučajna ideja. Da je Dieng bio bez penala sigurno bi odmah s njim zamijenio Nemanju.

Stats

Prije nego prijeđem na vrhunac utakmice samo da se osvrnem na neke zanimljive brojke. Ponajbolja „skok-u-napadu“ ekipa lige Minnesota logično je ostvarila dobre rezultate u toj oblasti protiv najgore „skok-u-obrani“ ekipe lige. Boston je dopustio čak 15 skokova u napadu i 20 second chance poena. Ali je zato Boston bio bolji u tranziciji i poenima iz reketa te očekivano trici. Minnesota od svih momčadi u ligi uz Bullse uzima najmanje pokušaja za tricu po utakmici (21,7), a 21. su u realizaciji (35%). Boston prati trendove i nakon Cavsa i Rocketsa uzimaju najviše trica u ligi (33) i 13. su u realizaciji (36,6%). Trice su i sinoć prelomile utakmicu. U prvom poluvremenu obje ekipe su ih zabile po 5 uz podjednaku efikasnost. U drugom Boston je zabio 8 od 19, Minnesota 3/15.

Horford – Mr. Third Quarter


Treću četvrtinu su Celticsi dobili 27:17 nakon što su u prvoj i drugoj primili kombinirano 60 poena. Obrana je funkcionirala a u napadu su pogađali trice. Horford je odigrao ključnu rolu jer je Townsu dozvolio samo 2 poena u ovoj četvrtini, a on je ubacio 8 uz 2 asista i 4 skoka te pojačanu agresivnost u napadu. Opet je njegova ključna playmakerska rola u Celticsima došla do izražaja:


Wolvesi ne mogu pratiti ovu kanonadu trica i razigranog Horforda, posebno ne kada još Rubio na 5 minuta do kraja mora na odmor zbog 4 osobne pogreške, a onda i Towns mora predahnuti. Bez Bjelice i s neraspoloženim Wigginsom kojeg su Crowder, Brown i posebno Smart odlično držali pod kontrolom Vukovima nije preostalo ništa drugo nego ispustiti plijen.

utorak, 14. ožujka 2017.

PLAYOFF WARM-UP: JAZZ-CLIPPERS

Clippersi su bili samo jednu pobjedu udaljeni od Jazza prije ove utakmice. Pobjedom bi se izjednačili s njima i zbog 2:1 pozitivnog omjera u slučaju istog broja pobjeda i poraza u sezoni imali bi prednost domaćeg terena u prvoj rundi playoffa. Ima još do kraja regularne sezone ali čini se da će Jazzeri zadržati tu četvrtu poziciju, Clippersi će ostati peti i veselim se ovom matchupu u prvoj rundi. Sudeći po sinoćnjoj utakmici moglo bi biti jako uzbudljivo.

















Clippersi su u Salt Lake City došli kompletni, Jazzeri su bez Favorsa ali s povratnikom Gobertom u startnu petorku. Obratio sam pozornost malo više na igru Clippersa u uvodu utakmice i oni stvarno ne igraju ništa, nemaju doslovno nikakav razrađen sustav igre. Ali zato imaju Paula koji je sustav igre sam za sebe. CP3 je od 28 poena Clippersa u prvoj četvrtini zabio čak 16 (5/7, 2/2). Jazz doslovno nije imao rješenja za njega bilo da ga je čuvao Hill, Hayward ili Hood Paul ih je uništavao u spot-upu s trice ili kao kreator iz pick and rolla. Jazz mu je ostavljao šuteve s 5 metara što je on uredno pospremao dok ga Gobert čeka u zoni. Međutim, pokazao je i klasične paulovske vještine u kontroli lopte, iniciranju kontakta te završavanju oko obruča (4/4 penali). Očekivao sam da će možda Snyder prilagoditi svoju obranu picka i izlaziti više na Paula s Gobertom ali nije se dogodilo. Imali su Jazzeri zavidnu kvotu switchanja ali Paul je i to nemilosrdno kažnjavao.

Ostala igra Clippersa svodila se na povremene izolacije za Griffina (koje su u Uti odlučili udvajati ako je Griffin u postu i igra leđima iako je Diaw odradio dobar posao 1 na 1), „trkačke rute“ za Redicka i povemene pokušaje high-low igre Griffina i Jordana. Jazz igra svoju metodičnu sporu košarku gdje cijede vrijeme što više mogu, uglavnom su zastupljeni horns setovi s Diawom i Gobertom kao mantinelama i puno kretanja bez lopte Hooda i Haywarda. Druga varijanta je s Haywardom i Hillom kao primarnim kreatorima u kojima posebno ovaj prvi vrti pick s Gobertom i uzima mid-range šuteve koje Clippersi baš kao i Jazz ostavljaju otvorenima.

Prva četvrtina je tako pripala Clippersima čisto na račun Paulove genijalnosti i naštimane nišanske optike.


U drugom periodu klupa Clippersa je napravila odličan posao, posebno Rivers koji je zabio 9 i nije mogao promašiti sve što je uzeo a Clippersi su specijalno ciljali Diawa kojeg je Rivers probijao na svakom preuzimanju i tako koristio missmatch.


Kod Jazza loptu previše u rukama imaju Joe Johnson i Ingles. Mislim, ovaj drugi je napravio dobar posao i sa svojih 10 poena u drugom kvoteru držao je Jazz u priključku ali kada već igraš small ball s Whiteyjem/Gobertom na petici, Inglesom i Johnsonom na 3 i 4, i dva beka Hood/Burks i Exum onda daj loptu bekovima, raširi u kornere Johnsona i Inglesa i vrti pick. Ingles je jako dobar s tricom ove sezone, šteta je ne koristiti taj talent, a može poslužiti kao i sekundarni kreator. Međutim, ne želiš mu povjeriti ključeve cijelog napada a tako je izgledalo sinoć, kao da je Ingles uz Haywarda ključni igrač njihovog napada. Ok, Burks, Exum i kompanija ne ulijevaju ništa više povjerenja ali barem je prirodnije da bek vrti napad a bolji šuter koji trice ove sezone šutira 44% je u korneru. Ovako staviš Burksa ili Exuma na stranu bez lopte i ne dobiješ baš puno. Kako to izgleda kada ima previše Inglesa i Diawa:


Clippsi tako rade odličan posao koristeći missmatcheve po parketu preko raspoloženog Riversa i nemaju problema s puštanjem Iso Joe u izolacijama. 



Snyder mora vratiti Haywarda, Hilla i Goberta ali i nakon toga poteza Utah ne dobiva impuls što je već problem jer nema ni Paula ni Griffina u igri. Njihov napad je bezidejan usprkos svim šablonskim setovima i previše ovisi o Haywardu, Diawu ili čak Inglesu i Johnsonu dok je George Hill zakočen od Paula. Snyderu ne prolaze ni visoke ni niske postave iako miksa kao lud, Jazz se muči u oba smjera. Doc je ipak za završnih 5 minuta vratio startere ali zadržao Riversa u igri umjesto Mbah a Moutea i tako zadržao +7 na poluvremenu.

U drugom poluvremenu napad Jazza izgleda puno fluidnije. Naslutili smo to već po prvoj akciji Ute koja je stvarno dobra bila a ovakvih akcija je bilo puno više i u nastavku:


Dogodilo se to da su bekovi uzeli malo više loptu u svoje ruke, za početak Hill koji je u trećoj zabio 12 uz 5/5 realizaciju. I Hayward je bio puno agresivniji u kreaciji, dok je standardno dobar bio Ingles, barem na tom dijelu parketa. Primjećujete možda da ne spominjem previše Rodneyja Hooda koji je igrao sinoć ali kroz cijelu utakmicu se mučio s osobnim pogreškama. Uglavnom, Utah je stalno tu, na 2 posjeda od Clippersa a sve što ih sprječava da potpuno preokrenu momentum je Paulova "klinika",opet je zabio 10 poena. Clippersi očekivano padaju kada iz igre izlaze Paul i Jordan, indisponirani i zatvoreni Griffin nema šanse sam izgurati napad što daje Jazzu dovoljno vremena da prijeđu u vodstvo. Blake Griffin u trećoj je ostao bez poena.

U četvrtoj je Utah na +8 u jednom momentu, a naravno da Rivers nema ni Griffina ni Paula s klupom (kako je igrao Blake možda i bolje).  Konačno je i obrana Clippersa na perimetru u ovoj četvrtini popustila. Crawford i Felton napravili su ozbiljne greške što su Jazzeri kaznili:


Ovo je praktički prelomilo utakmicu. Prvo pogledajte kako Crawford „puši“ fintu i ide u krivu stranu, pomoć dolazi ali to ostavlja Exumu dovoljno prostora za otvoren šut. U drugoj situaciji Hayward stavlja tricu iz picka koju je specijalizirao ove sezone – Felton i Jordan ne nude nikakav otpor.

Međutim, Jazz ne bi bio Jazz da skoro +13 iz četvrte nisu prokockali u clutchu kada se njihov napad vratio starim navikama (lani su uz Sunse i Sixerse bili najgora clutch ekipa). Za početak su u obrani napravili nekoliko gluposti i dopustili Jordanu par laganih poena, nešto je zabio Griffin, a u napadu su opet zaigrali statično. Snyder drži u igri Johnsona na četvorci i uglavnom kroz njega i Haywarda vrte igru kroz izolacije. Clippersi ih tu dobro zatvaraju. Jazz se ipak spašava kada su se vratili fluidnijim akcijama. Centralni 1-5, 3-5 pick and roll s Iso Joeom koji vreba uz baseline i Inglesom u korneru. S takvom akcijom je prvo Johnson zabio za +6, a onda je u svom stilu zabio sulud šut iz desnog kornera kojim je riješio utakmicu.

TAKEAWAYS

Stats

Utakmica je odigrana na 87 posjeda što je brutalno brutalno sporo čak i za Jazz koji je posljednji po paceu i svoje utakmice igra na 90 posjeda. Clippersi igraju brže, na 96, ali i to je ispodprosječno. Ovo je stil koji odgovara Jazzu koji rekao sam igra sporo, metodično, kroz visoke igrače pouzdavajući se u svoj obrambeni identitet.
Usprkos sporom tempu obje ekipe su bile suludo efikasne. Ofanzivni rejting Jazza bio je čak 131, onaj od Clippersa 124. Prvi su iz igre šutirali 52%, za tricu 66%, a drugi 50 i 40%. Jazz je bio nešto bolji u skoku, poenima iz reketa i second chance poenima, Clippersi su imali malu prednost u tranziciji.

Gdje je Blake?

Bacio sam pogled na Griffinove utakmice protiv Jazza tijekom sezone. U prvoj je zabio 18 uz 10 skokova (7/14 realizacija), u drugoj prije mjesec dana imao je 26-10-6 brojke uz realizaciju 11/18. Tu zadnju nisam gledao (što ću svakako napraviti pred playoff pa usporediti što se sinoć dogodilo i u čemu je razlika) ali sinoć sam uočio tri stvari: 1) Clippersi su općenito igrali premalo kroz njega. Imao je nešto izolacija, ali nedovoljno recimo 2 na 2 igre s Jordanom ili pick and popa s Paulom; 2) Utah ga je sjajno branila, bilo preuzimanjima bilo udvajanjima, a dobar posao i 1 na 1 su odradili Diaw, Johnson i ostali 3) Clippersi su zbog Jazzovog stila igre ostali bez laganih poena, a znamo kako je Blake jak u kreiranju takvih poena i finiširanju iz tranzicije

Jingles paradox

Obožavam ovog igrača još otkad je u Europi igrao i ove sezone je jedan od najboljih „ljepila“ u ligi. Odigrao je sjajnu scorersku utakmicu, zabio 18 uz sjajnu realizaciju, 4 skoka, 2 asista. Svatko tko nije pozorno gledao utakmicu neće vidjeti problem u njegovoj partiji sinoć. Ja vidim dva: 1) Redick ga je ubio i Ingles definitvno nema noge da prati najboljeg off-ball šutera u ligi. Pojma nemam zašto mu je Snyder uopće nametao tu rolu. Hayward bi bio bolja opcija ako već znamo da J.J. igra sa starterima. Njegov +/- sinoć bio je negativan, čak -12; 


2) Jazzova igra jako puno ovisi o Inglesu kao šuteru, sekundarnom ili primarnom kreatoru. O tome sam već pisao gore, nisam siguran da Jazz može napraviti ozbiljniji rezultat s ovakvom podjelom rola. Ali trenutno je situacija takva, Snyder očito nema bolje rješenje i vidjet ćemo može li se Inglesova renesansa prenijeti i u doigravanje.

Exum, Gobert, Hayward

Ohrabrujuće je ono što gledam od Exuma u zadnje vrijeme iako baš i nema previše vremena igrati s loptom u rukama. Protiv Oklahome je bio odličan, baš dobar. Vidjelo se da ima eksplozivan prvi korak, da je vrhunska atleta a ima nade da bi i šut mogao popraviti. U 7 utakmica ožujka realizacija trice je 7/19.

Gobert i Hayward su stupovi ove ekipe. O Rudyjevim obrambenim performansama ne treba trošiti riječi, ono što me veseli je i sposobnost razigravanja s visokog posta koji dobiva. Nakon par sezona pod Snyderom i shematiziranih akcija u koje je uključen jednostavno je stekao automatizam i dobru intuiciju u razigravanju, bilo cutera bilo šutera na perimetru.

Hayward je također priča za sebe. Strahovit napredak kao šuter, kreator, defanzivac, lider (preporuka za odličan O`Connorov tekst). Volim ga gledati u pick and rollu kada je agresivan jer ne vidi samo koš nego ima bezbroj rješenja: podvaliti loptu centru, dignuti se s mid rangea, uzeti tricu, pronaći šutera na weak sideu… Kompletan igrač. Sljedeće što me zanima kod njega je kako će se ponašati u playoffu gdje nema iskustva.

ponedjeljak, 13. ožujka 2017.

PLAYOFF WARM-UP: PACERS-HEAT

Presušio sam s temama za kolumne, a NCAA košarku ni drugu godinu zaredom ne pratim pa sam eto na kreativnoj pauzi od pisanja/snimanja već 2 tjedna. Da ne bi previše razbijao glavu što pisati odlučio sam se na bezbolno i najbolje rješenje: gledanje utakmica i pisanje bilješki. Popratit ću ove međusobne utakmice između playoff pretendenata i potencijalnih playoff suparnika u nekoj od rundi. Kod ovih prvih još uvijek se ide punom snagom i utakmice nisu izgubile na kompetitivnosti zbog želje ekipa da se što bolje pozicioniraju u doigravanju, a kod ovih drugih možda uočimo još koji detalj koji bi mogao igrati važnu ulogu u prvoj ili drugoj rundi. Idealno zagrijavanje za playoff i njegov proto-preview.

Kako ću se truditi svaki dan pronaći nešto zanimljivo za pogledati analize neće biti suviše detaljne nego idem po principu da opišem tijek utakmice a onda najvažnije točke.

Danas Pacersi i Heat, sutra Jazz i Clippersi.


















PACERS-HEAT

Miami je jako važnu utakmicu protiv Pacersa odradio na back to backu jer su večer prije imali utakmicu s Raptorsima, i bez Dragića koji je dobio udarac u oko i sada zgleda ko Rocky nakon 10. runde protiv Apolla. Umjesto Dragića u igri je Josh Richardson uz standardnu četvorku Waiters-Babbitt-McGruder-Whiteside dok su kod domaćih svi na dispoziciji McMillanu i startna petorka je od također standardnih igrača – Teague-George-Young-Turner a dvojku gdje je McMillan ove sezone rotirao 3 igrača okupira CJ Miles.

U uvodu Waiters je najraspoloženiji kod Miamija i na njemu je sada veći teret i strijelca i pokretača napada kada nema Dragića. Brzo zabija dvije trice i and-one i to drži Miami u igri na startu utakmice. Međutim, obrana im ne izgleda sjajno. Whiteside izgleda posebno bezvoljno što Turner okreće u svoju korist, dok najvećih problema ipak ima Babbitt i to s Youngom kojeg gubi u tranziciji i nema previše šanse držati ga u postu, što više govori o Lukeu nego Tadiji. Heat ima još jedan problem. Kao da back to back, izostanak Dragića, Babbitt starter i očajna komunikacija u obrani na startu utakmice nisu dovoljni. Problem je što nemaju igrača za Paula Georgea. McGruder je dobio zadatak da ga uspori ali konkretno u prvoj četvrtini George mu je ubacio 8 uz 3/5 realizaciju. Pacersi tu rade niz 15:2 i odvajaju se. Očekivao sam da će Heat preokrenuti stvari u svoju korist već krajem prve kada u igru ubace Johnsone i Ellingtona ali dogodilo se suprotno, Ellis i Christmas su ovaj put odnijeli pobjedu.

Pa, ako udarno oružje Miamija ne može napraviti prevagu i promijeniti ritam utakmica bi mogla brzo biti gotova. Ali nije jer s Johnsonima, Reedom i Ellingtonom klupa Heata pronalazi momentum u oba smjera dok se Pacersi muče s previše tehničkih pogrešaka odnosno imali su čak 6 izgubljenih lopti u drugom periodu. McMillan reagira vraćanjem Younga i Turnera jer eksperiment s Christmasom i Lavoyom Allenom nije upalio. Tko bi rekao. S malo više stretch opcija i dva bolja igrača u reketu Pacersi su sada ravnopravniji pa i Spoelstra mora vratiti Waitersa i Hassana umjesto Richardsona i Reeda. Tu opet Miami preuzima inicijativu jer je Ellington zabio tricu, Waiters dugu dvojku, a razbudio se i Whiteside koji skokom u napadu dominira protiv Turnera a kasnije i Christmasa kada se ovaj opet našao u igri zbog penala Mylesa. Čini se da je Spo našao dobitnu kombinaciju. Hassan i James Johnson su na 4 i 5, Ellington i Waiters na bokovima, T. Johnson jedinica. Odradio je Spoelstra i dvije prilagodbe: 1) bacio je Waitersa na Georgea što je ipak premalo trajalo da bi ocijenili kako je na kraju završilo; 2) kada je J. Johnson skupio osobne u igri nije Babbitt nego drugi NBDL level igrač – Okaro White koji je ostao bez učinka ali barem je pokretljiviji od Babitta koji nema smisla na parketu ako neće barem jednu tricu po četvrtini staviti.

Treću četvrtinu nisam gledao noćas jer sam ogladnio, a kad si gladan nisi svoj. Ali zapravo jedino bitno što morate znati za treću dionicu je Georgeovih 14 poena od 28 ukupno. To je samo nastavak na ovu priču od gore kako Miami nije imao igrača za njega.

Zato je četvrta četvrtina bila zabavna, a u nju Pacersi ulaze sa zalihom od +8. George je na odmoru dok McMillan ovaj put ne upada u zamku kombinacije Allen-Christmas nego je na parketu uz Božić još Ellis, Stuckey, Robinson i CJ Miles. Miami ima četvorku s klupe i Richardsona od startera. Nakon uvodne tri minute nitko ništa ne može zabiti. Pacersi jer im je klupa očajna, Miami jer nemaju svježine iako uspijevaju iskreirati dobre šuteve. Međutim, trica ih je potpuno izdala u ovoj utakmici. McMillan izaziva Spoelstru i vraća Georgea nakon što je ovaj samo 3 minute odmarao. James Johnson je kod Miamija preuzeo rolu potrošača, ne strijelca, na sebe, za što možete pretpostaviti kako je završilo. Na kraju četvrte je imao 3/9 šut, 1 /4 tricu, ali jedna njegova slučajna trica od tablu i dvije Ellingtonove u potpunosti su vratile Miami u utakmicu, čak i u +1 vodstvo. U clutch momentima sve je vuklo prema tome da će se opet ukazati Dion Waiters i ukrasti pobjedu za Miami. Indiana je bila zrela za izgubiti utakmicu na taj način jer su Waiters i Richardson odradili dobar posao na Georgeu u zadnjih 5 minuta ali Heat je upucao sam sebe užasnom egzekucijom svojih napada. Waiters je uzeo jedan glup šut iz okreta dok je na satu za napad bilo još 20 sekundi, J. Johnson je nonšalantno bacio jedno glupo lob dodavanje Whitesideu, a Ellington je promašio vjerojatno najlakši pokušaj za tricu koji je dobio sinoć. Na sve to Turner im kupi skok u napadu i zakucava za +5 čime stavlja točku na „i“.

TAKEAWAYS

Dragić

Miami je na kraju čak i odigrao dobru utakmicu iako su bili bez svog prvog pokretača. Dragić je Heatov najbolji igrač, najbolji strijelac i dodavač. Zahvaljujući između ostalog i njegovoj odličnoj formi Miami se dignuo u drugom periodu sezone i sada su u situaciji da s hrpom NBDL igrača, propalih proizvoda i neželjene robe love doigravanje. Slovenčev izostanak osjetio se sinoć u njihovoj igri. Prvo, ostali su bez sigurni 15-20 poena i bez slash and kick igre krucijalne za njihov napad koji ionako tavori u ispodprosječnosti. Bez Dragića Waiters je ostao praktički jedini pravi dribler na ovom rosteru pa je i obrana Pacersa imala lakši posao i jednostavno su na Diona zalijepili Georgea. Patila je i tranzicijska igra jer je Goran jedan od ubojitijih igrača na otvorenom terenu, pick and roll/pop opcije su bile osakaćene, a ni tricaši nisu imali dovoljno povratnih lopti u spot-upu koje bi realizirali. Čini mi se da je zaigrao i s jednim okom da bi ovo Heat dobio.

Miamijeve trice, obrana i napadačka tranzicija

Ništa sinoć nije funkcioniralo za Miami. Najveći šok i nevjericu izaziva podatak da su Pacersi zabili 16 poena iz kontre i na nepostavljenu obranu dok Miami nije zabio niti jedan jedini poen iz fast breaka. To je opet Dragić efekt ali i dobro odrađena tranzicijska obrana Indiane. Međutim ni obrana Miamija nije izgledala najbolje u globalu gledano. Whiteside je igrao na momente ali Pacersi su im opet zabili 46 poena iz reketa. Doduše, Miamijev stil je da izazivaju bekove i krila da napadaju obruč i Whitesidea jer je Hassan uvijek utaboren u zoni kada brani pick, pušta se poludistanca i ulaz ako protivnik želi šutirati preko njega. Pacersi su inače ekipa koja uzima najviše šuteva s poludistance u ligi: George, Turner, Teague, Ellis, imaju gomilu mid-range šutera što je Miami sinoć ostavljao otvorenim. Na kraju su Pacersi imali samo 12 asistencija uglavnom zbog Georgeovih izolacija i napadanja obruča iz solo prodora. Malo me ipak iznenadilo što Pacersi nisu igrali više pick and pop akcija za Turnera što bi Hassan jako teško zatvarao.

Konačno što se tiče obrane Miamija, ono što sam više puta gore
naglasio, nisu imali rješenje za Georgea. McGruder se nije pokazao kao rješenje usprkos trudu da mu oteža. Nešto bolji posao su odradili Waiters i Richardson. Očekivao sam da će Spoelstra možda posegnuti za J. Johnsonom kao rješenjem, to sam htio vidjeti ali nije se dogodilo.

Zadnji dio iz ovog poglavlja su trice koje je Miami sinoć realizirao 9/32. Ellington ih je zabio 5 od 11, Waiters je bio 3/7, JJ na 1/5. Drugi Johnson, Richardson, McGruder i Babbitt bili su na 0/9. Heat živi od par stvari u napadu: Dragićeve i Waitersove slash and kick kreacija, napadačkih skokova Whitesidea, kvalitetne igre klupe na čelu s Jamesom Johnsonom kao glavnim kreatorom (Spo uglavnom njemu i Dragiću spaja minute) i na kraju trica. Miami je 12. po broju trica koje prosječno potežu po utakmici i 13. u realizaciji. Od zadnjih utakmica koje su dobili Cavsima su ubacili 18 trica, u drugoj opet Cavsima 16, Hornetsima 17, Torontu 11. I samo su protiv Raptorsa bili na ispod 40% realizacije. Sinoć su bili na back to backu ali i na 28% realizacije trice. Nisu se mogli izvući kroz obranu, a nisu mogli zabiti ni tricu. Jednostavan recept za poraz.

Merry Christmas Pacers fans

Samo da notiram kako je McMillan, hvala nebesima!, napokon odustao od kombinacije Jefferson-Seraphin (ili Seraphin-Allen, ili Jefferson-Allen), sinoć zapravo i od jednog i od drugog i igrao je Christmas koji nema osobite talente ali barem je pokretljiviji, može trčati i skakati postavljati dobre blokove i rolati se prema košu. Sinoć je utakmicu završio sa 7 poena, 5 skokova i +/- +1 za 18 minuta igre.

Ellington i Young

Ovo su želje i pozdravi mojim fantasy vojnicima (s obzirom da igram na 3 fronta imam puno vojnika).

Prvi je sjajan u ovih 7 utakmica u ožujku: zabija 14,4 poena uz 47% realizacije trice. Nikada nije bilo sporno da se radi o odličnom šuteru bilo je pitanje samo tko će mu prvi pronaći pravu rolu. Kada Carlisle nije uspio (makar tamo i nije dobio pravu šansu) posumnjali smo da  će ikada upasti u pravu ulogu. Ali Spo mu je dao šansu kao gunneru s klupe a on se pretvorio u odličnu off-ball prijetnju i baš dobrog tricaša koji igra sve važniju rolu za Miami kako se sezona bliži kraju.


Drugi je nakon solidne sredine sezone potonuo zbog ozljede zgloba lijeve šuterske ruke. Jako se muči sa šutom i sa slobodnim bacanjima ali sinoć je kvalitetno odradio rudarski posao i u minutama protiv Babbitta ovoga učinio potpuno suvišnim. Thad Young doveo je tricu do 40% ove sezone, iz igre šutira 52%, i odrađuje odličan all-round posao iako mu uloga u ekipi nije bila manja od rookie sezone. Ako može zadržati ove postotke u nastavku karijere bit će koristan igrač. Samo još da kažem kako su Pacersi izgubili svih 6 utakmica dok njega nije bilo, što zbog gadnog rasporeda što zbog nedostatka adekvatne zamjene ali Young im je donosio vrlo dobru produkciju s pozicije visokog krila.


utorak, 28. veljače 2017.

TRADE DEADLINE PODCAST (NBACRO)


Luka Burica aka Najbrži analitičar na svijetu aka Bobulo, pridružio mi se u lamentiranju o trade deadlineu.