CJ

CJ

petak, 5. kolovoza 2016.

Oi! Oi! Oi! [B]

ARGENTINA

Bekovi: Campazzo, Laprovittola, Ginobili, Garino

Krila: Delfino, Nocioni, Brussino, Deck, Mainoldi

Visoki: Scola, Delia, Acuna

Jesu li Argentinci i dalje Ginobili-Nocioni-Scola ili se nazire i neka nova generacija koju bi trebali sačinjavati Campazzo-Laprovittola-Brussino-Garino? Nasljednici su talentom daleko od senatora na zalasku ali u Riju bi penzići na račun njih mogli konačno dobiti malo na širini.

Problem Argentinaca je što nitko od novih igrača  koji dolaze nije centar, svi su igrači s perimetra tako da prave alternative za Scolu nema. Koji će i na ovom turniru u svom stilu trpati na račun trikova u postu i namještenih zicera od Ginobilija i Campazza. Obrambeno će biti problem kao i uvijek jer s godinama je nestalo i ono malo brzine u nogama što je imao, iako će ga biti lakše podnijeti nego na NBA parketima zbog toliko puta opjevane 3 sekunde i užeg terena. Ali me zanima kako će ga Sergio Hernandez koristiti, kao čistog centra ili u tandemu s još nekim? Ne čini mi se da na klupi imaju bilo koga za ozbiljne minute na toj poziciji a da ne bude minus igrač. Delia će vjerojatno dobiti neke minute, Acuna po potrebi, dok je Mainoldi igrač sa stretch elementom u igri ali visok samo 202 cm, čak niži i od Nocionija. Ipak je najvjerojatnije da će Argentinci baciti sve u napad sa Scolom na petici, Mainoldijem na četvorci otvoriti reket Ginobiliju i Campazzu i Scoli na niskom bloku. S klupe će u igru Delia i Nocioni (nekom logikom idem da će Hernandez stalno na parketu imati jednog ili drugog) koji je naviknuo u Realu igrati tu small ball četvorku. U završnicama će sigurno igrati Scola i Nocioni zajedno.

Manjak visine i atleticizma na ovim pozicijama mogao bi biti nezgodan problem za Argentinu i to dosta narušava bilo kakav obrambeni koncept koji zamisliš, još ako znamo da ni na perimetru nemaju kvalitetnu obrambenu opciju. Zato će sigurno više razmišljati o tome kako zabiti poen više a ne primiti poen manje. Ne zaboravimo i da je ovo ekipa s nositeljima koji igraju svoje posljednje košarkaške sezone. Na rutinu će sigurno izvući pobjedu-dvije u završnicama ali protiv ozbiljnih ekipa koje mogu igrati u oba smjera završnice će biti problem i utakmice visokog intenziteta svako drugi dan biti će im problem što turnir više bude odmicao posebno ako „nasljednici“ ipak ne donesu širinu i dubinu a „senatori“ budu primorani igrati masu minuta. Šteta što s njima igramo već drugu utakmicu. Litva će im biti veliki zalogaj jer nemaju protuotrov za Valanciunasa, a recimo Brazil ima bekove idealne za uštopati argentinske, i hrpu centara dobrih skakača što ne ide u prilog Gaučosima. Scola protiv Nenea, Barbosa protiv Ginobilija. Ne propustite južnoamerički El-Classico.

Igrači iz sjene koji bi trebali odmarati nositelje tijekom turnira su:

Laprovittola – play iz Estudiantesa koji je dio sezone odradio u Španjolskoj, dio u Rytasu. Zvrk sličan Campazzu, dobar šuter ali i slabašan kreator za druge (4,4 asista : 3 turnovera).

Brussino – sezonu je odigrao u Penarolu, a onda su ga Mavericksi potpisali za trening kamp. Swingman visok 2 metra koji ima NBA tijelo i vjerojatno ćemo ga u budućnosti gledati barem u Europi ako ne u NBA-u. Može odraditi i rolu sekundarnog playa, pick and roll kreatora, i još jedan dobar šuter kojeg ćemo ipak češće gledati u catch and shoot roli nego s loptom u rukama.

Garino – i njemu su 23 godine kao i Brussinu a njega su već Spursi zakaparili što uvijek intrigira. On je bek šuter koji tek izlazi sa sveučilišta ali koji je u zadnjoj godini popravio šuterske brojke i trice će mu, uz obrambene zadatke, biti primarni zadaci dok bude na parketu.

Vratio se i Delfino nakon pitajboga koliko godina pauze. Na svježinu (kakav klišej) je odradio solidno ove pripremne utakmice, barem šuterski. Otvorenu tricu i dalje ne promašuje ali godine pauze mogle bi se osjetiti kada dođu prave stvari. I na kraju u rukama Ginobilija i Campazza su ključevi argentinske igre. Ako budu dobro kontrolirali ritam i ne gubili puno lopti (jer će teret organizacije svih napada biti na njima) Argentinci će biti dobri, odnosno njihov napad pa bi i grupu trebali proći.

Najbolji igrač: Ginobili

Run&Gun favorit: Ginobili

Ante Tomić: Nocioni

















BRAZIL

Bekovi: Huertas, Neto, Luz, Alex Garcia, Barbosa, Benite

Krila: Marquinhos

Visoki: Lima, Giovannoni, Nene, Felicio, Hettsheimer

Odmah upada u oči problem koji imaju s balansom rostera. Osim Marquinhosa koji igra u Brazilu i koji je visinom (207) bliži krilnom centru pravo krilo nemaju, i to će vjerojatno krpiti s Barbosom. Zanimljivo, trener im je Argentinac, i to ni više ni manje nego Ruben Magnano koji je 2004. s Gaučosima uzeo zlato u Ateni. E onda sigurno zna kako iskoristiti potencijale koje imaju u bekovskoj i centarskoj liniji. Potencijali koji ipak nisu tako dobri kada se malo zagrebe ispod površine.

Huertas i Neto su dobre dvije kombinacije na playu, tu je i treći play Rafa Luz, novi čovjek Laborala. Problem je što niti jedan od njih nije prava šuterska opasnost i zato bi Brazil mogao imati problem u kreaciji napada. Svima im se može ići ispod picka, na svima se može riskirati kada šutiraju itd. Ali, Huertas je naučio živjeti s takvim stvarima u Barceloni. I dalje ima pripremljene trikove u svakoj novoj utakmici i iz ničega će iskreirati hrpu zicera. Svim svojim limitima usprkos (nema visinu, nije brz, nema šut, nema ulaz, ne izlazi na penale – lik je fenomen). Neto će pomoći u obrani sigurno, godina dana u Jazzu bi se trebala osjetiti u njegovoj igri.

Najveća opasnost s perimetra od Brazilaca ipak dolazi od zmije Barbose. Idealnog sekundarnog playa, također klimavog šuta ali dobre kontrole lopte i dobrog ulaza. Od njega i Huertasa se očekuje najviše s perimetra u kreaciji, dok bi Marquinhos, Neto i Alex Garcia trebali trpati s perimetra. Zadnji je zanimljiv igrač zbog kvalitetne all-round igre iz brazilskog prvenstva, barem prema brojkama 13-5-4/45%-33%. Ima "čak" i 11 utakmica u NBA ligi, za Spurse i New Orleans, sjećam ga se s ranijih prvenstava, lijeva ruka, vrlo dobar press obrambeni igrač.

U centarskoj liniji nema Splittera i Varejaoa, što je možda i bolje s obzirom kako igraju i jedan i drugi. Zahvaljujući njihovim izostancima šansu je dobio mladi Felicio, nova centarska snaga Bullsa u nastajanju. Izdominirao je summer ligu što valjda znači da je spreman za veću rolu u novoj sezoni. On će uz Hettsheimera (vjerojatno unuk nekog odbjeglog nacističkog zločinca), Augusta Limu (koji je kao i Hett bio na spisku Reala) i Giovannonija odrađivati prljavi posao koji uključuje trpanje otpadaka, postavljanje blokova, skok i rudarenje u obrani. To smo i navikli od brazilskih centara. Nene će imati malo veću odgovornost pored ovih mladića. Njegova 2 na 2 igra s Barbosom ili Huertasom činit će vjerojatno centralnu točku napada Brazila, a sposobnost da trpa iz posta odavno je poznata a kada je zdrav i spreman odličan je i defanzivac.

Nene i Barbosa će zabiti svoje, Huertas će iskreirati svoje, sada je pitanje mogu li od sporednih igrača dobiti učinak, prvenstveno šuterski od Neta, Garcije i Marquinhosa. Ako da, u domaćinskoj atmosferi mogli bi biti zajeban protivnik svakome. Ako šuterski zakažu Nene će imati više problema nositi svoj teret u napadu, Huertas će teže kreirati a Leandro teže dolaziti do koša, pa bi im na naplatu mogla doći činjenica da nemaju atleta na perimetru za braniti kvalitetne opcije protivnika i pratiti šuterski ritam Argentinaca ili Hrvatske. Ali bi zato reket uz ovoliko teškaša i pravih centara mogao biti siguran što je dobra vijest u grupi u kojoj su Gasol, JonVal, Scola i Bilan*.

*(Zločesti sarkazam je dobar uvod u Hrvatsku i poziv Bilanu da me demantira. To tako ide, onaj koga ja prozovem ili s kim se rugam u kratkom mi roku pošalje porciju govana da ih pojedem)

Sve to na stranu, i bekovska i centarska linija ima neku kvalitetu, ali ako uzmemo u obzir da ni s mlađim Huertasom i Barbosom za komandama Brazil nikada ništa nije napravio, pa ni s Varejaoom, Neneom i Splitterom dok su bili mladi i zdravi, postavlja se pitanje zašto bi sa starijim Barbosom i Huertasom na beku, i samo s Neneom na centru, igračima koji su već debelo veterani s ožiljcima od ozljeda? Osim zato što su domaćini pa će ih suci gurati (možda u grupi i hoće malo, kasnije kada na tapet dođu ugledne države i reprezentacije nema šanse). Nene, Varejao i Splitter bolji su bili u svoje vrijeme nego što su sad ovi poluproizvodi pod košem od kojih jedino Felicio ima nekakvu budućnost da bude njihov pravi nasljednik. Barbosa i Huertas i dalje su dobre opcije za ovakav turnir, posebno Leandro ali ovo nije ekipa koja može slomiti Srbiju ili Francusku, barem ja ne vidim kako.

Najbolji igrač: Nene

Run&Gun favorit: Nene

Ante Tomić: Neto



HRVATSKA

Bekovi: Ukić, Stipčević, Simon, Krušlin

Krila: Bogdanović, Hezonja, Babić

Visoki: Šarić, Šakić, Arapović, Bilan, Planinić

E sad, o Hrvatskoj sam ispisao jedan tom bilješki pred početak turnira u Torinu i nakon istoga. I opet pojeo govna dakako. Ako niste pročitali najavu Torina, i zadovoljni post nakon turnira onda to možete napraviti sada. Nemam namjeru opet pisati isto ili slično nego ću pokušati ukratko izanalizirati protivnike iz grupe i kako ćemo igrati protiv njih.


vs Španjolska

Kako protiv Gasola prvo je pitanje koje se nameće. Okružen uvijek barem s dva dobra šutera i stretch četvorkom, a ako je Rubio u igri opet nije tolika drama dok god Rudy, Llull, Mirotić i kompanija mogu trpati trice koje se kreiraju. Nemamo centre koji mu mogu parirati ni visinom ni brzinom, ni Bilan ni Planinić usprkos trudu koji će sigurno uložiti ne mogu puno napraviti. Naša konzervativna i poprilično banalna (ali u Torinu i funkcionalna) obrana reketa gdje se uzimaju rizici na šutu kod jednog ili dva igrača da bi se zatvorile druge opcije protiv Španjolaca će biti na pravom iskušenju. Jer ako udvajaš Gasola i puno pomažeš u reketu Espana će jedva dočekati da te izbuši s perimetra, gdje osim Rubija, eventualno i Sergia Rodrigueza i nemaš nekih igrača na kojima možeš uzimati koncepcijski rizik. Naša je šansa u Bogdanoviću jer Španjolci nemaju igrača za njega, posebno ako će Babo biti više orijentiran za napadanje reketa 1 na 1 i biranje takvih opcija umjesto potezanja preko ruke. Šarić isto ima nekakvu šansu u napadu nešto napraviti protiv Mirotića i Reyesa možda i Clavera. Dvoboj protiv Mirotića mogao bi biti jedan od boljih na turniru. Ali onda opet, čak i da Bogdanović poprati Gasola, a Šarić možda fizikaljenjem izbaci Mirotića iz igre i ritma, Španjolci u Sergiju imaju Simona na steroidima, a u šuterima okolo daleko bolje perimetar opcije, a imaju i poštenog playa. Ništa, šansu ćemo ipak tražiti protiv Gaučosa.

vs Argentina

Protiv Scole ćemo lakše nego protiv Gasola, logično, razlika u klasi je ogromna iako su obojica u godinama za razmišljanje kako provoditi penzionerske dane. Problem je što nas i Scola natrpa kad god igramo protiv njega, a igrači tipa Campazzo i Ginobili su dosta velik zalogaj za većinu obrana na turniru. Naša je šansa u tome što smo čvršći, fizički moćniji i ipak možemo odigrati bolje obranu od Argentinaca koji osim Scole u reketu nemaju nikoga, a Scola u reketu i nije nekakav zalog za dobru obranu. Idealan moment da Bilan i Planinić zabiju iz skoka u napadu nešto, a da Šarić polomi njihove kvazi četvorke tipa Nocioni ili Mainoldi. Opet u Bogdanoviću imamo missmatch osim ako se ovaj Garino ne pokaže kao stvarno dobar defender. Imena i iskustvo su definitivno na njihovoj strani, ali ako ne upadnemo u rupu na startu i utakmica u egalu ode u završnicu sigurno ih možemo skinuti, jer za razliku od njih možemo odigrati i obranu. Ali možemo li i zabijati kao i oni preko Scole i Manua?

vs Brazil

E zato nam evo ovdje konačno šanse da primijenimo torinski recept. Objasnio sam već brazilski problem sa  šutom i ovdje ćemo sigurno puštati Huertasa i društvo da šutiraju pa što bude, a povući ćemo se u reket i paziti na skok te Nenea i Felicija. Huertas je njihov Calathes, Barbosa je njihov Giannis, a Nene Bourousis. Ako smo mogli protiv Grka valjda možemo ponoviti i ovdje isto, nisam siguran da je Brazil bolja ekipa. Ako smo mogli Talijane usred Torina skinuti onda možemo i Brazilce nadomak Copacabane.

vs Nigerija

Naravno da ću odmah spomenuti taj famozni Senegal od kojeg se vrlo kvalitetno izgubilo. Samo, taj je Senegal imao Gorguia Dienga, klasu kakvu Nigerija nema na rosteru, plus nemaju ni šutere ili kreatore na perimetru od kojih treba strahovati tako da opet možemo iskoristiti torinski poučak. Ovo će nama biti četvrta utakmica, valjda ćemo imati motiva za igranje, dok bi Nigerijci kao klasični Afrikanci ovdje mogli doći posvađani nakon 3 potencijalna poraza (Pravda za Ferryja! Nemojmo dosađivati s političkom korektnošću, bezbroj je primjera posebno u nogometu kada se reprezentacije s afričkog kontinenta raspadnu nakon jednog ili dva poraza, potuku zbog premija i slično. Slično kao i Slaveni, zašto da se zavaravamo da smo išta bolji u glavi). Ovu vjerojatno dobivamo ako matematički već ne ispadnemo.

vs Litva

Jebiga, fizički dvije najzahtjevnije utakmice su nam ostale za kraj. Protiv Nigerije će trebati masu trčati, skakati, a protiv Litve će to biti rat – udaranje i rudarenje na svakom posjedu. Valanciunas bi se mogao proslaviti protiv naše tanke centarske linije, ali i odigrati puno bolje od Gasola u obrani što je problem. Šuterski smo, pa ja bi se usudio reći, bolji od njih, i ovdje će vjerojatno Šarić morati pospremiti koju tricu viška da bi njihove teretnije četvorke izvukao iz reketa i otvorio prostora Bogdanoviću, Simonu i Bilanu. Ne dogodi li nam se dobra šuterska večer zaboravimo na pobjedu, jer su jači od nas, a poene iz reketa nećemo vidjeti. Možemo li sa small-ballom ovdje nešto napraviti? Teško jer Šarić ne može paziti JonVala, jedino ako ćemo ga agresivno udvajati i pokušati preživjeti kanonadu njihovih trica. Kazlauskas uvijek može povući pravu četvorku iz igre a ubaciti dodatnog šutera da se stvari izjednače u tom pogledu a Valanciunas i dalje bude prevaga. Nakon Španjolaca najnezgodnija ekipa zbog uigranog sistema, dominacije u fizikalijama te obrambenog identiteta, ipak su favoriti protiv Hrvatske. Ako ih ozljede ne upropaste nitko iz A skupine ih neće htjeti za protivnike. Čak mislim da i da bi ih Ameri rado izbjegli, ako zbog ničega onda zbog straha od neke ozljede kada te Javtokas, sa sve svojim morskim psom na ruci, posloži na pod kao metar drva.

Ono, neću biti iznenađen ako završimo s 1-4 turnir (ne vjerujem da će biti 0-5, ako zbog ničeg onda zbog pronađenog karaktera u Torinu – (jebo parket i igru, živila metafizika i vjera u bitak karaktera)) jer samim dolaskom u Rio cilj je ispunjen. Ali neću biti iznenađen i ako dobijemo sve osim Španjolaca. Serem, bio bi iznenađen, ali recimo da ne bi ako prođemo grupu a Željko Šakić u četvrtfinalu agresivnim pristupom protiv novog junaka Oaklanda učini nadolazeću NBA sezonu ipak puno zanimljivijom.

Najbolji igrač: Šarić

Run&Gun favorit: Simon

Ante Tomić: Bilan














LITVA

Bekovi: Kalnietis, Seibutis, Juskevicius, Kariniauskas

Krila: Maciulis, Kuzminskas, Grigonis

Visoki: Sabonis, Jankunas, Valanciunas, Javtokas, Kavaliauskas

Kao što sam već i napisao ova ekipa će kao i na prijašnjim natjecanjima ubijati u obrani. Fizički su izrazito moćni, imaju cijelu ergelu iskoristivih visokih igrača, a ni oni na perimetru nisu za baciti. Ova ekipa je među višima na turniru, imaju čak šestoricu igrača iznad 2 metra, a najniži igrači su im Kalnietis i Juskevicius (194), playmakeri. Pa ti šutiraj preko njih.

Ono što su ipak kroz godine izgubili a što je krasilo njihovu igru je šut. Osim Maciulisa na rosteru nemaju dokazanih šuterskih opcija koje serijom torpeda s perimetra mogu lomiti utakmicu. Pored njega na krilu opasan može biti Grigonis, igrač Manrese, i starosjedioc Seibutis. Nemaju ni poštenu stretch četvorku. Jankunas nije klasični stretch igrač, i radije šutira tricu kada baš mora ili je sam kao duh. Mozak njihove igre Kalnietis također ne šutira ako nije nužno iako je nešto i znao pogađati za Žalgiris prošle sezone. Napad će im tako biti ovisan o tome što će Kalnietis iskreirati i koliko Valanciunas može zabiti u postu uz vrlo vjerojatno agresivnu igru na skoku gdje će upravo fizikalijama dominirati i zabijati lagane poene. Šuterska potpora biti će Maciulis, Grigonis i Seibutis, a u Kuzminskasu imaju zanimljivu opciju lažne četvorke koja može tražiti missmatch protiv trojki ili četvorki i igrati 1 na 1.

Visina i kvalitete Kuzminskasa i Maciulisa daju im šansu da ih vidimo i u nekakvom small-ballu ako upadnu u crnu rupu pa se trebaju vaditi. Jonas može na peticu kao zaštitnik reketa i prva opcija u napadu a na bekove bi Seibutis i Kalnietis. Mantas bi dobio dosta prostora za kreiranje, Valanciunas prostor za trpanje, Mindaugas prostor za napadanje s loptom. Intrigantna ideja i zanima me hoće li Kazlauskas posegnuti za njom ili će se tvrdoglavo ipak držati prokušanog recepta i identiteta ekipe bez odstupanja.

Kod njihove obrane muči me malo to što nemaju defanzivne opcije na perimetru, pa bi Ginobili, Babo i Barbosa mogli napraviti probleme. Svaka čast Seibutisu ali on nije ozbiljno rješenje kao ni usporeni Maciulis. Zato će reket biti siguran kao Fort Knox, Valanciunas posao može odraditi na približnoj razini kao Gobert, a partneri iz unutarnje linije redom su sve rudari kojima nije problem trčati, zatvarati, skakati i udarati. Svejedno, rješenja pravog za Jonasov mogući izostanak zbog osobnih pogrešaka nemaju. Javtokas je u godinama i on je klasični skupljač penala i tučaroš, kao i Kavaliauskas kojeg ne bi volio sresti u nekoj uličici. U slučaju problema s prekršajima Valanciunasa možda nas Kazlauskas počasti tandemom Sabonis-Jankunas, ali opet je problem standardan. Nitko od njih nije šuter, a nitko ni strijelac u postu približno dobar kao Jonas. Plus, bez Valanciunasa (a sigurno će biti utakmica gdje će rano skupiti 2 penala jer igra fizički agresivno u oba smjera a vjerojatno će biti i meta u obrani (sretno tim kamikazama)) tko će preuzeti trošenje posjeda? Kalnietis, Kuzminskas, Maciulis?

Najbolji igrač: Valanciunas

Run&Gun favorit: Kuzminskas

Ante Tomić: Kalnietis
















NIGERIJA

Bekovi: Akognon, Uzoh, Oguchi, Umeh, Ere

Krila: Gbinije, Okoye,

Visoki: Aminu, Lawal, Ibekwe, Diogu, Ogide

Bila bi ovo ozbiljan ekipica da su doveli sve što imaju na raspolaganju. Ovako nema Chiefa Aminua, nema Ezelija, Udoha, Mbakwea i onog drugog Lawala. Da su svi tu ovo bi bila jedna od jačih centarskih linija na turniru. Problem je samo što su svi isti tip igrača – jebeno dobre atlete ali slabi tehničari i šuteri.

Nekoliko zanimljivih igrača ipak imaju. Akognon se okušao u NBA ligi kratko, bio je i u Partizanu, a po novome je igrač Sassarija. Oni koji malo bolje prate Euroligu znaju kakve bekove traže na Sardiniji. Josh je tipični combo, gunner, podnošljiv dok ga sere šut, a čovjek je za Sassari prošle sezone rokao 7 trica po utakmici u ligaškom takmičenju, pogađao ih 2,7. Kreacija mu definitivno nije bolja strana, na 1,7 asista u talijanskoj ligi imao je 2,3 turnovera, a slične su mu brojke bile i u Partizanu.

Point dužnosti će dijeliti s Uzohom, još jednim bivšim NBA guardom s malo više iskustva od Akognona. Ovaj je nešto i odigrao za Toronto i Netse, bio i u Kubanu, pa se smucao po NBDL-u, a zadnje dvije godine nije igrao nigdje. Kao i Akognon, opasan je strijelac ako ga krene šut, samo ne traži da dribla.

I treći po redu vrijedan spomena je vanjski igrač koji kao i Akognon i Uzoh ima NCAA pedigre, ali je kvalitetniji košarkaš od obojice - Chamberlain Oguchi zvani „Champ“, sigurno zbog imena, ali vrijedi ga upamtiti jer je na AfroBasketu 2015 bio najbolji strijelac reprezentacije i vodio je Nigeriju do titule. Na kraju je proglašen za MVP-a turnira i najboljeg tricaša te izabran u najbolju petorku turnira. Hvala Wikipediji. Nije tako uspješan na klupskoj sceni. Čovjek je prošao od sveučilišta i NBDL-a pa sve do Iraka, Libanona, Venezuele, Rusije, Španjolske, Filipina i na kraju je zadnjih par utakmica odigrao za poljski Anwil. Iskusan je igrač, standardno dobra atleta i vjerojatno najopasniji strijelac s perimetra kod Orlova.

S renomeom na turnir dolazi i Michael Gbinije, pick Pistonsa iz druge runde ovogodišnjeg drafta i produkt Syracusea na kojem je odradio 3 sezone a u zadnjoj imao simpatične brojke: 17-4-4/46%-39%. Zna igrati s loptom i vjerojatno će biti starter uz Oguchija i Uzoha možda.

Posljednja dvojica koje vrijedi spomenuti su Ike Diogu i Shane Lawal. Prvi je okusio NBA, bio čak i 9. pick prve runde od Warriorsa, odradio u Americi 6 sezona, a zadnje godine mlati lovu i zajebava se po Kini gdje može dominirati kao četvorka visinom i masom, a po novome šutira i trice. Uz Oguchija će biti primarna opcija nigerijskog napada. Iza Lawala je sezona u Barceloni, i on ima NCAA pedigre, a inače je klasični radni centar, skakač i pospremač otpadaka.

Najveća snaga rostera je u atleticizmu i fizikalijama koje imaju na raspolaganju. Visoki su im posebno fizički moćni i vjerojatno će dobro kontrolirati reket i skok, a divljanjem u obrani možda uhvate na krivoj nozi Hrvatsku ili recimo Brazil. Problem im je svakako što na rosteru nemaju dokazanu klasu osim ako nam AfroBasket ili Kina nisu mjerila vrijednosti. Pošto još uvijek nisu nerealno je očekivati da prođu grupu u ovakvoj konkurenciji. Tanki su na playu, nemaju prave nositelje i vanjski šut im dosta šteka. Pobjedu mogu očekivati ako Oguchi i Diogu šuterski briljiraju u istoj utakmici, i uz to dobiju potporu od Uzoha i Akognona s tricama.

Najbolji igrač: Oguchi

Run&Gun favorit: Akognon

Ante Tomić: Diogu


ŠPANJOLSKA

Bekovi: Rubio, Calderon, Rodriguez, Llull, Navarro

Krila: Abrines, Rudy, Claver

Visoki: Gasol, Mirotić, Reyes, Hernangomez

Na Eurobasketu 2015 nije bilo ovih zajebancija od igrača tipa Navarro i Calderon, a nije bilo ni Rubija. Navarro i Calderon su se kao trebali oprostiti 2014 na SP-u u Španjolskoj ali opet su ovdje makar čini mi se potpuno bespotrebno. Na Eurobasketu su Španjolci pronašli idealan omjer u komplementarnim bekovima gdje je Rodriguez igrao s loptom kao primarni kreator, a Llull kao šuter i presing obrambeni igrač koji čuva opasnijeg protivničkog beka, a Ribas je bio alternativa za jednog i drugog, Vives je igrao minimalno i tek bi San Emeterio uboo po 10-ak minuta krpajući tu poziciju. Povratkom Calderona, Rubija i Navarra trebat će opet dijeliti uloge. A Scariolo neće imati samo problem s tim (možda su ovo nekome slatke brige) nego i sa skrivanjem lošije forme Navarra i Calderona koji više nisu reprezentativni kalibar ali im trebaš pronaći minute kad si ih već pozvao. 

Navarro je odigrao najlošiju sezonu otkad je u Barceloni, u svim aspektima. Možda u reprezentativnom dresu pronađe još malo soka jer je ipak okružen talentiranijim opcijama na ostalim pozicijama. Calderon i dalje pogađa otvorene trice, a obojicu će trebati skrivati u obrani. Rubija će možda trebati skrivati u napadu ali jedino mi on kao povratnik ovdje paše. Za očekivati je da ćemo na terenu uglavnom gledati Barca-Real tandeme: Ricky i La Bomba, El Chacho i Llull. Dakle postave bi uvijek trebale imati kreatora driblera i strijelca i jedan je uvijek bolji obrambeni igrač. Za full dernek, ovisno što ti treba uvijek možeš napasti s Navarrom i Rodriguezom, ili odigrati jako kvalitetan presing s Rubiom i Llullom. Calderon mi je potpuni višak i radije bi vodio još jednog centra. Ali dobro, imaju bekove koji znaju sve s loptom, imaju zajebane šutere, imaju obrambene igrače na tom dijelu rostera. Krcati su, ali hajde da vidimo koliko će Scariolo ugađati penzionerima poput Navarra koji jedva čeka potrošiti svako treći napad, a koliko će se držati recepta iz Francuske koji se pokazao dobitnom kombinacijom.

Na spomenutom centru Gasol će kao na EP-u igrati po 30-ak minuta i trošiti 15-ak lopti, ako mu ih La Bomba ne ukrade. Brojke će sigurno biti zastrašujuće kao i uvijek kada se Pau sprda s FIBA konkurencijom. I dalje će zabiti sve iz posta ili s posta, na EP-u je na liniji penala visio prosječno 9 puta, skakao je i lijepio blokade uživajući usidren u reketu gdje njegova visina i raspon ruku ipak nešto znače dok ga ne napadaju elitne NBA atlete. I dalje će ostati fokalna točka napada kojoj će sve biti podređeno. Na prvu loptu on i Mirotić nisu pretjerano dobra kombinacija na centru zbog manjka brzine i eksplozivnosti u obrani, ali ne zaboravimo da ne pričamo o NBA levelu nego FIBA turniru gdje je na jednu utakmicu obrambene minuse lakše sakriti ako će ti igrač ponuditi produkciju na drugom dijelu terena. Gasol je lani dokazao da može i zasukati rukave kao Marc a ni Mirotić ne bježi od odrađivanja posla u obrani. Napadački se nadopunjuju jer Mirotić igra više prema perimetru Gasol prema reketu tako da je ovo vrlo dobra kombinacija za ovakav turnir. Uostalom, u Španjolskoj su imali Ibaku umjesto Mirotića pa su ih Francuzi skinuli, u Francuskoj je bilo obrnuto u oba slučaja.











Kao i Litva ni Španjolska nema zaštitnu mrežu u slučaju nepredviđenih situacija oko glavnog igrača. Hernangomez je dobar potencijal ali neiskusan igrač koji ne donosi ni približnu produkciju kao Gasol, pa će biti zanimljivo hoće li Pauove minute dobiti Hernangomez, klasični centar, ili možda Reyes (klasična četvorka). Mirotića onda ne bi mijenjao Reyes nego Claver koji je vrlo dobrom sezonom u Kubanu zaradio ugovor od Barce. Na trojci imaju Abrinesa i Rudyja, klasične revolveraše. Jedan tek počinje vladavinu na poziciji, drugi je okončava. Nisu idealne obrambene opcije ni jedan ni drugi pa me zanima kako će se Španjolci pobrinuti za Bogdanoviće, Batuma i takve klase kada dođe do sudara.

Najbolji igrač: Pau

Run&Gun favorit: Mirotić

Ante Tomić: Rudy

srijeda, 3. kolovoza 2016.

OI PODCAST


Ono kad više truda uložiš u najavu košarkaškog turnira u Riju nego u finale NBA lige. Glavna uloga ovoga puta u rukama je Spalettija, specijaliziranog fana FIBA košarke.

utorak, 2. kolovoza 2016.

Oi! Oi! Oi! [A]


AUSTRALIJA

Bekovi: Dellavedova, Lisch, Mills, Martin

Krila: Broekhoff, Goulding, Ingles

Visoki: Andersen, Bairstow, Motum, Baynes, Bogut

Klokani nikako da dođu u punom sastavu na neki veliki turnir, ali može se reći kako su i ovaj put okupili respektabilnu družinu koja će zadati problema svima iz ove grupe osim Amerima. Prolaz pored Kine i Venezuele ne bi trebao biti upitan.

Nema Dantea Exuma i Bena Simmonsa, dva nadolazeća wunderkinda kojima predstoji odrastanje u NBA bazenu iz kojeg slobodno mogu sastaviti prvu petorku: Mills, Dellavedova, Ingles, Baynes, Bogut. Čak i na klupi imaju igrača koji su se na neki način okušali u SAD-u – Bairstow (Bulls) i Motum (odličan na Washington koledžu). Zanimljivo, ostali igrači većinom igraju u Australiji gdje košarka iz godine u godinu postaje sve popularniji sport i Australci koji su se okušali u Europi vraćaju se u down under iako imaju kvalitete za igrati u Europi. Zato ova neka lica pored kojih pišu imena klubova pa čitamo Melbourne United ili Perth Wildcats ne treba podcijeniti. Lisch je igrao za Nanterre i Zaragozu za koju je igrao i Goulding, Broekhoff je u Kubanu, Andersen je bio u Feneru, Barceloni, Kinderu, Montepaschiju ali i Rocketsima, Torontu i New Orleansu, jedino Damian Martin se nikada nije okušao u Europi ili u SAD-u kao profesionalac, ali, igrao je za Loyolu, osvajao naslove u Australiji i već 5 godina zaredom je najbolji obrambeni igrač njihove lige.

Parker i Teodosić će se itekako naraditi pored njega i Dellavedove, plus Mills koji ima scorerske kvalitete i biti će glavni potrošač ove ekipe, i Klokani imaju zajebanu play liniju. Koja u povremenim situacijama, ovisno o matchupu može igrati u tandemu – Mills + Delly ili Martin. Australski trener Andrej Lemanis voli zaigrati malo bržu košarku za koju nisam siguran da paše Australcima, jer koliko god su im bekovi vrlo solidni toliko im je centarska linija možda i bolja. Ali to ima veze i s run and gun košarkom koja se igra na kontinentu dolje. U svakom slučaju problem s njihova 3 playa je što svaki igra puno bolje bez lopte nego s loptom, iako je Dellavedova pokazao napredak kroz zadnje godine u kreaciji iz pick and rolla, a i Mills može šutnuti tricu ili dugu dvojku iz takvih uvjeta.

Zato će kao pomoć u kreaciji napada poslužiti Ingles*, koji je u Uti backup trojka ali ovdje bi trebao biti starter s rolom sekundarnog playa koji stavlja otvorene trice, traži rupe u brani zahvaljujući svom izraženom košarkaškom IQ-u i drži napad podmazan.  Light Ingles je Broekhoff i njegova direktna zamjena na trojci, bolji šuter od Joea, solidan defanzivac i dodavač iako je najbolji u igri bez lopte i pospremanju trica. S njim, Australci pune minute u rotaciji u vanjskoj liniji, ovo su 4 vrlo dobra rješenja na pozicijama dok će ostale minute skupljati Lisch i Goulding.

*(Jel samo mene Ingles podsjeća na legendarnog kickera Nigela "The Leg" Gruffa iz Replacementsa (filma, ne benda)?)













Najveća gužva je u centarskoj liniji ali i tu Australci imaju zanimljivih rješenja i kao što sam rekao tu su najjači. Ovoliko korisnih tijela, za ovakvu priliku li turnir, na visokim pozicijama jamči ti ako ništa solidnu obranu posebno ako se starter zove Bogut, a zamjena je Baynes. Dva teškaša od kojih je ovaj drugi bolji scorer ali prvi bi mogao uživati u kampiranju u reketu i šamaranju protivnika ako bude sposoban ostajati na terenu jer znamo da je od stakla. Dok je Bogut na terenu očekujemo da ga se dosta uključi u handoff akciju i da oduševljava screenovima i odličnim dodavanjima u inside-out igri. Kada je Baynes unutra gledat ćemo više akcije kroz post i malo sporije košarke. Valjda neće startati istovremeno, nema smisla jer smetaju jedan drugome i ekipi u svakom pogledu pa će biti zanimljivo koga će Lemanis koristiti uz njih. Motum i Andersen su finiji igrači s rangeom na poludistanci i igraju s vrha reketa ili su pick and pop opcije (Andersen), dok je Bairstow rudar pod košem nešto ala Baynes i živi od otpadaka i skoka u napadu. S Andersenom imaju i taj stretch element u igri što im daje još opcija, dok se s Bairstowom pretvaraju u opasnu skakačku ekipu. Na četvorci mogu još koristiti i Inglesa ako potpuno požele ubrzati ritam i zaigrati s nekoliko ball-handlera svoj small-ball.

Uglavnom, neugodna je ovo ekipa koja zna igrati košarku, imaju iskustva i sa sobom donose standardni australski fight. Ne bi me iznenadilo da se Mills pokaže boljim haklerom od Teodosića u jednoj utakmici i da sva sila ovih centara uštopa Jokića i da Srbija izgubi, a isto vrijedi i za Francusku. U centarskoj liniji će uvijek pronaći 2 kvalitetna rješenja jer su krcati, a Ingles, Broekhoff, Dellavedova i Mills će se pobrinuti za perimetar.

Najbolji igrač: Mills

Run&Gun favorit: Ingles

Ante Tomić: David Andersen


FRANCUSKA

Bekovi: Parker, Diot, DeColo, Heurtel

Krila: Batum, Gelabale, Kahudi

Visoki: Diaw, F. Pietrus, Gobert, Tillie, Lauvergne

Pred „zadarskom“ generacijom (vjerna referenca CRO komentatora) Francuza posljednji je veliki turnir. Izvjesno je da Parkera, Diawa, Pietrusa i možda Gelabalea nećemo više gledati u dresu Les Bleusa. A nadajmo se ni njihovog trenera Colleta za kojeg je „baš čudno“ što i dalje trenira Strasbourg a ne recimo Olympiacos ili Unics. Mislim, svaka čast, čovjek je očito vrhunski motivator i upravitelj ljudskim resursima, ali mogli su ovi Francuzi uzeti koji Eurobasket više osim onog u Sloveniji, i imati koje srebro više ako se već preko SAD-a ne može na SP-u i OI-a. Au revoir Collet, au revoir Diot, Kahudi, Pietrus, enfin.

Ne možemo biti pametni jer se stvari događaju daleko od nas ali s Fournierom ova ekipa bi bila još jača, imali bi top produkciju svih 40 minuta na bekovskim pozicijama, najbolju nakon Amerikanaca na turniru. Ovako će se morati pokrivati sa slabijim rješenjima i improvizacijom. Što se dogodilo u ovom odnosu igrač-trener-savez pa Gobert može, a Fournier ne teško je reći jer svatko ima svoju priču. Standardne situacije kakvih ima u Srbiji, Hrvatskoj, Španjolskoj… Ništa neobično ali zbog kvalitete turnira i jedne reprezentacije (a i zbog sebe samog da se ne lažemo, Tricolori su simpatije u svakom sportu) bilo bi dobro da je Evan tu. Ali kako su treneri posebne biljke koje imaju „svoje igrače“, kako menadžeri uspiju zakuhati stvari odvlačeći igrača od reprezentacije ili gurajući ga svojim utjecajem u nju, a i sami igrači su specijalni slučajevi svaki za sebe – onda logično objašnjenje za otkaze ili izostavljanje s popisa ne treba tražiti.

Najveći moj problem s Francuzima nije ipak izostavljanje Fourinera koliko problemi s nositeljima i centarska linija. Gledao sam ih kroz cijeli turnir kvalifikacija u Manili, gledao sam ih protiv Hrvatske u Argentini i nisam pretjerano oduševljen. Na Filipinima nikoga nisu glatko skinuli, bilo je mučenja i s Filipinima, i sa Zelandom, Turskom i u finalu Kanadom. Olakotna je okolnost što su na Filipinima bili protivnici protiv kojih se donekle moglo opuštenije igrati i nisu igrali Batum i Gobert, dok protiv Hrvatske je pripremna utakmica, miksanje rotacija i izostao je Parker. Svejedno dvije ključne poluge francuske reprezentacije su na zalascima karijera. Tony Parker ne trpa više onako lagano kao nekada u reprezentativnom dresu kada je nedoraslu konkurenciju činio smiješnom, a Diawu konačno na naplatu dolazi manjak treninga, a višak kilograma, vina i kave. Iza njega je vjerojatno najlošija sezona otkad je u Spursima i nimalo me ne čudi što su ga se ovi riješili a zamijenili ga ni više ni manje nego Davidom Leejem. Francuzi i dalje većinu svojih akcija crte preko ovog dvojca – Parker-Diaw 2 na 2 igra, traženje Diawa u postu, Parker kao slash and kick kreator ili spot-uper. To su bili osnovni postulati u Manili iako se u prvog čovjeka s razlogom prometnuo De Colo koji je osvojio valjda 3 MVP trofeja ove sezone i podignuo 3 „kante“ prvaka dokazavši da je najbolji NBA igrač koji nije u NBA ligi. Uzeo je loptu u svoje ruke i radio nered kao nekada Parker koji je čekao Nandovu akciju i da se obrana zarotira a on iskoristi rupu kao šuter. Sasvim sigurno je da će ovaj trojac uz asistenciju Batuma nositi ekipu i u Brazilu gdje će ipak naići na ozbiljnije ekipe nego što su bile na kvalifikacijama za Rio i tu bi lako moglo doći do izražaja pad u formi Parkera i posebno Diawa. Smjena generacije je na vidiku, vrijeme je da ključeve ekipe preuzmu De Colo, Batum, Gobert i Fournier. Nema problema za Les Bleuse u budućnosti ali potencijalni pad u igri dvojice nositelja u Riju mogao bi ih dovesti u nevolju.












Drugo veliko pitanje je njihova centarska linija. Ako prihvatimo činjenicu da je Diaw u padu, tko osim Goberta ostaje a da za njega možemo staviti ruku u vatru da će doprinijeti? Pietrus je godinama fikus ovdje i valjda gazda svlačionice pa je zato i stalno u reprezentaciji, a na parketu je kada nekome treba odvojiti bubrege od kostiju i zato što je čovjek od povjerenja izbornika. Kim Tillie je vrlo mobilan centar, dobar finišer u picku ali nije klasa kojoj bi dao 15 minuta protiv Brazila recimo. Gobert je klasa koja će odraditi posao u obrani sigurno i zbog toga ga vrijedi držati na parketu iako je u napadu često samo smetnja ako ne kupi skokove ili ne prikucava alley-oopove. Lauvergne je solidan igrač, energy guy kojeg Collet voli forsirati u napadu guranjem u reket (klasični Collet, snagatorska igra kroz post je glavno oružje ako ne ide bekovsko haklanje), a na ovoj razini može pogađati i tricu, ali i njegova najveća napadačka vrijednost je u skoku u napadu i trpanju protiv fizički slabijih igrača, dok je šuterski ipak streaky.

Tu je i dakako upitnik oko Batuma koji u reprezentaciji često ne izgleda kao NBA igrač o čemu sam već pisao pa se neću ponavljati. A pisao sam i o Francuzima detaljno pred Eurobasket 2015. što možete pročitati ovdje. Roster se nije puno primijenio pa sve što je napisano tad vrijedi i danas osim što sam danas malo manje optimističan oko njih nego pred Eurobasket. Mislim, i dalje mogu do srebra ili bronce, ali imaju dosta problema u igri, od toga da igraju dosta zastarjelo pa se nemojte začuditi ako vidite Goberta i Pietrusa zajedno na parketu, premalo se koriste stretch postave, nećemo vidjeti Batuma i Gelabalea na 3 i 4 nego na 2 i 3 zato jer će Parkera često trebati sakrivati u obrani, Diaw i Parker ostaju bez goriva, Batum još nije pokazao da može biti jedan od nositelja. Plus, u ekipi s ovoliko tamnoputih igrača tko je prava atleta? Gobert i možda Batum, nekada davno Gelabale. A onda opet, usprkos svim tim minusima i sumnjivom vodstvu na klupi ova ekipa je uz Španjolce, po imenima, odmah iza Amerikanaca i taj individualni talent je dobar zalog pred turnir koji vjerojatno jamči bitku za medalju. S napadom bi mogli imati problema jer igraju dosta staromodno, a za obranu će se Batum i Gobert pobrinuti.

Najbolji igrač: De Colo

Run&Gun favorit: Batum

Ante Tomić: Batum

KINA

Bekovi: Zhao, Guo, Sui, Liu

Krila: Zou, Zhou, Zhao, Li, Ding

Visoki: Zhai, Jianlian Yi, Qi Zhou, Zhelin Wang, Li

Nema Yao Minga, nema Zhi Zhi Wanga, o čemu onda da se piše? Svi igrači im igraju kinesku ligu a glavni igrač je Yi Jianlian bivši as Bucksa, Netsa, Wizardsa i Dallasa. On ima lovačku dozvolu i troši najveći broj posjeda reprezentacije. Sigurno će imati flasheva gdje će pokazati zašto je bio u ligi jer je iznadprosječno visok (213) za igrati četvorku i konstantan je missmatch, zna napasti s loptom u rukama i Kinezi ga traže u svakoj akciji, bilo kao pokretača ili finišera napada. Centarska linija im je definitivno bolji dio momčadi jer su ove godine u drugoj rundi izabrana dvojica igrača koji će biti u Riju: Wang Zhelin (Memphis, centar, 213 cm) i Zhou Qi (Houston, centar, 218 cm).  Što god bi vam išao pričati o njima varao bi jer ne znam ništa i morao bi konzultirati draftnet ili draftexpress a to možete i sami.

Najbolji igrač: Jianlian

Run&Gun favorit: Jianlian

Ante Tomić: /


















SAD

Bekovi: Irving, Lowry, Butler, DeRozan, Thompson

Krila: Durant, Anthony, George, Barnes

Visoki: Jordan, Cousins, Green

Evo ih s jačim rosterom nego što su ga imali u Španjolskoj. Dok su prije dvije godine morali razmišljati o braći Gasol i Ibaki pa su se nakrcali različitim centrima u Rio vode samo dva klasična centra očito spremni igrati puno više s hibridnim postavama u skladu s NBA trendovima, a to uključuje Greena na petici, Duranta i Carmela na četiri. Rosea i Stepha su zamijenili Butlerom i Lowryjem, umjesto Gaya igra George, umjesto Farieda tu je Anthony, umjesto Plumleeja Barnes, Durant igra a ne Harden, Drummond i Davis su out a in Jordan i Green. Za ovu akciju imaju pravog superstar igrača što u Španjolskoj nije bio slučaj. Svaka čast tadašnjem Stephu, Hardenu i Davisu koji ipak nisu bili na razini Duranta, bili su ipak više Carmelo level.

Znamo na što će sličiti njihov napad. To će biti tranzicija, trka, fizička i atletska dominacija u izolacijama, tisuće ispaljenih trica – otvorenih, preko ruke, u tranziciji. Durant i Carmelo bi trebali biti prve napadačke opcije koje će sebi kreirati poene i tu su Amerikanci sigurni da im napad nikada neće zaštekati, ovakva dva strijelca jamče debelo najbolji napad turnira. Ako i zašteka, nema problema Irving uživa trpati protiv slabe konkurencije na ovim turnirima, Thompson uživa u kraćoj trici, Cousinsu ne može parirati većina centara u Riju. Al to nije sve, nisam spomenuo još Lowryja, DeRozana, Georgea i Butlera od kojih svaki može zabiti 20 kad se sjeti, a priču zaokružuje dvojac Barnes-Green koji sa sobom donose spot-up i play kvalitete. Doslovce svaki igrač može kreirati sebi šansu, drugima i dobar je šuter. Jedini koji to ne može je Jordan ali njegova vrijednost je na drugom kraju parketa.

Osim Greena rekao sam klasične četvorke nemaju, tako da će minute tu puniti Anthony i Durant a to su moramo priznati puno bolja rješenja od ljubimaca Krzyzewskog tipa Faried ili Gay. Paze Ameri na to da stalno na terenu imaju stretch opciju odnosno 4 šutera kako bi bez problema razvlačili teren i po potrebi razbijali zonu s kojom će im se neki suparnici sigurno pokušati (bezuspješno) oduprijeti. Nije zgorega da zbog takvih situacija imaju Greena i Cousinsa koji s vrha reketa kao visoki igrači mogu biti triple-threat opcije i brzo mijenjati stranu u potrazi za šuterom na perimetru. Vjerujem da ćemo vidjeti u akciji i neki USA Lineup of Death s Greenom na petici, Durantom i Georgeom na krilima, a na bekovima Thompson i Irving. O bože…

Napad će sigurno biti vrhunski jer drugačiji i ne može biti pored svih ovih ubojica žednih krvi, a takva bi trebala biti i obrana jer je Thibodeau i drugu reprezentativnu akciju u trening kampu s momčadi. I ovdje bi se stvari trebale događati po defaultu. Prosječno su visoki 201 cm (samo je par ekipa viših od njih uključujući Hrvatsku, Srbiju, Kinu i Litvu), a pazite, vode samo dva centra na turnir. Australci koji ih imaju 5 komada su na 199 cm prosječne visine. Odlična visina na svim pozicijama osim playa uz sjajnu fizičku spremu i atleticizam sami po sebi jamče u ovakvoj konkurenciji dobru obranu. Kroz pripremni period protiv Kine, Venezuele, Argentine i Nigerije mogli smo vidjeti klasične obrambene taktike: preuzimanje je sasvim logično jer je ekipa vrlo pokretljiva i bez problema mogu preuzimati sve od 1 do 5, a kombiniraju press obranu (čak i fullcourt koji im paše jer stvara kaos na parketu) s pažljivijom konzervativnijom obranom reketa ovisno već tko je protivnik i gdje mu je najveća snaga odnosno mana. Igrači koje imaju na rosteru također su garancija top obrane. Dok su prijašnjih godina njihove selekcije uglavnom imale napadačke sile na perimetru ova skupina ima strašan obrambeni potencijal na vanjskim pozicijama. Lowryja na lopti, Klaya na playu ako treba, Butler i George na bilo kome od 1 do 3, Durant na 3 ili 4, Green kao defanzivni univerzalac i Jordan kao rim protector. Sretno svim ekipama kada im Lowy bude gnjavio playa, George ili Butler dodatnu opciju na perimetru a Green i Jordan su u reketu u kojem nema 3 defanzivne sekunde a u igri je još i Durant. U toj imaginarnoj petorci bi se dakle trebala naći 3 igrača iz prve i druge najbolje defanzivne petorke, četvrti čeka na klupi, a peti je Durant koji je odigrao elitnu obranu u playoffu za Thundere, posebno u seriji protiv Warriorsa. Svi su viši o 198 cm, svaki je vrhunska atleta. Da samo na ovom momentu grade nekakve nade za zlato Amerikanci bi se imali čemu nadati.

Krzyzewski ima slatke brige kako raspodijeliti minute. Ne znam tko će biti starter, vjerojatno su Durant i Anthony sigurni, a uz njih pretpostavljam Jordan, Irving i Thompson. To je manje bitno, važnije je da se nitko od njih tijekom turnira neće umoriti jer iza sebe imaju dvije vrhunske alternative i onda zamislite kada zdravi i svježi dođu u finale nekoj izraubanoj europskoj momčadi koja igra s 8 igrača u rotaciji. A već su sami po sebi fizički najspremnija ekipa na turniru. Na neka pravila kod rotacije će Coach K sigurno pripaziti, recimo da razdvaja minute Anthonyju i Durantu, Butleru i Georgeu kako bi uvijek imao jednu od dvije opcije na terenu. Uz DeAndrea ja ne bih koristio DeRozana ili Butlera koji su malo klimaviji sa šutom i ovise o ulazima, pored Cousinsa je korisno imati Greena i Georgea na krilu recimo, itd. Sitnice su to koje neće odlučiti o sudbini ove reprezentacije. S pažnjom na detalje i bez nje preveliki su favoriti za zlato. 

Najbolji igrač: Durant

Run&Gun favorit: Cousins

Ante Tomić: Lowry





















SRBIJA

Bekovi: Teodosić, Marković, Jović, Bogdanović, Nedović

Krila: Kalinić, Simonović

Visoki: Birčević, Mačvan, Raduljica, Jokić, Štimac

No Bjelica, no fun. Svaka čast Birčeviću i njegovih 63% za tricu tijekom kvalifikacijskog turnira, i Mačvanu koji je za europske prilike dobar all-round visoki, pa i Simonoviću i Kaliniću koji će krpati tu poziciju četvorke, ali stvari treba gledati realno. Izostanak Bjelice, najboljeg europskog visokog krila uz Mirotića je veliki problem za Srbiju. On je uz Teodosića najvažniji igrač ove ekipe a na zadnja dva velika natjecanja i najbolji igrač i logično je da alternative nema pa samim time i plafon Srbije se smanjuje i čini ih ranjivijima.

Birčević će tako vrlo vjerojatno biti starter, a izvrsne šuterske performanse treba pažljivo uzeti u obzir zato jer je u Estudiantesu kroz prošlu sezonu tricu šutirao 17%. U stretch elementu ne briljira ni Mačvan i on se puno bolje snalazi u reketu, plus fali mu visine (203) za poziciju i dosta je teretan igrač koji bi obrambeno mogao imati problema ako naiđe na pokretljiviju četvorku koja zna igrati s loptom. Uglavnom, ni jedan ni drugi nisu potrošači posjeda ali ni pokretači napada, pa ni pouzdane stretch opcije kao što je Bjelica. Nemanja je vrhunski triple-threat napadač, koristan i s loptom u rukama i bez nje. Šut, ulaz, asistencija, vrhunski skakač i pouzdan defanzivac za ovakve prilike. Da spojiš Birčevića i Mačvana u jedno ne bi to dobio od njih.

Kroz pripremni period vidio sam da je Đorđević davao šanse na četvorci i Simonoviću i Kaliniću. Simonović je nešto viši i možda konstantniji šuter od Kalinića, ali obojica su limitirana u spot-up roli, bez kvalitete da napadnu s loptom sa slabe strane iako se Kalinić odlično kreće bez lopte kao cuter. Uglavnom, obojica su zadužena prvenstveno za obrambene zadatke na perimetru i najopasnije protivničke strijelce te će uz Markovića i Jokića držati obranu.

Da sam ja trener Srbije vjerojatno bi na svom popisu u izostanku Bjelice pronašao mjesto za Radu Zagorca, koji je nešto najbliže što Srbija ima kao zamjenu za Nemanju. Pokazao se kao odličan all-rounder u Megi. Efikasan strijelac, izlazi na liniju za penale, šutira tricu, odličan pregled igre, NBA kombinacija visine i raspona ruku. Ali to sam samo ja, daleko od zbivanja u Srbiji, daleko od igrača i događanja iza kulisa. Đorđević kao i drugi treneri imaju svoje razloge zašto će voditi Simonovića ili Štimca a ne Zagorca i Marjanovića i to je ok dok je rezultat ok.

Dakle Birčević i Mačvan su prva alternativa za Bjelicu, druga je small-ball s niskim krilima na poziciji četiri a posljednja mogućnost je korištenje Jokića i Raduljice u tandemu što smo također mogli vidjeti u Beogradu u kvalifikacijama. Zvuči i izgleda zanimljivo jer pored Jokića možeš staviti bilo koga da igra i sve će funkcionirati. Svejedno, kako su obojica puno bolji strijelci iz reketa postoji opasnost da bi ova kombinacija mogla stvarati gužvu u reketu i smetati sama sebi. Ali Jokića možeš postaviti na vrh reketa kao odličnog dodavača za cutere i high-low igru s Braduljicom, ili 2 na 2 igru s Teodosićem ili Bogdanovićem. Onda opet, dodatni problem je što ni jedan ni drugi nisu oličenja brzine ili eksplozivnosti. Kada su obojica na parketu Jokić bi morao čuvati četvorke i odlaziti dosta daleko iz reketa što je ozbiljan problem ako je Raduljica u igri kojeg je lako eksploatirati u picku pa čak i u skoku, i koji ne može igrati na kvalitetan način obrambenog libera. Jokić je malo niži od Raduljice, također nije oličenje eksplozivnosti ali frajer je nenormalno dugačak i taj manjak atleticizma, tako karakterističan za europske centre, nadoknađuje odličnom kombinacijom visine, dužine i odličnog osjećaja za igru i postavljanje.

Da su Bjelica i Marjanović tu centarska linija Srbije bi bila odmah tu iza američke, ovako uz beskorisnog Štimca koji je ionako u reprezentaciji zato jer je fajter i primjer drugima na parketu, i upitnike poput Birčevića i Mačvana koji će morati pokazati da mogu trpati i igrati protiv ozbiljnijih protivnika nego što su Portoriko ili Češka, najbolji dio ove reprezentacije su bekovi. Sva petorica mogu dobro odraditi svoju rolu. Teodosić ne igra u nikakvom sistemu već ga stvara, i bez Bjelice, i pored ipak još uvijek neiskusnog Jokića, na njegovim leđima će biti puno toga, od kreacije napada pa do zabijanja. Srpski napad je ovisan o njegovoj kreaciji iz picka koja je polazišna točka za sve ostalo. Ali nije da već nije naviknuo na tu rolu. Kao i onu da ga se treba skrivati u obrani i zato će Marković vjerojatno startati uz njega kao i na prijašnjim turnirima, ili će Teo ulaziti s klupe što smo također gledali i u CSKA i u Srbiji. Pozornost treba obratiti na njegovu ozljedu prsta šuterske ruke koja sama po sebi nije ozbiljne prirode ali zna biti smetnja. Marković je streaky šuter (20% za tricu u Euroligi, 37% u španjolskom prvenstvu) zadužen za jednog ili drugog beka, ovisno koji je opasniji i odličan presing igrač kojeg jedva čekam vidjeti na Parkeru ili DeColou. Europski Dellavedova.

Jović i Nedović (ponekad) će mijenjati Teodosića i Markovića. Prvi je play bez šuta ali koji odlično kreira šanse drugima i Hrvatska bi recimo ubila za takvog playa, a drugi je najbolji u spot-up roli i kao sekundarni kreator. Prvo ime ipak uz Teodosića je Bogdanović koji će morati ponijeti malo više tereta nego inače, pogađate, zato jer nema Bjelice. O njegovom šuterskom učinku ovisit će puno toga. Bez njegovih trica nema dobrog napada, bez njegovih trica nema prostora za Raduljicu i Jokića u reketu, bez njegovih trica i Srbija ostaje bez trica jer osim njega i Teodosića pouzdanog strijelca ili stretch opciju kojoj možeš dati 4-5 šuteva za tri više i nemaju. Vjerojatno će osim dvojke zaigrati i trojku povremeno kada matchup dozvoli ili treba loviti rezultat, odnosno kada na trojci ne bude igrač dovoljno opasan da ga uneredi u obrani koja mu definitivno nije jača strana.

Najbolji igrač: Teodosić

Run&Gun favorit: Bogdanović

Ante Tomić: Raduljica







VENECUELA

Bekovi: Vargas, Guillent, Cubillan

Krila: Cox, Lewis, Perez, Vargas

Visoki: Colmenares, Ruiz, Graterol, Marriaga, Echenique

Većina Venecuelanaca iako školovana po SAD koledžima igra profesionalno u svojoj državi, a tek nekoliko ih je izvan Venecuele, dok njihovog najboljeg igrača Greivisa Vasqueza nema u Riju jer se oporavlja od ozljede ali on i nije igrao u Meksiku gdje je Venezuela na opće iznenađenje uzela titulu prvenstva triju Amerika, bez SAD-a. Na tom turniru su recimo uspjeli dobiti Portoriko (Barea, Balkman), Agentinu u polufinalu (Campazzo, Nocioni, Scola) i Kanadu u finalu (Wiggins, Olynyk, Stauskas, Nicholson, Powell…)










Glavne poluge ekipe su Gregory Vargas, play koji ima iskustvo igranja u Izraelu od lani a nedavno je potpisao za francuski Nancy, te krilo John Cox koji je također u Francuskoj, u Le Havreu. Ostalo su uglavnom igrači iz Venezuele, ali ova dvojica spomenutih su u Mekisku bili najbolji asistent (Vargas) i najbolji strijelac (Cox). Od ostalih mogu spomenuti prezimena koja također ne znače puno osim ako niste fanatik ala Babo Mrduljaš (komentirao reprezentaciju u Torinu na SK): Colmenares, Ruiz i Graterol najbolje su što imaju od centara iako niti jedan nije visinom centar, a David Cubillan im je najbolji tricaš na rosteru, inače bek šuter. Kad smo već kod trica, nejasno je kako je ekipa koja je tricu gađala 27% kroz FIBA Americas uspjela doći do naslova prvaka. Dakle nisu gunnerska ekipa tipa Portoriko, ali zanima me kako onda već igraju jer nemaju ni poštenog centra u ekipi. Trener im je Nestor Garcia koji je kratki period vodio Argentinu i bio pomoćnik u toj reprezentaciji.

Bacio sam oko na box score protiv SAD-a u pripremnoj i standardno: Cox je bio najbolji strijelac, G. Vargas asistent, tricu su šutirali 6/27 a nimalo nabrijane NBA zvijezde su im ukrale 21 napadački skok u utakmici u kojoj su Ameri zabili jedva 80 koševa Venezuela je zabila 45.

Najbolji igrač: John Cox

Run&Gun favorit: frizura Johna Coxa i statura Gregoryja Echeniquea

Ante Tomić: cijela ekipa za koju ugledni Run&Gun navija. Vamos Vinotintos!